Globalni rast 2026. ulazi u osjetljivu fazu: usporavanje više nije rubni scenarij
Globalno gospodarstvo u 2026. ne ulazi u recesiju kao osnovni scenarij, ali ulazi u razdoblje u kojem su izgledi krhkiji nego što se činilo prije samo nekoliko kvartala. Ratovi i geopolitičke napetosti ostaju snažan izvor neizvjesnosti, trgovinske barijere i regulatorni sukobi podižu troškove poslovanja, a tržišta rada u nizu zemalja i dalje pokazuju znakove zamora ispod površine. Uz to, inflacija se u velikom dijelu svijeta više ne kreće prema ciljevima s onom lakoćom kakvu su središnje banke očekivale nakon prvog vala smirivanja cijena. Zato se u stručnim krugovima sve češće govori o kombinaciji slabije potražnje, opreznijeg investiranja i tvrdokorne inflacije u pojedinim segmentima, osobito u uslugama i troškovima rada. To je kombinacija koja za vlade znači uži prostor za fiskalne poteze, za tvrtke skuplje planiranje i veći operativni rizik, a za kućanstva pritisak na realne prihode, štednju i potrošnju.
Više institucija vidi usporavanje, iako se razlikuju u procjenama
Najvažnije međunarodne institucije ne nude identičan broj za svjetski rast u 2026., ali zajednička poruka je jasna: rast će biti slabiji od pretpandemijskog prosjeka i izložen osjetnim silaznim rizicima. Međunarodni monetarni fond u siječanjskoj dopuni prognoza procjenjuje da bi globalni BDP u 2026. mogao porasti za 3,3 posto, što je nešto otporniji ishod nego u ranijim procjenama, ali uz upozorenje da rizici ostaju nagnuti prema dolje. Ujedinjeni narodi u izvješću World Economic Situation and Prospects 2026 idu opreznije i navode da bi svjetsko gospodarstvo ove godine moglo rasti 2,7 posto, ispod procijenjenih 2,8 posto za 2025. i osjetno ispod pretpandemijskog prosjeka od 3,2 posto. Svjetska banka u siječanjskom izdanju Global Economic Prospects također upozorava da je dugoročna slika slabija od kratkoročne otpornosti te da sadašnja putanja nije dostatna za snažnije smanjenje siromaštva i stvaranje radnih mjesta ondje gdje su najpotrebnija. Drugim riječima, i kada se izbjegne globalni pad, ostaje problem premalog i neujednačenog rasta.
Zašto je bojazan od sporijeg rasta ponovno u središtu rasprave
Razlog za pojačan oprez nije samo jedan šok, nego istodobno djelovanje više nepovoljnih faktora. Rat u Ukrajini i dalje opterećuje europsko gospodarstvo kroz sigurnosni rizik, proračunske troškove i poremećaje u regionalnoj trgovini. Napetosti na Bliskom istoku i druge geopolitičke krize zadržavaju osjetljivost energetskih i logističkih lanaca, čak i kada se dio robnih cijena spušta. Istodobno, trgovinska politika postaje sve nepredvidljivija: više carina, izvozne kontrole, sigurnosni uvjeti i tehničke prepreke znače da globalizacija ne nestaje, ali postaje skuplja i sporija. U takvom okruženju poduzeća manje ulažu u širenje kapaciteta, češće premještaju dobavne lance i više novca troše na otpornost nego na produktivnost. Posljedica je slabiji investicijski zamah upravo u trenutku kada je mnogim gospodarstvima potreban novi ciklus rasta.
Trgovinske napetosti više nisu usputna tema nego strukturni teret
Proteklih godinu dana dodatno su pokazala da trgovinske napetosti više ne djeluju kao povremena politička epizoda, nego kao trajna gospodarska činjenica. OECD je još u svojim prošlogodišnjim procjenama upozoravao da viši trgovinski zidovi i politička neizvjesnost slabe izglede rasta, a UN Trade and Development u siječanjskom ažuriranju za 2026. navodi da svjetska trgovina ulazi u godinu pod pojačanim pritiskom sporijeg rasta, geopolitičke fragmentacije, strožih nacionalnih pravila i skupljeg usklađivanja s regulativom. Svjetska trgovinska organizacija istodobno bilježi snažan rast vrijednosti robnog uvoza pogođenog novim carinama i drugim uvoznim mjerama. Za velike ekonomije to znači veći manevarski prostor za industrijsku politiku, ali za manje izvoznike i otvorena gospodarstva znači viši trošak prilagodbe. Hrvatska i slična europska gospodarstva posebno su osjetljiva jer ovise o potražnji većih partnera, cijenama energije i stabilnosti opskrbnih lanaca.
Energija više nije u vrhuncu krize, ali rizik nije nestao
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je energetski pritisak slabiji nego 2022. i 2023., i to je djelomično točno. Svjetska banka u posljednjem pregledu robnih tržišta očekuje daljnji pad ukupnih robnih cijena tijekom 2026., uz procjenu da će globalne cijene roba pasti na najnižu razinu u šest godina. No ta brojka ne znači da je energetski problem nestao iz makroekonomske jednadžbe. Prvo, niže prosječne cijene ne brišu rizik naglih skokova izazvanih ratom, sabotažama, poremećajima u prometu ili političkim odlukama velikih proizvođača. Drugo, energetska slika nije jednaka svugdje: dok bi naftno tržište moglo biti bolje opskrbljeno, tržišta plina ostaju osjetljiva na geopolitičke poremećaje i vremenske ekstreme. Treće, tvrtke i kućanstva ne osjećaju samo burzovne cijene energenata, nego i mrežarine, transport, osiguranje te šire troškove prelaska na sigurnije i čišće izvore. Zato energija više nije isključivo priča o jednoj dramatičnoj eksploziji cijena, nego o trajno višem stupnju neizvjesnosti.
Inflacija se spušta, ali ne dovoljno uredno da bi nestala zabrinutost
Velik dio 2025. obilježilo je uvjerenje da će inflacija postupno sići na ciljne razine i omogućiti lakše monetarno popuštanje. To se djelomično i dogodilo, ali ne ravnomjerno. MMF procjenjuje da će se globalna inflacija nastaviti smanjivati, no upozorava da se u pojedinim velikim gospodarstvima, osobito ondje gdje su domaća potražnja i tržište rada dulje ostali snažni, povratak na cilj odvija sporije. Europska središnja banka u svojim najnovijim objavama navodi da je inflacija u europodručju u siječnju 2026. iznosila 1,7 posto, pri čemu je energija imala negativan doprinos, dok su cijene hrane i pojedinih uslužnih kategorija ostale otpornije. Upravo je tu središnji problem za 2026.: ukupna inflacija može izgledati podnošljivije, ali temeljni cjenovni pritisci i dalje mogu usporavati spuštanje kamatnih stopa ili barem zadržavati oprez središnjih banaka. A kada je novac skuplji nego što bi tvrtke željele, slabije su investicije, zapošljavanje i potrošnja trajnih dobara.
Tržište rada ne šalje dramatične, ali šalje zabrinjavajuće signale
Na tržištu rada zasad nema globalnog sloma koji bi odmah upućivao na duboku krizu. Međunarodna organizacija rada procjenjuje da bi globalna stopa nezaposlenosti u 2026. mogla ostati na 4,9 posto, odnosno na približno 186 milijuna ljudi. Međutim, ista institucija upozorava da stabilna stopa nezaposlenosti ne znači i zdravo tržište rada. Napredak u kvaliteti poslova stagnira, nejednakosti ostaju izražene, a veliki broj ljudi i dalje radi u slabije plaćenim, nesigurnim ili nedovoljno produktivnim poslovima. Poseban je problem mladež, kao i zemlje u kojima demografski pritisci i niska ulaganja otežavaju otvaranje kvalitetnih radnih mjesta. Za makroekonomsku sliku to je važno zato što slabija kvaliteta zaposlenosti prije ili poslije udara na potrošnju, produktivnost i porezne prihode. Drugim riječima, formalna zaposlenost može ostati stabilna i dok se ekonomska kvaliteta rada pogoršava.
Fiskalni prostor sve je uži, a dug sve osjetljiviji
Jedan od razloga zbog kojih je 2026. osjetljivija od prethodnih godina jest i činjenica da su mnoge vlade već iscrpile dio manevarskog prostora. Nakon pandemije, energetske krize i ciklusa subvencija, proračuni su pod većim pritiskom, a kamate su više nego u razdoblju ultralakog novca. UN upozorava na ograničen fiskalni prostor i slabije investicije kao važne utege za globalnu aktivnost, dok MMF i OECD naglašavaju potrebu obnove fiskalnih pričuva. To za političare stvara neugodan izbor: pomoći građanima i gospodarstvu ili brže stabilizirati dug. Problem je što u uvjetima sporijeg rasta obje opcije postaju teže. Ako država troši previše, tržišta i rejting agencije mogu reagirati nervoznije; ako troši premalo, riskira dodatno hlađenje gospodarstva i rast socijalnog nezadovoljstva.
Velike ekonomije ne usporavaju istim tempom
Iza globalnog prosjeka krije se velika razlika među regijama. Sjedinjene Američke Države i dalje pokazuju veću otpornost zahvaljujući domaćoj potražnji, tehnološkim ulaganjima i snažnijem tržištu kapitala, ali i ondje međunarodne institucije upozoravaju da inflacija prema cilju ide sporije nego što se ranije mislilo. Kina ostaje ključna za svjetsku industriju, potražnju za sirovinama i regionalne lance vrijednosti, ali njezin rast više nije motor kakav je bio u prethodnim desetljećima. Ujedinjeni narodi procjenjuju da bi kinesko gospodarstvo 2026. moglo rasti 4,6 posto, nakon procijenjenih 4,9 posto u 2025., što je i dalje snažna stopa u apsolutnim razmjerima, ali niža od povijesnih obrazaca na koje se svijet naviknuo. Europa je pak izloženija vanjskim šokovima, skupljoj energiji i slabijoj industrijskoj dinamici, pa svaki novi poremećaj u trgovini ili sigurnosti ondje brže ostavlja trag na proizvodnji i izvozu.
Tvrtke ulaze u razdoblje skupljeg opreza
Za poslovni sektor problem nije samo u tome što bi rast mogao biti sporiji, nego što je raspon mogućih ishoda postao širi. Menadžment danas mora planirati uz više scenarija nego prije nekoliko godina: od mirnijeg snižavanja kamatnih stopa i stabilne potražnje do novog šoka cijena energije, carinskih udara ili poremećaja u dobavi ključnih komponenti. To vodi konzervativnijem ponašanju. Tvrtke odgađaju dio investicija, kraće ugovaraju nabavu, drže veće zalihe i više troše na osiguranje, sigurnost i usklađivanje s regulativom. Posebno su izloženi sektori s tankim maržama i visokom energetskom intenzivnošću, kao i izvoznici koji ovise o velikim tržištima zahvaćenima trgovinskim sporovima. U takvom okruženju ni formalno pozitivna stopa rasta ne mora značiti da se gospodarstvo doista osjeća zdravo na terenu.
Kućanstva osjećaju posljedice kroz cijene, kredite i nesigurnost
Za građane je globalna makroekonomska slika često apstraktna dok se ne prelije u tri vrlo konkretne stavke: cijene, rate i posao. Ako inflacija ostaje viša nego što bi bilo poželjno, troškovi hrane, stanovanja i usluga sporije se normaliziraju. Ako kamatne stope ne padaju brzo, krediti ostaju skuplji, a pristup stambenom financiranju teži. Ako poslodavci postanu oprezniji, usporava rast plaća, a nesigurniji radni odnosi postaju češći. Upravo zato scenarij sporijeg rasta uz tvrdokornu inflaciju privlači toliko pozornosti: on nije samo problem statistike, nego izravno utječe na svakodnevni život. U mnogim zemljama političke posljedice takve kombinacije već su vidljive kroz pad povjerenja, pritisak na socijalne transfere i jačanje zahtjeva za zaštitom domaće proizvodnje.
Tehnologija i umjetna inteligencija mogu pomoći, ali i pojačati nestabilnost
U dijelu prognoza pojavljuje se i optimističniji element: investicije povezane s umjetnom inteligencijom i digitalnom infrastrukturom u nekim su gospodarstvima ublažile udar neizvjesnosti. MMF ističe da su tehnološka ulaganja i povoljniji financijski uvjeti pomogli održati otpornost globalnog rasta. No isti izvor upozorava da bi pretjerano optimistična očekivanja o produktivnosti povezana s umjetnom inteligencijom mogla, u slučaju razočaranja, izazvati korekcije na tržištima i dodatno otežati financijske uvjete. To znači da tehnologija nije jednostavan spas, nego i novi kanal rizika. Ako donese stvaran rast produktivnosti, može pomoći gospodarstvu da lakše podnese više plaće i više troškove kapitala. Ako se pokaže da su očekivanja bila prenapuhana, korekcija bi mogla pogoditi ulaganja, potrošnju i raspoloženje investitora.
Što bi moglo pogoršati sliku tijekom godine
Najveći silazni rizici za 2026. zasad su prilično jasno identificirani. Prvi je nova eskalacija geopolitičkih sukoba koja bi ponovno podigla cijene energije ili poremetila prometne koridore. Drugi je daljnje zaoštravanje trgovinskih sukoba, osobito između velikih sila, što bi dodatno zakočilo razmjenu i ulaganja. Treći je financijski šok izazvan naglim promjenama očekivanja o inflaciji, kamatama ili tehnološkom sektoru. Četvrti je politički rizik unutar samih država, jer razdoblja sporijeg rasta često pojačavaju protekcionizam, socijalne napetosti i pritisak na javne financije. U pozadini svega ostaje i strukturni problem slabije produktivnosti u velikom dijelu svijeta, osobito ondje gdje su investicije u infrastrukturu, obrazovanje i inovacije nedostatne.
Što bi ipak moglo ublažiti usporavanje
Nije, međutim, sve nužno u znaku pogoršanja. Niže cijene dijela roba i energenata mogu rasteretiti uvoznike i potrošače, osobito ako ne dođe do novog geopolitičkog poremećaja. Daljnje smirivanje inflacije otvorilo bi prostor za pažljivije monetarno popuštanje i jeftinije financiranje. Stabilnija trgovinska pravila i manji politički sukobi mogli bi vratiti dio investicijskog povjerenja. A ako tehnološke investicije doista počnu davati šire učinke na produktivnost, neke bi ekonomije mogle izbjeći dublje usporavanje. Ipak, prema dostupnim podacima, to su trenutačno više uvjeti za ublažavanje rizika nego razlozi za snažan optimizam. Prevladavajuća poruka međunarodnih institucija jest da svjetsko gospodarstvo zasad ostaje na nogama, ali na sve nestabilnijem terenu.
Godina u kojoj će presudni biti povjerenje i predvidivost
U konačnici, 2026. se oblikuje kao godina u kojoj sama stopa rasta neće biti jedino mjerilo uspjeha. Jednako će važno biti koliko su vlade i središnje banke uspjele vratiti osjećaj predvidivosti, koliko su tvrtke spremne ulagati unatoč nesigurnosti te mogu li kućanstva ponovno računati na stabilnije cijene i sigurnije prihode. Globalni rast još nije stao, ali ulazi u fazu u kojoj je osjetljiviji na političke odluke, ratne eskalacije i pogrešne procjene nego u razdoblju prije pandemije. Zato je rasprava o sporijem rastu i tvrdokornoj inflaciji više od još jedne ekonomske teme: ona određuje kako će izgledati državni proračuni, poslovni planovi, investicijske strategije i svakodnevni troškovi milijuna ljudi tijekom godine koja je upravo počela.
Izvori:- Međunarodni monetarni fond – siječanjska dopuna svjetskih prognoza rasta i inflacije za 2026. (link)- Ujedinjeni narodi, UN DESA – izvješće World Economic Situation and Prospects 2026 o globalnom rastu, inflaciji i fiskalnim rizicima (link)- Svjetska banka – Global Economic Prospects, siječanj 2026., pregled globalnih makroekonomskih izgleda (link)- Svjetska banka – Commodity Markets Outlook o kretanju cijena roba i energije u 2026. (link)- Međunarodna organizacija rada – Employment and Social Trends 2026 o nezaposlenosti, kvaliteti rada i tržištu rada (link)- UN Trade and Development – Global Trade Update, siječanj 2026., o trgovinskim napetostima i promjenama u svjetskoj trgovini (link)- Svjetska trgovinska organizacija – pregled trgovinskih mjera i carinskih pritisaka u međunarodnoj trgovini (link)- Europska središnja banka – makroekonomske projekcije i najnoviji podaci o inflaciji u europodručju (link)
Kreirano: srijeda, 11. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini