Sedamnaesti ožujka tradicionalno se obilježava u spomen na svetog Patrika, koji je u petom stoljeću propovijedao kršćanstvo u Irskoj. Međutim, s vremenom, značenje ovog dana proširilo se na općenitu proslavu irske kulture. Danas, slično kao i za Noć vještica i Božić, pravo značenje proslave još više je izgubilo na težini. Postalo je uobičajeno da dan obilježavaju i oni koji nisu Irci, koristeći ga kao izliku za konzumaciju velikih količina alkohola i oblačenje u kostime vilenjaka.

Usred rijeka obojenih u zeleno i pinti Guinnessa, lako je zaboraviti na simboličku važnost Dana svetog Patrika za Irce početkom 20. stoljeća. To je bilo nemirno razdoblje, tijekom kojeg je Irska težila političkoj autonomiji od britanske vlasti. U vrijeme kada su Britanci svako irsko javno okupljanje smatrali "izlikom za fenijanske [nacionalističke] aktivnosti, poticajem na pijanstvo i katalizatorom nasilnog nereda", postalo je nacionalno pitanje učiniti Dan svetog Patrika poštovanom praznikom. To je postignuto zahvaljujući naporima Lige za galski jezik.

Liga za galski jezik, ili Conradh na Gaeilge, osnovana je 1893. godine od strane Eoina MacNeilla s ciljem poticanja upotrebe irskog jezika u svakodnevnom životu i suprotstavljanja tadašnjem procesu anglizacije zemlje. Formirana je kao dio galskog preporoda, ili Athbheochan na Gaeilge, koji je promicao nacionalno ponovno buđenje interesa za irski jezik i kulturu. Liga je težila ostaviti politiku izvan svojih vrata te zajednički raditi na daljnjem uzroku preporoda i očuvanja irskog jezika i kulture.

Liga je imala ključnu ulogu u tome da se irskost doživljava kao predmet ponosa. Organizirala je tjedne sastanke za raspravu o irskoj kulturi, osnovala svoj vlastiti novinski list (An Claidheamh Soluis), pružala irske alternative uvezenim zabavama i razonodama, poticala Irce da kupuju isključivo irske proizvode i uspješno se zalagala za uključivanje irskog jezika u školski kurikulum.

U to vrijeme, Irci su još uvijek mogli biti zatvoreni po nalogu britanskog zakona zbog upotrebe svog materinskog jezika na službenim dokumentima. Stoga je Liga protestirala potičući građane da sve pisma adresiraju i sve popise stanovništva popune na irskom jeziku. Edmund Kent tako je postao Éamonn Ceannt, a Oscar Traynor postao je Osgar Ua Tréinfhir.

Pretvaranje u nacionalni praznik
Iako se blagdan svetog Patrika u Irskoj slavio još od 9. stoljeća, još uvijek nije bio nacionalni praznik. Kampanja za proglašenje Dana svetog Patrika državnim blagdanom postala je jedna od glavnih briga Lige. Sedamnaesti ožujka predstavljao je simboličnu priliku za Irce da razmisle o svom identitetu i s nostalgijom se osvrnu na drevnu Irsku.

Lik svetog Patrika koji tjera zmije iz Irske postao je metafora za borbu protiv britanske vladavine. Kako je navedeno u oglasu u časopisu The Gael, jedan od ciljeva proslave Dana svetog Patrika bio je "suprotstaviti se prodiranju odvratne anglizacije i odbaciti je natrag u more, kao što je Patrik iz naše zemlje izbacio zmije". Godine 1903., Zakon o bankovnim praznicima (Bank Holiday Act 1903) konačno je usvojen u parlamentu. Nacionalni praznik Dana svetog Patrika službeno je ugrađen u zakon.

Zakon o bankovnim praznicima odmah je imao vidljive učinke. Prije su ljudi obilježavali 17. ožujka odlaskom na crkvene službe i nošenjem djeteline. Sada su se parade i procesije održavale diljem zemlje. Godine 1903., Liga za galski jezik organizirala je prvu paradu svetog Patrika u Waterfordu. Također su proglasili cijeli tjedan "Tjednom irskog jezika" – organizirajući "jezične procesije", feise (tradicionalne plesove) i koncerte kako bi promicali irski jezik.

Prikupljanje sredstava također je bilo neodvojivi dio Dana svetog Patrika, pri čemu su prihodi od koncerata i procesija išli u Fond za irski jezik. Kako je Liga navela:
Irski jezik predstavlja posljednju vezu koja današnju Irsku povezuje s Irskom iz prošlosti. Stoga je bilo ključno iskoristiti Dan svetog Patrika za njegovu promociju. Liga za galski jezik također je zaslužna za vraćanje reda i trijeznosti Danu svetog Patrika. Poticala je zatvaranje javnih kuća koje su, prema mišljenju Lige, umanjivale čistoću praznika – što je možda ironično s obzirom na proslave koje danas okružuju taj dan.

Velike irske noći
Liga za galski jezik promicala je i "ispravno" obilježavanje Dana svetog Patrika među irskim zajednicama u Engleskoj, posebice u Liverpoolu i Londonu. Tvrdila je da je organiziranje jezičnih procesija i galskih misa nužno kako bi se suprotstavilo "lažnom patriotizmu" "Velikih irskih noći", koje su više težile "denacionalizaciji i demoralizaciji našeg naroda nego pružanju zdrave zabave". Ove zabrinutosti pokazuju da su neki argumenti koje danas čujemo o Danu svetog Patrika već bili izneseni u ranoj 20. stoljeću.

Godine 1915., Liga za galski jezik bila je infiltrirana od strane Irskog republikanskog bratstva, a do 1918. proglašena je ilegalnom operacijom od strane britanske vlade. Liga je viđena kao "ozbiljna prijetnja dizajnirana da terorizira miroljubive i zakonite podanike Njegovog Veličanstva u Irskoj".

Unatoč tim tvrdnjama, neosporno je da je Liga za galski jezik odigrala ključnu ulogu u promociji irskog jezika i kulture širom svijeta i, kako je tvrdio pisac i nacionalist Pádraic Pearse, bila jedan od "najrevolucionarnijih utjecaja koji je ikada došao u Irsku".

Komercijalizam ili nostalgija? Proslava ili farsa? Kulturna aproprijacija ili kulturno cijenjenje? Bez obzira na vaše stajalište, zahvaljujući Ligii za galski jezik, Dan svetog Patrika ostaje omiljeni nacionalni praznik koji irsku kulturu drži u središtu pažnje diljem svijeta.