Američko-karipske napetosti, Kuba i sankcije: kako se u 2026. mijenja karta regionalnog turizma
Karibi su početkom 2026. ponovno postali mjesto na kojem se geopolitičke odluke mjere brojem letova, popunjenošću hotela i stabilnošću sezonskih prihoda. Američka sigurnosna agenda u „karipskom bazenu“ i paket energetskih mjera prema Kubi preslaguju odnose unutar regije baš u trenutku kada se turizam – nakon pandemijskih godina – vratio na razine koje mnoge otočne države smatraju minimumom za očuvanje radnih mjesta i javnih financija. Na dan 01. ožujka 2026. pitanje više nije samo kakav će biti odnos Washingtona i Havane, nego i koliko će se napetosti preliti na susjedne destinacije koje gotovo ovisnički žive od dolazaka iz SAD-a i Kanade. U regiji u kojoj se veliki dio javnih usluga, od zdravstva do infrastrukture, financira iz poreza na putovanja i potrošnju gostiju, svaka promjena u protoku turista automatski postaje političko pitanje. Zato se kubanska tema u karipskim prijestolnicama više ne doživljava kao udaljena ideološka rasprava, nego kao vrlo konkretan rizik za ekonomsku stabilnost.
U središtu rasprave je karipska organizacija CARICOM, koju čine male i srednje države s različitim vanjskopolitičkim prioritetima, ali s istom ekonomskom činjenicom: turizam je najbrži izvor deviza i temelj investicija u infrastrukturu, zračne luke, luke, hotele i usluge. U takvoj konstrukciji i najmanji poremećaj u sigurnosti ili energentima može se pretvoriti u pad rezervacija, skok cijena i politički pritisak na vlade. Zato se odluke SAD-a o Kubi – pogotovo one vezane uz energiju – više ne doživljavaju kao „tuđa“ politika, nego kao faktor koji posredno oblikuje cjelokupni regionalni turistički proizvod. Kada jedna velika destinacija u regiji uđe u duboku krizu, dio tržišta se preusmjerava, ali se istodobno mijenja i ukupna percepcija Kariba kao sigurnog i predvidljivog odredišta. Upravo ta kombinacija – konkurentski pomak i reputacijski rizik – čini trenutni spor posebno osjetljivim.
Što se promijenilo: od klasičnih sankcija do energetskog pritiska
Sjedinjene Države desetljećima održavaju širok embargo prema Kubi, ali najnoviji zaokret u 2026. fokusirao se na energiju i logistiku – na ono što je potrebno da otok uopće funkcionira. Prema činjenicama koje je objavila Bijela kuća, 29. siječnja 2026. potpisan je izvršni nalog kojim se proglašava izvanredno stanje u odnosu na Kubu i uvodi mehanizam dodatnih carina na uvoz iz zemalja koje „izravno ili neizravno“ isporučuju naftu Kubi. Taj potez podiže ulog za treće zemlje i tvrtke: ne radi se samo o poslovanju s Kubom, nego o riziku od posljedica na američkom tržištu. U praksi, takav okvir potiče i tzv. „prekomjernu usklađenost“ – situaciju u kojoj se kompanije povlače i iz dopuštenih aranžmana jer ne žele pogriješiti u procjeni rizika. Time se sužava prostor za fleksibilnija rješenja, primjerice za opskrbu kritičnih sektora ili za stabilizaciju turističke infrastrukture.
Istodobno, sankcijski režim prema Kubi ima i detaljnu „financijsku arhitekturu“. Američko Ministarstvo financija (OFAC) objavljuje pregled programa sankcija i relevantna tumačenja, a State Department održava tzv. „Cuba Restricted List“ – popis subjekata povezanih s kubanskim vojnim, obavještajnim ili sigurnosnim strukturama s kojima su izravne financijske transakcije u pravilu zabranjene. U najnovijoj verziji popisa, ažuriranoj 14. srpnja 2025., izričito se navodi da se njime ograničavaju izravne financijske transakcije s navedenim entitetima. Za turističku industriju to nije apstrakcija: hotelijerstvo, luke, usluge i opskrbni lanci često se križaju s državnim strukturama, što povećava regulatorni oprez i otežava dugoročno planiranje.
U praksi, ovakva politika djeluje kao snažan signal brodarima, osiguravateljima, dobavljačima goriva i financijskim posrednicima da je cijeli lanac opskrbe postao „visokorizičan“. Upravo tu nastaje veza s turizmom: Karibi se oslanjaju na redovite zračne linije, kruzerske rute i stabilne cijene goriva. Kada se energenti koriste kao instrument pritiska, rastu troškovi operacija – od električne energije u hotelima do cijena avionskog goriva – a dio prijevoznika preventivno reže kapacitete ili odgađa planove širenja. Osim izravnih troškova, pojačava se i neizvjesnost: investitori i kreditne institucije u takvom okruženju traže višu premiju rizika, što može usporiti nove projekte u cijeloj regiji. To je posebno važno za manje otoke, gdje jedan veći hotelski projekt ili nova linija može promijeniti čitavu sezonu.
Kuba pod pritiskom: nestanci struje, ograničenja goriva i udar na dolaske
Kuba je u 2026. ušla s već postojećim strukturnim problemima: slabom proizvodnjom, manjkom deviza, inflacijskim pritiscima i dugom krizom opskrbe. Energetske mjere izvana taj problem pojačavaju jer otok dio goriva nabavlja iz uvoza i pritom se oslanja na složene aranžmane s partnerima. Prema izvješćima Associated Pressa, Kuba domaćom proizvodnjom pokriva tek oko 40% svojih potreba za gorivom, što je čini posebno ranjivom na poremećaje u uvozu i transportu. Kada se opskrba prekine ili poskupi, vlada poseže za racionalizacijom, a kućanstva i poduzeća ulaze u režim improvizacije. U takvim okolnostima, svaki dodatni šok – bilo u cijeni goriva, bilo u dostupnosti rezervnih dijelova – ima učinak množenja.
Posljedice se brzo prelijevaju na turizam. Kada se uvede racionalizacija goriva ili dođe do dugih nestanaka struje, otok gubi ono što je turistima presudno: pouzdanost. Hotelski generatori rade na dizel, restorani ovise o hladnom lancu, a prijevoz putnika zahtijeva stabilan sustav. U takvim okolnostima raste broj otkazanih letova i smanjuje se reputacijska sigurnost destinacije, posebno na tržištima koja su osjetljiva na vijesti o prekidima infrastrukture. Kanadski dužnosnici otvoreno su govorili o nestašicama goriva koje su utjecale i na aviogorivo te dovele do poremećaja u zračnom prometu, dok su Meksiko i Kanada – prema AP-u – slali humanitarnu pomoć kako bi ublažili najakutnije posljedice krize. Taj humanitarni aspekt istodobno otvara pitanje može li se turizam uopće osloniti na „normalnu sezonu“ dok su osnovne usluge pod pritiskom.
Kuba, međutim, nije samo „jedna od destinacija“ u karipskoj ponudi. Ona je i tranzitno čvorište, i prostor na kojem se prelamaju sigurnosni i migracijski tokovi, a njezina veličina i geografski položaj čine je ključnim faktorom regionalne stabilnosti. Zbog toga kriza na otoku može djelovati dvostruko: dio putnika preusmjerava se na druge otoke, ali istodobno raste percepcija da je cijela regija osjetljiva i politički nestabilna. Turističke agencije i osiguravatelji pritom često gledaju Karibe kao povezani sustav, pa se negativna slika jedne destinacije ponekad prelije i na susjede. Upravo zato karipske vlade naglašavaju da im nije u interesu „pobjeda“ nad Kubom, nego stabilizacija okruženja.
CARICOM u raskoraku: solidarnost s Kubom i ovisnost o američkom tržištu
Čelnici CARICOM-a su se krajem veljače 2026. okupili u Basseterreu (St. Kitts i Nevis) na 50. redovnom sastanku, a Kuba se nametnula kao jedna od ključnih tema. Predsjedavajući CARICOM-a i premijer St. Kittsa i Nevisa Terrance Drew upozoravao je da bi destabilizacija Kube mogla imati posljedice za cijeli Karib, a dio lidera je javno pozivao na „deeskalaciju i dijalog“. U pozadini takvih izjava stoji i dugogodišnja regionalna veza s Kubom, osobito kroz medicinsku i obrazovnu suradnju, što mnoge karipske vlade naglašavaju kao argument za humanitarni pristup. Pojedine države otvoreno govore i o strahu od sekundarnih posljedica krize: povećanih migracijskih pritisaka, pojačanog krijumčarenja i rasta socijalnih napetosti. U tom smislu, tema Kube za njih je istodobno i vanjskopolitička i unutarnjopolitička.
No CARICOM nije jedinstvena vanjska politika, nego skup suverenih država. Zato se i strategije razlikuju: neke članice nastoje održati bliske veze s Washingtonom, druge inzistiraju na principu nesvrstavanja i regionalne autonomije. Takav pluralizam postaje vidljiv upravo kada SAD, uz sigurnosne teme, otvara i pitanje „diplomatskog usklađivanja“ – odnosno očekivanja da se karipske vlade jasnije odrede prema Kubi, ali i prema širem nadmetanju utjecaja u regiji. U mnogim prijestolnicama postoji i praktična dilema: kako javno zadržati principijelnu poziciju, a pritom ne ugroziti pristup ključnom tržištu i financijskim tokovima. Za male države, čak i simbolične nesuglasice mogu postati skupe ako rezultiraju hladnijim političkim odnosima ili sporijim dogovorima o suradnji.
S druge strane, ekonomska poluga SAD-a u turizmu je iznimno snažna. Prema podacima WTTC-a, 53% svih dolazaka u Karibe dolazi iz SAD-a, što znači da svaka politička poruka iz Washingtona – bilo o sigurnosti, vizama ili poslovanju kompanija – ima izravnu težinu na tržištu. CARICOM zbog toga balansira između javne solidarnosti s Kubom i privatne potrebe da očuva povoljan režim zračnog povezivanja, investicija i sigurnosne suradnje s Amerikom. Upravo na toj crti nastaju regionalne napetosti: dok jedni inzistiraju na zajedničkom stavu, drugi podsjećaju da je turistička ekonomija previše osjetljiva na rizik političkih kazni. U 2026. se taj balans dodatno otežava jer se uz Kubu istodobno otvara i pitanje šire sigurnosne arhitekture u regiji.
Turizam kao „ekonomska žila kucavica“: zašto je regija posebno ranjiva
Karipske ekonomije turizam ne tretiraju kao sporednu granu, nego kao sustav koji financira sve ostalo. WTTC u izvješću „Travel & Tourism Economic Impact 2025: Global Trends“ procjenjuje da je ukupni doprinos putovanja i turizma karipskom BDP-u u 2024. iznosio oko 81,4 milijarde dolara, odnosno 17,6% regionalnog gospodarstva – najveći udio u svijetu. U istom dokumentu navodi se da je sektor podupirao oko 2,9 milijuna radnih mjesta, što je približno 15,7% ukupne zaposlenosti, te da je u 2024. podržao oko 158 tisuća radnih mjesta više nego godinu ranije. Ključna ranjivost proizlazi iz ovisnosti o inozemnim gostima: prema WTTC-u, inozemna potrošnja činila je gotovo 76% ukupne turističke potrošnje u 2024., dok je domaća potrošnja bila znatno manja. To znači da se šokovi izvana – promjene u percepciji sigurnosti, recesija na glavnim tržištima ili regulatorne odluke – prelamaju brže nego u regijama gdje turizam počiva na domaćem tržištu. Drugim riječima, karipske države imaju izvanredan turistički potencijal, ali i strukturnu izloženost.
Dodatnu sliku daje Caribbean Tourism Organization. U izvješću o učinku za 2024. navodi se da su međunarodni dolasci u Karibe dosegnuli približno 34,2 milijuna, uz rast u odnosu na 2023. i prelazak pretpandemijskih razina. To je dobra vijest za fiskalnu stabilnost, ali i upozorenje: rast je oslonjen na stabilan protok putnika, a taj protok ovisi o geopolitičkom okruženju, sigurnosti i cijenama goriva. U praksi, rast dolazaka može brzo biti poništen ako dođe do poremećaja u zračnom prometu ili do širenja poruka o nestabilnosti, jer je odluka o odmoru često prva koja se odgađa u nesigurnim vremenima. Tako se geopolitika, iako formalno „izvan turizma“, vraća u središte poslovnih planova. Upravo zato regionalne organizacije i vlade sve češće govore o turizmu kao o pitanju nacionalne sigurnosti u ekonomskom smislu.
Upravo iz tog razloga karipske vlade prate američku politiku prema Kubi s posebnom pažnjom. Ako sankcije uzrokuju poremećaje u energentima ili sigurnosti, cijela regija može osjetiti posredni udar – kroz skuplje operacije prijevoznika, višu cijenu osiguranja, promjene u rutama i opću percepciju rizika. Dodatni problem je što se dio troškova pojavljuje tek s odgodom: ugovori o gorivu, charter aranžmani i avio-kapaciteti dogovaraju se mjesecima unaprijed. Kada se uvjeti promijene usred sezone, tržište reagira kratkim, često skupljim rješenjima. To potom povećava inflaciju u turizmu i smanjuje konkurentnost destinacija koje se već bore s visokim troškovima uvoza.
Preusmjeravanje potražnje: tko dobiva, a tko gubi kada Kuba „ispadne“
U kratkom roku, dio turističke potražnje može se preusmjeriti s Kube prema drugim destinacijama koje nude sličan proizvod: sunce, more, kulturnu baštinu i relativno kratke letove iz Sjeverne Amerike. Takav efekt već se viđao u prošlosti kada su pojedine destinacije prolazile kroz sigurnosne ili infrastrukturne krize, ali razmjeri ovise o tome hoće li putnici krizu percipirati kao lokalnu ili regionalnu. Ako prevlada dojam da je riječ o „kubanskom problemu“, susjedi mogu privući dio putnika koji ne žele riskirati logističke komplikacije. Ako se, pak, kriza počne predstavljati kao karipska nestabilnost, korist se brzo topi i zamjenjuje padom potražnje. Zato većina karipskih vlada u javnim porukama pokušava istodobno biti solidarna i smirivati tržište.
Najveći potencijal za „upijanje“ potražnje imaju veće destinacije s razvijenom infrastrukturom i snažnim marketingom na američkom tržištu – primjerice Dominikanska Republika, Jamajka ili Bahami – ali i teritoriji s posebnom vezom sa SAD-om, poput Portorika. Istodobno, manje otočne države mogu profitirati samo ako imaju dovoljno avioveza i ako cijene ne odlete toliko visoko da postanu nekonkurentne. U praksi to znači da se konkurencija seli i na razinu zračnog povezivanja: destinacije s više letova i većom fleksibilnošću brže privlače preusmjerenu potražnju. No to je i prostor potencijalne neravnoteže, jer se sezonska radna snaga i smještajni kapaciteti ne mogu povećati preko noći. U takvim uvjetima lako nastaje pritisak na cijene i dostupnost usluga, što može pokvariti doživljaj gostiju.
Sankcije prema Kubi mijenjaju i ponašanje turističkih kompanija. Kruzerske industrije i touroperatori u pravilu izbjegavaju regulatornu nesigurnost: ako postoji rizik od sankcija ili komplikacija u plaćanjima, kompanije radije šire ponudu u jurisdikcijama koje smatraju predvidljivima. Zato se u 2026. sve češće čuje argument karipskih vlada da se pitanje Kube ne može svesti na „politiku“, jer se posljedice mjere u investicijskim odlukama i radnim mjestima. Posebno je osjetljivo pitanje novih projekata: investitori koji grade resort ili marinu traže stabilnost na razdoblje od deset i više godina, a neizvjesnost oko energenata i regionalnih napetosti povećava prag opreza. U tom smislu, kubanske sankcije postaju indirektan test investicijske klime cijelog Kariba.
Energetska dimenzija turizma: hoteli, kruzeri i cijena pouzdanosti
Turizam je na Karibima energetski intenzivan: klimatizacija, desalinizacija, hladnjače, kruzerske luke i prijevoz. Svaki poremećaj u opskrbi naftom ili skok cijene goriva brzo se prelije na cijenu aranžmana, a taj rast cijena posebno pogađa obitelji i putnike s ograničenim budžetom. Ako se osiguranje i logistika poskupe zbog rizika u regiji, trošak ne snose samo putnici, nego i lokalne tvrtke koje posluju na tankim maržama – od prijevoznika do malih iznajmljivača. Pritom treba uzeti u obzir da mnoge otočne države i dalje uvoze velik dio hrane i potrošnih dobara, pa se skuplji transport reflektira i na cijene u restoranima i hotelima. Energetska nesigurnost zato postaje izravna prijetnja konkurentnosti.
U tom kontekstu, američko isticanje energetskog partnerstva s Karibima dobiva dodatnu težinu. U govoru na CARICOM-ovom skupu 25. veljače 2026., američki državni tajnik Marco Rubio naglašavao je energiju kao ključnu temu gospodarskog razvoja i kao područje u kojem SAD želi biti partner. Za karipske države to je privlačna ponuda, ali i politički osjetljiva: suradnja na energiji može značiti investicije i stabilnije cijene, ali istodobno može pojačati dojam da se od njih očekuje jasnije svrstavanje u odnosu na Kubu. U praksi, mnoge vlade pokušavaju taj razgovor preusmjeriti na tehnologije i otpornost – obnovljive izvore, pohranu energije i modernizaciju mreže – kako bi smanjile ovisnost o uvozu nafte. To je dugoročan proces, ali se u 2026. nameće kao nužnost, a ne kao razvojna opcija.
Sigurnost, migracije i reputacija regije
Turizam se ne prodaje samo slikama plaža, nego i obećanjem sigurnosti. Ako se kriza na Kubi produbi, realan je rizik rasta neregularnih migracija i incidenata na moru, što dodatno opterećuje obalne straže i regionalnu suradnju. Američki i karipski dužnosnici u javnim su nastupima često naglašavali da destabilizacija velikog susjeda može imati domino-efekt na manja tržišta rada i zdravstvene sustave u regiji. Zbog toga se u regionalnim raspravama često spominje potreba za „upravljanjem krizom“ prije nego što se pretvori u val koji će pogoditi više zemalja odjednom. U takvim okolnostima raste i politička polarizacija: dio javnosti traži strože mjere, dio naglašava humanitarni pristup.
Uz to, sigurnosna politika SAD-a prema transnacionalnom kriminalu – koju Rubio ističe kao „najurgentniju prijetnju“ – može imati dvosjekli učinak na turizam. S jedne strane, bolja koordinacija protiv krijumčarenja i nasilja može smanjiti rizike i poboljšati dojam sigurnosti. S druge strane, ako se poruke o sigurnosnim operacijama pretvore u sliku regije kao „nestabilnog koridora“, dio putnika može odabrati udaljenije, ali politički mirnije destinacije. Turističko tržište je osjetljivo na medijske slike: jedan veći incident ili serija dramatičnih vijesti može utjecati na cijelu sezonu. Zato karipske vlade u komunikaciji nastoje razlikovati kriminalne tokove od turističkih zona, ali to nije uvijek uvjerljivo na daljinu, posebno kad se teme povezuju s Kubom i širim američkim sigurnosnim akcijama.
Međunarodne reakcije i humanitarna pitanja
Sankcije u energetskom segmentu otvorile su i humanitarnu raspravu. Ujedinjeni narodi, kroz istup posebnih izvjestitelja za ljudska prava, javno su kritizirali američki izvršni nalog od 29. siječnja 2026., upozoravajući na posljedice na životne uvjete, zdravstvo i prehrambenu sigurnost. Takve izjave ne mijenjaju nužno politiku Washingtona, ali dodatno politiziraju pitanje i stvaraju prostor da karipske vlade svoju poziciju opravdaju humanitarnim argumentima. U isto vrijeme, američka administracija kroz javne nastupe naglašava sigurnosni okvir i vlastitu procjenu prijetnji, što otežava brzo približavanje stavova. Time se stvara situacija u kojoj je regionalna diplomacija prisiljena tražiti „tehnička“ rješenja, poput izuzeća ili ograničenih aranžmana za kritične potrebe, umjesto velike političke nagodbe.
Meksiko i Kanada su, prema izvješćima AP-a, slali pakete humanitarne pomoći Kubi, što ilustrira širi problem: čak i zemlje koje imaju snažne veze sa SAD-om pokušavaju pronaći način da spriječe potpunu destabilizaciju otoka. Za turizam u regiji to je relevantno jer humanitarna kriza brzo prerasta u sigurnosnu i migracijsku krizu – a to su kategorije koje direktno utječu na putničke odluke. Istodobno, pomoć pokazuje da se u regiji stvaraju „ad hoc“ koalicije za ublažavanje posljedica, bez obzira na političke razlike. To je i poruka turističkom tržištu: dio aktera pokušava upravljati rizikom umjesto da ga promatra sa strane. Koliko će takvi koraci biti dovoljni, ovisit će o dinamici opskrbe energijom i o tome hoće li se otvoriti kanali za stabilizaciju infrastrukture.
Što slijedi: test za regionalnu diplomaciju i turističku strategiju
U 2026. se otvara nekoliko mogućih scenarija. Prvi je nastavak tvrde linije Washingtona, uz povremena „izuzeća“ za privatni sektor ili humanitarne potrebe, što bi održavalo stalnu razinu neizvjesnosti za prijevoznike i investitore. Drugi je pokušaj pregovora u kojem bi CARICOM, kao posrednik, tražio kanal za dijalog s ciljem smanjenja energetskog pritiska i sprječavanja humanitarne eskalacije. Treći scenarij je dugotrajniji zamor od krize, u kojem bi se turistička industrija postupno „preorijentirala“ s Kube, a susjedi bi se natjecali za preusmjerenu potražnju, uz rizik da se pritom pregrije tržište i pogorša kvaliteta usluge. Nijedan scenarij nije bez troška, a razlike su uglavnom u tome tko trošak snosi i koliko brzo.
Posebnu težinu u regionalnoj dinamici ima činjenica da je, prema službenoj izjavi CARICOM-a povodom 53. obljetnice odnosa s Kubom, najavljen Deveti CARICOM–Kuba summit u Havani u ožujku 2026. Taj događaj mogao bi ponuditi okvir za koordinaciju humanitarnih koraka i za jasnije definiranje regionalnih interesa, ali i otvoriti pitanje hoće li pojedine države doći pod dodatni američki pritisak zbog sudjelovanja. U istom trenutku CARICOM najavljuje i šire razgovore o partnerstvu sa SAD-om na temama sigurnosti, migracija, trgovine i razvoja, pa Kuba postaje svojevrsni „testni slučaj“ za to koliko je regionalna autonomija stvarna. Ako se države ne uspiju usuglasiti oko minimalnih zajedničkih ciljeva, pregovaračka pozicija cijelog bloka slabi. Ako se, pak, postigne koordinacija, povećava se šansa za praktična rješenja koja će zaštititi ekonomsku srž – turizam.
Za karipski turizam, međutim, ključ je u jednoj rečenici: regija ne može izbjeći geopolitiku, ali može pokušati upravljati njezinim posljedicama. To znači ulaganje u energetsku otpornost hotela i luka, diversifikaciju tržišta izvan SAD-a, jačanje regionalne sigurnosne suradnje i stvaranje kriznih protokola za poremećaje u zračnom i pomorskom prometu. U suprotnom, svaka nova runda sankcija ili diplomatskog zahlađenja može se pretvoriti u udar na najosjetljivije mjesto – na sezonu koja hrani cijelu godinu. Upravo zato rasprava o Kubi u 2026. nije tek diplomatska epizoda, nego ogledalo budućnosti karipskog turizma: koliko je otporan, koliko je raznolik i koliko mu politički rizik može preokrenuti planove u samo nekoliko tjedana.
Izvori:- Bijela kuća – činjenice o izvršnom nalogu od 29. siječnja 2026. i mehanizmu carina vezanom uz opskrbu naftom Kube (link)- OHCHR (Ujedinjeni narodi) – izjava posebnih izvjestitelja o posljedicama energetskih mjera prema Kubi (link)- Associated Press – izvješće o humanitarnoj pomoći Meksika Kubi i stanju opskrbe gorivom (link)- Associated Press – kontekst posjeta Marca Rubija CARICOM-u i regionalnih sigurnosnih i energetskih tema (link)- CARICOM – službena stranica o 50. sastanku čelnika u Basseterreu (24.–27. veljače 2026.) (link)- CARICOM – izjava o 53. obljetnici odnosa CARICOM-a i Kube (najava Devetog CARICOM–Kuba summita u ožujku 2026.) (link)- WTTC / Oxford Economics – „Travel & Tourism Economic Impact 2025: Global Trends“ (podaci o udjelu turizma u karipskom gospodarstvu i ovisnosti o inozemnim gostima) (link)- Caribbean Tourism Organization (CTO) – izvješće o rezultatima karipskog turizma u 2024. (34,2 milijuna međunarodnih dolazaka) (link)- U.S. Department of State – „Cuba Restricted List“ (stanje na dan 14. srpnja 2025.) (link)- U.S. Treasury (OFAC) – pregled programa sankcija prema Kubi (link)
Kreirano: nedjelja, 01. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini