Gaza ostaje političko žarište unatoč formalnom primirju
Iako je prekid vatre u Gazi formalno na snazi od 10. listopada 2025., razvoj događaja u ožujku 2026. pokazuje koliko je to zatišje i dalje nestabilno, ograničeno i politički neizvjesno. Novi izraelski udari, nastavak pogibija na terenu te najava samo djelomičnog i strogo kontroliranog ponovnog otvaranja prijelaza Rafah potvrđuju da se Gaza nije pretvorila u postratni prostor oporavka, nego u polje na kojem se istodobno vode sigurnosna, humanitarna i politička bitka. U takvim okolnostima više nije riječ samo o tome može li se primirje održati, nego i o mnogo težem pitanju: tko će, pod kojim uvjetima i uz čiji legitimitet, uopće upravljati Gazom nakon rata.
Najnoviji događaji dodatno naglašavaju tu proturječnost. Prema podacima koje su 15. i 16. ožujka objavili bolnički izvori i međunarodni mediji, u novim izraelskim udarima u središnjem dijelu Gaze ubijeno je najmanje 12 Palestinaca, među njima djeca, trudnica i osam policijskih službenika. Izraelska strana godinama inzistira da djeluje protiv prijetnji i protiv osoba koje smatra povezanim s militantnim strukturama, dok palestinski izvori upozoravaju da se time nastavlja obrazac udara i u razdoblju formalnog primirja. Sama činjenica da se i nakon višemjesečnog prekida velikih operacija gotovo svakodnevno bilježe nove žrtve govori da Gaza i dalje ostaje aktivno krizno područje, a ne stabilizirano poslijeratno okruženje.
Primirje postoji, ali nasilje nije nestalo
Problem sada više nije samo intenzitet sukoba, nego njegov oblik. Velike kopnene operacije i masovno bombardiranje kakvo je obilježilo prethodne faze rata nisu u istom opsegu kao ranije, ali je prostor ostao duboko militariziran, fragmentiran i politički nedefiniran. Prema podacima koje prenosi Associated Press, pozivajući se na zdravstvene vlasti u Gazi, od početka primirja ubijeno je više od 650 Palestinaca, dok izraelska vojska tvrdi da odgovara na kršenja dogovora ili djeluje protiv traženih operativaca. To stvara situaciju u kojoj obje strane formalno govore o primirju, ali na terenu i dalje postoji stvarnost redovitih udara, vatre u blizini vojnih zona i stalne opasnosti za civile.
Taj jaz između diplomatskog jezika i stvarnog stanja na terenu posebno je važan za razumijevanje političke težine Gaze. Kada primirje ne donosi jasnu sigurnost stanovništvu, ono automatski prestaje biti samo vojni aranžman i postaje test šireg političkog poretka. U tom smislu svaka nova pogibija, svaki zatvoreni prijelaz i svaka odgođena medicinska evakuacija više nisu samo humanitarna epizoda, nego element međunarodnog spora o odgovornosti, nadzoru i budućem upravljanju teritorijem. Gaza zato ostaje tema koja se ne može svesti samo na broj incidenata, jer iza svakog od njih stoji pitanje tko stvarno kontrolira životne procese na tom prostoru.
Rafah kao simbol više od običnog graničnog prijelaza
Prijelaz Rafah već dugo nije samo logistička točka između Gaze i Egipta, nego politički simbol suvereniteta, kontrole i humanitarnog pristupa. Njegovo ograničeno otvaranje početkom veljače 2026. predstavljeno je kao važan korak u provedbi plana primirja. Europska unija tada je preko misije EUBAM Rafah potvrdila da je 2. veljače prijelaz ponovno otvoren za kontroliran broj putnika u oba smjera, uz naglasak da se radi prije svega o bolesnima, ranjenima i drugim prioritetnim slučajevima. Time je Rafah barem nakratko vraćen u funkciju svojevrsne humanitarne žile kucavice za stanovništvo koje mjesecima živi s urušenim zdravstvenim sustavom i ograničenom mogućnošću izlaska iz pojasa.
No taj se pomak pokazao krhkim gotovo jednako brzo kao i samo primirje. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je da su medicinske evakuacije preko prijelaza Rafah i Kerem Shalom obustavljene od 28. veljače 2026., nakon nove regionalne eskalacije. U istom izvješću WHO navodi da više od 18.500 pacijenata u Gazi i dalje hitno treba medicinsku skrb koja im nije dostupna lokalno, dok palestinske zdravstvene vlasti govore i o više od 20.000 ljudi kojima je potrebna medicinska evakuacija. To znači da rasprava o Rafahu nije samo pitanje granične procedure, nego doslovno pitanje pristupa liječenju, preživljavanja i mogućnosti da najteži slučajevi uopće dođu do bolnice izvan Gaze.
Najava Izraela da bi prijelaz trebao ponovno biti otvoren u srijedu, 18. ožujka 2026., ali samo za ograničen putnički promet i bez prolaska tereta, pokazuje da se ni sada ne govori o punoj normalizaciji. Riječ je o parcijalnom otvaranju, pod strogom sigurnosnom kontrolom i bez rješenja za širi promet robe, obnove i redoviti civilni život. Upravo zato Rafah ostaje jedna od najosjetljivijih točaka cijelog sukoba: on istodobno predstavlja granicu, sigurnosni filter, humanitarni koridor i polugu političkog utjecaja nad budućnošću Gaze.
Humanitarna kriza ostaje središte političkog spora
U mnogim dosadašnjim fazama sukoba humanitarna pitanja tretirala su se kao posljedica rata. Danas su ona u središtu same političke rasprave. Kada je prijelaz zatvoren, kada bolesnici ne mogu van, kada gorivo ne ulazi, a zdravstvene ekipe ne mogu rotirati osoblje, to više nije samo popratni učinak sukoba, nego instrument koji određuje realni odnos snaga na terenu. WHO je početkom ožujka upozorio da zbog zatvaranja prijelaza i poremećaja opskrbe zdravstvene usluge ostaju ugrožene, uključujući opskrbu gorivom, lijekovima i laboratorijskim materijalom. U uvjetima u kojima bolnice i hitne službe ionako rade na rubu održivosti, svaki novi prekid opskrbe ili evakuacija dodatno produbljuje nesigurnost stanovništva.
OCHA je u svojim izvješćima naglasio da su početkom ožujka i dalje trajali zračni udari, granatiranje i pucnjava, te da su prijelazi Rafah i Zikim ostali zatvoreni. U ranijim izvješćima iz veljače ista je agencija navela da je ograničeno ponovno otvaranje Rafaha omogućilo tek vrlo ograničen broj medicinskih evakuacija i prolaz pratećih osoba. Drugim riječima, čak i kada se pristup djelomično obnovi, on je daleko od razine koja bi odgovarala stvarnim potrebama na terenu. Zato se humanitarna kriza u Gazi ne može promatrati samo kao broj kamiona ili pacijenata, nego kao pokazatelj koliko je politička arhitektura primirja ostala nedovršena.
Posebno je važno to što humanitarni pristup nije odvojen od pitanja legitimne vlasti. Tko upravlja prijelazom, tko odobrava izlazak pacijenata, tko nadzire popise putnika, tko koordinira međunarodne misije i tko jamči sigurnost unutar pojasa – sve su to pitanja koja izravno određuju politički model buduće Gaze. Zbog toga svaki zastoj na Rafahu ima šire značenje od samog graničnog režima. On odmah postaje dokaz ili neuspjeha primirja, ili ograničenosti međunarodnog nadzora, ili pak činjenice da poslijeratni poredak još nije uspostavljen.
Tko će upravljati Gazom nakon rata
Upravo se na tom mjestu otvara najteže političko pitanje: tko je prihvatljiv kao vlast u Gazi nakon rata i pod kojim uvjetima. Sjedinjene Države, dio zapadnih saveznika i dio regionalnih aktera posljednjih mjeseci guraju različite modele prijelazne uprave, međunarodnog nadzora i sigurnosne stabilizacije. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u studenome 2025. usvojilo je Rezoluciju 2803, kojom je podržan širi plan za okončanje sukoba, uspostavu privremene međunarodne stabilizacijske prisutnosti i kasniji prijenos upravljanja prema reformiranoj Palestinskoj samoupravi. Taj okvir na papiru sugerira prijelaz od rata prema institucionalnoj obnovi. U praksi, međutim, i dalje postoji ozbiljan raskorak između diplomatskog plana i stvarnosti na terenu.
Jedan od razloga za to jest činjenica da Hamas nije nestao kao politički i sigurnosni faktor u Gazi, unatoč golemim vojnim gubicima i razaranju infrastrukture. AP je posljednjih dana izvijestio da su se policijske strukture povezane s vlastima u Gazi ponovno pojavile u dijelovima teritorija koji nisu pod izravnom izraelskom vojnom kontrolom. To ne znači obnovu pune upravljačke sposobnosti, ali znači da vakuum vlasti nije popunjen novim, stabilnim i općeprihvaćenim modelom. Dok god postoji takav vakuum, svaka rasprava o prijelaznoj administraciji ostaje ograničena jer se sudara s lokalnim odnosima moći, sigurnosnim interesima Izraela i dubokim nepovjerenjem prema vanjskim rješenjima.
S druge strane, Palestinska samouprava i dio arapskih država i dalje zagovaraju rješenje u kojem Gaza ne bi bila izdvojena iz šire palestinske političke cjeline. Egipat je još 2025. promovirao plan obnove i razvoja Gaze koji polazi od palestinskog vlasništva nad procesom obnove i odbacivanja prisilnog raseljavanja stanovništva. Taj pristup podudara se s dugogodišnjim stavom velikog dijela međunarodne zajednice da Gaza i Zapadna obala, uključujući Istočni Jeruzalem, moraju ostati povezani u okviru buduće palestinske državnosti. No između tog načela i njegove provedbe stoje sigurnosni uvjeti na terenu, sukobljeni interesi velikih sila i pitanje tko uopće može preuzeti vlast bez novog vala unutarpalestinskog sukoba.
Zašto je svaka sigurnosna odluka odmah i diplomatska odluka
Slučaj Gaze danas pokazuje da više gotovo i nema čisto vojnih ili čisto humanitarnih poteza. Ograničeno otvaranje prijelaza odmah se tumači kao politička poruka. Novi udar odmah postaje diplomatski problem. Svaka rasprava o policiji, civilnoj administraciji, dostavi pomoći ili medicinskim evakuacijama automatski se pretvara u raspravu o tome tko ima mandat, tko ima legitimitet i tko određuje pravila igre. To je ključni razlog zbog kojega Gaza ostaje globalno političko žarište unatoč formalnom primirju.
Dodatnu težinu daje i širi regionalni kontekst. Eskalacija koja je počela 28. veljače 2026. izravno je pogodila humanitarne i medicinske kanale prema Gazi, što potvrđuju WHO i drugi međunarodni akteri. Drugim riječima, Gaza je i dalje toliko povezana s regionalnom sigurnosnom slikom da i događaji izvan samog pojasa odmah mijenjaju uvjete života unutar njega. To dodatno otežava svaku ozbiljnu strategiju obnove, jer je teško graditi trajni politički model ondje gdje i vanjski potresi trenutačno zatvaraju prijelaze, blokiraju evakuacije i zaustavljaju ionako ograničeni oporavak.
Upravo zato današnja rasprava o Gazi nije više samo pitanje prestanka pucnjave. Ona uključuje pitanje nadzora granica, obnove bolnica, povratka raseljenih, budućeg statusa naoružanih skupina, uloge Palestinske samouprave, prisutnosti međunarodnih misija i odnosa između izraelskih sigurnosnih zahtjeva i palestinskog prava na političko samoupravljanje. Sve to čini Gazu jednim od najosjetljivijih testova međunarodne diplomacije u 2026. godini. Formalno primirje zato ne znači da je politička priča završena; naprotiv, upravo sada počinje njezin najteži dio, onaj u kojem se odlučuje hoće li Gaza ostati trajna zona upravljane nestabilnosti ili će dobiti okvir u kojem humanitarno preživljavanje više neće ovisiti o svakom novom sigurnosnom šoku.
Izvori:- Associated Press – izvješće o izraelskim udarima 16. ožujka 2026., novim žrtvama u Gazi, nastavku pogibija unatoč primirju i najavi ograničenog ponovnog otvaranja prijelaza Rafah (link)
- WHO – Flash Update od 4. ožujka 2026. o obustavi medicinskih evakuacija preko Rafaha i Kerem Shaloma te o više od 18.500 pacijenata kojima je hitno potrebna skrb izvan Gaze (link)
- OCHA – Humanitarian Situation Report od 6. ožujka 2026. o nastavku udara, pucnjave i zatvorenim prijelazima Rafah i Zikim početkom ožujka (link)
- OCHA – Situation Report No. 65 i 66 o ograničenom ponovnom otvaranju Rafaha početkom veljače 2026. i medicinskim evakuacijama nakon toga (link; link)
- EEAS / EUBAM Rafah – službene objave Europske unije o ponovnom otvaranju prijelaza 2. veljače 2026. i ulozi europske misije u nadzoru kontroliranog prometa putnika (link; link)
- Vijeće sigurnosti UN-a – Rezolucija 2803 (2025) i prateće rasprave o međunarodnoj stabilizacijskoj prisutnosti, prijelaznoj upravi i budućem prijenosu upravljanja prema reformiranoj Palestinskoj samoupravi (link; link)
- Egipatski plan obnove Gaze – dokument o oporavku, obnovi i razvoju Gaze uz naglasak na palestinskom upravljanju i odbacivanju prisilnog raseljavanja (link)
Kreirano: ponedjeljak, 16. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini