Stotine tisuća ljudi diljem svijeta koriste lijekove poput Ozempica kako bi smanjili tjelesnu masu. Međutim, koliko zapravo znamo o tim lijekovima? Stručnjaci The Conversationa ovog mjeseca istražuju njihovu popularnost, učinke i moguće posljedice.

Mnogi su proglasili lijekove poput Ozempica mogućim rješenjem za 'kraj pretilosti' zbog njihove sposobnosti smanjenja apetita i obujma struka kod brojnih ljudi širom svijeta.

No, kada se zagrebe ispod površine ove buke, situacija nije samo netočna – već može biti i štetna. Fokusiranje na težinu, umjesto na zdravlje, karakteristika je kulture dijeta. Takav pristup smatra težnju za mršavošću važnijom od drugih aspekata fizičkog i kulturnog blagostanja.

Zanimanje za Ozempic nije samo ukorijenjeno u zdravstvu i medicini, već se oslanja i na ideje o stigmi prema debljini i fobiji od masnoće. To može perpetuirati strah od debljine i ljudi koji su pretili, te ponašanja koja štete osobama s većim tjelesnim obujmom.

Nije prvi 'čudesni' lijek za mršavljenje Ovo nije prvi put da čujemo kako će lijekovi za mršavljenje promijeniti svijet. Ozempic i njegova obitelj lijekova koji oponašaju GLP-1 najnoviji su u dugom nizu lijekova za smanjenje tjelesne mase. Svaki je u svom vremenu izgledao obećavajuće. Međutim, nijedan nije dugoročno opravdao očekivanja. Neki su čak povučeni s tržišta zbog ozbiljnih nuspojava.

Znanost se poboljšava postupno, ali kultura dijeta nas drži u ciklusu nade za sljedećim čudotvornim lijekom. Stoga, lijekovi poput Ozempica možda neće pružiti rezultate koje pojedinci očekuju, nastavljajući ciklus nade i srama.

Ozempic ne djeluje jednako na sve Kada govorimo o rezultatima studija koje koriste Ozempic, često se fokusiramo na prosječne rezultate ili maksimalne rezultate. Studije mogu pokazati da su oni koji su koristili lijek izgubili prosječno 10,9% svoje tjelesne težine, dok su neki izgubili više od 20%, a drugi manje od 5%

O čemu se manje govori jest činjenica da su odgovori na liječenje varijabilni. Postoje osobe koje "ne reagiraju" na lijek. To znači da ne gube svi težinu u mjeri kako to pokazuju prosječni rezultati, a neki uopće ne gube težinu. Kod nekih ljudi, nuspojave će nadmašiti koristi.

Kada osobe koriste lijekove poput Ozempica, njihova razina šećera u krvi bolje je kontrolirana zahvaljujući pojačanom oslobađanju inzulina i smanjenju razine drugog hormona zvanog glukagon.

Međutim, veća je varijabilnost u količini izgubljene težine nego u kontroli razine šećera u krvi. Razlozi za to nisu potpuno jasni, ali vjerojatno su povezani s genetskim razlikama i načinom života, te činjenicom da je regulacija težine kompleksniji proces.

Liječenje treba biti kontinuirano. Što to znači? Kratkoročne nuspojave lijekova poput Ozempica uključuju vrtoglavicu, mučninu, povraćanje i druge gastrointestinalne smetnje. Budući da su ovo novi lijekovi, jednostavno nemamo podataka koji bi nam rekli hoće li nuspojave postati učestalije kako ljudi budu lijek uzimali duže vrijeme.

Također ne znamo hoće li učinkovitost lijeka biti smanjena na duge staze. To se naziva tolerancija na lijek i dokumentirano je za druge dugotrajne tretmane kao što su antidepresivi i kemoterapije.

Biologija je samo dio priče Za neke ljude, korištenje lijekova koji oponašaju GLP-1 poput Ozempica bit će potvrđujuće i osnažujuće. Osjećat će kao da je njihova biologija "normalizirana" na isti način na koji lijekovi za krvni tlak ili kolesterol mogu vratiti ljude u "normalne" granice mjerenja.

Ali, s biološke točke gledišta, pretilost nije samo o aktivnosti GLP-1; uključeno je mnogo drugih hormona, fizička aktivnost, pa čak i naši crijevni mikrobi.

Ukupno gledajući, pretilost je složena i višedimenzionalna. Pretilost nije samo rezultat osobne biologije i izbora; na nju utječu socijalni, kulturni, politički, okolišni i ekonomski čimbenici.

Pristup usmjeren na težinu propušta ostatak priče Pristup usmjeren na težinu sugerira da s mršavošću dolazi zdravlje. Međutim, promjena apetita samo je dio priče kada je riječ o zdravlju.

Pretilost često koegzistira s pothranjenošću. Pokušavamo odvojiti učinke u istraživanjima koristeći statistiku, ali fokusiranje na prednosti lijekova za mršavljenje bez adresiranja temeljne pothranjenosti znači da vjerojatno nećemo vidjeti poboljšane zdravstvene ishode kod svih koji izgube težinu.

Kada lijekovi za mršavljenje djeluju, učinkoviti su samo dok se uzimaju. To znači da ljudi trebaju nastaviti uzimati te lijekove dugoročno kako bi zadržali smanjenu težinu. Jedna studija otkrila je prosječni gubitak težine od više od 17% nakon godine dana na Ozempicu, koji se pretvorio u prosječni neto gubitak težine od 5,6% više od dvije godine nakon prestanka liječenja.

Pretilost nije pitanje odvojeno od ljudi Čak i kada je dobronamjerna, retorika o radosti "završetka epidemije pretilosti" može naštetiti ljudima. Pretilost se ne događa izolirano. Ljudi su ti koji su pretili. I slavljenje i hajp oko ovih lijekova za mršavljenje mogu pojačati štetnu stigmu prema debljini.

Predstavljanje ovih lijekova kao "lijeka" pogoršava binarni pogled na mršave naspram debelih, i zdrave naspram nezdravih. To nisu binarni ishodi koji su dobri ili loši. Težina i zdravlje postoje na spektru.

Ironično, dok se debelim ljudima govori da moraju izgubiti težinu za svoje zdravlje, istovremeno ih se sramoti za "varanje" ili korištenje prečaca kroz upotrebu lijekova.

Lijekovi su alati, a ne čarobni metci Stvaranje ovih lijekova je početak, ali oni ostaju skupi, a hajp je uslijedio nestašicama. Konačno, složeni izazovi se ne rješavaju jednostavnim rješenjima. To je posebno istinito kada su ljudi uključeni, a još više kada čak ni ne postoji suglasnost o tome što je izazov.

Mnoge organizacije i pojedinci smatraju pretilost bolešću i vjeruju da ovakvo predstavljanje pomaže ljudima da potraže liječenje.

Drugi misle da je nepotrebno stavljati medicinske oznake na tjelesne tipove i tvrde da to zbunjuje faktore rizika (stvari koje su povezane s povećanim rizikom od bolesti) s samom bolešću.

Bez obzira na sve, dvije stvari će uvijek ostati istinite. Lijekovi mogu biti samo alati, i ti alati moraju biti primijenjeni u kontekstu. Da bismo ove alate koristili etički, moramo ostati svjesni koga njihova primjena može naštetiti na tom putu.

Original:
Emma Beckett
Pomoćni viši predavač, nutricionizam, dijetetika i prehrambene inovacije - Fakultet zdravstvenih znanosti, UNSW Sydney