Ulaznice za nogomet - Njemačka DFB-Pokal - sezona 2025./2026

Kup koji u Njemačkoj ne oprašta ni trenutak slabosti

DFB-Pokal u sezoni 2025./2026. opet izgleda kao natjecanje u kojem ime na dresu vrijedi manje od večeri u kojoj se igra. Jedna utakmica, nema popravnog, nema skrivanja iza lošeg ulaska ili rotacija koje nisu sjele. Do 7. travnja 2026. turnir je stigao do same ivice Berlina: preostala su još dva polufinala, Bayer Leverkusen protiv Bayerna i VfB Stuttgart protiv Freiburga, a finale je zakazano za 23. svibnja na Olimpijskom stadionu. To je onaj dio njemačke sezone kada kup više nije dodatak prvenstvu, nego zasebna drama sa svojim junacima, svojim lomovima i svojom vlastitom logikom. U toj logici DFB-Pokala nema sigurnih koraka. Branitelj naslova Stuttgart još je živ, Bayern opet vidi otvoren put prema peharu koji mu je dugo izmicao, Leverkusen traži novo veliko proljeće, a Freiburg lovi utakmicu života. Sve četiri priče dovoljno su jake da same nose finale, ali kup ne pita za reputaciju, nego za 90 minuta, ponekad 120, a nerijetko i za nekoliko udaraca s bijele točke.

Kako je natjecanje složeno: 64 kluba, sedam koraka do trofeja

Format je i dalje jedan od najčišćih u europskom nogometu. U prvom kolu nastupa 64 kluba, a put do trofeja vodi kroz sedam rundi. Nema uzvrata, nema zbrajanja rezultata, nego se sve lomi u jednoj večeri. Ako nakon 90 minuta nema pobjednika, igraju se produžeci, pa penali.

• 1. kolo: 64 kluba, 32 utakmice
• 2. kolo: 32 kluba, 16 utakmica
• osmina finala: 16 klubova, 8 utakmica
• četvrtfinale: 8 klubova, 4 utakmice
• polufinale: 4 kluba, 2 utakmice
• finale: 2 kluba, 1 utakmica

U prvom kolu sudjeluje 36 klubova iz Bundeslige i 2. Bundeslige, 21 pobjednik regionalnih kupova te četiri najbolje momčadi 3. lige, uz još tri mjesta koja pripadaju regionalnim savezima s najvećim brojem muških klubova. Zato je DFB-Pokal uvijek mješavina vrha i periferije, glamura i starih tribina, milijunskih kadrova i poluamaterskih autsajdera koji sanjaju večer zbog koje se pamte desetljeća. Prvo kolo se igralo od 15. do 18. kolovoza 2025., uz još dvije odgođene utakmice 26. i 27. kolovoza. Drugo kolo palo je na kraj listopada, osmina finala na početak prosinca, četvrtfinale na veljaču 2026., a polufinala su raspoređena na 22. i 23. travnja. Finale ostaje u terminu koji njemački nogomet čuva gotovo kao ritual: Berlin u svibnju.

Tko je sve bio u ždrijebu i tko je ostao živ

Širina sudionika i ove je sezone bila zaštitni znak natjecanja. U kup su ušli Bayern München, Bayer Leverkusen, Borussia Dortmund, RB Leipzig, VfB Stuttgart, SC Freiburg, Eintracht Frankfurt, Werder Bremen, Union Berlin, Borussia Mönchengladbach, Mainz 05, Wolfsburg, Hoffenheim, Augsburg, St. Pauli, Heidenheim, kao i velikani i bivši bundesligaši iz nižih razreda poput Hamburger SV-a, Hertha BSC-a, 1. FC Kölna, Schalkea 04, Karlsruhera, Darmstadta, Nürnberga, Kaiserslauterna, Magdeburga i Eintrachta Braunschweiga. U prvom planu bili su i klubovi kakve DFB-Pokal posebno voli: Rot-Weiss Essen, Arminia Bielefeld, Preußen Münster, Wehen Wiesbaden, Dynamo Dresden, Saarbrücken, Schweinfurt 05, Lok Leipzig, BFC Dynamo, Bahlinger SC, FK Pirmasens i drugi. Do završnice su se, međutim, probila četiri kluba koja predstavljaju četiri različita nogometna naglaska.

• Bayer Leverkusen – tehnički najmirnija momčad među preostale četiri, s navikom da kupske večeri pretvara u kontrolu ritma.
• Bayern München – rekorder natjecanja i klub koji u svako izdanje ulazi s idejom da je sve osim trofeja manjak.
• VfB Stuttgart – branitelj naslova, momčad koja je prošle godine u Berlinu uzela pehar, a sada pokušava potvrditi da to nije bio izdvojeni bljesak.
• SC Freiburg – klub koji u kupu često izgleda kao da mu format savršeno odgovara: kompaktan, tvrd, taktički zreo i spreman živjeti na rubu.

Zato ova završnica nema uljeza. Nema trećeligaške bajke kao prošle sezone s Arminijom Bielefeld, ali ima vrlo čist sudar stilova i ambicija: Bayern protiv Leverkusena kao utakmica koja bi bez problema mogla stajati i u završnici Europe, te Stuttgart protiv Freiburga kao južnonjemački derbi pun naboja i povijesti.

Put do polufinala: kako su posljednja četvorica došla do travnja

Leverkusen je među četiri stigao pobjedom 3:0 protiv St. Paulija u četvrtfinalu. Nije to bila utakmica u kojoj je kup tražio čudo, nego ona vrsta večeri kada favorit ne ostavlja pukotine i jednostavno ugasi nadu suparniku prije nego se ona pretvori u momentum. Za klub koji je posljednjih sezona naviknuo igrati velike utakmice, to je bio prolaz napravljen bez viška drame. Bayern je svoj ulazak u polufinale izborio pobjedom 2:0 protiv RB Leipziga. Takve utakmice u DFB-Pokalu redovito imaju težinu finala prije finala, jer s jedne strane stoji rekorder natjecanja, a s druge klub koji je posljednjih godina znao itekako ozbiljno uzdrmati bavarski plan. Bayern je ovaj put prošao čvrsto, uz gol Harryja Kanea iz kaznenog udarca i pogodak Luisa Díaza, pa u travanj ulazi s osjećajem da mu se kup ponovno otvara. Stuttgart je u Kielu pobijedio Holstein 3:0. Rezultat zvuči uvjerljivo, ali utakmica nije bila šetnja od prve minute. Branitelj naslova prelomio je susret tek nakon odmora, a onda je razlika u kvaliteti postala vidljiva kroz golove Deniza Undava, Chrisa Führicha i Atakana Karazora. Za momčad koja je već znala kako izgleda završiti posao u Berlinu, to je bio prolaz s pečatom ozbiljnosti. Freiburg je, možda i najdramatičnije, kroz Berlin prošao nakon raspucavanja protiv Herthe. Poslije 1:1 nakon 120 minuta slavili su 5:4 na penale u utakmici koju je na Olimpijskom stadionu gledalo više od 56 tisuća ljudi. Takve pobjede često mijenjaju psihologiju turnira. Klub koji preživi noć u kojoj je sve moglo otići na obje strane počne vjerovati da kup zaista može završiti njegovom bojom.

Polufinala 2026.: dvije utakmice, dva potpuno različita filma

Prvo polufinale igra se 22. travnja u Leverkusenu: Bayer Leverkusen protiv Bayerna. To je susret u kojem svaki detalj nosi težinu. Leverkusen doma traži utakmicu bez bavarskog naleta i bez otvorenog prostora za Bayernove serije. Bayern, s druge strane, u ovakvim susretima tradicionalno pokušava uspostaviti autoritet što ranije, kao da poručuje da kupsku neizvjesnost želi ugušiti prije nego se pojavi. Drugo polufinale igra se 23. travnja u Stuttgartu: VfB Stuttgart protiv SC Freiburga. Na papiru manje glamurozno od prvog, ali po kupskoj logici možda čak i opasnije. To je Baden-Württemberg dvoboj u kojem nitko nikome ne mora objašnjavati kontekst. Stuttgart nosi status aktualnog pobjednika, Freiburg nosi glad kluba koji osjeća da je ovdje možda njegovo najveće domaće otvaranje posljednjih godina. Takve utakmice rijetko ostaju hladne.

• 22. travnja 2026., 20:45: Bayer Leverkusen – Bayern München
• 23. travnja 2026., 20:45: VfB Stuttgart – SC Freiburg
• 23. svibnja 2026., 20:00: finale, Olympiastadion Berlin

Stadioni završnice: Leverkusen, Stuttgart i Berlin

Kup se u završnici uvijek igra i protiv prostora. Nije isto doći u stadion od tridesetak tisuća mjesta gdje je publika doslovno na rubu igrališta ili na golemu pozornicu u Berlinu gdje finale izgleda kao državni praznik nogometa.

• BayArena, Leverkusen – Leverkusen; kapacitet 30.210. Kompaktan stadion koji zna pojačati domaću kontrolu utakmice jer ritam tribina brzo dođe na teren.
• MHPArena, Stuttgart – Stuttgart; oko 60.000 mjesta nakon dovršenih preuređenja. To je sada arena koja može nositi i veliko europsko ozračje i sirovu kupsku nervozu.
• Europa-Park Stadion, Freiburg – Freiburg; 34.700 mjesta. Freiburg ga ovaj put neće koristiti u polufinalu jer gostuje, ali ostaje važan dio priče o klubu koji je u novom domu dodatno učvrstio identitet.
• Olympiastadion, Berlin – Berlin; oko 74.000 mjesta. Tu je finale i tu DFB-Pokal odavno poprima svoju najprepoznatljiviju sliku.

Berlin je posebna kategorija. Muško finale DFB-Pokala ondje se igra od 1985., a početkom 2026. potvrđeno je da će tako ostati najmanje do 2030. To znači da kup i dalje čuva jednu od rijetkih europskih završnica koja nije lutala za novcem, nego je ostala vezana uz isti grad i isti stadion. U vremenu kada se mnogo toga u nogometu seli i mijenja, ta postojanost ima težinu.

Što kaže povijest: tko je vladao kupom, a tko je pisao senzacije

Kad se govori o DFB-Pokalu, prva brojka uvijek je Bayernova. Bavarski klub je rekorder s 20 osvojenih naslova. Iza njega su Werder Bremen sa šest, Borussia Dortmund i Eintracht Frankfurt s po pet, dok je Stuttgart prošlogodišnjom pobjedom stigao do četvrtog trofeja. Bayer Leverkusen je na dvije titule, Freiburg još čeka svoj prvi veliki kupski udarac te vrste. No DFB-Pokal nikad nije bio samo popis najjačih. On je i natjecanje u kojem se dugo pamte oni koji nisu uzeli pehar, ali su uzdrmali poredak. Prošle sezone Arminia Bielefeld kao trećeligaš stigla je do finala i u toj vožnji izbacivala klubove iz elite, prije nego je u Berlinu izgubila od Stuttgarta 4:2. To je bio podsjetnik da u Njemačkoj kup još uvijek može progutati hijerarhiju i da priča ne mora dolaziti samo iz vrha Bundeslige. Povijest finala u Berlinu puna je i neobičnih detalja. Najveća zabilježena posjećenost finala u tom razdoblju bila je 76.500 gledatelja 1989., kada je Borussia Dortmund pobijedila Werder 4:1. U 40 berlinskih finala bilo je i odlučivanja na penale, autogolova, velikih povrataka, ali i mnogo utakmica u kojima je sama scenografija radila pola priče. DFB-Pokal finale u Berlinu nije samo utakmica; to je gotovo zaseban žanr njemačkog nogometa.

Prošla sezona kao uvod u ovu: Stuttgartov pehar i trag koji je ostao

VfB Stuttgart je 24. svibnja 2025. u finalu pobijedio Arminiju Bielefeld 4:2 pred 74.036 gledatelja. Bio je to finale koje je na semaforu dugo izgledalo jednosmjerno, jer je Stuttgart rano pobjegao, ali je završilo dovoljno živahno da utakmica ostane u pamćenju. Nick Woltemade, Enzo Millot i Deniz Undav obilježili su napadački dio večeri, a Stuttgart je uzeo četvrti pokalni naslov. Za ovu sezonu to je važan okvir. Stuttgart ne brani samo trofej nego i osjećaj da je opet postao kupska momčad. Klub koji u razmaku od nekoliko godina redovito dolazi duboko u turnir više nije slučajni prolaznik. Zato polufinale s Freiburgom nema samo težinu jedne utakmice, nego i provjeru može li aktualni pobjednik svoju priču pretvoriti u niz.

Zašto je DFB-Pokal toliko tvrd za favorite

Njemački kup je brutalan prema favoritima upravo zato što je format jednostavan. Nema prostora za kontrolirani kiks. U ligi loš dan još možeš zaliječiti sljedeći vikend; u kupu jedan krivo procijenjen duel, jedan crveni karton, jedna večer u kojoj domaći drugoligaš pretrči sve i favorit je gotov. To se vidjelo i ove sezone. Hertha je gurnula Freiburg do penala. Holstein Kiel natjerao je Stuttgart da utakmicu u četvrtfinalu lomi tek u nastavku. St. Pauli je imao priliku mjeriti se s Leverkusenom na velikoj sceni. U ranijim rundama klubovi iz nižih liga opet su izborili svoje večeri pod reflektorima. DFB-Pokal je zato možda najpoštenije natjecanje za gledanje, a najokrutnije za igranje. Još jedna važna dimenzija je novac. DFB je za raspodjelu od prvog kola do polufinala zadržao fond od 67 milijuna eura, uz dodatnih 7,2 milijuna za samo finale. Za velike klubove to nije presudan budžetski stup, ali za manje i srednje klubove kup može biti sezonski zaokret. Zato se u ovim utakmicama ne igra samo za pehar nego i za prostor, ugled, stabilnost i iduće ljeto.

Detalji koji ove sezone daju boju

Ovo izdanje DFB-Pokala zasad ima nekoliko jasnih motiva. Prvi je povratak Bayerna u zonu u kojoj kup više ne izgleda kao usputni trofej, nego kao konkretan cilj. Drugi je Stuttgartova upornost da ostane relevantan i nakon osvojenog naslova, što je često teže nego doći do prvog slavlja. Treći je Freiburgova otpornost, jer momčadi koje prežive četvrtfinale na penale znaju postati opasne baš zato što im se otvori osjećaj da ih turnir čeka. Četvrti je Leverkusenov pokušaj da kupsku ozbiljnost pretače u rutinu, a to je možda najteži korak od svih. Na individualnoj razini kup je već dao nekoliko upečatljivih trenutaka: Harry Kane zabio je Leipzigu u četvrtfinalu, Luis Díaz odmah potom zatvorio priču; Undav, Führich i Karazor odveli su Stuttgart preko Kiela; Yuito Suzuki pogodio je za Freiburg u berlinskoj drami prije nego što su penali odlučili prolaz. DFB-Pokal često od velikih imena traži samo jedan potez, a od sporednih likova jednu večer zbog koje će ih se pamtiti godinama.

Što zapravo znači sezona 2025./2026. u ovom kupu

Na datum 7. travnja 2026. DFB-Pokal je u fazi u kojoj više nema magle. Ždrijeb je jasan, raspored je jasan, pozornica za Berlin je spremna. Ostali su Bayer Leverkusen, Bayern München, VfB Stuttgart i SC Freiburg. Jedan od njih 23. svibnja nosit će pehar pod berlinskim nebom, a priča do toga trenutka već sada ima dovoljno mesa da se pamti: branitelj naslova još diše, rekorder traži novu potvrdu, Leverkusen želi još jedan veliki domaći trofej, a Freiburg lovi prolaz iz kategorije lijepih sezona u kategoriju povijesnih sezona. To je i razlog zašto DFB-Pokal i dalje ima tako jak puls. Nije to turnir koji živi od reklame o tradiciji, nego od stvarnih utakmica koje iz godine u godinu nude nešto što liga često ne može: trenutnu presudu. U Njemačkoj se kup ne osvaja preko tablice, nego preko večeri. A u sezoni 2025./2026. ostale su još samo tri takve večeri.