Znanstvenici su utvrdili da je ljeto 2023. bilo najtoplije ljeto na sjevernoj hemisferi u posljednje dvije tisuće godina, gotovo četiri stupnja toplije od najhladnijeg ljeta u istom razdoblju.

Iako se često izvještava da je 2023. godina najtoplija zabilježena godina, instrumentalni dokazi dosežu najdalje do 1850. godine, a većina zapisa ograničena je na određene regije.

Korištenjem povijesnih klimatskih podataka iz godišnje rastućih godova drveća tijekom dva tisućljeća, znanstvenici sa Sveučilišta Cambridge i Johannes Gutenberg Sveučilišta u Mainzu pokazali su koliko je ljeto 2023. bilo izuzetno.

Čak i uzimajući u obzir prirodne klimatske varijacije tijekom stotina godina, 2023. je još uvijek bilo najtoplije ljeto od vrhunca Rimskog Carstva, premašujući ekstrema prirodne klimatske varijabilnosti za pola stupnja Celzija.

"Kada pogledate dugi vremenski tijek povijesti, možete vidjeti koliko je nedavno globalno zagrijavanje dramatično", rekao je suautor profesor Ulf Büntgen, s Cambridgeovog Odjela za geografiju. "2023. je bila izuzetno vruća godina, i ovaj trend će se nastaviti osim ako drastično ne smanjimo emisije stakleničkih plinova."

Rezultati, objavljeni u časopisu Nature, također pokazuju da je na sjevernoj hemisferi već prekršen Pariški sporazum iz 2015. godine o ograničenju zagrijavanja na 1.5°C iznad predindustrijskih razina.

Rani instrumentalni temperaturni zapisi, od 1850. do 1900. godine, su oskudni i nekonzistentni. Istraživači su usporedili rane instrumentalne podatke s velikim skupom podataka iz godova drveća i otkrili da je temperaturna osnovica iz 19. stoljeća korištena za kontekstualizaciju globalnog zagrijavanja nekoliko desetinki stupnja Celzija hladnija nego što se prethodno mislilo. Rekalibriranjem ove osnovice, istraživači su izračunali da su ljetni uvjeti 2023. na sjevernoj hemisferi bili 2.07°C topliji od prosječnih ljetnih temperatura između 1850. i 1900. godine.

"Mnoge rasprave koje vodimo o globalnom zagrijavanju povezane su s osnovnom temperaturom iz sredine 19. stoljeća, ali zašto je to osnovica? Što je normalno, u kontekstu stalno promjenjive klime, kada imamo samo 150 godina meteoroloških mjerenja?" rekao je Büntgen. "Samo kada pogledamo klimatske rekonstrukcije možemo bolje uzeti u obzir prirodnu varijabilnost i staviti nedavne antropogene klimatske promjene u kontekst."

Godovi drveća mogu pružiti taj kontekst, jer sadrže godišnje rezolvirane i apsolutno datirane informacije o prošlim ljetnim temperaturama. Korištenjem kronologija godova drveća istraživači mogu gledati mnogo dalje u prošlost bez nesigurnosti povezane s nekim ranim instrumentalnim mjerenjima.

Dostupni podaci iz godova drveća otkrivaju da je većina hladnijih razdoblja u posljednjih 2000 godina, poput Male antičke ledene dobi u 6. stoljeću i Male ledene dobi u ranom 19. stoljeću, slijedila velike vulkanske erupcije bogate sumporom. Ove erupcije izbacuju ogromne količine aerosola u stratosferu, što izaziva brzo hlađenje površine. Najhladnije ljeto u posljednjih dvije tisuće godina, 536. godine, slijedilo je jednu takvu erupciju, i bilo je 3.93°C hladnije od ljeta 2023. godine.

Većina toplijih razdoblja obuhvaćenih podacima godova drveća može se pripisati klimatskom obrascu El Niño, ili El Niño-južna oscilacija (ENSO). El Niño utječe na vrijeme širom svijeta zbog oslabljenih pasata u Tihom oceanu i često rezultira toplijim ljetima na sjevernoj hemisferi. Iako su El Niño događaji prvi put zabilježeni od strane ribara u 17. stoljeću, mogu se promatrati u podacima godova drveća mnogo dalje u prošlost.

Međutim, tijekom posljednjih 60 godina, globalno zagrijavanje uzrokovano emisijama stakleničkih plinova čini El Niño događaje jačima, rezultirajući toplijim ljetima. Trenutni El Niño događaj očekuje se da će se nastaviti do ranog ljeta 2024. godine, čime će vjerojatno ponovno biti oboreni temperaturni rekordi.

"Istina je da se klima uvijek mijenja, ali zagrijavanje u 2023. godini, uzrokovano stakleničkim plinovima, dodatno je pojačano uvjetima El Niño, tako da završavamo s dužim i ozbiljnijim toplinskim valovima i produženim razdobljima suše," rekao je profesor Jan Esper, vodeći autor studije sa Johannes Gutenberg Sveučilišta u Mainzu, Njemačka. "Kada pogledate veliku sliku, to pokazuje koliko je hitno da odmah smanjimo emisije stakleničkih plinova."

Istraživači napominju da, iako su njihovi rezultati robusni za sjevernu hemisferu, teško je dobiti globalne prosjeke za isto razdoblje jer su podaci oskudni za južnu hemisferu. Južna hemisfera također drugačije reagira na klimatske promjene, jer je daleko više prekrivena oceanom nego sjeverna hemisfera.

Istraživanje je djelomično podržano od strane Europskog istraživačkog vijeća.

Izvor: University of Cambridge