Kina spušta ambiciju rasta: Peking za 2026. cilja 4,5 do 5 posto i priznaje da stari model više ne daje isti zamah
Kina je za 2026. postavila cilj rasta bruto domaćeg proizvoda u rasponu od 4,5 do 5 posto, što je najniže službeno zacrtano povećanje gospodarstva u više desetljeća i jasan znak da Peking ulazi u novo razdoblje ekonomske prilagodbe. Odluka je objavljena 5. ožujka 2026. na otvaranju zasjedanja Nacionalnog narodnog kongresa u Pekingu, gdje je premijer Li Qiang predstavio ovogodišnje prioritete vlade. Sama formulacija cilja, koja ostavlja prostor da rezultat u praksi bude i bolji, pokazuje da kinesko vodstvo želi zadržati manevarski prostor u trenutku kada se istodobno suočava s dugotrajnom krizom u nekretninama, slabijom domaćom potražnjom, pritiscima na izvoz i sve osjetljivijim geopolitičkim okruženjem.
Za zemlju koja je desetljećima navikavala svijet na stope rasta od sedam, osam ili i više posto, ovakav raspon nije samo tehničko podešavanje nego politička poruka. Peking sada otvorenije nego prije priznaje da se kinesko gospodarstvo nalazi u prijelazu iz faze brzog širenja u fazu sporijeg, ali po vlastitim riječima “kvalitetnijeg razvoja”. U službenom obrazloženju kineskih vlasti naglašava se da cilj rasta mora biti usklađen s onim što je poželjno, ali i s onim što je realno izvedivo. Drugim riječima, kinesko vodstvo više ne pokušava svaku cijenu plaćati za visoke brojke, nego nastoji održati kontrolu nad procesom usporavanja i istodobno preoblikovati gospodarstvo za sljedeće desetljeće.
Zašto je granica od pet posto postala teško dostižna
Odluka o nižem cilju dolazi nakon što je kinesko gospodarstvo u 2025. prema službenim podacima poraslo za 5 posto i tako formalno ispunilo ranije postavljeni cilj. No iza te brojke ostala su vidljiva strukturna ograničenja. Jedan dio rasta održan je zahvaljujući izvozu i državnim poticajima, dok domaća potrošnja nije pokazala snagu kakvu bi vlast željela vidjeti u gospodarstvu te veličine. Upravo je to središnji problem kineskog modela u ovom trenutku: industrijska proizvodnja i dalje je snažna, tehnološki sektori napreduju, ali kućanstva troše oprezno, a tržište nekretnina i dalje djeluje kao uteg koji opterećuje osjećaj sigurnosti, zapošljavanje i vrijednost imovine.
Kineska vlada u ovogodišnjem izvješću izričito upozorava na “akutnu” neravnotežu između relativno snažne proizvodne ponude i slabije potražnje. To je važna formulacija, jer pokazuje da vlast više ne može ignorirati činjenicu da tvornice, izvozni kapaciteti i industrijska ulaganja sami po sebi nisu dovoljni da bi održali ritam rasta kakav je Kina imala u ranijim fazama razvoja. Usporavanje potrošnje ne pogađa samo trgovinu i usluge, nego se prelijeva i na širu ekonomsku psihologiju: kućanstva više štede, opreznije kupuju stanove, automobile i skuplju robu, a privatni sektor time dobiva signal da širenje više nije bez rizika.
Posebno je osjetljiv sektor nekretnina, koji je godinama bio jedan od glavnih oslonaca kineskog rasta. Nekretninski boom hranio je lokalne proračune, građevinski sektor, čitav niz pratećih industrija i osjećaj bogatstva milijuna kućanstava. Kad je taj model počeo pucati, posljedice nisu ostale zatvorene unutar građevinskih kompanija. Pad aktivnosti i cijena nekretnina pogodio je zapošljavanje, smanjio prihode lokalnih vlasti i oslablio povjerenje potrošača. Upravo zato Peking i dalje govori o stabilizaciji tržišta stanovanja kroz ciljane, lokalno prilagođene mjere, uključujući kontrolu nove ponude i smanjenje zalihe neprodanih stanova, ali bez povratka staroj politici masovnog napuhavanja tog sektora.
Potrošnja kao prioritet, ali bez velikog zaokreta
Jedan od najuočljivijih naglasaka kineske ekonomske politike za 2026. jest poticanje domaće potrošnje. Vlasti su najavile 250 milijardi juana iz ultra-dugoročnih posebnih državnih obveznica za programe zamjene automobila, kućanskih uređaja i druge robe novijim proizvodima, uz dodatnih 100 milijardi juana za koordinirane fiskalne i financijske mjere kojima bi se poduprla privatna ulaganja i potrošnja. Time Peking pokušava oživjeti potražnju bez dramatičnog, širokog paketa poticaja kakav je Kina koristila u nekim ranijim krizama.
Takav pristup otkriva granice kineske sadašnje strategije. Vlast želi više trošenja, ali ne želi odustati od kontrole nad ukupnim smjerom razvoja. Umjesto da snažno poveća socijalna izdvajanja, rastereti kućanstva ili dopusti veći rast privatne potrošnje kao glavnog motora ekonomije, Peking i dalje preferira ciljane programe, subvencije i poticaje koji se mogu uklopiti u širi industrijski plan. Međunarodni monetarni fond upravo zato upozorava da bi snažniji zaokret prema potrošnji tražio i dublje promjene: jaču socijalnu zaštitu, aktivniju fiskalnu podršku sektoru nekretnina i širi paket mjera koji bi kućanstvima dao više sigurnosti da troše, a manje razloga da gomilaju štednju iz opreza.
To je vjerojatno i ključna dilema kineske ekonomije u 2026. godini. Vlast dobro vidi da bez snažnije domaće potražnje nije lako postići održiviji rast, osobito u svijetu u kojem izvoz nailazi na više političkih i trgovinskih prepreka. Istodobno, kinesko vodstvo i dalje ne pokazuje spremnost da gospodarski model preokrene tako da kućanstva dobiju puno veći udio u raspodjeli rasta. Zbog toga sadašnja politika djeluje kao kompromis: potrošnja se gura naprijed, ali unutar okvira u kojem država i dalje određuje ritam, sektore i granice.
Tehnologija, čipovi i umjetna inteligencija ostaju srž strategije
Dok se na jednoj strani pokušava obnoviti domaća potražnja, na drugoj strani Kina još snažnije potvrđuje da ne odustaje od industrijske i tehnološke samodostatnosti. Službeni Peking najavio je da će ove godine gotovo 1,3 bilijuna juana fiskalnih sredstava usmjeriti u znanost i tehnologiju, što je rast od 7,1 posto u odnosu na prethodnu godinu. U fokusu su integrirani krugovi, robotika, takozvana ekonomija niskog zračnog prostora, napredna proizvodnja i primjena umjetne inteligencije kroz inicijativu “AI Plus”.
Ta dimenzija nije sporedni dodatak gospodarskoj politici, nego njezino središte. Kina time poručuje da sporiji rast ne znači povlačenje, nego preusmjeravanje. Umjesto da se oslanja na nekretnine i široko kreditno pumpanje, želi graditi gospodarstvo koje će veći dio dodane vrijednosti stvarati u sofisticiranoj proizvodnji, digitalnoj infrastrukturi, poluvodičima, industrijskim robotima i drugim sektorima gdje geopolitička ovisnost o vanjskim dobavljačima postaje strateški problem. U tom smislu, spuštanje cilja rasta nije znak odustajanja od ambicije, nego priznanje da se ambicija redefinira.
Kineski dužnosnici procjenjuju da bi industrije povezane s umjetnom inteligencijom do kraja razdoblja 15. petogodišnjeg plana, od 2026. do 2030., mogle premašiti vrijednost od 10 bilijuna juana. Slično se govori i o šest novih stupova rasta, među kojima su integrirani krugovi i inteligentni roboti, sektorima koji bi do kraja desetljeća trebali postati još važniji generatori “visokokvalitetnog razvoja”. Takav jezik jasno pokazuje da Peking vidi tehnološku utrku kao pitanje gospodarske otpornosti, izvozne konkurentnosti i nacionalne sigurnosti u isto vrijeme.
Vanjski pritisci sve više određuju kineski manevarski prostor
Niži cilj rasta nije moguće razumjeti bez vanjskog konteksta. Kina ulazi u 2026. s rekordnim trgovinskim suficitom iz 2025., ali i s osjetno složenijim međunarodnim okruženjem. Pritisci na kineski izvoz ne dolaze samo iz Sjedinjenih Američkih Država, nego i iz drugih gospodarstava koja sve otvorenije reagiraju na snažan prodor kineske robe, osobito u sektorima poput električnih vozila, industrijske opreme i tehnoloških komponenti. U službenim kineskim dokumentima zato se sve češće spominju vanjski šokovi, rastući geopolitički rizici i potreba da se slobodna trgovina obrani u svijetu koji postaje fragmentiraniji.
Uz trgovinske napetosti, kineske vlasti upozoravaju i na šire vanjske rizike, od geopolitičkih sukoba do oscilacija na financijskim tržištima. Narodna banka Kine već je signalizirala da je spremna fleksibilno koristiti instrumente monetarne politike, uključujući smanjenje obvezne pričuve i kamatnih stopa, kako bi se očuvalo povoljno monetarno okruženje. To znači da će Peking i dalje pokušavati održavati rast kombinacijom fiskalne i monetarne podrške, ali bez dojma panike i bez priznanja da je potrebna velika spasilačka intervencija.
U isto vrijeme, vlast nastoji poslati i političku poruku prema inozemstvu. Ministarstvo trgovine i drugi dužnosnici naglašavaju da Kina želi stabilizirati izvoz, ali i širiti uvoz te otvarati vlastito tržište za više poljoprivrednih proizvoda, potrošačke robe, napredne opreme i ključnih komponenti. Time Peking pokušava ublažiti dojam da je kineski model rasta jednosmjerno oslonjen na prodor robe prema van, iako praksa pokazuje da ravnoteža između jačanja domaće potražnje i očuvanja izvozne moći još nije postignuta.
Fiskalna podrška ostaje snažna, ali cilj je kontrolirano usporavanje
Vlada u Pekingu pritom ne skriva da će 2026. koristiti snažniju fiskalnu podršku. Službeni dužnosnici navode da će državni rashodi, novo izdavanje obveznica i transferi lokalnim vlastima dosegnuti rekordne razine, dok bi ukupna ulaganja u infrastrukturu, javne usluge i druga ključna područja, uključujući elektroenergetske mreže, računalnu infrastrukturu, obrazovanje i zdravstvo, trebala premašiti 7 bilijuna juana. To pokazuje da Kina ne ulazi u razdoblje štednje, nego u razdoblje drukčije raspodjele državne potpore.
Ipak, glavna razlika u odnosu na starije kineske pakete stimulacije jest u tome što se novac ne usmjerava dominantno u klasični građevinski i nekretninski ciklus, nego u infrastrukturu nove generacije, tehnološke sektore i selektivno jačanje potrošnje. Takav izbor otkriva dugoročni prioritet: održati rast dovoljno visok da se sačuva zaposlenost i društvena stabilnost, ali ne tako forsiran da dodatno napuše stare neravnoteže. U tom okviru raspon od 4,5 do 5 posto izgleda kao politički i ekonomski kompromis između realnosti i ambicije.
Važno je i to da je riječ o prvoj godini novog petogodišnjeg planskog ciklusa, pa cilj rasta za 2026. ima šire značenje od jednokratne brojke. On postavlja ton za razdoblje do 2030. i sugerira da će Kina u godinama koje dolaze živjeti s nižim, ali stabilnijim stopama rasta nego u prethodnim dekadama. Za ostatak svijeta to znači da se i očekivanja o kineskoj ulozi u globalnoj ekonomiji moraju prilagoditi: Kina ostaje golema i utjecajna, ali više nije ekonomija koja će sama po sebi svakih nekoliko godina proizvoditi novi investicijski val sličan onima iz ranijih faza urbanizacije i građevinskog booma.
Što niži cilj rasta zapravo govori o Kini
Najvažnija poruka ovogodišnje odluke nije samo da Kina usporava, nego da kinesko vodstvo to usporavanje sada nastoji institucionalizirati i predstaviti kao upravljani prijelaz. Time se želi spriječiti dojam slabosti i umjesto toga nametnuti narativ o transformaciji. U tom narativu, problemi u nekretninama, slaba potrošnja i vanjski pritisci nisu zanijekani, ali se prikazuju kao dio prijelaza prema novom modelu u kojem će veću težinu imati napredna proizvodnja, digitalna ekonomija, tehnološka samostalnost i snažnija domaća baza potražnje.
Koliko će taj prijelaz biti uspješan, ostaje otvoreno pitanje. Prema dostupnim podacima i procjenama međunarodnih institucija, Kina i dalje ima snažne industrijske kapacitete, širok fiskalni prostor i golem unutarnji tržišni potencijal. No jednako je jasno da dugotrajna kriza nekretninskog sektora, oprez potrošača i sve tvrđe geopolitičko okruženje više ne dopuštaju lagan povratak na stari obrazac rasta. Upravo zato raspon od 4,5 do 5 posto treba čitati kao priznanje ograničenja, ali i kao pokušaj da se usporavanje pretvori u novu razvojnu strategiju.
Za kineske građane i poduzeća to znači da će 2026. biti godina u kojoj će država nastaviti intervenirati, ali selektivno i s jasnim političkim prioritetima. Za inozemne ulagače i trgovinske partnere to je signal da Peking i dalje želi ostati motor globalne industrije i tehnologije, ali uz manju toleranciju prema vanjskoj ovisnosti. A za svjetsku ekonomiju to je podsjetnik da se druga najveća ekonomija svijeta mijenja dublje nego što sugerira sama jedna statistička meta: ne odustaje od rasta, ali sve očitije prihvaća da će budući kineski uspon biti sporiji, tvrđi i politički discipliniraniji nego u razdoblju kada je nekretninski sektor mogao prikrivati gotovo sve slabosti sustava.
Izvori:- State Council of the People's Republic of China – službena objava o cilju rasta kineskog gospodarstva za 2026. i objašnjenje zašto je postavljen raspon od 4,5 do 5 posto (link)
- National Bureau of Statistics of China – statističko priopćenje o gospodarskom i društvenom razvoju Kine u 2025., uključujući službene podatke o rastu BDP-a (link)
- State Council of the People's Republic of China – pregled politike za 2026. s podacima o potrošnji, obveznicama, infrastrukturnim ulaganjima i tehnološkim prioritetima (link)
- Associated Press – neovisni izvještaj s otvaranja Nacionalnog narodnog kongresa i analiza razloga zbog kojih je cilj rasta spušten (link)
- Međunarodni monetarni fond – analiza o potrebi snažnijeg oslanjanja Kine na domaću potrošnju, socijalnu zaštitu i potporu sektoru nekretnina (link)
Kreirano: subota, 07. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini