Primati kritike na radnom mjestu, bilo da se radi o pisanom izvještaju i projektima, prezentacijama ili ocjenama učinka, može nas navesti na sumnju u vlastite sposobnosti. Kritiku je teško ne shvatiti osobno jer mnogi od nas svoju vrijednost crpu iz profesionalnih dostignuća.

Kao akademik, često se susrećem s kritikama, od povratnih informacija na moja istraživanja do evaluacija mog predavanja. Ponekad osjećam kao da je kritika usmjerena direktno na mene, a ne na sadržaj mog rada ili kvalitetu mojih predavanja.

U tim trenucima, nastojim odvojiti svoju osobnu vrijednost od onoga što radim i kako me drugi vide. Ovdje mi posebno koristi rad Hanne Arendt. U svojoj knjizi, "Ljudski uvjeti" (1958), njemačko-židovska politička teoretičarka razlikuje "tko" smo mi od "čega" smo. Ona piše:

Djelujući i govoreći, ljudi pokazuju tko su, aktivno otkrivaju svoje jedinstvene osobne identitete i tako se pojavljuju u ljudskom svijetu ... Ovo otkrivanje 'tko' u suprotnosti s 'čime' netko jest - njegove kvalitete, darovi, talenti i nedostaci, koje može pokazivati ili skrivati - implicitno je u svemu što netko kaže i radi.

Za Arendt, tko smo mi sinonim je za naše jedinstvene osobnosti. Ali opisivanje nečije osobnosti je nemoguće. Riječi ne mogu adekvatno uhvatiti ono što čini nekoga tim što jesu. Kada to pokušamo, Arendt tvrdi, riječi nas izdaju i završimo opisujući čime netko jest: njegove vještine, karakterne crte i mane.

Naše karakteristike (čime smo) ne čine nas jedinstvenima. Što razlikuje učitelja, koji ima crvenu kosu i zelene oči, koji tretira svoje učenike s ljubaznošću, i koji se lako slaže sa svojim kolegama, od drugog učitelja s istim osobinama?

Otkrivanje tko smo
Arendt piše da ljudi otkrivaju tko su kada govore i interakcijom s drugima, zaključujući da se to može dogoditi samo u javnosti. Ona time želi reći da osobnost nekoga dolazi do izražaja kroz njihove riječi i djela. Na primjer, ono što čini učitelja jedinstvenim je način na koji pokazuje ljubaznost i razumijevanje prema svojim učenicima na svoj način – što nitko drugi ne može replicirati.

Ako se naše osobnosti mogu vidjeti samo u javnosti, to može dovesti do vjerovanja da je naš osjećaj vlastite vrijednosti u velikoj mjeri u rukama drugih. Čini se da je tko smo mi neodvojivo povezan s time kako nas drugi percipiraju i kako ocjenjuju naše postupke. Jedinstvenost učitelja čini se potpuno ovisnom o tome kako njegovi učenici percipiraju njihove interakcije.

Međutim, Arendtina razmišljanja o javnoj prirodi naših osobnosti mogu nam zapravo pomoći da ne shvaćamo kritiku osobno. Iako nas drugi percipiraju, mi nismo potpuno određeni njihovim mišljenjima o nama. To je zato što opisi i ocjene našeg djelovanja nikada ne mogu u potpunosti obuhvatiti tko smo mi.

Češće nego ne, kritika samo pruža ocjenu onoga što jesmo. Arendtina razlika između tko i što smo nas podsjeća da odvojimo svoj osjećaj vlastite vrijednosti od mišljenja drugih. To nam može pomoći shvatiti da smo beskrajno više od tuđe ocjene našeg rada.

Ako vaš šef kaže da bi vaše pisanje moglo biti jasnije, da biste trebali doći bolje pripremljeni na sljedeći sastanak ili da trebate biti bolji član tima, on ne govori ništa o tome tko ste vi kao osoba.

Kada Arendt tvrdi da su naše osobnosti u rukama drugih, ona misli na to da ne možemo kontrolirati što drugi misle o nama. Možemo se truditi pokazati da smo ljubazni, opušteni i dobri u onome što radimo. Čak možemo pokušati pojaviti se na određeni način ili uvjeriti druge da promijene svoje mišljenje o nama. Ali jednostavno ne možemo prisiliti druge da nas percipiraju onako kako bismo željeli.

Dakle, ako je otkrivanje tko smo izvan naše kontrole, zašto uopće pokušavati dokazati se drugima? Zašto shvaćati kritiku k srcu kada ne možemo nužno promijeniti mišljenje drugih o nama?

Arendt je uvjerena da je otkrivanje naših jedinstvenih osobnosti i dalje vrijedno truda. Ona održava: "iako nitko ne zna koga otkriva kada se otkriva djelom i riječju, mora biti spreman riskirati to otkrivanje."

Nema jamstva da će nas drugi vidjeti onako kako sebe vidimo, ili da možemo u potpunosti izbjeći kritiku. Ali bez preuzimanja rizika otkrivanja naših jedinstvenih osobnosti, gubimo priliku pokazati drugima tko smo i na što smo sposobni.

Original:
Samantha Fazekaš
Suradnik u nastavi političke filozofije, Trinity College Dublin