Šok na Rujevici: Radomir Đalović smijenjen s klupe HNK Rijeka unatoč osvajanju povijesne dvostruke krune

Potres na Rujevici odjeknuo je snažnije od bilo koje pobjedničke pjesme s tribina. Radomir Đalović, čovjek koji je kao igrač, pomoćni trener i na koncu strateg ispisao neke od najblistavijih stranica u povijesti kluba, više nije trener HNK Rijeka. Odluka koja je iznenadila mnoge, iako se posljednjih tjedana osjećala tinjajuća nervoza zbog slabijih rezultata, označava nagli kraj jedne iznimno uspješne, ali i kratke ere. Crnogorski stručnjak, koji je u Rijeku ugradio svoj borbeni i strastveni mentalitet, napušta klupu nakon nešto više od godinu dana, ostavljajući iza sebe nasljeđe koje će se dugo pamtiti – povijesnu dvostruku krunu i europski iskorak.

Kraj suradnje nakon povijesnih uspjeha

Uprava kluba s Kvarnera odlučila je povući radikalan potez i zahvaliti se na suradnji treneru koji je u tek nešto više od dvanaest mjeseci ostvario ono što mnogi ne uspiju u cijeloj karijeri. Epizoda Radomira Đalovića na čelu stručnog stožera Rijeke zaključena je nakon 52 službene utakmice. Statistika kaže da je pod njegovim vodstvom momčad ostvarila 23 pobjede, 15 puta odigrala neriješeno te upisala 14 poraza. Iako brojke na prvu ne djeluju spektakularno, one ne otkrivaju cijelu priču. Iza tih brojki krije se sezona iz snova, sezona u kojoj je Rijeka po drugi put u svojoj povijesti postala prvak Hrvatske, a dominaciju na domaćim travnjacima potvrdila je i osvajanjem trofeja SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa.

Đalovićev put u Rijeci bio je protkan dubokom povezanošću s klubom. Mnogi ga se navijači sjećaju kao beskompromisnog napadača koji je ostavljao srce na terenu. Njegov povratak u klub u ulozi pomoćnog trenera bio je logičan slijed, a priliku da samostalno povede momčad dobio je početkom prošle sezone. Malo tko je tada mogao predvidjeti da će upravo on biti arhitekt jedne od najuspješnijih sezona u klupskoj povijesti.

Sezona za pamćenje: Dvostruka kruna i europski sjaj

Prošla sezona bila je istinska nogometna bajka za sve navijače Rijeke. Pod Đalovićevim vodstvom, momčad je prodisala novim plućima. Igrala je atraktivan, napadački i agresivan nogomet koji je lomio suparnike. Borba za naslov prvaka bila je neizvjesna i iscrpljujuća, no Rijeka je pokazala karakter i mentalnu snagu, izdržavši sve pritiske i na kraju zasluženo podigla pehar namijenjen najboljoj momčadi u državi. Slavlje se s Rujevice prelilo na ulice grada, a Kvarner je ponovno disao za svoj klub.

Kao da naslov prvaka nije bio dovoljan, Đalovićeva momčad dodala je i "točku na i" osvajanjem Kupa. U finalnoj utakmici, u taktički besprijekorno odigranom susretu, Rijeka je potvrdila svoju dominaciju i osigurala povijesnu dvostruku krunu. Bio je to vrhunac generacije i potvrda ispravnosti vizije uprave koja je povjerenje dala svom bivšem igraču. Uspjesi na domaćoj sceni bili su nadograđeni i značajnim europskim rezultatom – plasmanom u skupine Konferencijske lige. Europske večeri na Rujevici ponovno su postale stvarnost, a Rijeka se na velikoj pozornici predstavila kao organiziran i opasan suparnik.

Što je pošlo po zlu?

Pitanje koje se neizbježno postavlja jest kako je moguće da trener s takvim rezultatima dobije otkaz nakon samo nekoliko mjeseci? Odgovor se, kao i obično u nogometu, krije u recentnim rezultatima. Ulazak u novu sezonu nije bio u skladu s golemim očekivanjima koja su se stvorila nakon povijesnog uspjeha. Momčad je upala u krizu igre i rezultata, a dojam je bio da je Đalović izgubio kontrolu nad svlačionicom. Igra je postala predvidljiva, nedostajalo je energije i žara koji su krasili momčad prošle sezone, a nekoliko neočekivanih posrtaja, posebice na domaćem terenu, upalilo je alarm na Rujevici.

Kap koja je, po svemu sudeći, prelila čašu strpljenja uprave bio je posljednji prvenstveni neuspjeh. Kritike javnosti i navijača postajale su sve glasnije, a pritisak je dosegao točku nakon koje je promjena na klupi postala jedina logična opcija u očima klupskog vodstva. Čini se da u modernom nogometu krediti stečeni u prošlosti vrlo brzo nestaju pred imperativom rezultata u sadašnjosti.

Od obožavanog heroja do bivšeg trenera

Slučaj Radomira Đalovića još je jedan dokaz surovosti trenerskog posla. U samo nekoliko mjeseci prešao je put od heroja koji je donio neizmjernu radost navijačima do trenera kojem se klub zahvaljuje na suradnji. Njegovo ime ostat će zlatnim slovima upisano u povijest HNK Rijeka kao čovjeka koji je klubu donio drugu dvostruku krunu. Navijači će pamtiti strast s kojom je vodio utakmice, energiju koju je prenosio na igrače i, naravno, trofeje koji su stigli u klupske vitrine.

Klub se u službenom priopćenju zahvalio Đaloviću i njegovom stručnom stožeru na svemu što su učinili, ističući njihov doprinos i ostvarene rezultate te im poželio sreću u nastavku karijera. Međutim, iza kurtoaznih fraza ostaje gorak okus zbog načina na koji je ova lijepa priča završila. Sada slijedi novo razdoblje za klub s Kvarnera, razdoblje potrage za novim rješenjem na klupi koje će momčad vratiti na pobjedničke staze i pokušati nastaviti tamo gdje je Đalović stao s povijesnim uspjesima.