Inflacija ponovno prijeti kroz gorivo i logistiku
Geopolitički potresi ponovno su vratili na stol pitanje koje je velik dio Europe posljednjih mjeseci pokušavao ostaviti iza sebe: može li se inflacija vratiti kroz energiju i prijevoz i u trenutku kada se činilo da se cjenovni pritisci smiruju. U središtu pozornosti više nisu samo kamatne stope i domaća potražnja, nego energetski tokovi, morski pravci i trošak kretanja robe od proizvođača do police. Analitičari zato sve pažljivije promatraju svaki signal koji dolazi iz šireg bliskoistočnog prostora, od kretanja tankera i osiguravateljskih premija do ponašanja trgovaca naftom i očekivanja prijevoznika. Kada se takvi poremećaji preliju na tržište goriva, učinak se ne zaustavlja na benzinskim postajama. Poskupljenje goriva vrlo brzo pogađa kamionski prijevoz, zračni promet, uvoznu robu, prehrambeni lanac i konačno kućne budžete, pa se geopolitički šok u kratkom roku može pretvoriti u novi inflacijski val.
Početak ožujka 2026. pokazao je koliko je ta veza i dalje živa. Na tržištima energije ponovno je porasla nervoza, a cijena Brent nafte nakratko se vinula iznad razine od 90 dolara po barelu, uz snažne dnevne i tjedne oscilacije. Takva kretanja sama po sebi ne znače da će se inflacija automatski vratiti na razine iz 2022., ali podsjećaju da se razdoblje relativnog smirivanja može preokrenuti mnogo brže nego što središnje banke i vlade priželjkuju. Tržište energenata reagira unaprijed, prije nego što se poremećaj u cijelosti materijalizira u fizičkoj isporuci. Dovoljan je rast rizika za prolaz kroz ključne pomorske uske prolaze, skuplje osiguranje i jači trošak prijevoza da se promijeni cijeli lanac formiranja cijena.
Nafta, brodovi i osiguranje kao prvi kanal prijenosa
Za gospodarstvo Europe posebno je važno to što su energija i logistika međusobno povezane više nego što se na prvi pogled čini. Ako raste cijena sirove nafte, poskupljuju benzin, dizel i mlazno gorivo. Ako se istodobno pogorša sigurnosna situacija na važnim morskim rutama, brodovi mijenjaju pravce, plovidba traje dulje, troši se više goriva, a prijevoznici i osiguravatelji podižu cijene. Time se istodobno otvaraju dva inflacijska kanala: jedan kroz energente, a drugi kroz skuplju isporuku robe. Upravo zato ekonomisti upozoravaju da geopolitički šokovi iz regija važnih za energiju i pomorsku trgovinu gotovo nikada ne ostaju samo sigurnosno pitanje. Oni vrlo brzo postaju pitanje cijena, marži i monetarne politike.
UN Trade and Development, odnosno UNCTAD, u pregledu pomorskog prijevoza za 2025. upozorio je da se poremećaji u plovidbi Crvenim morem nastavljaju te da su razine brodskog toniranja kroz Sueski kanal početkom svibnja 2025. ostale oko 70 posto ispod prosjeka iz 2023. godine. Ista institucija navodi da Hormuški tjesnac čini oko 11 posto svjetske pomorske trgovine i više od trećine pomorskog izvoza nafte. Drugim riječima, riječ je o točkama na kojima se geopolitički rizik gotovo trenutačno prevodi u tržišni trošak. Čak i kada fizički protok nije potpuno prekinut, sama mogućnost zastoja dovoljna je da prijevoznici mijenjaju rute, a financijska tržišta ugrađuju dodatnu premiju rizika u cijenu energenata i prijevoza.
Takav mehanizam već je dobro poznat iz prethodnih kriza. Kada se brodovi umjesto kraće rute kroz Sueski kanal usmjeravaju oko Rta dobre nade, put traje dulje, flota je manje raspoloživa, a trošak po kontejneru raste. Naizgled je riječ o logističkoj tehnikaliji, ali za proizvođača, uvoznika i trgovca to znači skuplju robu i slabiju predvidivost rokova. Poduzeća tada moraju birati između dva loša rješenja: prihvatiti nižu maržu ili poskupljenje prenijeti na kupca. U uvjetima kada su mnoge kompanije već iscrpile prostor za amortiziranje viših troškova, prijenos na krajnju cijenu postaje vjerojatniji nego prije godinu dana.
Zašto su zrakoplovne karte i široka potrošnja posebno osjetljive
Jedan od prvih sektora koji reagira na skuplje energente jest zračni prijevoz. Međunarodna udruga zračnih prijevoznika, IATA, objavila je da je globalna prosječna cijena mlaznog goriva u posljednjem tjednu porasla 3,6 posto, na 99,40 dolara po barelu. To ne znači da će svaka avionska karta automatski poskupjeti preko noći, jer dio kompanija koristi zaštitu od rizika kroz hedging, a dio promjene pokušava apsorbirati kroz upravljanje kapacitetima. Ipak, gorivo je među najvećim troškovnim stavkama u avioprijevozu i dugotrajniji rast gotovo se uvijek, izravno ili neizravno, prelije na putnike. U turistički osjetljivim ekonomijama, kakva je i hrvatska, taj učinak može imati šire posljedice od samih cijena karata, jer pogađa ukupni trošak putovanja i organizaciju lanca opskrbe povezanog s turizmom.
Slična je logika i kod robe široke potrošnje. Na polici trgovine ne poskupljuju samo proizvodi koji su izravno vezani uz naftu ili uvoz iz kriznih područja. Viši trošak goriva i dostave osjeća se u hrani, potrošnoj robi, građevinskom materijalu, elektronici i farmaceutskim proizvodima, osobito kada je riječ o robi koja prelazi više granica ili ovisi o točno tempiranoj isporuci. Inflacija se zato ne vraća nužno kao jedan veliki energetski šok, nego često kao niz manjih, raspršenih poskupljenja koja zahvaćaju sve od prijevoza do ambalaže. Upravo takav obrazac središnjim bankama stvara najveći problem, jer formalno energija može i dalje biti u minusu na godišnjoj razini, ali se sekundarni učinci šire na usluge i industrijsku robu.
Disinflacija postoji, ali postaje krhkija
Najnoviji europski podaci pokazuju da je proces smirivanja inflacije stvaran, ali ne i dovršen. Prema brzoj procjeni Eurostata, godišnja inflacija u europodručju u veljači 2026. iznosila je 1,9 posto, nakon 1,7 posto u siječnju. U istom izvješću vidi se da je energija i dalje bila u negativnom području, na minus 3,2 posto, no manje negativna nego mjesec ranije, dok su usluge ostale najtvrdokornija komponenta s godišnjom stopom od 3,4 posto. To je važan signal za kreatore politike: glavni indeks još je blizu cilja Europske središnje banke, ali temeljna inflacija nije nestala, a energija više ne djeluje kao tako snažan amortizer kao ranije.
Drugim riječima, eurozona je ušla u 2026. s povoljnijom inflacijskom slikom nego prije dvije godine, ali bez velikog sigurnosnog jastuka. Ako energija ponovno krene prema gore, ukupna inflacija može relativno brzo ubrzati. Ako skuplji prijevoz počne dizati cijene uvozne robe, temeljne komponente također mogu ostati povišene dulje nego što se očekivalo. U takvom okruženju svaka nova geopolitička napetost dobiva veću težinu, jer se događa u trenutku kada je inflacija doduše niža, ali još nije posve ukroćena u svim segmentima.
Središnje banke zato postaju opreznije
Europska središnja banka u 2025. je postupno snizila ključne kamatne stope, a na službenoj tablici kamatnih stopa vidi se da je depozitna stopa od 11. lipnja 2025. na 2,00 posto. To je bitna promjena u odnosu na vrhunce iz prethodnog razdoblja, ali ne znači da je prostor za novo popuštanje monetarne politike neograničen. Naprotiv, upravo mogućnost novog energetskog i logističkog udara razlog je zbog kojeg financijska tržišta i analitičari s mnogo više opreza procjenjuju tempo budućih rezova. Središnja banka može lakše smanjivati cijenu novca kada inflacija slabi zbog uravnoteženih i trajnih razloga. Kada, međutim, postoji opasnost da se vanjski šok prelije u cijene goriva, prijevoza i robe, svako novo spuštanje stopa nosi veći reputacijski i ekonomski rizik.
Europska središnja banka i u istraživačkim radovima upozorava da globalni poremećaji u lancima opskrbe stvaraju postojanije i šire cjenovne pritiske nego što se često pretpostavlja. Još je izravniji novi rad Međunarodnog monetarnog fonda, objavljen u veljači 2026., prema kojemu kašnjenje brodskih isporuka od 100 sati na vrhuncu, oko pet mjeseci poslije šoka, može podići inflaciju za približno 0,5 postotnih bodova. To je osobito važno zato što pokazuje da logistički poremećaji ne djeluju samo kao kratkotrajna smetnja. Njihov učinak može biti odgođen, raspršen i dovoljno dug da se osjeti baš u trenutku kada monetarna politika pokušava prijeći iz restriktivne u neutralniju fazu.
Što to znači za poduzeća i kućanstva
Za kompanije je najveći problem neizvjesnost, a ne samo sama razina cijena. Kada nitko ne zna hoće li tanker proći u uobičajenom roku, koliko će stajati osiguranje pošiljke ili hoće li prijevoznik sljedećeg tjedna korigirati cijene, otežano je planiranje nabave, proizvodnje i prodajnih cijena. Poduzeća tada češće povećavaju sigurnosne zalihe, sklapaju skuplje alternativne ugovore i unaprijed ugrađuju rizik u cjenike. Sve to povećava trošak poslovanja i smanjuje učinkovitost, čak i prije nego što se šok u potpunosti materijalizira.
Kućanstva pak najprije osjete promjenu na gorivu i putovanjima, no tu se priča obično ne zaustavlja. Viši troškovi prijevoza s vremenom se prelijevaju i na dostavu, maloprodaju, ugostiteljstvo i niz usluga koje ovise o energiji i logistici. U zemljama s izraženom sezonalnošću potrošnje i turizma to može biti još vidljivije, jer se skuplji prijevoz i gorivo brzo reflektiraju na ljetne aranžmane, avionske linije, opskrbu obale i cijene proizvoda s kraćim rokovima isporuke. U praksi to znači da građani inflaciju često ne doživljavaju kroz jedan službeni indeks, nego kroz niz svakodnevnih odluka koje postaju skuplje u istom razdoblju.
Zašto nema prostora za olake procjene
Važno je pritom izbjeći dvije krajnosti. Prva je tvrdnja da svaki skok cijene nafte automatski znači novi veliki inflacijski ciklus. Druga je uvjerenje da su europska gospodarstva sada dovoljno otporna pa vanjski šok više ne može bitno promijeniti sliku. Prema dostupnim podacima, stvarnost je između te dvije točke. Energetski udar danas vjerojatno ne bi imao identičan učinak kao u najtežem razdoblju poslije pandemije i početka rata u Ukrajini, jer su poduzeća i države djelomično prilagodili lance opskrbe, a monetarna politika više nije na ekstremno labavim postavkama. Ipak, sadašnji sustav ostaje osjetljiv na poremećaje u nekoliko ključnih uskih grla, osobito kada se energija, brodarstvo i osiguranje poremete istodobno.
Zbog toga gospodarstvo danas doista prati svaki vojni i trgovački signal iz regije. Nije riječ samo o dnevnoj politici, nego o procjeni koliko bi dugotrajna nestabilnost mogla promijeniti cijene goriva, troškove transporta i odluke središnjih banaka u mjesecima koji dolaze. Ako se napetosti smire, učinak može ostati ograničen na kratkotrajnu tržišnu nervozu. Ako potraju i prodube se, inflacija bi se mogla vratiti upravo onim kanalima za koje se vjerovalo da su se počeli normalizirati: kroz energiju, logistiku i očekivanja o budućim cijenama.
Izvori:- Eurostat – brza procjena inflacije u europodručju za veljaču 2026., s podacima o ukupnoj inflaciji i komponentama energije, usluga i hrane (link)- Europska središnja banka – službena tablica ključnih kamatnih stopa, uključujući depozitnu stopu od 2,00 posto od 11. lipnja 2025. (link)- UNCTAD – pregled pomorskog prijevoza za 2025. o nastavku poremećaja u Crvenom moru, Sueskom kanalu i rizicima za Hormuški tjesnac (link)- UNCTAD, pregledni PDF izvještaj – podatak da je brodski tonnažni promet kroz Sueski kanal početkom svibnja 2025. bio oko 70 posto ispod prosjeka iz 2023. te da Hormuški tjesnac nosi oko 11 posto pomorske trgovine i više od trećine pomorskog izvoza nafte (link)- IMF – rad iz veljače 2026. o učinku kašnjenja brodskih isporuka na potrošačke cijene i inflaciju (link)- ECB Research – istraživanje o tome kako globalni poremećaji u lancima opskrbe i energetski šokovi djeluju na inflaciju u europodručju (link)- IATA – Jet Fuel Price Monitor s podatkom da je globalna prosječna cijena mlaznog goriva u posljednjem tjednu porasla na 99,40 dolara po barelu (link)- The Guardian – tržišno izvješće od 6. ožujka 2026. o snažnom skoku cijene Brent nafte i rastu inflacijskih bojazni zbog pogoršanja sigurnosne situacije na Bliskom istoku (link)
Kreirano: nedjelja, 08. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini