Laneway Festival

Laneway Festival: putujući glazbeni festival koji spaja najtraženija imena i novu scenu

Laneway Festival (punim nazivom St. Jerome’s Laneway Festival) jedan je od najprepoznatljivijih ljetnih festivala u Australiji i Novom Zelandu, poznat po kuriranju lineupa koji istodobno hvata trenutačni globalni “buzz” i gura izvođače koji tek dolaze. Nastao je kao manji gradski događaj u Melbourneu u 2026 / 2027, a s vremenom je izrastao u višelokacijsku turneju koja se seli iz grada u grad i u kratkom razmaku okuplja desetke izvođača različitih žanrova — od alternativnog i indie rocka do suvremenog popa, elektronike i hibridnih projekata. Upravo taj “tastemaker” identitet čini Laneway Festival relevantnim: lineup često djeluje kao presjek onoga što će se slušati i gledati idućih mjeseci. Publika ga doživljava kao festival na kojem se istu večer može uhvatiti veliki headliner s produkcijom stadionskog kalibra, ali i otkriti izvođače koji nastupaju na manjim pozornicama i već sutra pune dvorane. U industriji se zato Laneway redovito spominje kao platforma koja uspješno balansira mainstream energiju i alternativni kredibilitet. Zašto ga publika prati uživo? Zato što Laneway Festival nije samo popis imena nego iskustvo “stage-hoppinga”: program je složen tako da potiče kretanje između pozornica, a dinamika dana stvara osjećaj da se stalno nešto događa. Čak i kad dođete zbog jednog izvođača, vrlo često završite s nekoliko novih favorita. Tome pridonosi i činjenica da festival često dovodi izvođače s posebnim nastupima ili ekskluzivnim pojavljivanjima na toj ruti, što dodatno pojačava interes publike koja uz glazbu prati i kontekst — gdje i kada se što događa te koliko brzo nestaju ulaznice. U aktualnom festivalskom ciklusu, Laneway Festival ponovno obilazi ključne gradove regije i donosi lineup predvođen Chappell Roan, uz niz izvođača koji pokrivaju širok raspon ukusa: Wolf Alice, PinkPantheress, Wet Leg, Yung Lean & Bladee, Lucy Dacus, Alex G, BENEE, Mt. Joy, Cavetown i The Dare, uz cijeli niz novih imena poput Malcolm Todd, Oklou, Jensen McRae, Geese, Wisp i Gigi Perez. U regionalnom dijelu lineupa ističu se i australski favoriti Teen Jesus and the Jean Teasers, Blusher, Shady Nasty, Armlock, The Belair Lip Bombs i Djanaba, dok pojedini izvođači nastupaju samo u određenim gradovima, što cijelom rasporedu daje dodatnu “lov” komponentu. Laneway je posljednjih godina pratio i logističke promjene na terenu: zbog infrastrukturnih zahvata povezanih s pripremama za velike sportske projekte u 2026 / 2027, ruta je prilagođena, a Queensland stanica seli se iz Brisbanea na Gold Coast. Uz to, pojedini gradovi dobivaju nova festivalska okruženja, pa se ističu lokacije poput Southport Sharks na Gold Coastu, Adelaide Showgroundsa i Arena Joondalupa u Perthu. Takve promjene nisu samo “na karti” — one utječu na protočnost prostora, osjećaj gužve, udaljenost između pozornica i ukupni doživljaj dana, što iskusni posjetitelji prate jednako pomno kao i lineup.

Zašto trebate vidjeti Laneway Festival uživo?

• Laneway Festival je zamišljen kao kurirani presjek trenutka: u jednom danu možete uhvatiti izvođače koji su u vrhu globalne potražnje i one koji tek grade priču, što stvara osjećaj da ste “uhvatili val” na vrijeme.
• Headlinerski nastupi često donose produkciju koja nadilazi standardni festivalski set — kod izvođača poput Chappell Roan očekuje se snažan vizualni identitet i koncertna dramaturgija koja podsjeća na veliku turneju.
• Raznolikost žanrova omogućuje da isti dan prebacujete fokus između indie rocka, popa i elektronike, pa se doživljaj ne iscrpljuje nakon jednog nastupa.
• Atmosfera “stage-hoppinga” potiče otkrivanje novih imena: kratki setovi i paralelni program stvaraju idealne uvjete da date šansu bendu ili izvođaču kojeg inače ne biste upalili kod kuće.
• Laneway često uključuje regionalne i lokalne favorite, pa publika dobije i kontekst scene — ne samo “uvoz” velikih imena, nego i realan presjek onoga što trenutno živi na australsko-novozelandskom tlu.
• Rasprave o festivalu često se vrte oko ulaznica i kapaciteta jer interes zna biti izrazito velik; već sama ta činjenica govori koliko je događaj postao dio godišnjeg ritma publike koja želi biti “tamo gdje se događa”.

Laneway Festival — kako se pripremiti za nastup?

Laneway Festival je tipični open-air jednodnevni festival s više pozornica, osmišljen tako da se program odvija kroz poslijepodne i večer, uz preklapanja nastupa i stalno kretanje publike. U praksi to znači da doživljaj nije “sjedni i gledaj” nego aktivan dan: birate koje setove želite uhvatiti cijele, a gdje ćete odraditi dio nastupa pa preći na drugu pozornicu. Ako ste prvi put, korisno je unaprijed steći okvirnu sliku o izvođačima koje ne poznajete — upravo tu Laneway često najviše nagradi. Očekujte mješavinu publike: od fanova koji dolaze ciljano zbog glavnih imena, do onih koji festival doživljavaju kao godišnji ritual i žele “proći sve”. Zbog toga je pametno doći ranije kako biste bez žurbe ušli u ritam prostora, pronašli logističke točke i procijenili udaljenosti između pozornica. Kod novih lokacija to posebno vrijedi jer se dinamika kretanja može razlikovati od onoga na što su navikli dugogodišnji posjetitelji. Za planiranje dolaska vrijede klasična pravila open-air događaja: razmislite o prijevozu i povratku, osobito ako se lokacija nalazi izvan najgušćeg gradskog središta. Ako putujete iz drugog grada, smještaj i dolazak ranije često su razlika između ugodnog festivala i nepotrebnog stresa. Odjeća i obuća trebaju pratiti ideju da ćete puno hodati i stajati; na ovakvim događajima komfort uglavnom pobjeđuje estetiku, iako publika Lanewaya voli izražajan stil, pogotovo kad su u pitanju pop izvođači s jakim vizualnim identitetom. Kako izvući maksimum? Najbolje funkcionira kombinacija plana i fleksibilnosti. Odaberite nekoliko “must-see” nastupa, a ostatak dana ostavite otvoren za otkrivanja. Ako pratite više izvođača, korisno je upoznati se s njihovim aktualnim izdanjima i najpoznatijim pjesmama, kako biste prepoznali ključne trenutke seta. Laneway je festival na kojem se često priča o nastupima još dugo nakon što se ugase reflektori — zato se isplati doći s malo konteksta, ali i s voljom da vas program iznenadi.

Zanimljivosti o Laneway Festival koje možda niste znali

Laneway Festival je krenuo kao mali događaj u stvarnom gradskom prolazu u Melbourneu u 2026 / 2027, a danas je izrastao u višemjesto, višepozornica iskustvo koje se seli između Australije i Novog Zelanda. Upravo ta transformacija — od “ulične zabave” do velike produkcije — često se spominje kao primjer kako se nezavisna ideja može razviti bez gubitka identiteta, jer festival i dalje njeguje reputaciju selekcije koja nije slučajna, nego promišljena. Još jedna zanimljivost je koliko se Laneway oslanja na koncept ekskluzivnosti u smislu pojavljivanja određenih izvođača samo na ovoj ruti ili samo u pojedinim gradovima. To stvara posebnu dinamiku među fanovima: raspravlja se o tome gdje je koji izvođač u programu, tko nastupa samo u određenoj državi ili gradu, te kako su slotovi posloženi. Usto, organizatori su posljednjih sezona isticali iznimno visoku posjećenost — govorilo se o stotinama tisuća posjetitelja kroz rasprodane datume u 2026 / 2027 — što potvrđuje da Laneway nije “nišni festival” u klasičnom smislu, nego velika kulturna točka koja se i dalje hrani energijom otkrivanja.

Što očekivati na nastupu?

Laneway Festival obično funkcionira kao maraton ugodno kontroliranog kaosa: ulazite u prostor, birate prvu pozornicu, pa se dan pretvara u niz odluka — ostati do kraja ili preći na drugi set, potražiti bolju poziciju ili se odmaknuti radi komfora, uhvatiti najveću gužvu na headlineru ili otkriti manji nastup s više prostora za disanje. U tome je čar: program je dovoljno gust da uvijek imate “sljedeću stvar”, ali dovoljno raznolik da ne djeluje jednolično. Ako pratite aktualnu rutu, očekujte da će najveće gužve biti na nastupima najvećih imena poput Chappell Roan, dok će izvođači poput Wolf Alice, Wet Leg ili PinkPantheress privući publiku koja želi spoj “hitova” i koncertne energije. Elektronički i hibridni setovi imaju svoje vrhunce u drugačijem ritmu — više usmjerenom na atmosferu i puls, manje na klasičnu strukturu benda. Paralelno, nova imena često su mjesto gdje se osjeti onaj lanewayski “tko je ovo i zašto je tako dobro?” trenutak. Publika na Lanewayu u pravilu zna pjesme, ali nije zatvorena: očekujte miks fanova koji pjevaju uglas, onih koji love najbolji zvuk, te onih koji festival doživljavaju kao društveni događaj. Nakon dana na više pozornica, dojam koji većina posjetitelja nosi sa sobom nije samo lista odgledanih nastupa, nego osjećaj da su uhvatili presjek jedne sezone uživo — s pričama o najboljim setovima, iznenađenjima i imenima koja ćete nakon toga puno češće viđati na plakatima i u razgovorima, kako se festivalski krajolik nastavlja mijenjati i širiti kako se festivalski krajolik nastavlja mijenjati i širiti, a Laneway pritom uspijeva ostati “kompas” za publiku koja želi osjetiti što je stvarno važno u suvremenoj glazbi, a ne samo ono što je trenutno najglasnije. Taj dojam posebno se pojačava u godinama kad festival istodobno dovede globalno tražena imena i izvođače koji tek ulaze u širu priču: u istom danu možete gledati nastup s velikom pop dramaturgijom, a odmah nakon toga završiti pred pozornicom na kojoj svira bend koji još nema golemi radijski doseg, ali ima energiju i pjesme zbog kojih će se o njemu pričati. Jedan od razloga zašto Laneway Festival često izaziva “hodočašće” publike je činjenica da je riječ o putujućem formatu: ista ideja i identitet sele se kroz više gradova, ali svaki grad nosi svoju nijansu. U novijem rasporedu ruta obuhvaća Auckland na prostoru Western Springs, zatim Gold Coast sa Southport Sharks kao novom postajom, Sydney u Centennial Parku, Melbourne u Flemington Parku, Adelaide na Adelaide Showgrounds te Perth u Arena Joondalup. Ta geografska “mini-turneja” u kratkom razmaku stvara osjećaj da se radi o jednom velikom događaju razvučenom kroz regiju, a publika to doživljava i kao logistički izazov i kao kulturni ritual — pogotovo kad se uz festival vežu i dodatni nastupi izvođača u dvoranama ili klubovima koji se ponekad najave oko istog razdoblja. Kada se govori o aktualnom lineupu, zanimljivo je da je vrh programa zamišljen kao presjek različitih publika. Chappell Roan privlači one koji traže jak pop moment s jasnom osobnošću i prepoznatljivom vizualnom pričom, dok Wolf Alice i Wet Leg nose drugačiju vrstu “bendovske” energije koja se najbolje čuje i osjeti uživo. PinkPantheress je tip primjera izvođačice čije se pjesme šire digitalno, ali festivalski set daje novu dimenziju — ritam i dinamika dobiju tijelo kroz razglas, publiku i pokret. Na istom događaju, imena poput Lucy Dacus i Alex G nude drugačiji fokus: više naglaska na atmosferi, nijansama aranžmana i emocionalnom tonu, što na festivalu može biti i osvježenje između glasnijih setova. Posebna kategorija su izvođači koji dolaze s publikom koja ih prati kao “subkulturu”, ali su istodobno dovoljno veliki da preuzmu festivalski prostor. Yung Lean & Bladee često se doživljavaju kao “svijet za sebe”, a u festivalskom kontekstu takvi nastupi znaju biti među najzanimljivijima jer publika reagira gotovo ritualno: dio ljudi dolazi isključivo zbog tog seta, dok se drugi prvi put susreću s estetikom koja je izrasla iz internetske kulture i specifične klupske energije. U takvim trenucima Laneway pokazuje zašto je kuriranje važno — nije poanta samo “imati veliko ime”, nego složiti priču u kojoj se različiti svjetovi mogu dodirnuti bez da se ponište. Donji dio lineupa, često najpodcjenjen od strane onih koji festival prate samo kroz headlinere, zapravo je srce Lanewaya. BENEE je primjer izvođačice koja se kreće između popa i indie senzibiliteta, a festivalski set joj omogućuje šire zahvate i jači kontakt s publikom. Mt. Joy i Cavetown nude različite varijante “gitarskog” pristupa — od toplijeg, himničnog zvuka do intimnijeg, ispovjednog tona — dok se u novijim imenima poput Gigi Perez ili Jensen McRae traže potencijalni skokovi koji se često dogode upravo na velikim pozornicama, kad pjesme dobiju publiku koja ih prvi put čuje u masi. Regionalna imena dodatno objašnjavaju zašto Laneway nije samo uvoz globalnih trendova. Teen Jesus and the Jean Teasers, Blusher, Shady Nasty, Armlock, The Belair Lip Bombs i Djanaba predstavljaju različite točke lokalne scene, od punkerske brzine do pop-elektroničkog sjaja i suvremenog R&B-a. Za posjetitelje izvana, to je prilika da osjete kako zvuči i izgleda šira australsko-novozelandska scena izvan najpoznatijih izvođača; za lokalnu publiku to je potvrda da festival i dalje ulaže u vlastiti ekosustav, a ne samo u “svjetska imena”. Važno je i kako su lokacije birane, jer prostor diktira doživljaj jednako kao i program. Novi ili promijenjeni festivalski tereni često znače drugačiji raspored pozornica, drugačije točke gužve i promjenu u načinu kretanja publike. Gold Coast kao postaja umjesto Brisbanea mijenja i “putničku logiku” publike iz Queenslanda, dok premještanje Perth stanice na Arena Joondalup mijenja kontekst dolaska i osjećaj prostora. Adelaide Showgrounds pak nose tipičan “sajamski” karakter koji se dobro uklapa u open-air festival: prostranost, osjećaj otvorenosti i mogućnost da se program rasporedi bez prevelikog stiskanja. Takve promjene publika osjeti već na ulazu: koliko brzo ulazite u ritam, gdje su prirodne točke susreta, koliko je lako prebacivati se između pozornica, i hoće li vam najveći nastupi biti “na dohvat” ili ćete se boriti s uskim grlima. Upravo zato dio doživljaja Laneway Festivala jest i strategija kretanja. Ako želite uhvatiti headlinera izbliza, često ćete ranije zauzeti poziciju i prihvatiti da ćete se manje kretati u satima prije toga. Ako vam je cilj vidjeti što više, onda je pametnije stajati malo dalje, imati bolji pregled i lakše se prebacivati. Nema univerzalnog recepta: neki posjetitelji žive za prvi red i osjećaj da su “u priči”, drugi žele čuti dobro, vidjeti dovoljno i imati prostora za disanje. Laneway u tom smislu nagrađuje one koji poznaju vlastite navike — a i one koji su spremni usput ih promijeniti. Još jedna stvar koju treba očekivati jest da festivalski dan ima svoje “valove”. Ranije sate često obilježe otkrivanja: manja imena, radoznala publika, više prostora. Kako dan ide prema večeri, raste gustoća ljudi, a s njom i intenzitet: više se pjeva, više se snima, više se razgovara o tome “tko ide kamo”. U završnici, kad dođu najveći setovi, festival se pretvara u zajedničko iskustvo velikog broja ljudi koji u istom trenutku dijele refrene i reakcije. Taj prijelaz od radoznalosti do kolektivnog vrhunca jedan je od glavnih razloga zašto Laneway ostavlja snažan dojam čak i posjetiteljima koji ne poznaju dobar dio lineupa. U praktičnom smislu, open-air format znači da morate računati na vremenske uvjete, osobito u australskom ljetu. Dnevni dio može biti fizički zahtjevan: sunce, toplina i puno hodanja traže pametno doziranje energije. Zbog toga se isplati razmišljati o osnovnim navikama koje nisu “glamurozne”, ali spašavaju dan: planirati pauze, pronaći mirniji dio prostora kad treba predah, i ne trošiti sve snage prije nego što dođu nastupi koje najviše čekate. Mnogi posjetitelji s iskustvom reći će da je festival maraton, ne sprint — i upravo taj mentalitet često čini razliku između odličnog doživljaja i iscrpljenosti koja zasjeni najbolje trenutke. Zvuk je drugi veliki faktor. Otvoreni prostori mogu biti zahvalni, ali i izazovni: vjetar, udaljenost i raspored publike ponekad mijenjaju dojam, a pojedine pozornice zvuče bolje s određenih točaka. Ako ste izbirljivi oko zvuka, vrijedi promatrati gdje se ljudi prirodno grupiraju; često je to dobar trag gdje je “sweet spot”. Ako ste osjetljivi na glasnoću, ne treba podcijeniti zaštitu sluha — na festivalima se glasnoća i dalje diže do razine koja je uzbudljiva, ali može biti naporna kroz cijeli dan, osobito ako stojite blizu razglasa. Laneway Festival je i društveni događaj: publika često dolazi u grupama, pa se planira gdje će se naći, kako će se kretati i tko će “povući” ekipu na koje nastupe. U toj dinamici često se stvore mala mikropravila: “prvo idemo na ovo”, “poslije se nalazimo tamo”, “ako se izgubimo, nalazimo se na toj točki”. To zvuči banalno, ali na velikim open-air događajima takve stvari pomažu da dan ostane opušten, pogotovo kad gužva naraste i kad je signal na mobitelu slabiji nego inače. Što se tiče setlista i programa, festival po definiciji znači da većina izvođača ima kraće setove nego na samostalnim koncertima. To obično vodi prema “best-of” pristupu: više singlova, prepoznatljivih pjesama i najjačih trenutaka, manje eksperimenta i dugih prijelaza. Kod bendova poput Wolf Alice ili Wet Leg to često znači kompaktnu vožnju s jasnim vrhuncima, dok kod pop izvođača fokus zna biti na dramaturgiji — od uvoda i dizanja energije do trenutka koji publika čeka. Kod kantautorskih i “atmosferičnih” izvođača, festivalski set može biti nešto direktniji nego u dvorani, ali dobar festival ima tu prednost da i takvi trenuci dobiju posebnu težinu kad se dogode u večernjem dijelu, uz promjenu svjetla i raspoloženja mase. Zanimljivo je kako se Laneway kroz vrijeme profilirao i kao ogledalo šire industrije. Dok su brojni festivali u regiji nestajali, pauzirali ili mijenjali format zbog ekonomskih pritisaka, Laneway je zadržao kontinuitet i prepoznatljivost. To ne znači da je imun na probleme, nego da je izgradio dovoljno jak identitet i bazu publike koja ga doživljava kao “sigurnu okladu” za dobar dan uživo. Kad publika govori o ulaznicama u kontekstu Lanewaya, najčešće se ne radi samo o cijeni, nego o dostupnosti i tajmingu — jer interes zna biti velik, a ljudi žele osigurati mjesto na događaju koji se u njihovom gradu događa jednom u ciklusu i koji nosi taj specifični miks “velikog” i “otkrivanja”. Ako ste među onima koji festival prate i novinarski, zanimljivo je i promatrati kako se kroz lineup čitaju trendovi. Prisustvo izvođača koji su izrasli iz internetskih platformi, “tiktok” popularnosti ili specifičnih online zajednica pokazuje koliko je digitalni kontekst postao sastavni dio live scene. Istodobno, prisutnost bendova i kantautora koji se oslanjaju na klasični koncertni format podsjeća da je jezgra iskustva i dalje jednostavna: dobra pjesma, dobra izvedba, dobar trenutak. Laneway Festival u tom smislu funkcionira kao presjek generacija i navika: neki dolaze zbog refrena koje znaju napamet, drugi zbog osjećaja da su “na pravom mjestu” prije nego što svi ostali otkriju istu stvar. Za posjetitelje koji dolaze izvan regije, Laneway ima i dodatnu vrijednost: omogućuje da u jednom putovanju dobijete nekoliko gradova i nekoliko različitih festivalskih prostora, uz isti temeljni identitet događaja. Iako nije nužno “turistički festival” u klasičnom smislu, činjenica da se seli kroz više lokacija potiče ljude da planiraju put, uspoređuju doživljaje i pričaju o razlikama: gdje je najbolja atmosfera, gdje je prostor najugodniji, gdje se najbolje čuje, gdje su gužve najizraženije. U takvim razgovorima često se potvrđuje ono što se vidi i na terenu: isti festival može izgledati različito ovisno o gradu, a opet ostati isti u svojoj srži. Na kraju dana, ono što Laneway Festival najčešće ostavlja jest kombinacija euforije i “popisa stvari koje nisam stigao”. Čak i kad planirate savršeno, uvijek postoji nastup koji ste propustili jer ste bili na drugoj pozornici, uvijek postoji ime koje ste kasno otkrili i poželjeli da ste ga gledali ranije. Ta mala frustracija paradoksalno je dio šarma: govori da program ima širinu, da izbori nisu bili prazni i da je festival živio punim plućima. Kad se priče slegnu, ostanu sjećanja na nekoliko ključnih setova, nekoliko novih pjesama koje vam odjednom postanu “soundtrack” sljedećih tjedana, i osjećaj da ste bili dio događaja koji nije samo još jedan koncertni dan, nego kurirani presjek trenutka koji se pamti i koji se u razgovorima nastavlja prepričavati, uspoređivati i nadograđivati kroz dojmove o prostoru, lineupu i energiji publike koja se iz grada u grad prenosi kao ista iskra, samo u malo drugačijem obliku, dok se već u pozadini nazire sljedeći val imena i priča koje bi se jednako lako mogle pojaviti na toj pozornici, u tom ritmu i toj atmosferi, čim se ponovno slože karte live sezone i čim publika opet krene tražiti gdje će uhvatiti ono nešto što se ne može dobiti preko slušalica, nego samo tamo, u masi, pred pozornicom, u trenutku kad pjesma “sjedne” i kad se cijeli prostor na sekundu pretvori u zajednički refren koji nosi dalje koji se ne može dobiti preko slušalica, nego samo tamo, u masi, pred pozornicom, u trenutku kad pjesma “sjedne” i kad se cijeli prostor na sekundu pretvori u zajednički refren koji nosi dalje, u neku novu uspomenu koju ćete kasnije prepoznati po prvim taktovima, mirisu zraka i onom specifičnom osjećaju da ste bili na mjestu gdje se scena stvarno događa. Laneway Festival upravo na toj točki radi razliku: on je dovoljno velik da izgleda kao “veliki događaj”, ali dovoljno fokusiran da i dalje djeluje kao preporuka prijatelja koji zna što vrijedi vidjeti.

Lineup kao presjek vremena i ukusa

Kad se pogleda aktualni lineup, jasno je da Laneway Festival ne pokušava zadovoljiti sve istovremeno, nego spaja nekoliko publika koje se inače rijetko nađu na istom mjestu. Chappell Roan je prirodni magnet za širi krug ljudi koji prate pop kao scensku priču, s identitetom koji se ne svodi samo na pjesmu, nego i na nastup, vizual, karakter. S druge strane, Wolf Alice i Wet Leg vuku onu “koncertnu” publiku koja želi bend, energiju i osjećaj da se stvari događaju uživo, bez pretjerane distance. U takvoj kombinaciji, setovi se ne natječu samo za glasnoću nego za emocionalni efekt: jednom ste u euforiji, drugi put u gitarskom naletu, treći put u mirnijem, introspektivnom momentu koji na otvorenom prostoru dobije neočekivanu toplinu. U sredini lineupa nalaze se izvođači koji najbolje funkcioniraju baš na festivalu: PinkPantheress, Role Model, BENEE, ali i imena poput The Dare ili Mt. Joy. To su setovi koji publiku “drže u pokretu” i služe kao idealni most između najvećih nastupa i otkrića na manjim terminima. Posebno je zanimljivo kako Laneway u isto vrijeme dopušta da se u programu pojave i zvukovi koji dolaze iz internetske kulture i “mikro-zajednica”, što se dobro vidi na primjeru Yung Lean & bladee: takav nastup nije samo koncert, nego i susret fanova koji dijele estetiku, jezik i način doživljavanja glazbe. Ispod tog “glavnog sloja” događa se ono što Laneway često čini posebnim: tu su Lucy Dacus i Alex G kao imena koja imaju snažan autorski status i publiku koja ih prati zbog pjesama, tona i priče, a zatim Cavetown, Oklou, Malcolm Todd, Jensen McRae, Geese, Wisp i Gigi Perez kao raspon novih glasova i pristupa. Neki od njih privlače ljude koji traže emotivni, kantautorski moment, neki one koji žele nešto čudnije i rubnije, a neki publiku koja želi plesni impuls i atmosferski zvuk koji se najbolje doživljava kroz razglas i masu. Važan detalj je da lineup varira po gradovima. Pojedini izvođači nastupaju samo na istočnim datumima, dok se dio programa veže uz određene lokacije. Auckland, primjerice, ima i poseban sloj lokalnih imena koja se pojavljuju samo tamo, poput 9lives, Lontalius, MOKOTRON, Ringlets i Womb. Takve razlike stvaraju dvostruki učinak: s jedne strane, publika u svakom gradu dobije “svoj” festival, a s druge, fanovi koji putuju imaju osjećaj da mogu doživjeti nešto što se ne ponavlja identično na svakoj postaji. To opet pojačava interes oko ulaznica, jer se u razgovorima često ne pita samo “idem li”, nego “na koji datum mi ima najviše smisla”.

Gradovi i prostori kao dio priče

Laneway Festival u svom putujućem formatu uvijek nosi isti DNA, ali prostor i gradovi mu daju boju. Auckland otvara ritam na Western Springs, što ima onu klasičnu dimenziju velikog open-air okupljanja: publika dolazi svjesna da je to “start” cijele rute, a to često stvara dodatnu energiju i osjećaj iščekivanja. Osim toga, ondje se naglašava i dobna granica, pa je događaj strukturiran drugačije nego na dijelu australskih postaja; to utječe i na atmosferu i na dinamiku publike. Gold Coast kao nova postaja donosi zanimljiv pomak jer mijenja naviku i geografiju publike iz Queenslanda. Lokacija Southport Sharks uvodi novi kontekst: publika više nije u istom prostoru na koji je navikla proteklih sezona, pa se mijenja i osjećaj “gdje se ide” i kako se tamo dolazi. Takve promjene su uvijek test za festival, ali i prilika: novi prostor može značiti protočniji layout, bolju vidljivost, drukčiji raspored pozornica i manje “uskih grla” koja znaju obilježiti najveće gužve. Sydneyjev Centennial Park ima gotovo suprotnu ulogu: on je postao prepoznatljivo lice festivala, zelen i prostran, s osjećajem da glazba ulazi u pejzaž, a ne obrnuto. U takvom prostoru mnogi posjetitelji vole raspodijeliti dan: dio vremena provesti bliže pozornici, dio malo dalje, s više zraka i prostora, pa se doživljaj lakše prilagodi osobnom tempu. Melbourne se vraća u Flemington Park, što nosi onu domaću, “institucionalnu” dimenziju, osobito zbog činjenice da je festival rođen u Melbourneu i da se često o njemu govori kao o gradu iz kojeg je krenuo jedan specifičan festivalski identitet. Adelaide Showgrounds i Arena Joondalup u Perthu predstavljaju važnu promjenu: u oba slučaja naglasak je na većem prostoru i boljoj produkciji, što je praktično i u smislu kretanja i u smislu gledanja nastupa. Veće pozornice i kvalitetniji produkcijski uvjeti mogu promijeniti način na koji doživljavate set, pogotovo kod izvođača koji imaju snažan vizualni sloj ili kompleksniji zvuk. Usto, promjena lokacije često znači i promjenu “navike publike”: gdje se okuplja, kako se kreće, gdje se radi pauza, kako se završava večer. Sve to su detalji koji na kraju odlučuju hoće li festival biti “dobar” ili “odličan”.

Zašto se ruta mijenja i zašto je to važno posjetiteljima

U pozadini promjena lokacija često su vrlo konkretni razlozi. Jedan dio priče vezan je uz infrastrukturne zahvate i urbanističke promjene koje utječu na to gdje se uopće može postaviti festival određenog kapaciteta. Kad se festival seli, nije riječ samo o estetici ili “novom početku”, nego o realnim uvjetima: dostupnost prostora, logistika, sigurnosni protokoli, mogućnost da se izvede određena produkcija i da se publika kreće bez prevelikih čepova. Za posjetitelje je to važno jer se njihov doživljaj često lomi na praktičnim stvarima: koliko vremena gube u gužvi, kako brzo dođu do pozornice, koliko je lako prebacivati se između nastupa i koliko se osjećaju sigurno i ugodno. Laneway Festival je u tom smislu zanimljiv jer je dovoljno velik da mora razmišljati “industrijski”, ali dovoljno kuriran da publika i dalje očekuje osobni doživljaj. Kad organizatori uvedu nove prostore, često pokušavaju zadržati ono što publika voli: jednostavno kretanje i osjećaj da u svakom trenutku imate izbor. U nekim sezonama spominje se i dodatna pozornica za dio datuma, što znači više izvođača, više paralelnih trenutaka i više razloga da unaprijed razmislite o vlastitom planu dana. To može biti sjajno za one koji žele širinu, ali i izazovno za one koji ne vole propuštati setove. U svakom slučaju, Laneway ostaje festival na kojem je planiranje dio zabave, a ne nužno obaveza.

Kako doživjeti dan bez da vas “proguta” program

Kod jednodnevnih festivala najčešći problem nije nedostatak sadržaja, nego višak. Laneway Festival često ima program u kojem se, ako ste znatiželjni, lako izgubite: uvijek postoji još jedan set “koji bi bilo dobro vidjeti”. Zbog toga je korisno pristupiti danu s tri razine prioriteta. Prva razina su nastupi koje stvarno ne želite propustiti. Druga razina su oni koje biste voljeli vidjeti ako se poklope s kretanjem i energijom. Treća razina su “otkrića” koja ćete odabrati u hodu, ovisno o raspoloženju, zvuku i atmosferi oko pozornice. Takav pristup smanjuje stres i povećava šansu da se prepustite trenutku, što je često i najbolji dio festivala. Ako dolazite zbog pop headlinera, vrijedi razmisliti o tome kako izgleda vrhunac večeri. Na Lanewayu se u takvim trenucima publika zgusne, a prostor promijeni karakter: manje je kretanja, više je stajanja, više je kolektivne reakcije. Ako želite dobar pogled, ranije zauzimanje pozicije je realnost, ali to često znači da propuštate dio drugih nastupa. Ako vam to nije važno, bolja strategija je ostati malo dalje, zadržati pregled i sačuvati energiju. U oba slučaja, iskustvo može biti snažno, samo je pitanje što tražite: fizičku blizinu ili komfor i kontinuitet dana. Za one koji dolaze zbog bendova, festival nosi dodatni element: zvuk i “udar” benda ponekad se bolje osjeti malo dalje od prvih redova, gdje se miks stabilizira. Kod izvođača s atmosferičnim ili slojevitim aranžmanima, poput kantautorskih imena, ponekad je čak bolje pronaći mirniju zonu, gdje se čuje više detalja i gdje vas ne gura masa. Laneway u tom smislu dopušta različite načine gledanja: može biti “party” iskustvo, ali i iskustvo slušanja, ovisno o tome gdje stanete i što odaberete.

Laneway i karijere izvođača

Jedan od razloga zašto se Laneway Festival stalno vraća u razgovore jest njegova sposobnost da pogodi trenutak u karijeri izvođača. Neki dolaze u fazi eksplozije popularnosti, neki u fazi konsolidacije, neki u fazi kada tek prelaze iz “kulta” u širu priču. Za publiku je to uzbudljivo jer dobiva osjećaj da je vidjela nešto “na vrijeme”. To je posebno vidljivo kad izvođač koji je do jučer bio ime za manju publiku odjednom pređe u glavne termine, ili kad se pjesme koje su bile internetski fenomen pretvore u kolektivni refren uživo. U tom kontekstu zanimljiv je i način na koji se festivalski nastupi ponekad vežu uz šire turneje. Neki izvođači, poput Alex G, znaju u isto vrijeme najaviti širu koncertnu rutu koja uključuje i Laneway datume, pa festival postaje dio većeg putovanja i priče. Za publiku to znači da isti izvođač može imati dvije vrste nastupa u relativno kratkom razmaku: festivalski, kraći i “hitovski”, te klupski ili dvoranski, duži i intimniji. Iako Laneway sam po sebi ne treba dodatni kontekst, ta povezanost s turnejama i rasporedima pojačava osjećaj da je festival u središtu sezone i da nije izolirani događaj, nego dio živog kalendara scene.

Što publika obično pamti i zašto se o festivalu priča

Kad se Laneway Festival prepričava, ljudi rijetko govore samo “bilo je dobro”. Pričaju o konkretnim trenucima: o setu koji je bio bolji nego što su očekivali, o pjesmi koja je odjednom postala osobna, o trenutku kad je cijela masa reagirala kao jedno. Na takvim događajima i sitnice postaju velike: promjena svjetla u sumrak, ulazak headlinera, neočekivani prijelaz u pjesmu koju svi znaju, ili nastup manjeg izvođača koji je “ukrao” dan. Laneway je posebno jak u tom “otkrivačkom” sloju: čak i ako dođete sa strogo definiranim planom, često ćete završiti s pričom o nekome tko vam nije bio na radaru. Publika pamti i atmosferu kretanja: ono zadovoljstvo kad uspijete uhvatiti dva dobra seta zaredom na različitim pozornicama, ili kad nađete mjesto s dobrim zvukom i shvatite da ste “pogodili”. Pamti i razgovore: tko je kamo otišao, tko je propustio što, tko je otkrio novo ime. Laneway u tom smislu nije samo niz nastupa, nego društveni događaj koji stvara zajednički jezik na neko vrijeme. I upravo tu se vraćamo na interes za ulaznice: ljudi ne traže samo ulaz u prostor, nego ulaz u iskustvo o kojem će se pričati. Ako se sve zbroji, Laneway Festival ostaje jedan od rijetkih događaja koji uspijeva biti i veliki spektakl i pametan kurirani izbor. Daje publiku za velike trenutke, ali i prostor za osobne, male trenutke koji se pamte jednako snažno. Njegova ruta kroz Australiju i Novi Zeland, s promjenama lokacija i nijansama po gradovima, samo dodatno naglašava da je riječ o živom festivalu koji se prilagođava, ali se ne gubi. I zato, kad se sljedeći put krene razgovarati o tome koji festival stvarno hvata puls sezone, Laneway se gotovo uvijek pojavi kao referenca: ne zato što je najglasniji, nego zato što zna spojiti scenu, publiku i trenutak u dan koji se pamti kao da je trajao dulje nego što je zapravo trajao. Izvori: - Rolling Stone AU/NZ — objava lineupa, datuma i popisa gradova te informacije o selekciji izvođača - ABC triple j — pregled lineupa i kontekst promjena lokacija, uključujući varijacije po gradovima - Urban List — sažetak novih lokacija i objašnjenje promjena rute te naglasak na produkcijskim nadogradnjama - Laneway Festival (službena stranica, rubrika o prethodnim lineupovima i povijesti) — povijesni kontekst nastanka i razvoj identiteta festivala - Southport Sharks — potvrda domaćinstva i osnovne informacije o Gold Coast postaji događaja - Wikipedia — opći povijesni pregled festivala, širenje po gradovima i osnovne činjenice o brendu događaja - Pitchfork — kontekst turnejskih rasporeda izvođača vezanih uz Laneway datume