Prije 29 godina, na današnji dan, 7. i 4. gardijska brigada ušle su u Knin, čime je prekinut višestoljetni kontinuitet srpskog tlačenja Hrvatskog naroda i njihovih pokušaja prisvajanja ovog dijela Hrvatske u zločinačke ideje o stvaranju "velike srbije". U tom trenutku, barem što se tiče Like, Banije, Korduna i sjeverne Dalmacije, te ideje su postale nadamo se zauvijek raspršene, a snovi o dominaciji nad Hrvatskom pretvoreni su u noćne more.

Hrvatski narod je u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja još jednom pokazao kako zajedništvo, poštenje i ljubav prema domovini mogu postati snažno oružje i alat kada se koriste za više ciljeve. Nažalost, taj domoljubni zanos i ljubav prema svetinjama kasnije su zasjenili osobni interesi koji, nažalost, vladaju brojnim institucijama naše Hrvatske. Vođeni pogrešnim vrijednostima pojedinaca i kriminalnih skupina, koje često djeluju unutar vladajućih političkih struktura na svim razinama i iz stranaka i partija različitih uvjerenja, mnogi se danas pitaju: "Jesmo li se za to borili?".

Ime generala Ante Gotovine zauvijek će biti upisano na slavnoj listi Hrvatskih heroja kroz našu burnu povijest, uz bok velikanima poput bana Josipa Jelačića, kneza Domagoja, Zrinsko-Frankopana i mnogih drugih koji se ne smiju ili smiju spominjati. Dana 16. studenog 2012., general Ante Gotovina je na Jelačić placu u Zagrebu, nakon oslobođenja od svih optužbi Haškog suda, izrekao rečenicu koja bi trebala voditi sve nas Hrvate: "Ovo je točka na 'i', rat pripada povijesti, okrenimo se svi budućnosti!"

Poraženi u miru
U svakom sukobu postoje pobjednici i poraženi ili samo poraženi. Danas se često u Hrvatskom narodu provlači osjećaj da su pobjednici u ratu postali poraženi u miru. Domoljubne pjesme koje su inspirirale Hrvatske bojovnike danas su prešutno zabranjene, obilježja i slogani Hrvatskog vojnika često su nepoželjni i izvrgnuti ruglu. Oni koji su branili Hrvatsku sa šanka, partijskih i stranačkih prvih linija u Beču, Bruxellesu, Zagrebu i drugim "pozadinama" danas se busaju u prsa velikim domoljubljem, obavijeni Hrvatskom zastavom s jednom rukom na srcu, a drugom u našim džepovima. Dok su jedni izborili Hrvatsku, drugi su izborili osobne interese, pozicije, plaće i bogatstvo, koje su oteli i nastavljaju otimati Hrvatskom čovjeku na isti ili gori način nego što su to činili Mlečani, Turci, Mađari, Srbi, komunisti i domaći izdajnici, koji nisu fenomen samo u Hrvatskom narodu.

Kažnjeni branitelji i opljačkana Hrvatska
Umjesto zapošljavanja i produktivnog života, mnogim Hrvatskim braniteljima dodijeljene su zlonamjerne mirovine, koje su ih osudile na besmisleni život s pivom u ruci ispred lokalne trgovine i na šanku brojnih kockarnica i kladionica. Apatija besposlenog, odnosno besmislenog bivanja, najveća je kazna koju su za svoje zasluge mogli dobiti brojni heroji Domovinskog rata. U trenucima kada je vladala najveća pljačka Hrvatskog naroda, koja se može usporediti s nesretnim godinama završetka Drugog svjetskog rata i nacionalizacije, cilj onih koji su porazili Hrvatsku u miru bila je upravo ta apatija i gospodarsko beznađe, koje je omogućilo pljačku i prodaju Hrvatske. Ovaj proces na žalost i traje i dalje.

Karlobag kao taoc osobnih interesa
Upravo se ta politika osobnih interesa može iščitati i u našem malom Karlobagu, gdje se vlast maksimalno otuđila od naroda. Gdje pojedinci na vlasti smatraju da su nedodirljivi i da ne moraju odgovarati na upite onih kojima bi trebali služiti, a ne vladati. Gdje je OPG izgovor za vladanjem „feudalnim“ posjedom, a općina osobna svojina koja ponekad pomaže svima, ali samo kada nije potrebna samo njima. Republika Hrvatska nam je potrebna, ali općina Karlobag, s gotovo svim radnim mjestima u općini i s njom povezanim poduzećima koja jednostavno ne funkcioniraju te služe isključivo za uhljebljivanje nesposobnih i neukih pojedinaca, koji, primjerice, s diplomama Ekonomskog fakulteta ne znaju ni razliku između bruto i neto plaće, nam ne treba. Treba nam gospodarski uspješan Hrvatski Karlobag i okolna mjesta, a ne partijske dužnosti i vlastelinske plaće nepotrebnih činovničića i njihovih sluga. Kada lokalna uprava ne služi lokalnim ljudima, ona služi samo onima na vlasti, a u tom slučaju ceh plaćaju oni koji šute s pognutim i uplašenim glavama.

Politika kao cilj
Prije nekoliko godina, tijekom jednog poslovnog razgovora, čuo sam sljedeću izjavu: "Moj muž i njegov prijatelj, bivši ministar iz redova SDP-a, nakon završetka fakulteta bacali su novčić da odluče tko će ući u HDZ, a tko u SDP kako bi osigurali da su njihovi osobni interesi uvijek zaštićeni." Ovakav način razmišljanja, odnosno anacionalna politika u kojoj su komunisti postali veliki vjernici, Jugoslaveni veći Hrvati od branitelja, a također i komunisti postali najveći kapitalisti, nije način na koji ćemo zaustaviti povijesni odlazak Hrvatskog naroda iz svoje domovine, ili preciznije, odlazak Hrvatskog naroda iz "porobljenog" Hrvatskog Karlobaga.

Hrvatice i Hrvati! Čestitam vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja!

Domagoj Skledar
urednik, Karlobag.eu