Nafta iznad 100 dolara ponovno otvara strah od inflacije i novog energetskog šoka u globalnom gospodarstvu

Nafta ponovno iznad 100 dolara: novi energetski šok vraća inflaciju u središte globalnog gospodarstva

Cijena nafte ponovno je probila psihološki i ekonomski važnu granicu od 100 dolara po barelu, a novi rast dolazi u trenutku kada su središnje banke i vlade tek počele računati na postupno slabljenje inflacijskih pritisaka. Najnoviji poremećaji povezani s ratom oko Irana i prekidima energetskih tokova kroz Hormuški tjesnac vratili su energiju među ključne teme svjetskog gospodarstva. Ono što se prije samo nekoliko mjeseci činilo kao postupno smirivanje na robnim tržištima sada se ponovno pretvara u izvor neizvjesnosti za kućanstva, tvrtke, prijevoznike, proizvođače hrane i kreatore gospodarske politike.

Tržišta ne reagiraju samo na samu razinu cijene barela, nego i na procjenu koliko bi poremećaj mogao potrajati. Upravo je trajanje šoka presudno: kratkotrajan skok može ostati ograničen na financijska tržišta i marže trgovaca, ali dulje razdoblje skuplje energije gotovo se redovito prelijeva na maloprodajne cijene goriva, troškove transporta, logistiku, grijanje, industrijsku proizvodnju i, posredno, hranu. Zato aktualni rast nafte više nije samo geopolitička vijest, nego tema koja se izravno tiče inflacije, kamatnih stopa, gospodarskog rasta i životnog standarda.

Hormuški tjesnac kao osjetljiva točka svjetske opskrbe

Središte aktualne zabrinutosti je Hormuški tjesnac, jedna od najvažnijih pomorskih točaka za svjetsku trgovinu energentima. Kroz taj uski prolaz prema podacima Međunarodne agencije za energiju prolazilo je u 2025. godini u prosjeku oko 20 milijuna barela sirove nafte i naftnih derivata dnevno, odnosno približno četvrtina ukupne svjetske pomorske trgovine naftom. Istodobno, kroz isti koridor prolazi i velik dio svjetske trgovine ukapljenim prirodnim plinom, osobito iz Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Kad je takav promet ugrožen, čak i djelomično, tržište ne čeka da fizički nestane nafte; dovoljno je da poraste procjena rizika pa da cijene krenu naglo prema gore.

Upravo to se sada događa. Međunarodna agencija za energiju objavila je da je rat u regiji, koji je počeo 28. veljače, poremetio tokove nafte i plina kroz Hormuški tjesnac te izazvao najveći poremećaj opskrbe u povijesti globalnog tržišta nafte. Agencija je navela i da je globalna opskrba ukapljenim prirodnim plinom smanjena za oko 20 posto zbog situacije na Bliskom istoku. Takva procjena sama po sebi objašnjava zašto je tržište reagiralo osjetljivo, a investitori počeli govoriti o mogućnosti novog energetskog šoka usporedivog s ranijim kriznim epizodama.

Za gospodarstva Azije rizik je osobito izražen jer ondje završava najveći dio nafte koja prolazi Hormuškim tjesnacem. Međutim, posljedice se ne zaustavljaju na Aziji. Europa možda izravno ne uvozi najveći dio tog volumena, ali je duboko povezana s globalnim tržištima energenata, brodskog prijevoza, industrijskih inputa i osiguranja tereta. Zbog toga svaki veći poremećaj u Perzijskom zaljevu gotovo automatski postaje globalni troškovni šok.

Zašto prag od 100 dolara ima toliko veliko značenje

Granica od 100 dolara nije važna samo zbog simbolike. To je razina na kojoj energija ponovno počinje snažnije ulaziti u kalkulacije središnjih banaka, ministarstava financija i velikih industrijskih sustava. Dok je Svjetska banka još u listopadu 2025. procjenjivala da bi 2026. trebala biti godina nižih cijena roba, uz očekivanje pada ukupnih robnih cijena od 7 posto i u 2025. i u 2026. godini, geopolitička eskalacija pokazala je koliko se takve projekcije mogu brzo preokrenuti kad dođe do sigurnosnog udara na ključnim energetskim rutama.

Drugim riječima, tržište je donedavno računalo na obilniju ponudu i slabiji rast potražnje, ali ratni rizik ima snagu u vrlo kratkom roku promijeniti odnos ponude i očekivanja. Kada barel ode iznad 100 dolara, poruka tržišta nije samo da je nafta skuplja, nego da su rizici opskrbe porasli do razine na kojoj u prvi plan ponovno ulaze izvanredne mjere, strateške rezerve i krizni scenariji. U takvom okruženju volatilnost postaje gotovo jednako važna kao i sama cijena.

Nedavne tržišne reakcije pokazale su upravo to: snažan rast cijena nafte pratio je pad dijela burzovnih indeksa i pojačano prebacivanje kapitala u sigurniju imovinu. Investitori pritom ne gledaju samo energetski sektor. Oni procjenjuju hoće li skuplja energija ponovno usporiti potrošnju, podići troškove poslovanja i odgoditi očekivano popuštanje monetarne politike u dijelu najvećih gospodarstava.

Od benzinskih crpki do trgovina: kako se šok prelijeva na inflaciju

Povezanost između energije i inflacije nije teorijska, nego vrlo konkretna i višeslojna. Prvi kanal prijenosa vide vozači i prijevoznici: skuplja sirova nafta u pravilu se prelijeva na benzin, dizel i aviogorivo. Drugi kanal pogađa industriju, jer veći troškovi goriva i energije poskupljuju proizvodnju i distribuciju. Treći kanal dolazi preko hrane, budući da poljoprivreda i prehrambeni lanac ovise o gorivu, gnojivu, hlađenju, skladištenju i transportu. Kada poskupi energija, često raste i cijena svega onoga što treba proizvesti, prevesti ili držati u hladnom lancu.

Međunarodni monetarni fond u svojem istraživanju o energetskim izvorima globalnog inflacijskog skoka upozorava da energija ima važnu ulogu u dinamici inflacije kroz izravne i neizravne kanale. Europska središnja banka u svojim analizama prijenosa energetskih šokova na inflaciju pokazuje da povećanje cijena plina i drugih energenata ne ostaje zatvoreno unutar energetskog sektora, nego se kroz proizvodne troškove i sekundarne učinke prenosi na širi raspon cijena. To znači da problem nije samo u jednom računu više na benzinskoj postaji, nego u mogućnosti da se troškovni pritisak rasprši kroz čitavo gospodarstvo.

Zato se s posebnom pozornošću prati hoće li poskupljenje nafte ostati kratka epizoda ili će se pretvoriti u trajniji uzlazni trend. Ako energenti ostanu skupi dovoljno dugo, središnje banke mogle bi se ponovno naći u neugodnoj poziciji: inflacija bi bila tvrdokornija nego što se očekivalo, a gospodarski rast istodobno slabiji. Upravo ta kombinacija u javnim raspravama ponovno vraća pojam stagflacije, scenarija u kojem rast cijena i usporavanje gospodarstva djeluju istodobno.

G7, strateške rezerve i pitanje političkog odgovora

Zbog razmjera rizika, energetsko tržište više se ne prati samo kroz dnevne burzovne izvještaje, nego i kroz političke odluke najvećih gospodarstava. G7 i druge zapadne zemlje razmatraju koje instrumente imaju na raspolaganju ako poremećaji potraju. U javnom prostoru već se govori o mogućim koordiniranim reakcijama, od korištenja strateških rezervi do dodatnih mjera za stabilizaciju opskrbe i smirivanje tržišnih očekivanja.

Najkonkretniji institucionalni potez zasad je došao iz Međunarodne agencije za energiju, čije su članice 11. ožujka jednoglasno dogovorile najveće dosad puštanje hitnih naftnih zaliha radi ublažavanja tržišnih poremećaja. Sama činjenica da je aktivirana najveća takva intervencija u povijesti agencije dovoljno govori o procjeni ozbiljnosti situacije. Takve mjere ne mogu u cijelosti ukloniti geopolitički rizik, ali mogu kupiti vrijeme, ublažiti paniku i pokazati da zapadne države raspolažu određenim zaštitnim mehanizmima.

Ipak, tržišta znaju da strateške rezerve nisu trajno rješenje. One mogu olakšati kratkoročni manjak ili amortizirati nagli rast cijena, no ne mogu zamijeniti stabilan i siguran protok energije ako je ključna pomorska ruta dugotrajno ugrožena. Zato svaki politički odgovor ovisi o jednom osnovnom pitanju: hoće li se sigurnosna situacija na Bliskom istoku smiriti dovoljno brzo da se normaliziraju brodski tokovi, ili je riječ o poremećaju koji će trajati tjednima i mjesecima.

Najveći pritisak na prijevoz, industriju i hranu

Sektori koji prvi osjećaju posljedice već su poznati. Zračni prijevoznici, brodari i logističke tvrtke među prvima računaju nove troškove jer gorivo čini velik dio njihovih operativnih rashoda. Skuplji pomorski promet dodatno podiže cijene osiguranja, preusmjeravanja ruta i rokova isporuke. Industrije koje rade s tankim maržama, posebno kemijska, prehrambena, građevinska i dio prerađivačke proizvodnje, suočavaju se s pritiskom da dio troška prebace na kupce.

Prehrambeni lanac pritom je posebno osjetljiv jer se u njemu spajaju gotovo svi inflatorni kanali: energija za proizvodnju, gorivo za mehanizaciju, transport, ambalaža, skladištenje i hlađenje. Zato investitori i analitičari s razlogom upozoravaju da šok nafte ne ostaje na naftnom tržištu. Ako potraje, može se pojaviti u cijenama avionskih karata, kontejnerskog prijevoza, supermarketa i usluga. Upravo ta široka raspršenost troška čini energetske šokove politički i društveno osjetljivima.

Za kućanstva to znači vrlo opipljiv učinak: više cijene goriva smanjuju raspoloživi dohodak, a skuplja roba i usluge dodatno pritišću potrošnju. Za vlade to otvara pitanje treba li ponovno posezati za subvencijama, poreznim korekcijama ili ciljanim mjerama pomoći. No takve mjere imaju fiskalnu cijenu, pa se problem iz energetskog brzo pretvara i u proračunski.

Središnje banke ponovno pod pritiskom

Jedan od razloga zbog kojih tržišta toliko nervozno prate rast nafte jest činjenica da monetarne vlasti još nisu do kraja zatvorile priču s inflacijom. Međunarodni monetarni fond u ažuriranim projekcijama i dalje polazi od scenarija u kojem globalna inflacija usporava, uz procjenu da bi u 2026. trebala iznositi 3,7 posto na svjetskoj razini. No takve projekcije uvijek uključuju upozorenje da ih mogu promijeniti novi vanjski šokovi, a energija je među najvažnijima.

Ako se sadašnji rast cijena energenata pokaže postojanim, središnje banke mogle bi biti prisiljene dulje zadržati restriktivnije kamatne stope nego što su tržišta očekivala početkom godine. To bi pogodilo kreditiranje, investicije i potražnju za nekretninama, ali i povećalo trošak servisiranja javnog i privatnog duga. Drugim riječima, skuplja nafta ne znači samo skuplje gorivo; ona može promijeniti i cijenu novca.

Posebno je osjetljiv trenutak u kojem se ovakav šok pojavljuje. Globalno gospodarstvo ušlo je u 2026. s pretpostavkom da će inflacija nastaviti slabjeti, a da će rast ostati umjeren. Novi poremećaj na energetskom tržištu ugrožava upravo taj balans. Što je duže razdoblje visoke cijene nafte, to je veća vjerojatnost da će se u prognoze vratiti korekcije naniže za rast i naviše za inflaciju.

Tržišta zapravo procjenjuju trajanje krize

U ovom trenutku nije presudno samo pitanje koliko barel stoji danas, nego što tržište vjeruje da će se događati sljedećih nekoliko tjedana. Ako se sigurnosne prilike poprave i brodski promet kroz Hormuški tjesnac počne normalizirati, cijene se mogu relativno brzo povući. No ako poremećaji potraju, ili se prošire na dodatnu infrastrukturu i proizvođače, rast cijena mogao bi biti dugotrajniji i ozbiljniji.

Zato analitičari promatraju nekoliko varijabli istodobno: fizički obujam izvoza iz Zaljeva, sigurnost tankerskih ruta, dostupnost alternativnih pravaca, ponašanje osiguravatelja, spremnost država da puste rezerve i reakciju velikih proizvođača. Nije nevažno ni to što alternativni pravci ne mogu u cijelosti zamijeniti Hormuški tjesnac. Prema podacima IEA-e, raspoloživi zaobilazni cjevovodni kapacitet iznosi otprilike između 3,5 i 5,5 milijuna barela dnevno, što je znatno manje od volumena koji inače prolazi kroz taj koridor.

Upravo zbog tog jaza tržište u ovakvim situacijama ostaje osjetljivo na svaku novu vijest. Kada je globalna opskrba zategnuta ili postoji strah da bi mogla postati zategnuta, cijena ne reagira linearno, nego skokovito. To dodatno otežava planiranje u realnom sektoru, jer tvrtke ne znaju hoće li se suočiti samo s prolaznom nestabilnošću ili s promjenom troškovne strukture za cijelu godinu.

Od geopolitike natrag prema svakodnevnoj ekonomiji

Rat oko Irana ponovno je pokazao koliko je energija i dalje temeljna ekonomska priča, a ne samo sigurnosna ili diplomatska tema. U godinama nakon velikih inflacijskih udara mnoge su vlade i središnje banke željele vjerovati da je najgori dio energetskog pritiska iza njih. Međutim, razvoj događaja na Bliskom istoku podsjeća da globalno gospodarstvo ostaje osjetljivo na nekoliko uskih prometnih i političkih točaka preko kojih prolazi golemi dio svjetske energije.

Zbog toga se rast cijene nafte iznad 100 dolara po barelu ne može promatrati kao izoliran tržišni incident. On ponovno otvara pitanje koliko je svjetsko gospodarstvo doista otporno na vanjske šokove, koliko brzo inflacija može oživjeti i koliko su vlade spremne reagirati bez dodatnog narušavanja javnih financija. U narednim danima i tjednima glavno pitanje neće biti samo hoće li nafta ostati skupa, nego hoće li se novi energetski šok preliti u svakodnevne cijene prijevoza, hrane i života općenito. Upravo zato energija ponovno stoji u središtu globalnog gospodarstva, a ne samo geopolitike.

Izvori:

• - Međunarodna agencija za energiju (IEA) – pregled utjecaja rata na tokove energije kroz Hormuški tjesnac i odluke o puštanju hitnih zaliha (link)
• - Međunarodna agencija za energiju (IEA) – službeni podaci o važnosti Hormuškog tjesnaca za svjetsku trgovinu naftom i LNG-om (link)
• - Međunarodni monetarni fond (IMF) – istraživanje o vezi energetskih cijena i globalnog inflacijskog udara (link)
• - Međunarodni monetarni fond (IMF) – Svjetski gospodarski izgledi, projekcije rasta i inflacije za 2025. i 2026. (link)
• - Svjetska banka – Commodity Markets Outlook, procjene kretanja cijena roba i rizika za 2026. (link)
• - Europska središnja banka (ECB) – analiza prijenosa energetskih šokova na inflaciju u europodručju (link)
• - AP News – aktualno izvješće o rastu cijene nafte iznad 100 dolara i reakciji tržišta (link)
• - Financial Times / tržišna izvješća – aktualno izvješće o poremećajima u Perzijskom zaljevu i skoku cijena nafte iznad 100 dolara (link)
• - The Guardian – izvješće o raspravi G7 i tržišnoj reakciji na rast cijena nafte povezanoj s ratom oko Irana (link)