Globalna trgovina ulazi u godinu tarifne nesigurnosti
Globalna trgovina u 2026. ne ulazi kao prostor slobodnijeg protoka robe, kapitala i tehnologije, nego kao sustav sve snažnije obilježen političkim odlukama, industrijskim subvencijama, sigurnosnim procjenama i iznenadnim regulatornim zaokretima. Upravo na to upozorava UN-ova agencija za trgovinu i razvoj UNCTAD, koja u svojim najnovijim pregledima navodi da se međunarodna razmjena više ne može razumjeti samo kroz pitanje količine trgovine, nego i kroz pitanje uvjeta pod kojima se ta trgovina odvija. Kompanije zato sve manje planiraju prema starim pravilima globalizacije, a sve više prema procjeni geopolitičkog rizika, državnih potpora, carinskih režima i otpornosti opskrbnih lanaca. U takvom okruženju 2026. godina ne izgleda kao nastavak stare trgovačke normalnosti, nego kao razdoblje u kojem se pravila globalne razmjene ponovno pišu, često izvan klasične logike slobodnog tržišta.
Iako je globalna trgovina u 2025. prema preliminarnim procjenama dosegnula rekordnu razinu i prvi put premašila 35 bilijuna dolara, rast više ne znači i veću predvidljivost. UNCTAD procjenjuje da je vrijednost svjetske razmjene u 2025. porasla za oko sedam posto u odnosu na 2024., pri čemu su usluge ponovno rasle brže od robne trgovine. No isti skup podataka pokazuje i drugu stranu priče: tempo rasta usporava, a tržišni sudionici sve se manje suočavaju s jednim velikim šokom, a sve više s nizom manjih, ali učestalih političkih odluka koje kompliciraju planiranje. To znači da se poslovne strategije ne prilagođavaju samo cijenama sirovina, kamatama ili potražnji, nego i najavama novih tarifa, promjenama subvencijskih režima, pravilima o podrijetlu robe, sigurnosnim provjerama ulaganja i administrativnim preprekama koje sve češće imaju geopolitičku podlogu.
Tarife se vraćaju u središte gospodarske politike
Jedan od najuočljivijih trendova jest povratak carina kao aktivnog instrumenta industrijske i strateške politike. UNCTAD u siječanjskom pregledu za 2026. upozorava da su globalne tarife rasle tijekom 2025., ponajprije zbog mjera koje je uvodio SAD, te da se očekuje kako će vlade i u 2026. nastaviti koristiti carine radi postizanja industrijskih i sigurnosnih ciljeva. Drugim riječima, carina više nije samo zaštitni mehanizam za pojedini osjetljivi sektor, nego sredstvo kojim države pokušavaju oblikovati investicijske tokove, vratiti proizvodnju na politički prihvatljive lokacije i smanjiti ovisnost o konkurentskim gospodarstvima.
Ta promjena vidljiva je i na službenim transatlantskim odnosima. Europska komisija je 12. ožujka 2025. objavila da odgovara na nove američke carine na čelik i aluminij protumjerama prema uvozu iz SAD-a, ocjenjujući američke poteze neopravdanima. U kasnijim objavama iz svibnja iste godine Bruxelles je dodatno otvorio konzultacije o mogućim novim protumjerama i najavio pripremu postupaka u okviru Svjetske trgovinske organizacije. Na američkoj strani, Bijela kuća i Ured američkog trgovinskog predstavnika tijekom 2025. i početkom 2026. nastavili su objavljivati odluke kojima se tarife predstavljaju kao alat za zaštitu domaće proizvodnje, korekciju trgovinskih neravnoteža i odgovor na pitanje „ekonomske sigurnosti“. U praksi to znači da se carinski režim može promijeniti brže nego što proizvodna poduzeća mogu presložiti dobavne pravce, ugovoriti nove dobavljače ili promijeniti investicijske planove.
Nesigurnost postaje skuplja od same carine
UNCTAD u jednom od svojih najcitiranijih zaključaka iz 2025. upozorava da je neizvjesnost postala „nova tarifa“. Taj sažetak dobro opisuje sadašnje stanje međunarodne trgovine. Tvrtke se s višim troškovima često mogu nositi ako su pravila stabilna i ako unaprijed znaju kakav će režim vrijediti za šest mjeseci ili godinu dana. Ono što je mnogo teže jest poslovati u uvjetima u kojima se carine, izuzeća, sektorska ograničenja ili administrativni zahtjevi mogu mijenjati naglo, političkom odlukom i bez dugog prijelaznog razdoblja.
UNCTAD je u rujnu 2025. istaknuo da su iznenadne promjene tarifa, subvencija i trgovinskih ograničenja postale glavni izvor globalne nestabilnosti, a da neizvjesnost posebno pogađa zemlje i tvrtke koje nemaju dovoljno financijskog i logističkog kapaciteta za brzu prilagodbu. U istom smjeru ide i OECD, koji u svojim analizama otpornosti opskrbnih lanaca upozorava da geopolitičke napetosti, regulatorna neizvjesnost, prometna uska grla i klimatski poremećaji zajedno mijenjaju trgovački krajolik. Za izvoznike i uvoznike to znači da se rizik više ne mjeri samo kroz tečaj ili cijenu transporta, nego i kroz vjerojatnost da će određena ruta, tržište ili ulazna komponenta preko noći postati skuplja, sporija ili administrativno problematična.
Upravo zato je 2026. prije svega godina nepredvidivosti. Poslovni sektor ne suočava se samo s pitanjem hoće li neka država povećati carine, nego i s nizom dodatnih nepoznanica: hoće li se mjera odnositi na gotov proizvod ili i na njegove sastavne dijelove, hoće li postojati izuzeća za pojedine zemlje, hoće li pravila o podrijetlu robe biti postrožena, hoće li nova ograničenja utjecati i na logistiku, osiguranje, javnu nabavu ili pristup subvencijama. U takvom ambijentu i kratkotrajna neizvjesnost može biti dovoljno snažan razlog da kompanija odgodi ulaganje, promijeni dobavljača ili poveća zalihe, što onda dodatno proizvodi nove troškove i nove zastoje.
Lanci vrijednosti više se ne sele samo zbog cijene
Druga velika promjena odnosi se na globalne lance vrijednosti. U klasičnoj fazi globalizacije proizvodnja se premještala ondje gdje su troškovi rada, energije ili logistike bili povoljniji. Danas se ista odluka donosi uz puno širi skup kriterija: političku stabilnost, odnos zemlje s velikim silama, pristup subvencijama, pravila o izvoznim kontrolama, mogućnost sklapanja preferencijalnih sporazuma i otpornost infrastrukture. UNCTAD zato upozorava da geopolitika sve snažnije prekraja mape trgovine i ulaganja, dok OECD naglašava da sama relokalizacija proizvodnje unutar nacionalnih granica nije nužno rješenje jer može smanjiti rast i dugoročno oslabiti otpornost sustava.
Drugim riječima, svijet ne napušta međunarodnu razmjenu, ali je reorganizira. U opticaju su pojmovi poput nearshoringa, friendshoringa i diversifikacije izvora, no iza tih izraza stoji konkretna poslovna računica: kompanije traže zemlje koje nisu nužno najjeftinije, ali nude politički prihvatljiviji, regulatorno jasniji i logistički sigurniji okvir. To posebno vrijedi za strateške sektore poput poluvodiča, energetskih tehnologija, kritičnih sirovina, farmaceutike, obrambene industrije i napredne proizvodnje. Posljedica je da se globalna proizvodnja ne raspada, nego preslaguje, a dobitnici nisu uvijek najveće ekonomije, nego i takozvane „spojne“ zemlje koje uspijevaju privući proizvodne i trgovačke tokove između suparničkih blokova.
Ipak, ni ta prilagodba nije bez rizika. MMF u radu o obrascima trgovine u fragmentiranom svijetu upozorava da kratkoročne koristi od preusmjeravanja trgovine ne znače i dugoročnu sigurnost. Zemlje koje profitiraju kao posredničke ili alternativne proizvodne lokacije mogu istodobno postati ranjivije na buduće geopolitičke lomove, promjene investicijskih tokova i nove političke pritiske. To je važna poruka i za manje otvorene europske ekonomije: sama činjenica da dio proizvodnje dolazi bliže Europi ne znači automatski i stabilniji razvoj, ako cijeli sustav ostane ovisan o čestim političkim intervencijama.
WTO ostaje važan, ali više nije jedini okvir
Dodatnu težinu nesigurnosti daje činjenica da se multilateralni sustav pravila nalazi pod pritiskom. UNCTAD u pregledu za 2026. otvoreno navodi da je reforma Svjetske trgovinske organizacije na raskrižju. WTO i dalje ostaje ključna institucija za trgovinska pravila, notifikacije i rješavanje sporova, ali praksa posljednjih godina pokazuje da se sve više odlučujućih poteza povlači jednostrano, bilateralno ili u sklopu užih političkih i gospodarskih saveza. To ne znači da WTO nestaje, nego da mu je operativna moć oslabila upravo u trenutku kada bi predvidivost pravila bila najpotrebnija.
Za kompanije je to posebno važno jer slabljenje zajedničkog okvira povećava prostor za asimetrične i nagle poteze velikih ekonomija. Kada se ključne trgovačke odluke donose izvan šireg multilateralnog konsenzusa, rastu troškovi usklađivanja, pravne procjene i političkog praćenja. Tvrtke tada više ne proučavaju samo carinske tablice, nego i političke dokumente, industrijske strategije, zakone o nacionalnoj sigurnosti i programe subvencija. Posao vanjske trgovine tako postaje bliži upravljanju političkim rizikom nego tradicionalnom izvozu u kojem je glavno pitanje bilo tko nudi bolju cijenu i bržu isporuku.
Razvijene i zemlje u razvoju ne nose isti teret
Iako je neizvjesnost globalna, njezin teret nije ravnomjerno raspoređen. UNCTAD kontinuirano upozorava da manje i slabije diverzificirane ekonomije te mala i srednja poduzeća teže apsorbiraju šokove izazvane nepredvidivom trgovinskom politikom. Velike multinacionalne kompanije često imaju mogućnost prebacivanja proizvodnje, paralelnog ugovaranja više dobavljača ili privremenog skladištenja zaliha. Manja poduzeća takve instrumente uglavnom nemaju. Za njih i kratkotrajan poremećaj u jednoj fazi opskrbe može značiti gubitak tržišta, skuplje financiranje ili smanjenu profitabilnost.
To posebno pogađa države koje su snažno oslonjene na nekoliko izvoznih proizvoda ili na ograničen broj velikih tržišta. Ako takva zemlja istodobno nema snažne logističke alternative, domaće subvencijske kapacitete ili široku mrežu trgovinskih sporazuma, njezina je pozicija osjetljivija. UNCTAD u više navrata ističe da su upravo manje i siromašnije ekonomije najizloženije rastu troškova i trgovinskoj volatilnosti. U tom smislu 2026. nije samo godina globalnog preslagivanja, nego i godina u kojoj se razlike u otpornosti među državama mogu dodatno produbiti.
Europa između otvorenosti i obrane industrije
Za Europsku uniju današnje okolnosti stvaraju dvostruki pritisak. S jedne strane, europsko gospodarstvo snažno ovisi o međunarodnoj razmjeni i relativno otvorenom trgovinskom sustavu. S druge strane, politički pritisak raste da se domaća industrija zaštiti od dampinških praksi, globalne prekapacitiranosti i agresivnih subvencijskih politika drugih sila. Zato europska trgovinska politika istodobno govori jezikom otvorenosti i jezikom obrane. Reakcije Bruxellesa na američke carine na čelik i aluminij iz 2025. to jasno pokazuju: Komisija je naglasila da želi zaštititi europske radnike, potrošače i poduzeća, ali i da pritom nastoji odgovoriti „brzo i razmjerno“.
U isto vrijeme Europa vodi raspravu o tome kako sačuvati konkurentnost industrije u sektorima koji su ključni za zelenu i digitalnu tranziciju. To uključuje čelik, baterije, čiste tehnologije, sirovine i niz proizvodnih grana u kojima troškovi energije, klimatski ciljevi i globalna konkurencija već sada stvaraju snažne pritiske. Ako pritom raste i vanjskotrgovinska neizvjesnost, europski proizvođači dobivaju dodatni sloj rizika: osim pitanja cijene i potražnje moraju pratiti i moguće promjene pristupa američkom, kineskom ili drugim velikim tržištima. Za izvoznike iz Europe to znači da 2026. neće biti godina u kojoj je dovoljno imati kvalitetan proizvod, nego godina u kojoj će veliku težinu imati regulatorna priprema, brzina prilagodbe i sposobnost upravljanja opskrbnim rizicima.
Rast trgovine postoji, ali pod drugačijim pravilima
Važno je pritom izbjeći pojednostavljenu sliku prema kojoj se svjetska trgovina samo urušava. Službeni podaci pokazuju da se razmjena i dalje povećava, a UNCTAD ističe da su usluge i trgovina među zemljama globalnog juga u 2025. nadmašivale svjetski prosjek rasta. To znači da globalizacija nije nestala, ali se transformira. Umjesto jedinstvenog, relativno linearnog sustava sve više nastaje mozaik različitih režima, sporazuma, preferencija i ograničenja. U tom mozaiku rast može postojati, ali nije nužno ravnomjeran, ni politički neutralan, ni institucionalno jednostavan.
Zato se i pojam uspjeha u međunarodnoj trgovini mijenja. Nekada je bilo presudno ući na novo tržište uz konkurentnu cijenu i pouzdanu logistiku. Danas su jednako važni usklađenost s regulatornim pravilima, mogućnost dokazivanja podrijetla robe, sposobnost prelaska na alternativne dobavne pravce, razumijevanje subvencijskih okvira i procjena političke održivosti cijelog poslovnog modela. U takvim uvjetima trgovina sve manje izgleda kao spontani rezultat tržišnih sila, a sve više kao spoj tržišne efikasnosti i strateškog pozicioniranja.
Što 2026. znači za kompanije i vlade
Za kompanije će 2026. prije svega biti godina u kojoj planiranje mora postati fleksibilnije. To podrazumijeva detaljnije mapiranje dobavljača, veće oslanjanje na više izvora opskrbe, pažljivije praćenje trgovinske politike velikih sila i veću spremnost na brze promjene ugovora, ruta i tržišta. Za vlade, osobito u manjim otvorenim ekonomijama, izazov je još širi: kako povećati otpornost bez zatvaranja tržišta, kako zaštititi strateške sektore bez ulaska u skupu i neodrživu utrku subvencijama te kako zadržati privlačnost za ulaganja u svijetu u kojem investitori sve češće traže političku predvidivost jednako kao i porezne ili troškovne pogodnosti.
Središnja poruka najnovijih međunarodnih analiza zato je prilično jasna. Više nije dovoljno reći da se svijet kreće prema većem protekcionizmu. Preciznije je reći da ulazi u razdoblje u kojem trgovina ostaje velika i važna, ali postaje znatno političkija, složenija i skuplja za upravljanje. Carine su se vratile, regulatorni zahtjevi se množe, opskrbni lanci se preslaguju, a multilateralna pravila više ne jamče onu razinu stabilnosti na koju su se tržišta naviknula u prethodnim desetljećima. Upravo zato današnja gospodarska priča više nije samo koliko se trguje, nego pod kojim političkim uvjetima, uz kakve rizike i s koliko prostora za prilagodbu.
Izvori:- UNCTAD – siječanjski pregled trendova koji prema procjeni UN-ove agencije oblikuju globalnu trgovinu u 2026., uključujući rast tarifa, reformu WTO-a i preslagivanje lanaca vrijednosti- UNCTAD – analiza o tome kako neizvjesnost trgovinske politike, nagle promjene tarifa i subvencija te volatilnost pogađaju globalna tržišta- UNCTAD – procjena da je globalna trgovina u 2025. prvi put premašila 35 bilijuna dolara, uz sporiji zamah prema kraju godine- UNCTAD – sažetak deset ključnih trendova koji obilježavaju trgovinu u 2026., uključujući geopolitičku fragmentaciju i rast u uslugama- WTO – pregled trgovinskog monitoringa prema kojem je vrijednost uvoza pogođenog novim tarifama i drugim mjerama snažno porasla u razdoblju do kraja 2025.- OECD – pregled otpornosti opskrbnih lanaca s naglaskom na diversifikaciju, agilnost i ograničenja politike potpune relokalizacije proizvodnje- OECD – procjena da rast trgovinskih prepreka i neizvjesnost slabe globalne izglede rasta- MMF – rad o preusmjeravanju trgovine i ranjivosti takozvanih spojnih zemalja u uvjetima geoekonomske fragmentacije- Europska komisija – priopćenje od 12. ožujka 2025. o odgovoru EU-a na nove američke carine na čelik i aluminij- Europska komisija – objava o konzultacijama i mogućim dodatnim protumjerama EU-a u vezi s američkim tarifama- Bijela kuća – predsjednička odluka o prilagodbi režima uvoza čelika i aluminija u SAD- Ured američkog trgovinskog predstavnika – pregled aktualnih predsjedničkih tarifnih poteza i trgovinskih aranžmana SAD-a
Kreirano: utorak, 10. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini