Sudski front protiv Trumpove administracije se širi
U Sjedinjenim Američkim Državama sudovi su ponovno postali jedno od glavnih bojišta političkog sukoba, a broj tužbi protiv odluka administracije predsjednika Donalda Trumpa nastavlja rasti. Posljednjih tjedana niz saveznih sudova, žalbenih sudova i Vrhovni sud razmatrali su ili donosili odluke koje zadiru u samu srž predsjedničkih ovlasti: od imigracije i izbjegličke politike do carina, pristupa državnim bazama podataka i odnosa savezne vlasti prema tehnološkom sektoru. U praksi to znači da se dio najvažnijih poteza Bijele kuće ne lomi samo u Kongresu i u javnosti, nego i u sudnicama, gdje se odlučuje koliko daleko izvršna vlast smije ići kada se poziva na nacionalnu sigurnost, hitnost ili široko tumačenje predsjedničkih ovlasti.
Tema odavno nije samo američka unutarnja stvar. Sudske odluke u Washingtonu, New Yorku, Bostonu, Seattleu ili pred Vrhovnim sudom SAD-a imaju izravne posljedice za migracijske tokove, transatlantsku trgovinu, položaj saveznika, režim sankcija, opskrbne lance i buduću regulaciju tehnologije. Za europske države, uključujući članice Europske unije, važno je ne samo kakvu politiku Trumpova administracija pokušava provesti, nego i hoće li je američki sudovi dopustiti, ograničiti ili vratiti na početak. Zato se aktualni sudski val sve češće promatra kao drugi front američke politike: jedan se vodi u izborima i medijima, a drugi pred federalnim sucima.
Sudovi kao korektiv izvršne vlasti
Prema praćenju koje vodi Associated Press, protiv odluka Trumpove druge administracije podnesene su stotine tužbi, a sporovi obuhvaćaju predsjedničke uredbe, mjere saveznih agencija i poteze povezane s takozvanim Odjelom za učinkovitost vlade, poznatim kao DOGE. Takav opseg sporova pokazuje da pravosuđe nije tek usputna prepreka pojedinim uredbama, nego trajni korektiv u trenutku kada Bijela kuća agresivno testira granice predsjedničke moći. U dijelu slučajeva suci su privremeno blokirali provedbu odluka, dok administracija redovito traži hitne žalbene putove i pokušava sporove što prije dovesti do viših instanci, uključujući Vrhovni sud.
Pravni obrazac koji se pritom ponavlja relativno je jasan. Tužitelji, među kojima su savezne države, organizacije za zaštitu građanskih prava, poslovna udruženja, sindikati, izbjegličke organizacije i pojedinci, najčešće tvrde da je administracija prekoračila zakonske ovlasti, zaobišla upravni postupak ili povrijedila ustavna prava. S druge strane, Trumpova administracija uzvraća tvrdnjom da predsjednik u pitanjima granice, trgovine i nacionalne sigurnosti raspolaže širokim diskrecijskim ovlastima te da sudovi ne bi smjeli voditi politiku umjesto izabrane vlasti. Upravo se na tom sudaru dviju logika sada oblikuje novi odnos snaga između Bijele kuće i federalnog pravosuđa.
Imigracija ostaje središnje bojište
Najvidljiviji i politički najosjetljiviji sporovi i dalje se vode oko imigracije. Trumpova administracija nastavlja braniti restriktivan pristup granici, privremenim zaštitama i izbjegličkim programima, ali sudovi u nizu slučajeva traže da se i u takvoj politici poštuju zakonske procedure i temeljna procesna prava. Jedan od najuočljivijih primjera ovih dana odnosi se na odluku saveznog žalbenog suda u Washingtonu, koji je 8. ožujka odbio pokušaj administracije da ukine privremeni zaštićeni status za velik broj Haićana u SAD-u. Prema toj odluci, administracija nije uspjela uvjeriti sud da bi ostanak zaštite tijekom postupka prouzročio takvu štetu koja bi opravdala hitno ukidanje ranije sudske blokade.
Važnost tog spora nadilazi samu haićansku zajednicu. Privremeni zaštićeni status, poznat kao TPS, namijenjen je državljanima zemalja pogođenih katastrofama, sukobima ili drugim izvanrednim okolnostima koje onemogućuju siguran povratak. Administracija pokušava pokazati da izvršna vlast mora imati široke ruke u odluci kada takva zaštita prestaje, dok tužitelji tvrde da se takve odluke ne mogu donositi proizvoljno niti bez uvjerljivog obrazloženja. U pozadini je i pitanje koliko sudovi mogu ispitivati motive i proceduru administracije kada ona tvrdi da djeluje unutar svojih imigracijskih ovlasti.
Još jedan važan primjer stigao je krajem veljače, kada je savezni sudac u Massachusettsu ocijenio da politika brzih deportacija migranata u takozvane treće zemlje, odnosno države s kojima deportirane osobe često nemaju izravnu vezu, nije zakonita u obliku u kojem ju je administracija pokušala provesti. Sud je zaključio da takav pristup otvara ozbiljna pitanja procesnih prava i mogućnosti da pogođene osobe ospore premještaj u zemlju koja nije njihova matična država. To ne znači da je svaka treća zemlja u deportacijskom sustavu automatski isključena, ali znači da sudovi zasad ne prihvaćaju model u kojem se pojedince premješta ubrzano i bez dostatnih proceduralnih jamstava.
Istodobno, 9. žalbeni sud početkom ožujka dao je Trumpovoj administraciji važnu pobjedu u drugom segmentu imigracijske politike. Sud je zaključio da predsjednik ima široke ovlasti za suspenziju prihvata izbjeglica u SAD, čime je bitno osnažena administrativna pozicija Bijele kuće u jednom od simbolički najvažnijih područja Trumpove politike. Ipak, isti predmet nije zaključio cijeli spor u korist administracije. Sud je ostavio prostor za nastavak pravne borbe oko financiranja domaćih usluga preseljenja i potpore za osobe koje su već prošle dio postupka ili stigle u SAD. Drugim riječima, ni ondje nije riječ o čistoj pobjedi jedne strane, nego o složenom pravnom preslagivanju u kojem sudovi istodobno potvrđuju dio predsjedničkih ovlasti i ograničavaju način njihove provedbe.
Takva kombinacija poraza i pobjeda objašnjava zašto je imigracija postala središnji pravni laboratorij druge Trumpove administracije. Bijela kuća pokušava maksimalno rastegnuti predsjedničke instrumente, dok sudovi u pojedinim predmetima poručuju da politički cilj, pa ni onaj vezan uz granicu i sigurnost, ne ukida potrebu za zakonskim uporištem i procesom. Za saveznike SAD-a i zemlje podrijetla migranata to je posebno važno jer tempo i doseg američke migracijske politike više ne ovise samo o predsjedničkim uredbama, nego i o tome koliko će brzo, te u kojem smjeru, reagirati sudovi.
Carine i trgovina: veliki udarac predsjedničkom dosegu
Jedan od pravno i gospodarski najznačajnijih udaraca administraciji stigao je 20. veljače, kada je Vrhovni sud SAD-a presudio da Zakon o međunarodnim gospodarskim ovlastima u izvanrednim okolnostima, poznat kao IEEPA, ne daje predsjedniku ovlast za jednostrano uvođenje carina. Time je sud ograničio jedno od najagresivnije korištenih uporišta za Trumpovu trgovinsku politiku i praktički poručio da Bijela kuća ne može, bez jasnog kongresnog ovlaštenja, široko posezati za carinama pod izlikom izvanrednih ekonomskih prijetnji.
Posljedice te odluke nisu ostale samo na razini ustavnog načela. Početkom ožujka savezni sudac u New Yorku presudio je da tvrtke imaju pravo na povrat carina naplaćenih na temelju mjera koje su kasnije oborene, a riječ je o potencijalno golemom financijskom teretu za saveznu vlast. U isto vrijeme skupina saveznih država, predvođena demokratskim državnim odvjetnicima, pokrenula je novu tužbu protiv najnovijih globalnih carina koje je administracija pokušala uvesti pozivajući se na drugi zakonski temelj, ovaj put na odredbu iz Zakona o trgovini iz 1974. godine. Tužitelji tvrde da predsjednik ni tim zaobilaznim putem ne može trajno i široko preuzeti ovlasti koje Ustav primarno veže uz Kongres.
Ovaj niz trgovinskih sporova važan je i iz europske perspektive. Ako američki sudovi ograniče mogućnost Bijele kuće da brzo uvodi ili povećava carine, saveznici i trgovinski partneri dobivaju nešto predvidljiviji okvir za planiranje izvoza, ulaganja i pregovora. Ako, pak, administracija pronađe novi pravni put koji preživi sudsku provjeru, svijet će se ponovno suočiti s nestabilnijim američkim trgovinskim režimom. Trenutačno vrijedi zaključak da je pravosuđe ušlo duboko u prostor koji je Trump politički pokušao prikazati kao gotovo isključivo predsjedničku domenu.
DOGE, podaci i granice državne moći
Poseban sloj sporova veže se uz pristup osjetljivim državnim bazama podataka i transparentnost rada tijela povezanih s DOGE-om. Ti slučajevi možda su manje razumljivi široj publici od pitanja granice i deportacija, ali dugoročno mogu biti jednako važni jer dotiču privatnost građana, zaštitu osobnih podataka, granice ovlasti privremenih vladinih timova i pravo javnosti da zna kako država koristi informacije koje posjeduje. U ranijim fazama tih sporova savezni suci blokirali su ili ograničavali pristup određenim osjetljivim sustavima, dok se administracija branila tvrdnjom da je riječ o legitimnom pokušaju modernizacije i veće učinkovitosti savezne uprave.
Pravna težina tih predmeta leži u činjenici da se ne raspravlja samo o jednoj agenciji ili jednoj bazi podataka, nego o modelu upravljanja državom. Kritičari upozoravaju da širok pristup sustavima koji sadrže osobne, financijske i identifikacijske podatke može otvoriti pitanja zakonitosti, svrhe i sigurnosti obrade podataka. Administracija, nasuprot tomu, tvrdi da reforme ne mogu uspjeti ako izvršna vlast nema operativni uvid u sustave koje pokušava racionalizirati. Sudovi tako postupno crtaju granicu između politički atraktivne parole o učinkovitosti i pravnih standarda koji štite privatnost i ustroj savezne uprave.
Upravo zbog toga ti sporovi imaju i širi tehnološki odjek. U vremenu kada vlade sve snažnije posežu za integracijom baza podataka, automatizacijom odluka i naprednim analitičkim alatima, svaka sudska odluka o pristupu državnim sustavima može postati presedan za buduću regulaciju digitalne države. To je jedan od razloga zbog kojih se američke sudske bitke prate daleko izvan SAD-a, osobito u Europi, gdje su pitanja privatnosti i kontrole države nad podacima politički i pravno izrazito osjetljiva.
Tehnologija, nacionalna sigurnost i nova fronta sporova
Da se sudski sukob širi i na tehnološki sektor pokazuje i svježi slučaj kompanije Anthropic, koja je ovih dana tužila američko ministarstvo obrane i Trumpovu administraciju zbog oznake prema kojoj je tvrtka proglašena sigurnosnim rizikom u opskrbnom lancu. Prema dostupnim informacijama iz američkih medija, tvrtka tvrdi da je takva mjera nezakonita i odmazda zbog prijepora oko načina na koji bi se umjetna inteligencija smjela koristiti u vojne i sigurnosne svrhe. Iako se taj spor tek razvija, već sada pokazuje da se pravne bitke više ne vode samo oko klasičnih pitanja granice, deportacije ili carina, nego i oko toga tko će određivati pravila igre za umjetnu inteligenciju, obrambene ugovore i odnos države prema privatnim tehnološkim kompanijama.
Taj aspekt posebno je važan zato što je Bijela kuća još u prosincu 2025. objavila okvir kojim želi spriječiti, kako tvrdi, nepregledan mozaik saveznih država u regulaciji umjetne inteligencije. Formalno gledano, administracija to predstavlja kao poticaj inovacijama i tržišnoj jasnoći. Kritičari, međutim, upozoravaju da se iza takvog pristupa može skrivati pokušaj centralizacije ovlasti i slabljenja lokalnih regulatornih standarda. Ako se budući sporovi iz tog područja prošire, sudovi će odlučivati ne samo o konkretnim ugovorima ili oznakama sigurnosnog rizika, nego i o tomu koliko savezna izvršna vlast smije krojiti tehnološku politiku bez jasnog zakonodavnog okvira.
Žalbe, hitni postupci i sve veća uloga Vrhovnog suda
Jedan od razloga zašto je pravosudni front danas toliko važan jest sve veći broj hitnih zahtjeva upućenih višim sudovima i Vrhovnom sudu SAD-a. Administracija redovito pokušava zaobići dugotrajne procese na nižim instancama i što prije dobiti dopuštenje za provedbu svojih odluka. Takvi hitni mehanizmi nekoć su bili iznimka, a sada postaju gotovo standardni alat političke i pravne borbe. To povećava pritisak na suce da u kratkom roku odlučuju o mjerama koje imaju goleme političke, humanitarne i gospodarske posljedice.
Upravo zato u SAD-u raste rasprava o tome pretvara li se sudski sustav, osobito na najvišoj razini, u stalni krizni mehanizam za arbitriranje predsjedničkih poteza. Dio pravnih stručnjaka upozorava da se time slabi temeljitost sudske provjere, dok drugi tvrde da je riječ o neizbježnoj posljedici razdoblja u kojem predsjednici sve češće pokušavaju provoditi goleme političke zahvate izvršnim putem. U praksi to znači da i onda kada administracija izgubi na nižem sudu, pravna priča rijetko ondje završava. Gotovo svaki važniji poraz pretvara se u novu žalbu, a svaka žalba u novu političku bitku.
Što američki sudski sporovi znače za Europu i saveznike
Za europske vlade i poslovni sektor najvažnija poruka nije samo da je Trumpova administracija pravno osporavana, nego da američka politika ostaje duboko nepredvidiva dok sudovi ne izgrade stabilniji okvir. U području trgovine to znači da planiranje izvoza u SAD i procjena rizika novih carina ovise o sudskim presudama jednako kao i o političkim odlukama Bijele kuće. U području migracija to znači da američki pristup humanitarnim statusima, izbjegličkim kvotama i deportacijama može utjecati na šire međunarodne tokove i na odnose s državama koje se od Washingtona traži suradnja.
U tehnološkoj politici posljedice su možda još dugoročnije. Ako američki sudovi dopuste široku centralizaciju savezne kontrole nad umjetnom inteligencijom, podacima i ugovorima u obrambenom sektoru, to će utjecati na globalne tvrtke, standarde usklađenosti i odnose između javne vlasti i privatnih tehnoloških kompanija. Ako, s druge strane, sudovi budu ograničavali izvršnu vlast i inzistirali na jasnijem zakonskom okviru, američki regulatorni krajolik mogao bi postati sporiji, ali predvidljiviji. Za europske partnere, koji često usklađuju vlastite poteze s američkim tržištem i sigurnosnim prioritetima, to nije apstraktna pravna tema, nego konkretno pitanje poslovnog i političkog planiranja.
Pravosuđe ponovno u središtu američke politike
Sve to pokazuje da se sudski front protiv Trumpove administracije ne širi samo brojčano, nego i sadržajno. Više se ne raspravlja o jednom izoliranom dekretu ili jednoj spornoj uredbi, nego o modelu vladanja u kojem predsjednička administracija pokušava brzo i široko preoblikovati migracijsku, trgovinsku, upravnu i tehnološku politiku, dok sudovi ispituju gdje završava politički mandat, a počinje granica zakona. U nekim slučajevima Bijela kuća pobjeđuje i dobiva potvrdu da predsjednik raspolaže širokim ovlastima. U drugima sudovi jasno pokazuju da ni snažan politički mandat ne može zamijeniti zakonsko uporište, proceduru i ustavna jamstva.
Zato je današnja važnost teme doista šira od američkog dnevnog prepucavanja. U trenutku kada Washington nastoji redefinirati pravila igre u migracijama, trgovini i tehnologiji, federalni suci postaju jedan od ključnih čimbenika globalne predvidljivosti. Dok se broj tužbi povećava, a žalbeni putovi ubrzavaju, američko pravosuđe ponovno zauzima mjesto na kojem se ne odlučuje samo o sudbini pojedine uredbe, nego i o stvarnom dosegu predsjedničke vlasti u 2026. godini.
Izvori:- Associated Press – pregled stotina tužbi protiv odluka Trumpove druge administracije i uloge sudova (link)- Vrhovni sud SAD-a – presuda od 20. veljače 2026. o tome da IEEPA ne daje predsjedniku ovlast za jednostrano uvođenje carina (link)- Associated Press – odluka žalbenog suda od 8. ožujka 2026. kojom je odbijen pokušaj ukidanja TPS-a za Haićane (link)- Associated Press – izvještaj o žalbi Trumpove administracije Vrhovnom sudu zbog sudskih blokada u predmetima privremene zaštite migranata (link)- United States Court of Appeals for the District of Columbia Circuit – odluka u predmetu vezanom uz TPS za Haićane (link)- Associated Press / WBUR – presuda saveznog suca Briana Murphyja od 25. veljače 2026. o nezakonitosti ubrzanih deportacija u treće zemlje bez dostatnog postupka (link)- United States Court of Appeals for the Ninth Circuit – odluka od 5. ožujka 2026. o ovlastima predsjednika za suspenziju prihvata izbjeglica i nastavku spora o financiranju programa preseljenja (link)- Associated Press – odluka o povratu carina tvrtkama nakon obaranja tarifnih mjera pred Vrhovnim sudom (link)- Washington Post – tužba saveznih država od 5. ožujka 2026. protiv novih globalnih carina Trumpove administracije (link)- The White House – prosinački okvir administracije za nacionalnu politiku umjetne inteligencije i sprječavanje rascjepkane državne regulacije (link)- Washington Post – tužba tvrtke Anthropic protiv Pentagona i administracije zbog oznake sigurnosnog rizika u opskrbnom lancu (link)
Kreirano: srijeda, 11. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini