Inflacija ponovno prijeti zbog nafte i geopolitičkog udara
Nagli povratak energije u središte globalne ekonomske priče ponovno otvara pitanje koje je još početkom godine izgledalo djelomično zatvoreno: vraća li se inflacijski pritisak upravo u trenutku kada su središnje banke počele ozbiljnije računati na postupno popuštanje monetarne politike. Posljednjih dana tržišta su dobila vrlo jasan signal da se raniji scenarij o mirnijem kretanju cijena može brzo promijeniti kada geopolitički šok pogodi naftu, prijevoz i očekivanja potrošača. Upravo zato novi rast cijena sirove nafte više nije samo tema za energetske analitičare, nego i za kućanstva, poslodavce, investitore i vlade koje ponovno moraju računati s mogućnošću skupljeg goriva, skupljeg transporta i sporijeg spuštanja kamatnih stopa.
Američka Uprava za energetske informacije objavila je 10. ožujka da je cijena Brenta od prosjeka od 71 dolar po barelu 27. veljače skočila na 94 dolara 9. ožujka, nakon početka vojne eskalacije na Bliskom istoku i snažnog poremećaja prometa kroz Hormuški tjesnac. Ista institucija upozorava da bi Brent mogao ostati iznad 95 dolara tijekom iduća dva mjeseca, prije mogućeg slabljenja u drugom dijelu godine, ali uz izričitu ogradu da sve ovisi o trajanju sukoba i opsegu prekida opskrbe. Drugim riječima, tržište je već dobilo cjenovni šok, ali još nije dobilo odgovor na pitanje je li riječ o kratkotrajnom udaru ili početku novog razdoblja povišene energetske nestabilnosti.
Nafta je opet ključni kanal prijenosa krize u cijene
Kada energija naglo poskupi, učinak se ne zaustavlja na benzinskim crpkama. Gorivo izravno ulazi u trošak prijevoza robe, zračnog prometa, logistike, poljoprivredne proizvodnje i dijela industrije, a neizravno se prelijeva na širi raspon potrošačkih cijena. Upravo zbog toga središnje banke obično ne gledaju samo trenutačni skok inflacije, nego i pitanje hoće li se skuplja energija preliti na usluge, plaće i inflacijska očekivanja. Ako kućanstva i poduzeća zaključe da će cijene opet dulje rasti, tada se mijenjaju i potrošačke odluke i politika cijena, a to je scenarij koji monetarne vlasti najteže žele izbjeći.
Do prije nekoliko tjedana činilo se da globalni dezinflacijski proces ipak napreduje. Eurostatovi podaci pokazali su da je godišnja inflacija u europodručju u siječnju iznosila 1,7 posto, dok je energija tada imala negativan doprinos ukupnoj inflaciji. U Sjedinjenim Državama je, prema američkom Zavodu za statistiku rada, ukupna inflacija u siječnju iznosila 2,4 posto na godišnjoj razini, uz 2,5 posto za temeljnu inflaciju bez hrane i energije. Ti podaci upućivali su na nastavak smirivanja cijena, iako ne podjednakom brzinom u svim segmentima gospodarstva. No energetski šok u međuvremenu je otvorio sasvim novo poglavlje, jer tržište sada više ne raspravlja samo o tome koliko se inflacija spustila, nego koliko bi se brzo mogla vratiti.
Hormuški tjesnac ponovno je postao globalna ekonomska točka pritiska
Središnji problem nije samo sama razina cijene nafte, nego osjetljivost globalne opskrbe na svaki poremećaj na Bliskom istoku. Hormuški tjesnac jedna je od najvažnijih svjetskih ruta za izvoz sirove nafte i ukapljenog plina, pa svaka prijetnja prolazu tankera gotovo trenutačno postaje i tržišni događaj. EIA u ožujskim projekcijama polazi od pretpostavke da je učinkovito zatvaranje tog pravca već smanjilo isporuke i izazvalo dodatno gašenje dijela proizvodnje u regiji. To je dovoljno da se promijeni ravnoteža na tržištu čak i prije nego što se osjete stvarni fizički manjkovi u svim zemljama uvoznicama.
Upravo zato i službene prognoze trenutačno imaju neuobičajeno širok raspon neizvjesnosti. Isti dokument američke energetske administracije ističe da je cijeli scenarij cijena izrazito osjetljiv na duljinu konflikta i brzinu povratka plovidbe kroz tjesnac. To znači da tržište više ne vrednuje samo ponudu i potražnju u uobičajenom smislu, nego i politički i sigurnosni rizik. Kada se taj rizik ugrađuje u terminske cijene, rastu troškovi zaštite od budućih poskupljenja, a to dodatno opterećuje kompanije koje ovise o gorivu i transportu.
OPEC+ pokušava smiriti tržište, ali ne uklanja glavni rizik
Važan detalj za razumijevanje sadašnje situacije jest i odluka osam članica OPEC+ od 1. ožujka. Skupina predvođena Saudijskom Arabijom i Rusijom objavila je da od travnja nastavlja postupno ukidanje dijela dobrovoljnih ograničenja proizvodnje te da će prilagodba iznositi 206 tisuća barela dnevno. Organizacija je pritom naglasila da zadržava punu fleksibilnost te da proizvodnju može povećati, zaustaviti ili ponovno smanjiti ovisno o tržišnim uvjetima. Poruka je jasna: proizvođači žele pokazati da imaju alat za reakciju, ali istodobno priznaju da su uvjeti nestabilni i da je oprez nužan.
Ta odluka sama po sebi ne jamči smirivanje cijena. Ako je problem prije svega u sigurnosti transporta i mogućim regionalnim zastojima, dodatne količine na papiru nisu dovoljne da odmah vrate osjećaj stabilnosti. Tržište zato vrlo pažljivo odvaja nominalno povećanje proizvodnje od stvarne sposobnosti da se sirovina bez većih prekida isporuči kupcima. U praksi to znači da i uz formalno veći plan proizvodnje cijena može ostati povišena ako ulagači procijene da je geopolitički rizik i dalje dominantan.
Središnje banke ponovno mjere koliko je inflacija doista pod kontrolom
Europska središnja banka u izjavi nakon sastanka od 6. ožujka navodi da je godišnja inflacija u veljači iznosila 2,4 posto, nakon 2,5 posto u siječnju, te da je energija i dalje izvor promjena u projekcijama. ECB izrijekom upozorava da geopolitičke napetosti stvaraju dvosmjerne inflacijske rizike preko energetskih tržišta, povjerenja potrošača i poslovnih ulaganja. U istoj izjavi banka procjenjuje da bi prosječna inflacija u europodručju trebala iznositi 2,3 posto u 2025., 1,9 posto u 2026. i 2,0 posto u 2027., ali uz napomenu da su više pretpostavke o cijenama energije već bile dovoljne za reviziju dijela projekcija.
To je važan signal zato što ECB ne govori samo o jednom kratkom poskupljenju, nego o mehanizmu preko kojeg energija može promijeniti širu sliku monetarne politike. Ako se rast cijena goriva pokaže prolaznim, središnja banka lakše može nastaviti s blažim pristupom. No ako energija opet pogura ukupnu inflaciju, a zatim se pritisak prelije i na druge segmente, svako novo snižavanje kamata postaje osjetljivije i politički i ekonomski. Drugim riječima, geopolitički udar na energiju trenutačno ne znači automatski zaokret monetarne politike, ali znači da prostor za opuštenije odluke više nije onoliko širok koliko se činilo početkom godine.
Sličan oprez vidljiv je i u američkim porukama. Federalne rezerve su krajem siječnja zadržale ciljanu kamatnu stopu u rasponu od 3,5 do 3,75 posto te naglasile da su neizvjesnosti oko gospodarskih izgleda i dalje povišene. Fed je pritom poručio da će odluke temeljiti na dolaznim podacima, inflacijskim pritiscima, očekivanjima i međunarodnim kretanjima. Takva formulacija sada dobiva dodatnu težinu jer međunarodna kretanja više nisu samo pozadinski rizik, nego konkretan kanal preko kojega energenti mogu ponovno pogurati cijene u najvećem svjetskom gospodarstvu.
Kućanstva prva osjećaju udar, ali posljedice su šire od goriva
Za građane je najvidljiviji dio problema rast cijena benzina i dizela, no stvarni učinak obično je mnogo širi. Skuplje gorivo može podići cijenu dostave, putovanja, avionskih karata, hrane i niza svakodnevnih usluga. Poslodavci istodobno dobivaju novi troškovni pritisak u trenutku kada se dio gospodarstava tek počeo prilagođavati nižoj inflaciji i nešto povoljnijim uvjetima financiranja. Ako kompanije procijene da je poskupljenje trajno, pokušat će ga prebaciti na krajnje cijene. Ako pak procijene da je riječ o kratkom šoku, veći dio tereta mogao bi privremeno završiti u maržama i investicijskim planovima.
Upravo je ta neizvjesnost razlog zbog kojega se tržišta ponašaju nervozno. Dionice osjetljive na potrošnju i prijevoz posebno su izložene scenariju u kojem kućanstva opet počinju odgađati veću potrošnju, dok istodobno rastu troškovi ulaznih sirovina i krediti ostaju relativno skupi. Za vlade je problem dvostruk: skuplja energija može povećati fiskalni pritisak kroz moguće potpore ili politički pritisak za intervenciju na tržištu goriva, a istodobno smanjuje prostor za labaviju proračunsku politiku.
Globalni rast još nije slomljen, ali geopolitički rizik postaje ozbiljniji
Međunarodni monetarni fond u siječanjskom ažuriranju svjetskih izgleda procijenio je da bi globalni rast u 2026. trebao iznositi 3,3 posto, uz očekivanje daljnjeg pada globalne inflacije. No IMF je pritom jasno naveo da među ključnim negativnim rizicima ostaje eskalacija geopolitičkih napetosti. U prijevodu, temeljni scenarij svjetskog gospodarstva još nije scenarij nove recesije, ali jest scenarij u kojem politički i sigurnosni šokovi mogu vrlo brzo pogoršati inflacijsku i investicijsku sliku.
To je posebno važno za Europu, koja i dalje ostaje osjetljiva na vanjske energetske udare. Iako je europska ovisnost o ruskoj energiji nakon 2022. bitno promijenjena, kontinent je i dalje izložen globalnim cijenama nafte i ukapljenog plina. Svaki veći poremećaj na Bliskom istoku zato ne djeluje samo kroz cijenu sirove nafte, nego i kroz šire očekivanje o troškovima energije, proizvodnje i transporta. Kada takav šok pogodi gospodarstvo koje još nema snažan investicijski zamah, rezultat može biti kombinacija slabijeg rasta i tvrdokornije inflacije.
Zašto tržišta sada drukčije gledaju na kamate
Do nedavno je dominantna tržišna teza bila da će 2026. u mnogim razvijenim gospodarstvima biti godina postupnog popuštanja monetarne politike. Pad inflacije, slabiji rast i umjerenije plaće otvarali su prostor za niže kamatne stope i lakše zaduživanje. Sada se ta računica ne poništava potpuno, ali postaje uvjetovana. Pitanje više nije samo kada će središnje banke smanjivati kamate, nego pod kojim energetskim i geopolitičkim pretpostavkama to mogu činiti bez rizika da ponovno potaknu inflaciju.
ECB je već naznačio da povećane geopolitičke napetosti stvaraju rizike i za rast i za inflaciju, dok Fed naglašava da prati i međunarodne čimbenike pri procjeni budućih poteza. Takav ton znači da će nekoliko idućih tjedana i mjeseci biti presudno za tržišna očekivanja. Ako se pokaže da je energetski udar kratak i da se opskrbni pravci stabiliziraju, tržište bi se moglo vratiti tezi o postupnom popuštanju. Ako se, međutim, šok produlji, cijene goriva i transporta mogle bi postati argument za opreznije ili odgođene rezove kamata.
Nije svaka inflacija ista, ali energija i dalje ima političku snagu
Važno je razlikovati ukupnu inflaciju od temeljne inflacije, jer središnje banke upravo na toj razlici grade velik dio svojih odluka. Energija zna biti izrazito volatilna i sama po sebi ne mora značiti dugotrajan inflacijski problem. Međutim, politička i društvena težina cijene goriva mnogo je veća od same statističke komponente u indeksu potrošačkih cijena. Kada građani vide poskupljenje na crpkama i na računima prijevoza, percepcija inflacije raste brže od ekonomskih modela, a to mijenja i ponašanje potrošača i politički pritisak na vlade i monetarne vlasti.
Zato se povratak nafte u središte priče ne može svesti na tehničku raspravu o baznim učincima. Riječ je o pitanju koliko je globalno gospodarstvo doista izašlo iz razdoblja izvanredne osjetljivosti na energetske poremećaje. Podaci iz Europe i SAD-a pokazivali su da je proces smirivanja cijena ušao u ozbiljniju fazu, ali najnoviji geopolitički udar podsjeća da dezinflacija nije linearna putanja. Jedan ozbiljan poremećaj na ključnom energetskom pravcu dovoljan je da se tržišne procjene kamata, potrošnje i rasta u vrlo kratkom roku promijene.
Trenutačno, prema dostupnim službenim projekcijama i tržišnim signalima, najtočnije je reći da svijet ne ulazi automatski u novi dugotrajni inflacijski val, ali da se rizik njegova povratka osjetno povećao. Cijena Brenta već je snažno reagirala, OPEC+ pokušava održati poruku o stabilnosti, a središnje banke ponovno vagaju koliko je dosadašnji napredak u obaranju inflacije čvrst. Za kućanstva i poduzeća to znači da razdoblje predvidljivijeg pada cijena još nije zajamčeno. Za tržišta znači da geopolitički događaj ponovno određuje ekonomsku agendu. A za kreatore politika znači da će sljedeći potezi ovisiti manje o željama za nižim kamatama, a više o tome hoće li se energetski šok brzo ispuhati ili će prerasti u novu, širu fazu inflacijskog pritiska.
Izvori:- U.S. Energy Information Administration – ožujska kratkoročna energetska prognoza s podacima o skoku Brenta, Hormuškom tjesnacu i projekciji cijena (link)- OPEC – priopćenje od 1. ožujka 2026. o prilagodbi proizvodnje osam članica OPEC+ i zadržavanju fleksibilnosti tržišne intervencije (link)- Europska središnja banka – monetarna izjava od 6. ožujka 2026. s procjenama inflacije i upozorenjem na geopolitičke rizike za energiju, rast i cijene (link)- Eurostat – službeni podaci o inflaciji u europodručju za siječanj 2026. i doprinosu energije ukupnoj stopi inflacije (link)- U.S. Bureau of Labor Statistics – objava o američkom CPI-u za siječanj 2026. i rasporedu objave novih podataka (link)- Federal Reserve – priopćenje nakon sastanka FOMC-a od 28. siječnja 2026. o zadržavanju kamatnih stopa i povišenoj neizvjesnosti izgleda (link)- Međunarodni monetarni fond – ažurirane svjetske gospodarske projekcije iz siječnja 2026. s upozorenjem na geopolitičke rizike (link)
Kreirano: srijeda, 11. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini