Ulaznice za nogomet - UEFA Europska liga 2025./2026.

Natjecanje koje je do travnja stiglo do najnapetijeg zavoja

Sezona 2025./2026. donijela je 55. izdanje ovoga natjecanja i 17. sezonu pod imenom UEFA Europska liga. Počela je još 10. srpnja 2025. u kvalifikacijama, a završni kadar zakazan je za 20. svibnja 2026. u Istanbulu. To je sezona u kojoj se Europa nije slagala po starim grupama od po četiri, nego po novom modelu s jednom velikom ligaškom tablicom, osam kola i 36 klubova koji su u jesen živjeli paralelno, svatko sa svojim rasporedom i svojim usponima i padovima. Do dana 7. travnja 2026. priča je došla do četvrtfinala i karta prema završnici vodi kroz četiri para: Braga - Real Betis, Bologna - Aston Villa, Porto - Nottingham Forest i Freiburg - Celta. Prva utakmica Braga - Betis igra se 8. travnja, a preostala tri prva susreta 9. travnja. Uzvrati su 16. travnja. To više nije onaj dio sezone u kojem se računa širina kadra samo na papiru; sada se pamti tko je mirniji u 88. minuti, tko preživi gostovanje i tko iz dva udarca izvuče gol i polufinale.

Kako je složen format i zašto je drukčiji nego prije

Novi sustav izgleda jednostavno tek kada ga se ogoli do kostiju. Trinaest klubova izborilo je izravan plasman u ligašku fazu, dvanaest je došlo kroz kvalifikacije, a sastav od 36 momčadi popunilo je još jedanaest klubova koji su prešli iz kvalifikacija i doigravanja Lige prvaka. U ligi svatko ne igra sa svima, nego ukupno osam utakmica, a nakon toga jedna zajednička tablica reže sezonu na dva dijela. Prvih osam ide izravno u osminu finala. Klubovi od devetoga do 24. mjesta igraju dodatni nokaut-krug za prolaz među 16. Tko ostane ispod te crte, ispada bez popravnoga. Zato je jesen u ovom natjecanju istodobno i maraton i sprint: jedan kiks ne ruši sve, ali dva ili tri brzo pretvaraju prosinac u računicu, a siječanj u nervozu. Raspored sezone bio je vrlo jasan:

• Kvalifikacije: 10. i 17. srpnja, 24. i 31. srpnja, 7. i 14. kolovoza, te doigravanje 21. i 28. kolovoza 2025.
• Ligaška faza: 24./25. rujna, 2. listopada, 23. listopada, 6. studenoga, 27. studenoga, 11. prosinca 2025., pa 22. i 29. siječnja 2026.
• Nokaut-faza: doigravanje 19. i 26. veljače, osmina finala 12. i 19. ožujka, četvrtfinale 9. i 16. travnja, polufinale 30. travnja i 7. svibnja, finale 20. svibnja 2026.

Sudionici ligaške faze, ime po ime

Ako se želi shvatiti širina sezone, treba krenuti od punog popisa. U ligašku fazu ušli su:

• Austrija: Salzburg, Sturm Graz
• Belgija: Genk
• Bugarska: Ludogorets
• Hrvatska: GNK Dinamo
• Češka: Viktoria Plzeň
• Danska: Midtjylland
• Engleska: Aston Villa, Nottingham Forest
• Francuska: Lille, Lyon, Nice
• Njemačka: Freiburg, Stuttgart
• Grčka: Panathinaikos, PAOK
• Mađarska: Ferencváros
• Izrael: Maccabi Tel-Aviv
• Italija: Bologna, Roma
• Nizozemska: Feyenoord, Go Ahead Eagles, Utrecht
• Norveška: Brann
• Portugal: Braga, Porto
• Rumunjska: FCSB
• Škotska: Celtic, Rangers
• Srbija: Crvena Zvezda
• Španjolska: Celta, Real Betis
• Švedska: Malmö
• Švicarska: Basel, Young Boys
• Turska: Fenerbahçe

Taj popis lijepo pokazuje ono što Europsku ligu često čini nepredvidivijom od elitnijeg natjecanja: ovdje se u istoj jeseni mogu susresti stari europski teškaši, klubovi s bogatom kontinentalnom prošlošću i momčadi koje tek otvaraju novo poglavlje. Aston Villa, Bologna, Brann, Go Ahead Eagles i Nottingham Forest prvi put su zaigrali ligašku fazu ili grupni dio ovoga natjecanja u eri Europske lige. Za neke je to bio izlet, za neke proboj, a za Forest i Bolognu početak ozbiljne priče.

Tko je jesen preživio najbolje, a tko je morao težim putem

Nakon osam kola izravno su u osminu finala prošli Aston Villa, Braga, Freiburg, Lyon, Midtjylland, Porto, Real Betis i Roma. To je bila nagrada za najstabilnije. Svi ostali koji su završili između devetoga i 24. mjesta morali su dodatno igrati nokaut-doigravanje. U toj zoni našli su se Bologna, Brann, Celta, Celtic, Crvena Zvezda, Fenerbahçe, Ferencváros, Genk, GNK Dinamo, Lille, Ludogorets, Nottingham Forest, Panathinaikos, PAOK, Stuttgart i Viktoria Plzeň. Tu se sezona naglo zaoštrila. Nottingham Forest je srušio Fenerbahçe s ukupnih 4:2, Bologna je izbacila Brann, Lille je tek nakon produžetka slomio Crvenu zvezdu, a Panathinaikos je preko penala prošao Viktoriu Plzeň. Već tada se vidjelo da ovaj turnir ne nagrađuje samo bogatije i dublje kadrove, nego i momčadi koje u veljači znaju izdržati dvije potpuno različite utakmice u razmaku od sedam dana.

Put do četvrtfinala: osmina finala kao filter za ozbiljne

Osmina finala dala je osam klubova koji su ostali u igri za Istanbul. Braga je preokrenula poraz protiv Ferencvárosa i domaćom 4:0 predstavom pokazala koliko opasna može biti kada joj utakmica legne u ritmu. Freiburg je izgubio prvi susret protiv Genka, a onda kod kuće odgovorio s 5:1 i pretvorio njemačku disciplinu u lavinu. Celta je izbacila Lyon pobjedom 2:0 u uzvratu u Francuskoj, dok je Nottingham Forest morao preko produžetaka i jedanaesteraca protiv Midtjyllanda. Na drugoj strani ždrijeba Aston Villa je dvjema pobjedama preskočila Lille, Porto je mirno zatvorio posao protiv Stuttgarta, Real Betis je s 4:0 u uzvratu slomio Panathinaikos, a Bologna je nakon 1:1 u prvom susretu pobijedila Romu 4:3 poslije produžetaka. Upravo je Bologna možda i najsočnija priča proljeća: talijanski klub koji je u jesen učio kako se diše u ovom formatu, a u ožujku izbacio klub koji je u ovom natjecanju već odavno domaći inventar.

Četvrtfinalisti: osam različitih priča, osam različitih lica Europe

• Braga - portugalski klub koji već godinama živi europski ritam i zna kako igrati nokaut utakmice.
• Real Betis - momčad koja u ovoj sezoni ima i širinu i igrače za jedan potez, a u završnicu ulazi s raspoloženim Antonyjem.
• Freiburg - radna, čvrsta i sustavna njemačka priča, uvijek opasnija nego što joj je reputacija glamurozna.
• Celta - momčad koja je izbacila Lyon i u proljeće počela igrati bez straha.
• Porto - klub kojem europske noći nisu događaj, nego navika.
• Nottingham Forest - povratnička europska priča s ozbiljnom energijom i trenutačno najboljim strijelcem među preživjelima.
• Bologna - talijanski uspon koji je dobio potvrdu tek kada je srušena Roma.
• Aston Villa - momčad Unaija Emeryja, trenera koji u ovoj konkurenciji ima gotovo institucionalni autoritet.

Kada se tako postave karte, vidi se koliko je ova sezona otvorena. Nema Seville kao stalnog duha završnice, nema klasičnog monopola jednog ili dva favorita, a ždrijeb je napravio dojam da svaka polovica stabla ima barem po dva legitimna kandidata za finale.

Igrališta ove sezone: od Istanbula do kultnih domaćih adresa

Finale će se igrati na Beşiktaş Parku u Istanbulu, stadionu kapaciteta oko 40.000 gledatelja. To je dom Beşiktaşa, na sjevernoj strani Bospora, i stadion koji je već bio domaćin velikom UEFA finalu kada je ondje 2019. odigran europski Superkup između Liverpoola i Chelseaja. Završnica se, međutim, ne živi samo na finalnoj adresi. Četvrtfinalna karta vodi i kroz stadione koji imaju potpuno različit temperament:

• Beşiktaş Park, Istanbul - oko 40.000 mjesta, domaćin finala
• Estádio Municipal de Braga, Braga - stadion uklesan uz stijenu, približno 30.286 mjesta
• Benito Villamarín, Sevilla - više od 60.270 mjesta
• Europa-Park Stadion, Freiburg - 34.700 mjesta
• Estadio Abanca Balaídos, Vigo - oko 31.800 mjesta
• Estádio do Dragão, Porto - velika portugalska europska adresa
• City Ground, Nottingham - više od 30.400 mjesta nakon zadnjih zahvata
• Stadio Renato Dall'Ara, Bologna - oko 38.279 mjesta
• Villa Park, Birmingham - jedan od najpoznatijih engleskih stadiona

Zanimljivo je da završnica tako povezuje potpuno različite ambijente: kameni teatar u Bragi, golemi seviljski kotao, stari engleski stadion uz rijeku Trent, Dall'Aru koja i dalje izgleda kao da čuva memoriju međuratnog nogometa, te Villa Park, pozornicu na kojoj se europski nogomet uvijek čini starijim, težim i važnijim.

Brojke koje su obilježile jesen

Ligaška faza proizvela je 144 utakmice i 386 pogodaka, što daje prosjek od 2,69 gola po utakmici. To nije bila sezona opreza nego sezona ritma. Čak 18 istodobnih utakmica posljednjeg kola donijelo je 51 pogodak, što je završni siječanjski kaos pretvorilo u jedan od najživljih europskih četvrtaka posljednjih godina. Nekoliko brojki posebno strši:

• 23 nacionalna saveza imala su predstavnika u ligaškoj fazi
• 17 zemalja ostalo je zastupljeno u nokaut-fazi
• Viktoria Plzeň bila je jedina neporažena momčad ligaške faze
• Viktoria Plzeň imala je i najbolju obranu s tek tri primljena gola
• Lyon i Midtjylland bili su najučinkovitiji s po 18 postignutih pogodaka
• Gabriel Veiga zabio je za Porto nakon samo 19 sekundi, najbrže u ligaškoj fazi
• Go Ahead Eagles prvi put su zaigrali ligašku fazu ili grupni dio nekog europskog natjecanja
• Olivier Giroud je s 39 godina i 121 danom dodatno podebljao mjesto među najstarijim strijelcima natjecanja
• Dante je s više od 42 godine postao najstariji vanjski igrač koji je nastupio u Europskoj ligi

To su podaci koji dobro objašnjavaju sezonu: otvorenost, neobični junaci, veterani koji još uvijek odlučuju utakmice i klubovi koji su prvi put zakoračili u ovu razinu Europe.

Igrači o kojima se pričalo i prije četvrtfinala

Dok je ligaška faza birala svoj tempo, pojedinci su joj davali lice. Na datum 7. travnja 2026. na vrhu ljestvice strijelaca stoje Igor Jesus iz Nottingham Foresta i Petar Stanić iz Ludogoreca sa po sedam pogodaka. Razlika je u tome što je Stanićev klub već ispao, a Igor Jesus i dalje nosi živu prijetnju u završnici. Od igrača koji su još u turniru posebno odjekuju:

• Igor Jesus - 7 golova, najjači preostali strijelac završnice
• Antony - 5 golova za Real Betis
• Federico Bernardeschi - 5 golova za Bolognu
• Kerem Aktürkoğlu - 6 golova, ali je Fenerbahçe već završio put
• Denis Undav - 6 asistencija za Stuttgart, iako njemački klub više nije u igri
• Ricardo Horta - 4 asistencije za Bragu

U toj skupini lako je pročitati ritam natjecanja. Forest ima golgetera koji je preživio i veljaču i ožujak. Betis ima igrača sposobnog slomiti utakmicu jednim ubrzanjem. Bologna ima ime koje više nije samo zvijezda s plakata nego čovjek konkretnih europskih pogodaka. A u pozadini stoji Unai Emery, trener Aston Ville, čovjek koji je do siječnja stigao do 100 utakmica u Europskoj ligi kao trener.

Povijest koja stalno gleda preko ramena ovoj sezoni

Aktualni branitelj naslova je Tottenham, koji je u finalu sezone 2024./2025. u Bilbau pobijedio Manchester United 1:0. Prije toga, 2024. je Atalanta razbila Bayer Leverkusen 3:0, a još ranije 2023. naslov je uzeo Sevilla, klub koji je s vremenom gotovo privatizirao osjećaj za ovo natjecanje. Povijesna tablica i dalje stoji kao upozorenje svima koji su ostali u igri:

• Sevilla ima rekordnih 7 naslova
• Tottenham sada ima 3 naslova, uz 1972., 1984. i 2025.
• Inter, Liverpool, Juventus i Atlético de Madrid imaju po 3 naslova
• Unai Emery je najtrofejniji trener ere Europske lige s 4 osvojena finala

U finalima se pamte i scene koje su veće od sezona. Liverpool - Alavés 5:4 iz 2001. ostaje najefikasnije finale, Sevilla - Middlesbrough 4:0 najveća pobjeda u finalu, a Parma - Marseille iz 1999. i dalje drži rekord finalne posjećenosti na neutralnom terenu sa 61.000 gledatelja. Ako se gleda bilo koja utakmica natjecanja, apsolutni rekord publike drži Barcelona - Manchester United 2:2 iz veljače 2023., kada je na Camp Nouu bilo 90.255 gledatelja.

Zanimljivosti koje ovu sezonu čine drukčijom od suhoga popisa rezultata

Neke sezone ostanu zapamćene po prvaku, a neke po teksturi. Ova zasad ima nekoliko prizora koje vrijedi zadržati. Go Ahead Eagles su ušli kao debitanti i odmah pobijedili u Ateni. Nottingham Forest je u Europu ušao s poviješću većom od svoje recentne svakodnevice, a do travnja je dogurao do četvrtfinala i dobio najboljeg aktivnog strijelca turnira. Bologna je kroz ovaj format prošla put od znatiželje do ozbiljne prijetnje i to kroz pobjedu nad Romom, klubom koji je u ovom natjecanju već odavno naučio kako se igra proljeće. Tu je i portugalska crta sezone. Braga i Porto stoje u istoj četvrtfinalnoj polovici kao dva različita portugalska rukopisa: Braga je često tvrđa, naglašenije nokaut-momčad, dok Porto i dalje nosi staru europsku sigurnost, onu vrstu samopouzdanja zbog koje domaći teren u Portu nikada nije samo adresa, nego i argument. S druge strane, Englezi imaju dvostruku kartu. Aston Villa ulazi s Emeryjevim iskustvom i urednijom europskom logikom, dok Forest igra s više sirove energije i s napadačem koji je već ostavio trag kroz cijeli turnir. To su dvije različite engleske škole unutar istoga natjecanja. I na kraju, tu je Istanbul. Finale na Beşiktaş Parku nije samo geografska točka, nego i idealna kulisa za sezonu koja je cijelo vrijeme nudila kontraste: stare europske kuće i nove proboje, veterane poput Girouda i Dantea te klubove koji tek uče kako se diše u proljeću. Zato ova Europska liga 2025./2026. zasad ne izgleda kao priča s jednim gospodarem, nego kao turnir u kojem svaka sljedeća večer može pomaknuti cijelu hijerarhiju.