Gaza ostaje na rubu: krhko primirje, zatvoreni prijelazi i strah da će humanitarna kriza nestati iz fokusa
Dok se međunarodna pozornost posljednjih dana snažno usmjerava prema Iranu i riziku šire regionalne eskalacije, Gaza ostaje prostor u kojem primirje ne znači ni sigurnost ni normalizaciju života. Prema izvješću agencije Associated Press, među Palestincima raste bojazan da bi novi val napetosti na Bliskom istoku mogao gurnuti u drugi plan ionako tešku humanitarnu stvarnost u Pojasu Gaze. Taj strah nije apstraktan ni politički dekorativan: u enklavi u kojoj je svakodnevica i dalje obilježena nestašicama, raseljenjem, razorenom infrastrukturom i neizvjesnošću oko dopreme pomoći, svako pomicanje globalnog fokusa sa sobom nosi i sasvim konkretne posljedice.
Prema Uredu Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova, primirje koje je stupilo na snagu 10. listopada 2025. otvorilo je ograničen prostor za povećanje dopreme pomoći i djelomičnu obnovu osnovnih usluga, ali nije uklonilo temeljne uzroke krize. Humanitarne organizacije i dalje upozoravaju da se život u Gazi ne može promatrati kroz jednostavnu podjelu na rat i mir, jer se i u razdoblju smanjenih borbi stanovništvo suočava s nedostatkom hrane, lijekova, skloništa, pitke vode i pristupa liječenju. Upravo zato najnoviji razvoj događaja oko Irana među stanovnicima Gaze pojačava osjećaj da bi njihova situacija ponovno mogla postati tek fusnota u široj regionalnoj priči, iako za više od dva milijuna ljudi pitanje pomoći nije diplomatska tema nego pitanje preživljavanja.
Primirje koje nije donijelo stabilnost
Prema podacima OCHA-e i Međunarodnog odbora Crvenog križa, prekid vatre donio je određeno smanjenje izravnih borbenih djelovanja i omogućio veći priljev humanitarnog tereta nego u razdobljima intenzivnih napada. No i uz takav pomak organizacije na terenu naglašavaju da je riječ o iznimno krhkom okviru. ICRC je još krajem siječnja upozorio da države moraju iskoristiti zamah prve faze sporazuma kako bi se hitno poboljšali katastrofalni uvjeti u kojima žive civili, jer sama činjenica da je broj udara manji ne znači da su potrebe stanovništva postale manje. UN-ovi humanitarci slično upozoravaju da je kriza “daleko od završetka” te da i dalje dominiraju trauma, prisilno raseljavanje, nesigurnost i oskudica.
Ta ocjena posebno je važna zato što se u međunarodnim raspravama pojam primirja često doživljava kao signal stabilizacije. U Gazi, međutim, primirje zasad više znači predah od najintenzivnijeg nasilja nego stvarni oporavak. Mnogi ljudi žive u improviziranim uvjetima, među ruševinama ili u prenapučenim skloništima, dok su zdravstveni sustav, vodoopskrba, sanitarna infrastruktura i obrazovne ustanove teško pogođeni. Kada se u takvim okolnostima zatvori ili uspori dotok pomoći, posljedice se ne mjere samo statistikom ulaska kamiona i paleta nego i time koliko će obitelji imati jedan obrok dnevno, koliko će dugo bolesnici čekati terapiju i koliko će se dugo zadržati rizik od dodatnog pogoršanja javnog zdravlja.
Strah da će Iran potisnuti Gazu iz svjetskog fokusa
AP u najnovijem izvješću navodi da među Palestincima u Gazi raste bojazan da će nova regionalna eskalacija, osobito nakon udara povezanih s Iranom, potisnuti njihov položaj iz političkog, diplomatskog i medijskog fokusa. Takva bojazan proizlazi iz iskustva proteklih mjeseci, u kojima je svako veće geopolitičko preslagivanje na Bliskom istoku neposredno utjecalo i na pitanje humanitarnog pristupa Gazi. Za lokalno stanovništvo problem nije samo u tome što bi se o Gazi moglo manje govoriti, nego u tome što manja međunarodna pozornost obično znači i slabiji pritisak da prijelazi ostanu otvoreni, da doprema pomoći bude brža i da se prioritetno rješavaju civilne potrebe.
U praksi to znači da se svaka nova regionalna kriza u Gazi doživljava kroz pitanje hoće li hrana stizati, hoće li cijene ponovno skočiti i hoće li pomoć koja je već ograničena postati još neizvjesnija. AP opisuje kako su stanovnici počeli gomilati osnovne potrepštine iz straha od novih nestašica, dok humanitarne organizacije upozoravaju na opasnost da zalihe budu iscrpljene ako se pristup dodatno oteža. U takvom ozračju ni mjesec Ramazan ne donosi uobičajeni osjećaj duhovne i obiteljske sabranosti, nego dodatno naglašava raskorak između simbolike zajedništva i stvarnosti u kojoj velik broj ljudi ne zna hoće li uspjeti osigurati osnovni dnevni obrok.
Pomoć postoji, ali pristup ostaje usko grlo
Jedna od ključnih poruka recentnih izvješća Ujedinjenih naroda jest da problem Gaze nije samo količina dostupne međunarodne pomoći, nego i uvjeti pod kojima ta pomoć može ući, biti preuzeta, raspodijeljena i sigurno dopremljena do stanovništva. OCHA navodi da je nakon početka primirja u listopadu 2025. ušlo i preuzeto znatno više humanitarnog tereta nego ranije, ali istodobno ističe da humanitarna kretanja unutar Gaze i dalje ovise o koordinaciji s izraelskim vlastima, prometnim ograničenjima, sigurnosnim procjenama i stanju na terenu. Drugim riječima, povećan priljev pomoći ne znači automatski da će pomoć brzo stići do svakoga kome je potrebna.
UNRWA pritom upozorava na dodatni problem: i kada su zalihe pripremljene izvan Gaze, njihovo unošenje i raspoređivanje može biti blokirano ili usporeno. U najnovijim izvješćima agencija navodi da ima spremne prehrambene pakete, brašno i materijal za skloništa za stotine tisuća ljudi, ali da izraelske restrikcije i dalje ograničavaju mogućnost da sama agencija izravno unosi humanitarno osoblje i pomoć u Gazu. To stvara paradoks koji najbolje opisuje sadašnje stanje: pomoć formalno postoji, potrebe su precizno dokumentirane, no stanovništvo i dalje živi u uvjetima oskudice jer je pristup humanitarnom koridoru politički i sigurnosno krajnje osjetljiv.
Za ljude na terenu to znači stalno prilagođavanje životu bez ikakve izvjesnosti. Obitelji kupuju što mogu dok robe još ima, cijene na lokalnim tržnicama rastu čim se pojavi strah od zatvaranja prijelaza, a humanitarne kuhinje i distribucijski punktovi rade pod pritiskom zaliha koje nisu neograničene. Svjetski program za hranu upozorava da je najmanje 1,6 milijuna ljudi u Gazi, odnosno oko 77 posto stanovništva, suočeno s visokim razinama akutne nesigurnosti hrane. Posebno zabrinjava procjena da su deseci tisuća djece te trudnica i dojilja izloženi akutnoj pothranjenosti, što pokazuje da se posljedice rata i blokada ne iscrpljuju na pitanju kratkoročne gladi, nego ulaze u zonu trajnog zdravstvenog oštećenja najranjivijih skupina.
Svakodnevica između nestašica i rastućih cijena
U takvim okolnostima tržište u Gazi ne funkcionira po pravilima uobičajene ponude i potražnje, nego po logici krize. Čim se pojavi vijest o zatvaranju prijelaza ili pojačanim napetostima u regiji, stanovnici pokušavaju osigurati brašno, konzerviranu hranu, pitku vodu, gorivo i higijenske potrepštine. AP navodi da ljudi gomilaju zalihe kada god mogu, svjesni da prekid u opskrbi može u nekoliko dana potpuno promijeniti ritam preživljavanja. Takva reakcija nije izraz panike bez osnove, nego iskustveno naučen obrazac ponašanja u prostoru u kojem se svaki logistički zastoj neposredno prelijeva na prazne police i više cijene.
Humanitarni radnici upozoravaju da i ondje gdje formalno nema potpune nestašice, kupovna moć mnogih obitelji praktično ne postoji. Ljudi koji su izgubili domove, posao, ušteđevinu ili mogućnost redovitog rada ne mogu pratiti rast cijena. Prema AP-u, jedno od pet kućanstava i dalje uspijeva osigurati samo jedan obrok na dan, unatoč izvjesnim poboljšanjima u odnosu na ranija razdoblja. Ta brojka zorno pokazuje koliko je situacija daleko od oporavka. Primirje može smanjiti broj eksplozija, ali ne može samo po sebi napuniti tržišta, obnoviti prihode i vratiti dostojanstven život ljudima koji mjesecima ili godinama žive na rubu.
Kada se tome pridoda činjenica da su brojni proizvodni i distribucijski kapaciteti uništeni ili ozbiljno oštećeni, postaje jasno zašto Gaza ostaje duboko ovisna o vanjskoj pomoći. Ograničenja na prijelazima zato nisu samo tehničko pitanje kontrole granica, nego jedan od ključnih čimbenika koji određuju hoće li stanovništvo imati pristup hrani, lijekovima i osnovnim uslugama. Zbog toga se svaka nova diplomatska ili vojna napetost u regiji u Gazi prevodi na vrlo konkretnu računicu: koliko dana mogu trajati postojeće zalihe i koliko dugo će humanitarni sustav izdržati prije nego što ponovno dođe do ozbiljnijeg loma.
Zdravstveni sustav i dalje pod golemim pritiskom
Posebno težak segment krize odnosi se na zdravstvo. Svjetska zdravstvena organizacija u svojim najnovijim podacima navodi da je do 23. veljače 2026. iz Gaze evakuirano 11.124 pacijenata, uključujući 5.835 djece, ali i da više od 18.500 ljudi i dalje hitno treba medicinsku skrb koja nije dostupna unutar Pojasa Gaze. Taj podatak govori više od bilo kakve opće ocjene o “teškoj situaciji”: iza njega stoje teško ranjeni, kronični bolesnici, onkološki pacijenti, djeca kojoj su potrebne specijalističke operacije i ljudi čije se stanje pogoršava dok čekaju na izlazak, dozvolu, prijevoz i prihvat.
OCHA i WHO upozoravaju da je pitanje medicinskih evakuacija i dalje usko povezano sa stanjem na prijelazima i općom sigurnosnom situacijom. Kada koridori funkcioniraju sporije ili kada prioritet međunarodne diplomacije ode na drugu stranu, upravo su takvi slučajevi među prvima koji zapinju u birokratskim i logističkim uskim grlima. U raspravama o geopolitičkim odnosima ti se ljudi rijetko vide, ali za obitelji koje čekaju operaciju, onkološku terapiju ili rehabilitaciju, svaka odgoda može biti presudna. Zato humanitarne agencije inzistiraju da se Gaza ne tretira samo kao sigurnosni problem, nego kao prostor s golemom i trajnom civilnom zdravstvenom krizom.
Osim evakuacija, problem je i u samom funkcioniranju zdravstvenih ustanova unutar Gaze. Oštećena infrastruktura, prekidi u opskrbi, manjak lijekova, opreme i goriva, te iscrpljenost medicinskog osoblja stvaraju sustav koji radi na rubu održivosti. U takvom okruženju ni primirje ne znači automatski povratak bolnica u puni kapacitet. Naprotiv, zdravstveni sektor ostaje ovisan o stabilnom ulasku pomoći, goriva i specijaliziranog materijala, kao i o mogućnosti da se najteži slučajevi pravodobno prebace izvan područja sukoba.
Politička složenost i granice humanitarnog odgovora
Najveći problem za Gazu možda je upravo to što je humanitarna dimenzija neraskidivo vezana uz političku i sigurnosnu. Dok međunarodne organizacije govore o hrani, vodi, skloništu i liječenju, politički akteri raspravljaju o razoružanju Hamasa, budućem upravljanju Gazom, ulozi Izraela, regionalnim posrednicima i širim odnosima na Bliskom istoku. Te dvije razine ne mogu se potpuno razdvojiti, ali iskustvo posljednjih mjeseci pokazuje da humanitarne potrebe redovito gube utrku kada geopolitički ulozi naglo porastu.
Upravo zato je strah stanovnika Gaze od “nestajanja iz fokusa” više od simboličke zabrinutosti. Ako Iran, izraelsko-iranski odnosi ili širi regionalni sukob postanu dominantna tema, Gaza bi mogla ostati u stanju produženog humanitarnog limba: bez punog rata na naslovnicama, ali i bez dovoljno snažne međunarodne mobilizacije da se riješe pitanja pristupa pomoći, obnove osnovne infrastrukture i dugoročnog civilnog oporavka. U takvom scenariju primirje ne bi postalo most prema stabilizaciji, nego stanje kronične izvanrednosti u kojem nasilje jest smanjeno, ali razaranje nastavlja djelovati kroz glad, bolest i ovisnost o neizvjesnim koridorima pomoći.
Izvješća UN-a i humanitarnih organizacija zato posljednjih tjedana zvuče gotovo jednoglasno: nužan je kontinuitet međunarodnog pritiska kako bi pomoć nesmetano ulazila, kako bi se civilne potrebe tretirale kao prioritet i kako bi se izbjeglo da se Gaza ponovno promatra samo onda kada broj poginulih naglo poraste. Humanitarna kriza, kako upozoravaju OCHA, UNRWA, WFP, WHO i ICRC, ne nestaje zato što je pažnja svijeta otišla drugamo. Ona se tada samo produbljuje dalje od kamera, dok njezine posljedice postaju još teže ispravljive.
Upravo u tome leži i najteža poruka sadašnjeg trenutka. Gaza danas nije priča o dovršenom primirju, niti o prostoru koji je izašao iz zone neposredne opasnosti. Ona je priča o stanovništvu koje i dalje živi između privremenog predaha i stalne prijetnje novog sloma opskrbe, zdravstvenog sustava i osnovnih uvjeta života. Sve dok prijelazi ostaju presudno usko grlo, a regionalne krize prijete da potisnu humanitarnu stvarnost u drugi plan, stanovnici Gaze ostat će taoci ne samo rata nego i nestalne međunarodne pažnje.
Izvori:- Associated Press – izvješće o strahu stanovnika Gaze da će regionalna eskalacija oko Irana potisnuti humanitarnu krizu iz fokusa (link)
- OCHA – Gaza Humanitarian Response Situation Report No. 68, pregled humanitarne pomoći nakon primirja od 10. listopada 2025. (link)
- OCHA – Humanitarian Situation Update #353, podaci o ograničenjima kretanja pomoći i stanju na terenu unutar Gaze (link)
- UNRWA – Situation Report #207, podaci o restrikcijama za humanitarno osoblje i pomoć te raspoloživim zalihama izvan Gaze (link)
- WHO EMRO – Medical evacuation of patients from Gaza, podaci o evakuacijama pacijenata i broju onih kojima je hitno potrebno liječenje izvan Gaze (link)
- World Food Programme – Palestine emergency/country pages, procjene akutne nesigurnosti hrane i rizika od pothranjenosti u Gazi (link)
- International Committee of the Red Cross – izjava o potrebi hitnog poboljšanja humanitarne situacije u sljedećoj fazi primirja (link)
Kreirano: petak, 06. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini