Ukrajina tvrdi da napreduje, pregovori ponovno stoje
Na ukrajinskom bojištu 11. ožujka 2026. ponovno dominiraju dvije paralelne priče koje se međusobno ne isključuju, ali daju posve drukčiju sliku rata: s jedne strane Kijev tvrdi da je posljednjih tjedana uspio potisnuti ruske snage na dijelu jugoistočnog fronta, a s druge Moskva poručuje da nastavlja širiti svoj utjecaj u Donbasu i da vojni pritisak daje rezultate. Istodobno, još jedan pokušaj diplomatskog približavanja, ovaj put uz posredovanje Sjedinjenih Država, zapeo je prije nego što je uopće dobio novu rundu razgovora. Kombinacija suprotstavljenih vojnih tvrdnji, nastavka zračnih i raketnih udara te odgode pregovora dodatno potvrđuje da rat ulazi u još jednu fazu u kojoj se vojna i politička računica vode istodobno, ali bez vidljivog zajedničkog nazivnika.
Prema informacijama koje su 11. ožujka objavili ukrajinski i međunarodni izvori, ukrajinska strana tvrdi da je u protuofenzivnim djelovanjima na području jugoistočne Dnjipropetrovske oblasti vratila pod kontrolu više od 400 četvornih kilometara te probila dio ruskih obrambenih linija. Te tvrdnje iznio je ukrajinski general Oleksandr Komarenko, dok su pojedini zapovjednici na terenu govorili o napredovanju duljem od deset kilometara. Neovisna potvrda svih tih navoda i dalje nije moguća u stvarnom vremenu, što je u ovom ratu postalo pravilo, a ne iznimka. Ipak, analitički centri na Zapadu upozoravaju da ukrajinski protunapadi posljednjih dana doista proizvode taktičke i operativne učinke koji mogu poremetiti ruske planove za proljetno-ljetnu kampanju 2026. godine.
Suprotstavljene slike istog fronta
Dok Kijev inzistira na tome da ruske snage na pojedinim dionicama fronta pokazuju probleme s opskrbom i koordinacijom, ruski državni vrh javno šalje sasvim drukčiju poruku. Vladimir Putin ustvrdio je da ruske snage nastavljaju napredovati u Donbasu, prostoru koji ostaje jedno od ključnih političkih i vojnih uporišta cijele invazije. Prema njegovoj tvrdnji, ukrajinska kontrola nad tim dijelom istoka zemlje dodatno se smanjila tijekom posljednjih mjeseci. Ni te tvrdnje nije moguće neovisno potvrditi bez vremenskog odmaka, ali sama činjenica da obje strane istoga dana naglašavaju vlastite uspjehe pokazuje koliko je informacijska dimenzija rata postala gotovo jednako važna kao i stanje na samoj crti bojišta.
To nije samo pitanje propagande. U trenucima kada se vodi rasprava o nastavku zapadne vojne pomoći, o održivosti sankcija i o mogućim okvirima budućih pregovora, svaka poruka o napredovanju ima i vanjskopolitičku funkciju. Ukrajina želi pokazati da i dalje može nanositi udarce brojčano jačem protivniku i da dodatna pomoć saveznika ima smisla. Rusija, s druge strane, pokušava učvrstiti tezu da vrijeme radi za Moskvu i da bi daljnji otpor Kijeva, bez političkog kompromisa, samo povećavao ljudske i materijalne gubitke.
Napadi ne prestaju ni dok traje priča o pregovorima
Vojna zbivanja i dalje imaju neposredne posljedice za civile. U istočnoj Ukrajini ruski udari pogodili su Slovjansk, gdje su prema regionalnim vlastima poginule četiri osobe, a više ih je ozlijeđeno, među njima i maloljetnici. Tijekom noći ruski dronovi i dalje su gađali više ukrajinskih gradova, a ukrajinsko ratno zrakoplovstvo objavilo je da je oborilo veliku većinu bespilotnih letjelica lansiranih u jednom od novijih valova napada. Takve brojke, koje također valja promatrati s uobičajenim oprezom ratnog izvještavanja, ipak jasno pokazuju kontinuitet ruskog pritiska na ukrajinsku pozadinu i infrastrukturu.
Istodobno je ukrajinska strana izvela udar na Brjansku oblast u Rusiji. Regionalne ruske vlasti objavile su podatke o poginulima i ozlijeđenima, dok je ukrajinski vrh poručio da je meta bila tvornica povezana s proizvodnjom upravljačkih sustava za ruske projektile. Time je ponovno potvrđen obrazac koji obilježava veći dio 2025. i početak 2026. godine: rat se ne vodi samo u rovovima i urbanim ruševinama Donbasa, nego i duboko u pozadini, kroz udare na skladišta, prometne pravce, energetske točke i industrijske kapacitete koji održavaju ratnu proizvodnju.
Američki posredovani razgovori ostaju na čekanju
U isto vrijeme kada s bojišta stižu poruke o navodnim probojima i osvajanjima, diplomatski kanal koji su posljednjih mjeseci pokušavale održati Sjedinjene Države ponovno je zakočen. Prema izjavama Volodimira Zelenskog i izvještajima međunarodnih agencija, nova runda razgovora koja je trebala biti održana 11. i 12. ožujka u Turskoj odgođena je, moguće za idući tjedan. Kao jedan od razloga navodi se šire preusmjeravanje američke vanjskopolitičke pozornosti na rat na Bliskom istoku, koji je posljednjih dana istisnuo Ukrajinu iz središta globalne političke agende.
To je za Kijev osjetljiv problem iz najmanje dva razloga. Prvi je operativan: svaki zastoj u diplomatskom angažmanu velikih saveznika povećava neizvjesnost oko ritma vojne pomoći, isporuka protuzračne obrane i političke koordinacije oko sankcija. Drugi je simbolički: Ukrajina već duže upozorava da Moskva računa na zamor Zapada i na premještanje fokusa prema drugim krizama. U tom smislu, odgoda razgovora nije samo protokolarni detalj nego i signal o tome koliko je ukrajinsko pitanje, unatoč ogromnim posljedicama za europsku sigurnost, izloženo globalnoj konkurenciji drugih ratova i geopolitičkih kriza.
Od Abu Dhabija do Ženeve, a sada i do novog zastoja
Pregovori koji su sada zaustavljeni nisu nastali iznenada. Tijekom 2026. već su održane dvije runde razgovora u Abu Dhabiju, a sredinom veljače potvrđena je i treća runda u Ženevi, uz američko posredovanje i sudjelovanje ukrajinskih i ruskih predstavnika. Ti sastanci nisu donijeli nikakav sveobuhvatni dogovor o prekidu vatre, ali su ipak pokazali da kanal komunikacije postoji. Nakon jedne od prethodnih rundi proveden je i veći razmjenjivanje zarobljenika, prvo takvo u više mjeseci, što je bio rijedak opipljiv rezultat procesa koji je inače obilježen nepovjerenjem i maksimalističkim zahtjevima.
Upravo zato sadašnja odgoda dodatno pojačava dojam da se razgovori kreću u ritmu izvanjskih šokova, a ne u skladu s napretkom na samom ukrajinskom pitanju. Niti Kijev niti Moskva zasad ne pokazuju spremnost na temeljni ustupak oko teritorija, sigurnosnih jamstava i dugoročnog statusa okupiranih područja. Za Ukrajinu je ključno da se eventualni pregovori ne pretvore u pritisak na prihvaćanje gubitka teritorija bez čvrstih sigurnosnih mehanizama. Za Rusiju je pak važno da zadrži vojnu inicijativu dovoljno dugo da pregovara iz pozicije sile. U takvom okviru i najmanji zastoj lako prerasta u novi dokaz da je diplomacija tek prateći instrument rata, a ne njegov ozbiljan korektiv.
Zašto Kijev inzistira na nastavku pritiska na Moskvu
Zelenski posljednjih dana posebno naglašava da bi eventualno ublažavanje sankcija Rusiji, osobito naftnom sektoru, bilo ozbiljan udarac ukrajinskim interesima. Ta poruka dolazi u trenutku kada energetska tržišta ponovno reagiraju na ratne poremećaje na Bliskom istoku, a svaka rasprava o cijenama energenata automatski otvara i pitanje ruske izvozne zarade. Ukrajinska logika pritom je jednostavna: veći prihodi od energenata znače i više novca za nastavak rata, za vojnu industriju i za održavanje proračuna pod ratnim opterećenjem. Iz Kijeva zato upozoravaju da bi kratkoročna stabilizacija tržišta, ako bi uključivala popuštanje prema Moskvi, dugoročno mogla produžiti rat.
Takav stav nije bez šire europske potpore. Europska unija je krajem prosinca 2025. produljila gospodarske sankcije prema Rusiji do 31. srpnja 2026., uz obrazloženje da Moskva i dalje destabilizira situaciju u Ukrajini. Istodobno je Vijeće Europske unije početkom veljače 2026. podržalo pravni okvir za novi paket financijske pomoći Ukrajini vrijedan 90 milijardi eura za 2026. i 2027. godinu. Ti potezi pokazuju da europske institucije, unatoč zamoru i političkim razlikama među članicama, i dalje računaju na dugotrajan model potpore u kojem se vojna, financijska i sankcijska politika promatraju kao tri međusobno povezana stupa.
Rat koji određuje europsku sigurnost
Zato ova priča ni nakon četiri godine nije samo regionalna vijest o još jednoj bojišnici na istoku Europe. NATO je i na četvrtu godišnjicu ruske pune invazije, 24. veljače 2026., ponovio da saveznici ostaju uz Ukrajinu te naglasio da zemlje članice osiguravaju golemu većinu vojne pomoći. U sjedištu Saveza posljednjih se mjeseci posebno ističe i uloga zapovjedne strukture u Wiesbadenu, kroz koju se koordinira sigurnosna pomoć i obuka za ukrajinske snage. Time rat u Ukrajini ostaje ključan test ne samo za obrambenu izdržljivost same zemlje nego i za vjerodostojnost zapadnih sigurnosnih obećanja.
U europskom političkom smislu, rat je prerastao okvire klasičnog pitanja pomoći napadnutoj državi. On je postao mjerilo sposobnosti Europe da upravlja dugom krizom uz istodobne pritiske na vlastitu obranu, energetiku, industriju i proračune. Svako ukrajinsko napredovanje, pa i ograničeno, zato u europskim prijestolnicama ima političku težinu jer može ojačati argument da pomoć donosi rezultat. Jednako tako, svaki ruski pomak ili zastoj pregovora koristi se kao upozorenje da bi popuštanje moglo proizvesti sigurnosnu cijenu i izvan same Ukrajine.
Što se iz današnjih poruka može doista zaključiti
Najvažnije je pritom izbjeći dvije krajnosti. Prva je prihvatiti ratne tvrdnje bilo koje strane kao gotovu činjenicu. Druga je podcijeniti važnost i ograničenih pomaka zato što se veliki strateški obrat još ne nazire. Trenutačno dostupne informacije upućuju na to da je Ukrajina na nekim sektorima fronta doista pojačala pritisak i ostvarila određene rezultate, dok Rusija zadržava sposobnost stalnog ofenzivnog djelovanja, osobito na istoku i kroz zračne udare na ukrajinske gradove. Drugim riječima, nema znakova skorog raspleta, ali ima dovoljno pokazatelja da ni jedna strana još nije odustala od pokušaja da vojnom dinamikom popravi svoju pregovaračku poziciju.
Upravo to objašnjava zašto razgovori stalno vise između formalnog nastavka i stvarne blokade. Dok god bojište proizvodi argumente za obje strane, a međunarodni kontekst odvlači pozornost velikih sila, pregovori će vjerojatno ostati krhki, povremeni i podložni odgodama. Za Ukrajinu je zato presudno održati dojam da može i braniti postojeće položaje i izvoditi ograničene protunapade. Za Rusiju je ključno sačuvati sliku neprekidnog napredovanja i iscrpljivanja protivnika. Za Europu i SAD pitanje više nije samo kako zaustaviti rat, nego kako spriječiti da dugotrajni rat bez jasnog ishoda postupno promijeni cijelu sigurnosnu arhitekturu kontinenta.
U tom smislu današnji razvoj događaja na ukrajinskom bojištu i oko pregovaračkog stola nije tek još jedna epizoda u dugom nizu ratnih izvještaja. On pokazuje da se sudbina rata i dalje oblikuje na dvjema međusobno povezanim razinama: na terenu, gdje se mjeri koliko koja vojska može izdržati i pomaknuti crtu bojišta, te u diplomatskom prostoru, gdje se vidi koliko međunarodna potpora može ostati koncentrirana na Ukrajinu u trenutku kada svijet istodobno gori i na drugim frontama.
Izvori:- Associated Press – izvještaj o suprotstavljenim tvrdnjama Kijeva i Moskve, udarima na Slovjansk i Brjansk te odgodi američki posredovanih razgovora (link)
- CBS News – pregled treće runde američki posredovanih razgovora u Ženevi u veljači 2026. i ograničenih diplomatskih pomaka, uključujući razmjenu zarobljenika (link)
- NATO – pregled aktualne potpore Ukrajini i uloge saveznika u vojnoj pomoći (link)
- NATO – obilježavanje četvrte godišnjice pune invazije i sažetak aktualne pomoći Saveza Ukrajini od 24. veljače 2026. (link)
- Vijeće Europske unije – vremenska crta i podaci o produljenju gospodarskih sankcija Rusiji do 31. srpnja 2026. (link)
- Vijeće Europske unije – pravni okvir za paket financijske potpore Ukrajini od 90 milijardi eura za 2026. i 2027. godinu (link)
Kreirano: srijeda, 11. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini