Ukrajinski front ponovno se zaoštrava dok pregovori zapinju
Rat u Ukrajini u ožujku 2026. ulazi u novu fazu pojačanog vojnog pritiska i diplomatske neizvjesnosti. Posljednjih dana i Kijev i Moskva objavljuju međusobno suprotstavljene tvrdnje o uspjesima na bojištu, dok se istodobno nastavljaju udari na gradove, prometnu infrastrukturu i industrijske ciljeve. U takvom ozračju dodatno se usporava i diplomatski kolosijek: nova runda razgovora u formatu koji su posljednjih mjeseci posredovale Sjedinjene Države nije održana prema ranijim očekivanjima, a politički fokus dijela zapadnih aktera premjestio se na novu sigurnosnu krizu na Bliskom istoku. Time se rat u Ukrajini ponovno vraća u središte globalne politike, ne samo zbog stanja na fronti nego i zbog pitanja koliko je uopće ostalo prostora za ozbiljan pregovarački pomak.
Suprotne tvrdnje s bojišta i borba za inicijativu
Ukrajinsko vojno i političko vodstvo posljednjih dana tvrdi da su njihove snage uspjele vratiti dio teritorija na jugoistočnom dijelu bojišta, osobito u smjeru Dnjipropetrovske i Zaporiške oblasti, te narušiti ruske planove za proljetnu ofenzivu. Prema procjenama koje prenose međunarodni mediji i analitičke kuće, ukrajinski pritisak na pojedinim dionicama doista je natjerao rusko zapovjedništvo na pregrupiranje dijela elitnijih postrojbi prema južnom sektoru. S druge strane, Kremlj i ruski državni vrh tvrde da ruske snage nastavljaju postupno napredovati u Donbasu, gdje se već mjesecima vodi iscrpljujuća borba za naselja, logističke točke i vatrenu kontrolu nad prometnicama. Neovisna potvrda svih teritorijalnih tvrdnji i dalje je ograničena, što je već postalo pravilo u ratu u kojemu informacijska dimenzija ide ruku pod ruku s topništvom, dronovima i raketnim udarima.
Upravo zato trenutačna situacija na fronti više govori o borbi za inicijativu nego o jasnom strateškom preokretu. Rusija i dalje raspolaže većom masom ljudi, opreme i streljiva, ali ukrajinska strana nastoji poništiti taj odnos kombinacijom obrambene elastičnosti, preciznih udara u pozadinu i sve intenzivnije uporabe besposadnih sustava. Institut za proučavanje rata procjenjuje da su ukrajinske akcije na jugu i jugoistoku poremetile dio ruskih planova za kampanju u 2026., no istodobno upozorava da Moskva nastavlja pritisak na više sektora i da nema znakova odustajanja od iscrpljivanja ukrajinske obrane. Drugim riječima, ni jedna strana zasad nije ostvarila odlučujući proboj, ali obje pokušavaju stvoriti dojam da upravo one diktiraju tempo rata.
Gradovi i infrastruktura ostaju pod udarom
Dok se na kopnenoj crti bojišta vodi rat iscrpljivanja, stanovnici ukrajinskih gradova nastavljaju živjeti pod prijetnjom gotovo svakodnevnih zračnih napada. Prema podacima Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, šteta za civile u 2025. i početkom 2026. ponovno je porasla, a dugometni napadi projektilima i dronovima ostaju jedan od glavnih izvora pogibija i ranjavanja daleko od neposredne bojišnice. Ujedinjeni narodi upozoravaju da je od početka pune invazije ubijeno više od 15.000 civila, ranjeno ih je više od 41.000, a posljedice se ne mjere samo žrtvama nego i razaranjem energetskih, komunalnih i prometnih sustava. Takvi podaci objašnjavaju zašto svaka nova vijest o napadu na grad, električnu mrežu, vodnu infrastrukturu ili željezničke pravce u Ukrajini ima i vojni i politički učinak.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski posljednjih je dana upozoravao da se Rusija priprema za novu seriju udara na kritičnu infrastrukturu, uključujući i sustave vodoopskrbe. Takve poruke nadovezuju se na procjene da je Moskva tijekom zime pokušala pojačanim valovima napada iscrpiti ukrajinski energetski sustav i logistiku, a sada, prema dostupnim analizama, traži nove ranjive točke koje bi mogle oslabiti funkcioniranje pozadine i otežati obranu na fronti. Paralelno s time, ukrajinska strana nastavlja izvoditi napade na ciljeve unutar Rusije, uključujući industrijske i vojne objekte koji su važni za opskrbu ili proizvodnju. Tako se rat već odavno ne vodi samo oko crte dodira u Donjeckoj ili Zaporiškoj oblasti, nego i kroz dubinske udare kojima obje strane pokušavaju poremetiti protivnički ratni stroj.
Zašto pregovori stoje i što znači američko posredovanje
Diplomatska dimenzija sukoba trenutačno je jednako neizvjesna kao i vojna. Nakon ranijih kontakata u kojima su Sjedinjene Države pokušale održati kanal razgovora između Kijeva i Moskve, nova trilateralna runda koja se očekivala početkom ožujka nije održana prema prvotnom planu. Prema riječima Volodimira Zelenskog, Ukrajina je razgovarala s Washingtonom o mogućnosti odgode i eventualne promjene lokacije sastanka zbog dramatičnih događaja na Bliskom istoku. To je važan detalj jer pokazuje da rat u Ukrajini, iako i dalje ostaje jedno od ključnih sigurnosnih pitanja Europe, više nije jedina velika kriza koja troši političku pozornost i resurse zapadnih sila.
Zastoj pregovora ne znači da je diplomatski kanal formalno zatvoren, ali pokazuje koliko je krhak. Već raniji krugovi razgovora nisu donijeli prijelomno rješenje oko najtežih pitanja, prije svega teritorija pod ruskom okupacijom, sigurnosnih jamstava za Ukrajinu i mogućeg režima prekida vatre koji bi obje strane doista poštovale. Ukrajinska strana inzistira na tome da se sigurnost ne može graditi na jednostranim ustupcima i da bilo kakav politički dogovor bez čvrstih garancija samo otvara prostor za novu rundu agresije. Rusija, s druge strane, nastavlja nastupati iz pozicije sile i nastoji vojni pritisak pretvoriti u pregovaračku prednost. U takvom odnosu snaga odgoda razgovora nije tek tehnički detalj nego simptom šireg problema: diplomacija ne uspijeva pratiti ritam rata, a rat u međuvremenu stvara nove činjenice na terenu.
Bliski istok mijenja ritam međunarodne politike
Dodatni problem za Ukrajinu jest to što širenje sukoba na Bliskom istoku mijenja raspoložive prioritete zapadnih prijestolnica. Dio američkog političkog i vojnog fokusa sada je usmjeren prema toj novoj krizi, što u Kijevu razumljivo izaziva bojazan da bi Ukrajina mogla gurnuti u drugi plan upravo u trenutku kada joj je potrebna stabilna potpora u protuzračnoj obrani, streljivu, financiranju i političkom pritisku na Moskvu. Analitičari već tjednima upozoravaju da svako veće preusmjeravanje pozornosti i resursa pogoduje Rusiji, koja računa na dug rat i na zamor zapadnih društava. Washington Post navodi da se u ruskim političkim i propagandnim krugovima nova bliskoistočna eskalacija tumači i kao dokaz da se međunarodni odnosi ponovno sve više oblikuju snagom, a manje pregovorima.
To, međutim, ne znači da je Ukrajina potpuno ostala bez podrške. Službeni Kijev posljednjih tjedana istodobno radi na učvršćivanju europskog oslonca, nastavku sankcijskog pritiska i jačanju vlastite obrambene industrije, posebno u području dronova. Zelenski otvoreno poručuje da popuštanje sankcija Rusiji ne bi donijelo mir, nego dodatni novac za nastavak ofenzive. U toj formulaciji sadržana je i šira politička poruka prema partnerima: rat se ne može zaustaviti ako se Moskvi ostavi prostor za oporavak ključnih prihoda i vojno-industrijskih kapaciteta.
Sankcije ostaju jedno od glavnih političkih oružja
Rasprava o sankcijama zbog toga je ponovno izbila u prvi plan. Vijeće Europske unije navodi da je Unija dosad usvojila 19 paketa sankcija protiv Rusije, dok je Europska komisija početkom veljače predstavila i 20. paket dodatnih mjera. U Bruxellesu se pritom naglašava da je cilj ograničiti prihode ruske ratne ekonomije, osobito u energetici, financijama i tehnološkim lancima koji podupiru vojnu proizvodnju. Zelenski i ukrajinsko vodstvo inzistiraju na dodatnom pooštravanju takvih mjera, uključujući zatvaranje rupa kroz koje ruske tvrtke i posrednici dolaze do robe, komponenti i usluga potrebnih za nastavak rata.
Važnost sankcija u ovom trenutku nije samo ekonomska nego i psihološka. Ako se na međunarodnoj sceni stvori dojam da se pritisak na Moskvu smanjuje baš u času kada ruska vojska pokušava održati ofenzivni zamah, to bi imalo posljedice i na političke kalkulacije u Kremlju i na raspoloženje saveznika Ukrajine. Ukrajinska strana zato svaku raspravu o ublažavanju sankcija tumači kao signal koji može produžiti rat, a ne ubrzati njegovo okončanje. S obzirom na to da su energetske cijene i širi sigurnosni poremećaji zbog Bliskog istoka ponovno postali važna tema, rasprava o sankcijama mogla bi u narednim tjednima postati još osjetljivija.
Rat iscrpljivanja bez brzog političkog izlaza
Sve to potvrđuje da je Ukrajina ušla u razdoblje u kojemu se istodobno vode tri povezane bitke. Prva je ona na samoj bojišnici, gdje obje strane pokušavaju dokazati da mogu održati ili preokrenuti zamah prije proljetno-ljetne kampanje. Druga se vodi duboko u pozadini, kroz zračne udare na gradove, logistiku, industriju i energetsku infrastrukturu, pri čemu civilno stanovništvo ostaje trajno izloženo. Treća je političko-diplomatska, možda i najneizvjesnija, jer ovisi o spremnosti zapadnih partnera da uz nove globalne krize zadrže pozornost, jedinstvo i kapacitet za dugoročnu potporu Kijevu.
U tom trokutu vojnog pritiska, civilne ranjivosti i diplomatskog zastoja krije se i bit sadašnje faze rata. Nema naznaka da bi Moskva uskoro odustala od strategije postupnog iscrpljivanja i pritiska na više pravaca, ali nema ni potvrde da je uspjela ostvariti odlučujući prodor koji bi promijenio ukupnu sliku sukoba. Ukrajina, unatoč manjku ljudstva i stalnim napadima, pokušava pokazati da i dalje može nametati troškove, lokalno vraćati teren i otežavati ruske planove. No jednako je očito da bez kontinuirane vanjske potpore i stabilnog političkog okvira svaki takav vojni uspjeh ostaje krhak.
Zato najvažnija vijest ovih dana možda nije samo tko je zauzeo nekoliko kilometara više ili manje, nego činjenica da se rat ponovno zaoštrava upravo u trenutku kada pregovori gube zamah. Dok se diplomatski kontakti odgađaju, a međunarodna pozornost razdvaja između više kriza, prostor za improvizaciju sve je manji. Za Ukrajinu to znači nastavak borbe na iscrpljivanje pod pojačanim pritiskom, za Rusiju pokušaj da vojnu upornost pretvori u političku prednost, a za zapadne saveznike test koliko su spremni dugotrajno održavati potporu zemlji čija je sigurnost i dalje izravno povezana sa sigurnosnom arhitekturom Europe.
Izvori:- Associated Press – izvješće o suprotstavljenim tvrdnjama Rusije i Ukrajine o napredovanju na bojištu te odgodi razgovora uz američko posredovanje (link)- Reuters / ThePrint – izjava Volodimira Zelenskog o razgovoru s Washingtonom o odgodi i mogućoj promjeni lokacije trilateralnih razgovora početkom ožujka 2026. (link)- Institute for the Study of War – procjene o ruskoj proljetnoj kampanji, pregrupiranju postrojbi i stanju na južnom i istočnom bojištu početkom ožujka 2026. (link)- Institute for the Study of War – procjena o novom valu ruskih udara i pritisku na ukrajinsku infrastrukturu početkom ožujka 2026. (link)- Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava / Misija za praćenje ljudskih prava u Ukrajini – podaci o civilnim žrtvama i pogoršanju humanitarnih posljedica nakon četiri godine pune invazije (link)- Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava – izvješće o civilnim žrtvama u siječnju 2026. i udjelu dugometnih udara u stradanjima civila (link)- Službena stranica predsjednika Ukrajine – obraćanja Volodimira Zelenskog od 3., 6. i 7. ožujka 2026. o ruskim planovima za novu ofenzivu i napade na kritičnu infrastrukturu (link)- Vijeće Europske unije – pregled paketa sankcija i mjera EU protiv Rusije zbog rata protiv Ukrajine (link)- Europska komisija – izjava o 20. paketu sankcija i procjena vojnog napredovanja Rusije tijekom 2025. i početka 2026. (link)- The Washington Post – analiza utjecaja bliskoistočne eskalacije na percepciju američkog posredovanja i širi diplomatski okvir rata u Ukrajini (link)
Kreirano: petak, 13. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini