Rast cijena aviogoriva prijeti novim poskupljenjem karata: europske aviokompanije upozoravaju da rat u Iranu mijenja tržište letova
Najveće europske aviokompanije upozoravaju da bi putnici u idućim mjesecima mogli osjetiti novu rundu poskupljenja zrakoplovnih karata, a glavni razlog je nagli skok cijena aviogoriva nakon širenja rata u Iranu i poremećaja u prometu te opskrbi na širem području Bliskog istoka. Poruka iz industrije sve je izravnija: prijevoznici još neko vrijeme mogu ublažavati dio udara kroz ranije ugovorene cijene goriva i interne rezerve, ali ako se kriza produlji, veći trošak neminovno će se preliti na putnike. U praksi to znači da bi se skuplje karte prvo mogle osjetiti na duljim i međunarodnim rutama, osobito ondje gdje su troškovi goriva i zaobilazni pravci već sada snažno pod pritiskom. Istodobno, dio kompanija pokušava iz poremećaja izvući i poslovnu priliku, pa povećava broj letova prema Aziji i Africi kako bi nadoknadio prazninu nastalu slabljenjem velikih bliskoistočnih čvorišta.
Industrija upozorava da prostora za amortizaciju više nema mnogo
U središtu rasprave je činjenica da je gorivo i dalje najveći pojedinačni te ujedno najnestabilniji trošak u poslovanju aviokompanija. Prema analizi Međunarodne udruge zračnog prijevoza, odnosno IATA-e, mlazno gorivo trenutačno čini oko 30 posto operativnih troškova kompanija. Dok je potražnja za putovanjima nakon pandemije pomogla prijevoznicima da poprave bilance, taj oporavak sada dolazi na novi test. IATA-in monitor cijena goriva pokazao je da je globalna prosječna cijena aviogoriva prošlog tjedna porasla na 197 dolara po barelu, što je skok od 12,6 posto u odnosu na tjedan ranije. To je za industriju iznimno važan signal jer rast te veličine u kratkom roku mijenja kalkulacije i na rutama koje su do jučer izgledale profitabilno.
Čelnici vodećih europskih kompanija zato više ne skrivaju da dugotrajno zadržavanje postojećih cijena karata nije realno. Na sastanku udruge Airlines for Europe u Bruxellesu 19. ožujka najveći igrači na tržištu, uključujući Lufthansa Group, Air France-KLM, IAG, Ryanair i easyJet, zajednički su upozorili da Europa ulazi u razdoblje u kojem će politička nestabilnost, poremećaji u zračnom prostoru i skuplje gorivo zajedno djelovati na cijenu letenja. Njihova poruka europskim institucijama bila je vrlo jasna: kontinent mora birati između očuvanja povezanosti i konkurentnosti ili prihvaćanja scenarija u kojem će karte biti skuplje, a dio ruta postupno slabiti ili nestajati. Takva formulacija nije samo pokušaj pritiska na Bruxelles, nego i priznanje da su marže u sektoru pretanke da bi dugo izdržale još jedan veliki energetski šok.
Zašto je Hormuški tjesnac toliko važan za cijelu priču
Korijen problema nije samo u samom rastu cijene nafte, nego u strahu tržišta od duljeg poremećaja opskrbe. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, Hormuški tjesnac ostaje glavni izvozni pravac za naftu koju proizvode Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Katar, Irak, Bahrein i Iran. Svaki ozbiljniji poremećaj u tom uskom morskom prolazu ne pogađa samo tankere i rafinerije, nego cijeli niz industrija, a među najizravnije pogođenima upravo je zračni promet. Aviogorivo nije roba koju prijevoznici mogu lako i brzo zamijeniti nekom jeftinijom alternativom, a problem dodatno otežava činjenica da Europa nema neograničene rafinerijske kapacitete i već se natječe s Azijom za iste izvore opskrbe.
Upravo zato rat u Iranu za europske prijevoznike nije samo geopolitička vijest s druge strane svijeta, nego neposredan poslovni rizik. Kada se na tržištu pojavi bojazan da će opskrbni lanac biti prekinut ili značajno usporen, raste cijena sirove nafte, a još snažnije reagira tržište prerađenih derivata poput aviogoriva. Financijski mediji posljednjih su dana izvijestili da su cijene mlaznog goriva u pojedinim regijama došle blizu najviših razina u gotovo četiri godine, uz vrlo izraženu premiju u odnosu na referentnu cijenu sirove nafte. To znači da problem nije samo skupa nafta, nego i sve skuplja prerada te logistika dostave goriva do zračnih luka i prijevoznika.
Karte možda neće poskupjeti preko noći, ali pritisak se već prelijeva
Putnici često pretpostavljaju da cijena karte automatski prati svaki dnevni pomak na tržištu nafte, ali stvarnost je nešto složenija. Velike aviokompanije dio goriva kupuju unaprijed, kroz tzv. hedging, odnosno zaštitu od naglih tržišnih oscilacija. Takva strategija može privremeno ublažiti udar jer prijevoznik nekoliko mjeseci ili kvartala leti na već ranije ugovorenim cijenama. No zaštita nije beskonačna i ne pokriva sve potrebe, osobito ako kriza traje dulje ili ako cijene ostanu visoke kroz više obračunskih razdoblja. Upravo zato europski prijevoznici sada poručuju da ne mogu “u nedogled” gutati rast troškova.
Za potrošače to znači da najvjerojatnije ne slijedi trenutačni, jednokratni skok svih cijena, nego postupno skupljenje novih prodajnih ciklusa. Prvo su na udaru fleksibilne karte kupljene bliže datumu polaska, zatim sezonski letovi prema daljim destinacijama, a potom i široka mreža europskih i interkontinentalnih linija ako visoke cijene potraju. U prijevodu, putnici koji kupuju unaprijed možda će još neko vrijeme uhvatiti povoljnije uvjete, dok bi ljetna i jesenska potražnja mogla donijeti osjetnije korekcije. Industrija pritom ne skriva ni drugu stranu problema: više cijene karata mogu početi nagrizati potražnju, osobito kod turista osjetljivih na trošak i na tržištima gdje su obiteljska putovanja već sada pod pritiskom inflacije.
Europa traži veći prostor na rutama prema Aziji i Africi
Kriza istodobno stvara i novi raspored snaga na globalnom tržištu letova. Bliskoistočna čvorišta godinama su bila ključna poveznica Europe s Azijom, Afrikom i Australijom. Kada ta čvorišta rade smanjenim kapacitetom ili su suočena s poremećajima, europski prijevoznici vide priliku da vrate dio prometa koji su ranije prepustili konkurenciji iz Zaljeva. Prema dostupnim informacijama iz industrije, Lufthansa je već dodala desetke letova prema Aziji, a Lufthansa Group službeno je objavila da u ožujku prilagođava raspored i povećava kapacitet na odabranim linijama prema Aziji i Africi. Air France-KLM također je signalizirao jačanje kapaciteta na tim tržištima, oslanjajući se na ono što opisuje kao zdravu potražnju prema Aziji i Africi.
Takvi potezi pokazuju da zrakoplovstvo gotovo nikada ne reagira samo obrambeno. Kada se jedan dio mreže poremeti, drugi se pokušava brzo prilagoditi i preuzeti promet. Zato se paralelno s upozorenjima o skupljim kartama razvija i nova tržišna bitka za putnike koji i dalje žele doći do dalekih odredišta, ali žele izbjeći nesigurnost presjedanja preko Bliskog istoka. Dio europskih kompanija zato pojačava izravne ili alternativno povezane letove preko Azije, dok pojedini prijevoznici prilagođavaju i mrežu prema Africi ili drugim tržištima koja mogu biti manje operativno rizična od ruta koje prolaze najosjetljivijim koridorima.
Što to znači za putnike, turistička tržišta i europska čvorišta
Ako se sadašnji trend održi, posljedice neće stati samo na višim cijenama. Zračni promet funkcionira kao sustav spojenih posuda: skuplje gorivo mijenja isplativost ruta, raspoloživost flote, odluke o otvaranju i zatvaranju linija, pa čak i turističke tokove. Analize iz industrije već upozoravaju da bi dio izlaznih putovanja s Bliskog istoka mogao oslabjeti, što bi moglo pogoditi destinacije koje se oslanjaju na imućnije goste iz te regije. S druge strane, dio mediteranskih zemalja mogao bi profitirati ako putnici umjesto zaljevskih destinacija odaberu Španjolsku, Portugal ili Grčku. Drugim riječima, ista kriza istodobno može nekome smanjiti promet, a nekome ga povećati.
Europska čvorišta, osobito ona s jakim interkontinentalnim mrežama, u takvom scenariju ponovno postaju važnija nego proteklih godina. Za Frankfurt, Pariz, Amsterdam ili London to može značiti više transfernih putnika i veći pritisak na kapacitete. No istodobno raste i odgovornost jer svako povećanje ponude traži više dostupnih zrakoplova, više posada i veću sigurnost opskrbe gorivom. Ako gorivo ostane skupo i teško dostupno, čak i prijevoznici koji trenutačno koriste tržišnu priliku mogli bi se brzo naći u situaciji da moraju rezati frekvencije ili poskupljivati karte brže nego što su planirali.
Rasprava u Bruxellesu: energija, konkurentnost i zelena pravila
Sastanak čelnika aviokompanija u Bruxellesu nije bio samo upozorenje o cijenama, nego i politička poruka Europskoj uniji. Airlines for Europe tvrdi da europski prijevoznici gube konkurentnost u odnosu na kompanije i čvorišta izvan EU-a, osobito kada se na postojeći energetski šok nadovežu europski troškovi povezani s okolišnim pravilima. Posebno se problematizira tempo uvođenja sintetičkog održivog goriva, takozvanog eSAF-a, za koji industrija tvrdi da još nije dostupan u količinama i po cijenama koje bi omogućile provedbu planiranih obveza bez snažnog udara na poslovanje i cijene karata. U zajedničkoj deklaraciji A4E upozorava da bi putnici, ako regulatorni okvir ostane nepromijenjen, mogli završiti između dvaju pritisaka: skupljeg konvencionalnog goriva zbog krize i skuplje zelene tranzicije zbog nedostatne ponude alternativnih goriva.
Ta rasprava nije nimalo sporedna, jer pokazuje kako se aktualni ratni poremećaj prelama preko puno šire europske dileme. S jedne strane, EU ne želi odustati od klimatskih ciljeva i promjene strukture goriva u zrakoplovstvu. S druge strane, kompanije upozoravaju da se konkurentnost ne može braniti samo političkim deklaracijama ako europski prijevoznici plaćaju obveze koje njihovi globalni konkurenti zaobilaze preko drugih čvorišta. U praktičnom smislu, taj sukob znači da bi putnici u sljedećem razdoblju mogli plaćati više ne samo zbog tržišne cijene kerozina nego i zbog regulatornog okvira u kojem europske kompanije posluju.
Koliko je stvar ozbiljna i što slijedi
Prema dostupnim procjenama, sadašnja kriza već je izbrisala desetke milijardi dolara tržišne vrijednosti najvećih svjetskih aviokompanija i otvorila pitanje može li se potražnja održati ako trošak letenja dodatno poraste. Upozorenja iz industrije zasad nisu dramatična u smislu neposredne paralize europskog prometa; nema naznaka općeg kolapsa letova u Europi niti potvrde da će nestašice goriva odmah pogoditi sve velike zračne luke. No ton vodećih ljudi sektora jest ozbiljan i oprezan. Oni poručuju da se situacija može mijenjati iz tjedna u tjedan, ovisno o razvoju sukoba, stanju opskrbnih pravaca i tome hoće li se cjenovni šok smiriti ili produbiti.
Za putnike, turističke agencije i zračne luke to znači jedno: razdoblje predvidljivih cijena i stabilnih mreža letova ponovno je dovedeno u pitanje. Ako se napetosti na Bliskom istoku smire, dio sadašnjeg pritiska mogao bi se postupno ispuhati, a kompanije bi lakše izbjegle veća poskupljenja. Ako se, međutim, kriza produlji, europsko tržište zračnog prometa vjerojatno ulazi u fazu skupljih karata, selektivnog jačanja ruta prema Aziji i Africi te sve oštrije borbe oko toga tko može zadržati globalnu povezanost bez gubitka profitabilnosti. Upravo zato upozorenja koja su europske aviokompanije poslale iz Bruxellesa ne treba čitati samo kao poslovni alarm, nego i kao najavu mogućeg novog preslagivanja svjetskih zračnih koridora.
Izvori:- The Guardian – izvješće o upozorenjima najvećih europskih aviokompanija na rast cijena karata zbog rata u Iranu i skupljeg goriva (link)
- IATA – Jet Fuel Price Monitor s najnovijim tjednim podacima o globalnoj cijeni aviogoriva (link)
- IATA – analiza odnosa cijena karata, aviogoriva i inflacije, uključujući podatak o udjelu goriva u operativnim troškovima aviokompanija (link)
- Lufthansa Group – službena objava o povećanju kapaciteta i dodatnim letovima prema Aziji i Africi u ožujku 2026. (link)
- Međunarodna agencija za energiju (IEA) – objašnjenje važnosti Hormuškog tjesnaca za svjetsku opskrbu naftom (link)
- Airlines for Europe – deklaracija aviokompanija o konkurentnosti, povezivosti i regulatornom pritisku u europskom zrakoplovstvu (link)
- Financial Times – analiza skoka cijena aviogoriva i poremećaja opskrbe u kontekstu rata u Iranu (link)
Kreirano: srijeda, 25. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini