Svemirska promatranja teleskopom James Webb redovito pomiču granice našeg razumijevanja kozmosa. Najnovije objavljene snimke, uhvaćene moćnim instrumentima ovog revolucionarnog opservatorija, otkrivaju fascinantan i kaotičan prizor molekularnog oblaka Strijelac B2 (Sagittarius B2). Riječ je o najmasivnijem i najaktivnijem području za formiranje zvijezda unutar naše vlastite galaksije Mliječni put. Webbove snimke zrače raznobojnim sjajem masivnih zvijezda i blistave kozmičke prašine, nudeći neviđen uvid u procese koji oblikuju galaktičko središte.

Zaron u srce Galaksije: Svjetlost u Tami

Molekularni oblak Strijelac B2 smješten je na iznimno dinamičnoj lokaciji, svega nekoliko stotina svjetlosnih godina od supermasivne crne rupe u samom srcu galaksije, poznate kao Strijelac A* (Sagittarius A*). Ova regija je prepuna zvijezda, oblaka plina i složenih magnetskih polja. Infracrveno svjetlo, koje Webbov teleskop iznimno uspješno detektira, ima sposobnost prodiranja kroz guste oblake plina i prašine, omogućujući astronomima da vide mlade zvijezde i toplu prašinu koja ih okružuje. Upravo ta sposobnost prodiranja kroz gustu kozmičku materiju čini Webb nezamjenjivim alatom za proučavanje galaktičkog središta.

Jedan od najupečatljivijih aspekata Webbovih slika Strijelca B2 su dijelovi koji se čine potpuno mračnima. Te naizgled prazne, crne površine zapravo su toliko guste nakupine plina i prašine da čak ni Webbova napredna tehnologija ne može prodrijeti kroz njih. Ironično, ta mračna područja nisu prazan prostor, već su vitalni "inkubatori" i "čahure" gdje se unutra stvaraju nove zvijezde. Te goleme nakupine sirovog materijala predstavljaju prapočetak budućih zvijezda, a unutar njih se rađaju i one zvijezde koje su još premlade da bi emitirale vlastitu svjetlost.

Različiti pogledi: MIRI i NIRCam u akciji

Webbov teleskop opremljen je s nekoliko iznimno osjetljivih instrumenata, a dva od njih - MIRI (Mid-Infrared Instrument) i NIRCam (Near-Infrared Camera) - pružila su komplementarne, ali dramatično različite poglede na Strijelac B2. Upravo ova kombinacija omogućuje dublje razumijevanje onoga što se događa u srcu ovog aktivnog kozmičkog inkubatora.

MIRI, čiji je razvoj bio rezultat plodonosne suradnje između NASA-e i Europske svemirske agencije (ESA), specijaliziran je za snimanje u srednjem infracrvenom dijelu spektra. Ovaj instrument iznimno osjetljivo detektira toplinu, zbog čega je posebno učinkovit u vizualizaciji kozmičke prašine zagrijane energijom vrlo mladih, masivnih zvijezda. Na MIRI-jevoj slici, Strijelac B2 se prikazuje kao blistavo, žarko područje puno užarene prašine, dok su zvijezde u pozadini gotovo nevidljive i tek rijetko se probijaju kao slabe plave točkice. Najcrvenije područje na desnoj strani MIRI-jeve slike, poznato kao Strijelac B2 Sjever, prepoznato je kao jedno od molekularno najbogatijih područja u galaksiji, a MIRI je prvi put omogućio njegovo promatranje s takvom jasnoćom. Znanstvenici su godinama nagađali o njegovom sastavu, a sada imaju priliku detaljno proučiti njegovu strukturu.

S druge strane, NIRCam (Kamera za blisko infracrveno svjetlo) snima na kraćim valnim duljinama unutar infracrvenog spektra. To mu omogućuje da prodre kroz veliku količinu prašine, ali ne do te mjere kao MIRI, što dovodi do zapanjujućeg kontrasta. U NIRCamovoj verziji Strijelca B2, u prvom planu su šareni nizovi zvijezda, dok su blještavi oblaci plina i prašine svedeni na tek povremene, blistave akcente. Proučavajući ove zvijezde, astronomi se nadaju da će otkriti njihove mase i starosti, što je ključno za razjašnjenje procesa formiranja zvijezda u tako gustom i dinamičnom galaktičkom središtu. Je li taj proces stotine milijuna godina star, ili ga je nedavno potaknuo neki nepoznati događaj?

Zagonetka galaktičkog središta

Iako je središte naše galaksije, gdje se nalazi Strijelac B2, prebogato plinovitom sirovinom potrebnom za stvaranje zvijezda, ukupna stopa formiranja zvijezda u toj regiji iznimno je niska. Ova zagonetka zbunjuje astronome već godinama. Unatoč tome što Strijelac B2 sadrži samo oko 10 posto plina iz galaktičkog središta, odgovoran je za impresivnih 50 posto svih novorođenih zvijezda u toj regiji. To je nevjerojatna disproporcija koja potiče mnoga istraživačka pitanja. Znanstvenici spekuliraju da bi uzroci ovog paradoksa mogli ležati u snažnom zračenju koje emitira supermasivna crna rupa Strijelac A*, turbulentnim magnetskim poljima ili drugim nepoznatim procesima koji sprječavaju kolaps plina u zvijezde. Dok se Strijelac B2 ponaša kao iznimno učinkovita zvjezdana tvornica, okolno galaktičko središte je u stanju relativne letargije. Webbov teleskop, sa svojom neusporedivom rezolucijom i osjetljivošću, ima potencijal pružiti odgovore na ovu dugogodišnju zagonetku, pomažući u rasvjetljavanju mehanizama koji upravljaju rođenjem zvijezda u ekstremnim uvjetima.

Otkrića koja omogućava Webbov teleskop potvrđuju da je astronomija dinamično polje puno neriješenih misterija, unatoč tisućljećima promatranja. Astronom Adam Ginsburg sa Sveučilišta Florida, glavni istraživač programa, ističe da Webbovi moćni infracrveni instrumenti pružaju detalje kakve nikada prije nismo mogli vidjeti. Ti detalji su ključni za razumijevanje procesa stvaranja masivnih zvijezda, kao i razloga zbog kojih je Strijelac B2 toliko aktivniji od ostatka galaktičkog središta. Njegov kolega, diplomant Nazar Budaiev, suglasan je s time, dodajući da svaki novi pogled koji Webb pruža donosi nove zagonetke koje treba istražiti. Sudjelovanje u tom kontinuiranom procesu otkrića iznimno je uzbudljivo, a teleskop James Webb je daleko od kraja svoje misije, već je tek na početku. NASA, u suradnji s Europskom i Kanadskom svemirskom agencijom, postavio je novi standard u istraživanju svemira, a mi s nestrpljenjem očekujemo nova, zapanjujuća otkrića.