Globalni turizam u 2026. pod pritiskom: manjak radnika, sigurnosni rizici i infrastruktura koja zaostaje

Globalni turizam u 2026. pod pritiskom: nedostatak radnika, sigurnosni rizici i infrastruktura koja zaostaje za potražnjom

Globalna turistička industrija ušla je u 2026. s brojkama koje na prvi pogled djeluju ohrabrujuće, ali i s nizom problema koji sve teže ostaju u sjeni rasta. Nakon snažnog oporavka međunarodnih putovanja, sektor se danas suočava s manjkom radne snage, rastućim sigurnosnim prijetnjama, kibernetičkim rizicima, slabostima prometne i destinacijske infrastrukture te pritiscima koji dolaze iz šireg gospodarskog i geopolitičkog okruženja. U praksi to znači da potražnja za putovanjima još postoji, ali je iskustvo putnika sve osjetljivije na kašnjenja, manjak osoblja, više cijene i osjećaj nesigurnosti. Za industriju koja živi od povjerenja, predvidljivosti i dojma da je putovanje vrijedno uloženog novca, to nije rubni problem nego pitanje održivosti modela rasta u godinama koje dolaze.

Podaci Ujedinjenih naroda za turizam pokazuju da se međunarodni turizam nastavio oporavljati i tijekom 2025., pri čemu su međunarodni dolasci u prvih devet mjeseci prošle godine porasli za pet posto u odnosu na isto razdoblje 2024. godine. Time je potvrđeno da interes za putovanja nije nestao ni unatoč višim cijenama, geopolitičkim napetostima i opreznijoj potrošnji kućanstava. No isti trendovi istodobno otkrivaju i dubinsku proturječnost: što je oporavak jači, to se jasnije vide strukturne slabosti sustava koji tu potražnju mora iznijeti. Turizam više ne može računati samo na povratak gostiju kao automatsko rješenje. Sve je više pokazatelja da bez ozbiljnijih promjena slijedi razdoblje u kojem će rast broja putovanja pratiti pad kvalitete iskustva, a dio putnika će, zbog cijene ili nesigurnosti, birati kraće i bliže odmore umjesto klasičnih međunarodnih putovanja.

Nedostatak radne snage više nije privremeni poremećaj

Jedan od najozbiljnijih problema globalnog turizma u 2026. ostaje tržište rada. Svjetsko vijeće za putovanja i turizam procjenjuje da je sektor u 2024. podupirao rekordnih 357 milijuna radnih mjesta, a u 2025. godini oko 371 milijun. Istodobno, ista organizacija upozorava da bi do 2035. globalna potražnja za radnicima u turizmu i povezanim djelatnostima mogla nadmašiti ponudu za više od 43 milijuna ljudi. To nije samo dugoročna projekcija za analitičke prezentacije, nego upozorenje koje već sada ima vrlo konkretne posljedice u hotelima, restoranima, zračnim lukama, agencijama, na kruzerima i u lokalnom prijevozu.

Problem je tim veći jer se ne radi samo o manjku broja zaposlenih, nego i o manjku iskustva, specifičnih vještina i stabilne radne snage. Mnogi su radnici napustili sektor tijekom pandemijskih godina, a dio ih se nije vratio. U međuvremenu su poslodavci ostali između dva pritiska: s jedne strane raste potreba za ljudima u poslovima koji se ne mogu lako automatizirati, a s druge rastu troškovi rada, obuke i zadržavanja zaposlenika. U takvim uvjetima usluga postaje neujednačena. Putnik to ne mora vidjeti kroz statistiku, ali ga itekako osjeti kroz dulje čekanje pri prijavi, sporije rješavanje problema, slabiju informiranost osoblja ili pad standarda u segmentima u kojima je ljudski kontakt i dalje presudan.

Svjetski gospodarski forum u svojoj analizi o budućnosti putovanja i turizma također upozorava da sektor ulazi u fazu snažnog rasta, ali paralelno s manjkom radnika, pritiscima na lokalne zajednice i okoliš te sve izraženijim tenzijama između potreba posjetitelja i kapaciteta destinacija. Drugim riječima, turizam ne pati samo od manjka ljudi, nego od manjka usklađene strategije. Nije dovoljno otvoriti više radnih mjesta ako ona ostanu slabo plaćena, sezonski neizvjesna i organizacijski iscrpljujuća. Bez kvalitetnijih karijernih modela i ozbiljnijih ulaganja u obuku, dio tržišta i dalje će živjeti od improvizacije, a to je u industriji iskustva vrlo skup obrazac.

Sigurnost je ponovno središnje pitanje, ali u drukčijem obliku

Sigurnosni izazovi u turizmu više se ne svode samo na klasična pitanja fizičke zaštite putnika. Današnje prijetnje šire su, fragmentiranije i često manje vidljive dok ne prerastu u ozbiljan incident. Geopolitičke krize, regionalni sukobi, poremećaji u zračnom prometu, hibridne prijetnje i promjene sigurnosnih procjena pojedinih odredišta mogu u kratkom roku promijeniti turističke tokove, cijene i ponašanje potrošača. Čak i kada ne dolazi do izravne zabrane putovanja, dovoljan je pojačan osjećaj rizika da dio gostiju odgodi odluku, promijeni destinaciju ili odabere kraći boravak.

Upravo zato se povjerenje putnika nameće kao možda najosjetljivija valuta 2026. godine. Turizam je izrazito ovisan o percepciji. Destinacija koja je formalno otvorena i operativna ne znači nužno i destinaciju koju će putnici percipirati kao bezbrižnu, organiziranu i vrijednu troška. U uvjetima inflacije, skupljih aviokarata i veće neizvjesnosti, prag tolerancije putnika pada. Ono što se prije doživljavalo kao neugodnost sada se češće tumači kao znak da se za isti novac može dobiti sigurniji i jednostavniji odmor bliže domu.

Takav pomak ne znači nužno kraj međunarodnih putovanja, ali mijenja ravnotežu na tržištu. Veliki hotelski i rezervacijski sustavi već u svojim istraživanjima za 2026. bilježe porast interesa za putovanja motivirana osjećajem kontrole, poznatosti i smislenijeg odmora, a ne samo za udaljene ili prestižne destinacije. Hiltonovo globalno istraživanje među putnicima pokazuje da u 2026. raste važnost povjerenja, poznatih brendova, digitalne jednostavnosti i odmora koji je prilagođen stvarnim potrebama putnika. To je važan signal za cijelu industriju: kada sigurnost i predvidljivost postanu glavni kriteriji, dio potražnje prirodno se seli prema bližim, kraćim ili logistički jednostavnijim putovanjima.

Kibernetički rizici više nisu tehnička tema nego poslovni problem

Poseban sloj sigurnosnih prijetnji dolazi iz digitalnog prostora. Turizam i promet danas ovise o gustoj mreži rezervacijskih sustava, platnih platformi, programa vjernosti, digitalnih identiteta, sustava za upravljanje letovima, aplikacija za prijavu gostiju i niza povezanih usluga koje putnicima olakšavaju kretanje. Upravo ta digitalna povezanost povećava i izloženost sektora. Međunarodna udruga zračnog prijevoza upozorava da je zrakoplovna industrija privlačna meta za kibernetičke napade, od krađe podataka i financijskih prijevara do operativnih poremećaja. Europska agencija za kibernetičku sigurnost dodatno navodi da se profil rizika u prometnom sektoru promijenio zbog porasta napada na europsku prometnu infrastrukturu, uključujući zračne luke.

Za putnika kibernetički incident nije apstraktna vijest iz tehnološke rubrike. On može značiti krađu osobnih i platnih podataka, otkazane rezervacije, nedostupne sustave prijave, probleme pri ukrcaju ili višesatne zastoje u ključnim točkama putovanja. Za kompanije to znači reputacijsku i financijsku štetu, ali i regulatorni pritisak jer se pitanja zaštite podataka, kontinuiteta rada i odgovora na incidente više ne mogu tretirati kao sporedna informatička tema. Turistička industrija se godinama predstavljala kao sektor iskustva, gostoljubivosti i mobilnosti, no 2026. se sve jasnije vidi da će opstati oni sustavi koji jednako ozbiljno shvate i digitalnu otpornost.

Dodatni je problem što su mnogi akteri u turizmu izrazito heterogeni. U istom lancu putovanja nalaze se globalne kompanije s ozbiljnim budžetima za sigurnost, ali i mali hoteli, lokalni prijevoznici, privatni iznajmljivači i sezonski operateri koji nemaju iste kapacitete. To stvara neravnomjeran sigurnosni teren. Dovoljna je jedna slaba karika u lancu da cijelo iskustvo putnika postane problematično. Upravo zato stručnjaci sve češće govore o kibernetičkoj otpornosti čitavog ekosustava, a ne samo pojedine tvrtke.

Trgovanje ljudima ostaje tamna strana međunarodne mobilnosti

Uz operativne i sigurnosne izazove, turistička industrija i dalje se suočava s teškim društvenim problemom koji se ne može odvojiti od globalne mobilnosti ljudi i novca. Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal u svom Globalnom izvješću o trgovanju ljudima za 2024. upozorio je da je broj detektiranih žrtava trgovanja ljudima u 2022. bio 25 posto veći nego 2019., dok je broj žrtava prisilnog rada porastao za 47 posto. Organizacija ističe i rast iskorištavanja djece te širenje oblika prisilnog kriminaliteta, uključujući online prijevare.

Turizam nije jedini ni automatski glavni uzrok takvih pojava, ali je dio šire međunarodne ekonomije kretanja u kojoj se mogu sakriti i zloupotrebe. Velika fluktuacija ljudi, sezonski poslovi, neregulirani ili slabo nadzirani lanci zapošljavanja, prekogranični rad i potražnja za jeftinom uslugom stvaraju prostor u kojem rizik od eksploatacije raste. To se može odnositi na prisilni rad u opskrbnim lancima, nezakonito posredovanje pri zapošljavanju, iskorištavanje migranata ili zloupotrebe u segmentima sive ekonomije koji prate masovni turizam. Kad međunarodne organizacije upozoravaju na rast prisilnog rada, ta poruka se ne može odvojiti od sektora koji ovisi o velikom broju niskokvalificiranih i često sezonskih radnih mjesta.

Za same destinacije to je i reputacijsko pitanje. Sve veći broj putnika, osobito onih koji biraju skuplje ili dulje aranžmane, obraća pozornost na etičku dimenziju putovanja: kako se tretiraju radnici, tko profitira od turizma i koliko je sustav transparentan. Destinacije koje ignoriraju taj sloj rizika mogu kratkoročno zadržati volumen, ali dugoročno riskiraju gubitak povjerenja i pritisak regulatora, nevladinog sektora i samih gostiju.

Infrastruktura često ne prati rast potražnje

Još jedan problem koji sve više dolazi do izražaja jest infrastruktura. Nije riječ samo o cestama, zračnim lukama i željeznici, nego i o hotelima, komunalnim sustavima, digitalnoj povezanosti, upravljanju gužvama i kapacitetu destinacija da apsorbiraju velik broj gostiju bez pada kvalitete života lokalnog stanovništva. Analize Svjetskog gospodarskog foruma i drugih međunarodnih tijela već duže upozoravaju da će razvoj turizma ovisiti o tome mogu li države i gradovi ulagati u kvalitetnu infrastrukturu dovoljno brzo i dovoljno pametno. U suprotnom, veći broj posjetitelja ne stvara automatski i veći ukupni učinak, nego proizvodi zagušenje, više troškove i nezadovoljstvo na obje strane.

Zračni promet vrlo je jasan primjer takvog pritiska. Airports Council International procjenjuje da je globalni zračni promet u 2025. dosegnuo 9,8 milijardi putnika, uz nastavak rasta međunarodnih putovanja. Istodobno, IATA upozorava da snažna potražnja prikriva trajna ograničenja kapaciteta, od kašnjenja u isporuci zrakoplova i motora do uskih grla u održavanju i operacijama. Takva ograničenja ne ostaju unutar industrijskih izvještaja. Ona se prelijevaju na cijene karata, dostupnost letova, opterećenost čvorišta i ukupni dojam putovanja, osobito u vršnim sezonama.

Na razini gradova i regija pritisak se vidi i drukčije. Nedostatak smještajnih kapaciteta, preopterećene prometnice, javni prijevoz koji je podređen vrhuncu sezone i komunalni sustavi koji teško prate broj gostiju sve češće postaju političko i društveno pitanje. Zato današnja rasprava o turizmu više nije samo rasprava o prihodima i popunjenosti. Ona je sve više rasprava o tome može li destinacija istodobno biti privlačna gostima, podnošljiva stanovnicima i operativno pouzdana za poslovanje.

Industrija rasta bez reformi lako postaje industrija frustracije

Sve to zajedno vodi prema ključnoj dilemi 2026. godine. Turizam i dalje ima veliki gospodarski potencijal, ali više ne može računati na to da će se problemi riješiti sami od sebe uz pomoć snažne potražnje. Svjetski gospodarski forum procjenjuje da bi sektor do 2034. mogao dosegnuti vrijednost od 16 bilijuna dolara i činiti više od 11 posto svjetskog gospodarstva. Upravo zato pitanja radne snage, sigurnosti, infrastrukture i društvene odgovornosti više nisu rubne teme za specijalizirane konferencije, nego središnji uvjeti budućeg rasta.

Ako se reforme nastave odgađati, posljedica neće nužno biti dramatičan slom putovanja, nego sporije i podmuklije nagrizanje povjerenja. Putnici će i dalje putovati, ali selektivnije. Više će uspoređivati vrijednost za novac, tražiti sigurnije i predvidljivije opcije, birati poznate lance ili bliže destinacije te češće odustajati od kompleksnih itinerara koji nose previše neizvjesnosti. U takvom okruženju dio međunarodne potražnje doista se može preliti na kraće odmore, regionalna putovanja i oblike boravka koji nude više kontrole uz manje logističkog i financijskog rizika.

Za turističku industriju poruka je prilično jasna. Razdoblje oporavka pretvara se u razdoblje testa zrelosti. Nije više dovoljno imati dobar marketing, atraktivne fotografije i rast rezervacija. Održivost sektora u 2026. sve više ovisi o tome može li industrija istodobno osigurati radnike, zaštititi putnike i podatke, spriječiti eksploataciju, modernizirati infrastrukturu i vratiti osjećaj da je putovanje, usprkos svim globalnim napetostima, i dalje iskustvo koje vrijedi planirati.

Izvori:
- UN Tourism – podaci iz World Tourism Barometera o rastu međunarodnih turističkih dolazaka i nastavku oporavka tijekom 2025.
- World Travel & Tourism Council – procjene o zaposlenosti u turizmu, rastu sektora i mogućem manjku radne snage većem od 43 milijuna ljudi do 2035.
- World Economic Forum – analiza o rastu sektora, infrastrukturnim i radnim ograničenjima te tenzijama između razvoja turizma i kapaciteta destinacija.
- UNODC – sažetak Globalnog izvješća o trgovanju ljudima za 2024. s podacima o rastu detektiranih žrtava i prisilnog rada.
- IATA – pregled kibernetičkih prijetnji u zrakoplovstvu i važnosti digitalne otpornosti sektora.
- ENISA – pregled rasta kibernetičkih prijetnji prema prometnoj infrastrukturi, uključujući zračne luke.
- Airports Council International – procjene o rastu globalnog zračnog prometa i pritiscima na infrastrukturu.
- IATA – upozorenje da snažna potražnja za letovima prikriva trajna ograničenja kapaciteta u industriji.
- Hilton – globalno istraživanje putničkih navika za 2026. koje pokazuje rast važnosti povjerenja, predvidljivosti i smislenijih putovanja.