Nafta ostaje talac Bliskog istoka: svaki novi udar vraća strah od novog cjenovnog šoka
Tržište nafte posljednjih tjedana pokazuje koliko je globalna ekonomija i dalje osjetljiva na sigurnosne potrese u Perzijskom zaljevu. Cijene reagiraju gotovo na svaku novu informaciju o napadima na energetsku infrastrukturu, o sigurnosti tankerskih ruta i o mogućnosti da se dodatno poremeti promet kroz Hormuški tjesnac, najvažniju svjetsku usku točku za izvoz nafte i plina. I kada se tržište nakratko smiri i cijena popusti, nervoza ne nestaje. Razlog je jednostavan: trgovci, brodari, osiguravatelji i industrija računaju da je dovoljan jedan novi udar na terminal, plinsko polje, luku ili tanker da se očekivanja ponovno okrenu prema naglom poskupljenju. Upravo zato nafta više nije samo roba kojom se trguje na burzama, nego i pokazatelj razine geopolitičkog rizika koji se prelijeva na inflaciju, prijevoz, proizvodnju i kućne budžete diljem svijeta.
Najnovije procjene Međunarodne agencije za energiju pokazuju koliko je situacija ozbiljna. U izvješću objavljenom 12. ožujka 2026. IEA navodi da je globalna ponuda nafte u ožujku pod pritiskom velikog poremećaja, uz procjenu da se zbog rata i sigurnosnih ograničenja proizvodnja i izvoz iz regije naglo smanjuju. U istom izvješću navodi se da su cijene od izbijanja sukoba 28. veljače snažno oscilirale, da je Brent kratkotrajno bio nadomak 120 dolara po barelu, a zatim se spustio prema razini od oko 92 dolara. Sama činjenica da se u vrlo kratkom roku otvara tako širok raspon cijena govori da tržište ne trguje samo sadašnjom isporukom, nego prije svega budućim strahom. U takvom okruženju svaka vojna vijest ili informacija o prolasku brodova kroz zaljevske rute postaje cjenovno važna gotovo jednako kao i klasični podaci o zalihama ili potražnji.
Zašto je Hormuški tjesnac i dalje središte svjetske energetske nesigurnosti
Hormuški tjesnac spaja Perzijski zaljev s Omanskim zaljevom i Arapskim morem, ali njegova važnost daleko nadilazi geografiju. Prema američkoj Upravi za energetske informacije, kroz taj prolaz je 2024. prolazilo oko 20 milijuna barela nafte i naftnih derivata dnevno, što odgovara približno petini svjetske potrošnje te više od četvrtine svjetske pomorske trgovine naftom. Isti izvor upozorava da za velik dio tih količina nema stvarne alternative. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati raspolažu dijelom cjevovodne infrastrukture koja može zaobići tjesnac, ali ni približno ne postoji kapacitet koji bi u potpunosti nadomjestio zatvaranje ili duže ometanje prometa. To znači da Hormuz nije samo važan, nego praktično nezamjenjiv kada je riječ o izvozu zaljevskih proizvođača.
Dodatni problem je što se posljedice ne zaustavljaju na sirovoj nafti. Istim koridorom prolaze i velike količine ukapljenog prirodnog plina, ukapljenog naftnog plina, naftnih derivata i petrokemijskih sirovina. Američka EIA procjenjuje da je oko petine svjetske trgovine LNG-om u 2024. također prolazilo kroz Hormuz, a najveći dio završavao je na azijskim tržištima. To znači da svako ozbiljnije ometanje prometa kroz tjesnac ne podiže samo cijenu sirove nafte, nego prijeti i cijenama plina, električne energije, gnojiva, plastike, prijevoza i industrijskih poluproizvoda. Drugim riječima, riječ je o šoku koji se širi kroz čitav lanac troškova, od rafinerije i broda do tvornice, poljoprivrede i konačno potrošača.
UNCTAD je u analizi objavljenoj 10. ožujka upozorio da je riječ o jednom od najkritičnijih svjetskih pomorskih uskih grla te da su poremećaji već izazvali udar na energente, brodarski promet i globalne opskrbne lance. Ujedinjeni narodi navode da je broj dnevnih tranzita brodova kroz Hormuz nakon izbijanja sukoba pao gotovo do zastoja, uz procjenu pada od 97 posto u odnosu na prosjek iz veljače. To je iznimno važan podatak jer pokazuje da tržište ne reagira samo na retoriku i političke prijetnje, nego na stvarni fizički poremećaj kretanja robe. Kada brodovi ne prolaze, ili prolaze znatno rjeđe i pod puno skupljim uvjetima osiguranja, cijena barela postaje tek prvi korak u ukupnom poskupljenju.
Napadi na infrastrukturu mijenjaju logiku tržišta
Dosadašnje napetosti na Bliskom istoku tržišta su često tumačila kao politički rizik koji može, ali i ne mora završiti stvarnim prekidom opskrbe. Sada je situacija drukčija jer su, prema više medijskih i institucionalnih izvora, napadi zahvatili i samu energetsku infrastrukturu. Britanski Guardian je 17. ožujka izvijestio da su napadi prvi put pogodili i proizvodne kapacitete, uključujući plinsko polje Shah u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, iračko naftno polje Majnoon te luku i skladišni centar Fujairah. Fujairah je posebno važan jer predstavlja ključnu izlaznu točku za naftu koja zaobilazi unutarnje zaljevske rute. Kada takva točka dođe pod udar ili pod sigurnosna ograničenja, tržište više ne procjenjuje samo koliko je barela trenutačno nestalo, nego i koliko je cijeli izvozni sustav postao ranjiv.
Upravo se zato u analizi IEA naglašava da problem nije ograničen na bušotine i polja. Pod pritiskom su i rafinerije, plinski pogoni, terminali, skladišta i sam pomorski promet. Agencija procjenjuje da su zbog napada i nemogućnosti izvoza ugroženi i kapaciteti prerade, osobito u proizvodnji dizela, mlaznog goriva i ukapljenog naftnog plina. To je važna razlika u odnosu na pojednostavljeno promatranje tržišta kroz cijenu sirove nafte. Ako se poremete upravo srednje i teže vrste sirove nafte te proizvodi koji iz njih nastaju, udar na gospodarstvo može biti veći nego što pokazuje sam benchmark Brent. Rafinerije mogu imati problem s prilagodbom drugim vrstama sirovine, aviokompanije i logistika mogu osjetiti skuplje gorivo prije nego što to osjete vlasnici osobnih automobila, a industrija može ući u skuplju proizvodnju i prije nego što se rast cijena prelije u službene inflacijske statistike.
Zašto cijena ponekad padne, a strah ne nestaje
Na prvi pogled može djelovati proturječno to što cijena ponekad oslabi i nakon vrlo teških vijesti. No tržište ne reagira linearno. Jedan dio trgovaca zaključuje dobit nakon naglog rasta, drugi procjenjuju da će strateške rezerve i diplomatski pritisak ipak spriječiti najgori scenarij, a treći prate kratkoročne signale slabije potražnje, osobito ako visoke cijene počnu gušiti potrošnju. Međutim, pad cijene u takvim okolnostima ne znači povratak normalnosti. IEA izravno upozorava da je daljnji razvoj tržišta presudno vezan uz trajanje poremećaja i uz to hoće li se normalizirati prolaz kroz Hormuz. Dokle god je taj odgovor nejasan, volatilnost ostaje ugrađena u cijenu.
To potvrđuju i najnoviji službeni potezi. Države članice IEA 11. ožujka jednoglasno su odlučile staviti na tržište 400 milijuna barela iz hitnih rezervi, što je najveća koordinirana akcija takve vrste u povijesti agencije. U ažuriranju od 15. ožujka IEA navodi da će dio tih količina na tržište početi stizati odmah, pri čemu države Azije i Oceanije kreću prije, dok se dio iz Europe i Amerika očekuje krajem ožujka. Sama veličina intervencije pokazuje da vodeće potrošačke zemlje ne tretiraju ovu krizu kao prolazni poremećaj. Istodobno, ista agencija poručuje da je to tek tampon-zona, a ne trajno rješenje. Rezerve mogu kupiti vrijeme, ali ne mogu zamijeniti redovitu i sigurnu plovidbu kroz najvažniju svjetsku energetsku arteriju.
Inflacija, prijevoz i industrija: kako se geopolitički rizik pretvara u svakodnevni trošak
Kada poskupi nafta, prva i najvidljivija posljedica obično su skuplja goriva. No ekonomski učinak je širi i često sporiji, zbog čega ga potrošači osjete s vremenskim odmakom. Veći trošak energenata povećava trošak prijevoza robe, rada logističkih lanaca, proizvodnje plastike, kemikalija, gnojiva i niza industrijskih procesa koji izravno ili neizravno ovise o derivatima. UNCTAD upozorava da rast cijena energije, gnojiva, vozarina i osiguranja može povećati i cijenu hrane te dodatno pojačati troškove života, osobito u ranjivijim gospodarstvima. To je posebno važno za zemlje koje već imaju visok javni dug, slabiji fiskalni prostor ili veliku ovisnost o uvozu energije i prehrambenih inputa.
Azija je u ovoj krizi posebno izložena. Prema podacima EIA, oko 84 posto nafte i kondenzata te 83 posto LNG-a koji prolaze kroz Hormuz završava na azijskim tržištima, prije svega u Kini, Indiji, Japanu i Južnoj Koreji. Zbog toga su učinci mogućeg dužeg poremećaja ondje najizravniji, ali se vrlo brzo prenose i na Europu kroz više cijene energenata, skuplji transport i konkurenciju za alternativne dobavne pravce. Europa možda ne ovisi o Hormuzu u istoj mjeri kao azijski uvoznici, ali je i dalje izložena cjenovnom prelijevanju na globalnom tržištu. Kada barel poskupi za sve, malo je zemalja koje mogu ostati pošteđene.
Poseban rizik proizlazi iz činjenice da se ovakvi šokovi ne pojavljuju u praznom prostoru. Svjetsko gospodarstvo istodobno prati usporavanje rasta, više kamatne stope nego u razdoblju prije pandemije i pritisak na javne financije. U takvim okolnostima novi energetski šok djeluje kao dodatni porez na proizvodnju i potrošnju. Viši troškovi prijevoza povećavaju cijenu uvoza, skuplji derivati opterećuju kompanije s tankim maržama, a središnje banke dobivaju još jedan razlog za oprez. Tržište zato ne gleda samo koliko je barel danas, nego i koliko bi dulje razdoblje povišenih cijena moglo zakočiti investicije, industrijsku aktivnost i potrošnju.
Razlika između prognoza i stvarnosti na terenu
U normalnijim okolnostima tržište se oslanja na redovne procjene OPEC-a, IEA i drugih institucija o globalnoj potražnji i ponudi. OPEC u svom mjesečnom izvješću za ožujak i dalje računa s rastom svjetske potražnje za oko 1,4 milijuna barela dnevno u 2026., što pokazuje da organizacija u osnovnom scenariju i dalje vidi razmjerno čvrstu potrošnju. No krizna stvarnost posljednjih tjedana pokazuje koliko se temeljne projekcije mogu u kratkom roku naći pod pritiskom sigurnosnog šoka. IEA je zbog aktualnog sukoba već snizila procjenu rasta potražnje za 2026. na 640 tisuća barela dnevno te upozorila da više cijene i slabiji gospodarski izgledi počinju nagrizati potrošnju.
Ta razlika između OPEC-ova srednjoročnog optimizma i IEA-ina kriznog rezanja procjena ne znači nužno da je jedna strana u pravu, a druga u krivu. Ona prije pokazuje koliko je današnje tržište ovisno o tome promatra li se temeljni ekonomski trend ili izvanredni geopolitički događaj. U slučaju da se sigurnosna situacija smiri i promet kroz Hormuz postupno normalizira, rast potražnje može se ponovno oporaviti. Ako se, međutim, napadi na infrastrukturu, osiguravateljska ograničenja i rizik za brodove nastave, onda će se veće cijene pretvoriti u kočnicu za potrošnju i industriju. U ovom trenutku, prema dostupnim informacijama, upravo ta neizvjesnost objašnjava zašto su dnevne oscilacije tako velike.
Zašto brodovi, osiguranje i logistika sada vrijede gotovo koliko i sama nafta
Nafta ne dolazi na tržište sama od sebe. I kada postoji dovoljno proizvodnje, potrebni su sigurni terminali, raspoloživi tankeri, osiguranje, posade i luka koja može primiti teret. Zato je današnja kriza istodobno energetska i logistička. IEA u ažuriranju od 15. ožujka izričito naglašava da su za obnovu stabilnih tokova ključni adekvatni mehanizmi osiguranja i fizička zaštita brodova. Drugim riječima, nije dovoljno samo politički proglasiti da je ruta otvorena; potrebno je stvoriti uvjete u kojima će brodari doista pristati ploviti, a osiguravatelji preuzeti rizik po cijeni koja ne ubija ekonomsku isplativost.
UNCTAD dodaje da rastu ne samo cijene nafte i plina, nego i vozarine, bunker gorivo i premije osiguranja. To ima izravnu posljedicu na međunarodnu trgovinu i na cijenu brojnih roba koje s energetikom na prvi pogled nisu neposredno povezane. U praksi to znači da problem Hormuza nije ograničen na države izvoznice i uvoznice nafte. On se prenosi na kontejnere, poljoprivredne inpute, kemijsku industriju, metalski sektor i gotovo svaki lanac koji ovisi o pomorskom prometu. Zato su financijska tržišta nervozna čak i kada se ne govori o potpunom fizičkom nestanku barela. Ponekad je dovoljno da roba kasni, da brod ide duljim putem ili da trošak osiguranja eksplodira, pa da cijene krenu gore i bez formalne nestašice.
Što slijedi ako se eskalacija nastavi
Najveći rizik za tržište sada nije samo visoka cijena, nego trajanje nestabilnosti. IEA procjenjuje da je kroz Hormuz pogođeno gotovo 20 milijuna barela dnevnog izvoza sirove nafte i derivata, uz vrlo ograničene mogućnosti zaobilaženja. Ako bi takvo stanje potrajalo, strateške rezerve mogu ublažiti prvi udar, ali ne i trajno zamijeniti zaljevski izvozni lanac. Tada bi se pritisak postupno prelio s promptnih cijena na fizičko tržište, rafinerijske marže, raspoloživost pojedinih vrsta sirovine i konačno na troškove potrošača i industrije. Posebno osjetljivi ostali bi dizel, mlazno gorivo i petrokemijske sirovine, upravo zato što njihova proizvodnja ovisi o kvalitetama i logistici koje se ne mogu preko noći zamijeniti.
U takvom scenariju politički i vojni razvoj događaja ostao bi glavni tržišni indikator. Jedna potvrda sigurnijeg prolaza ili ozbiljnijeg primirja mogla bi sniziti cijene brže nego klasični podaci o zalihama. Jednako tako, novi udar na luku, terminal, rafineriju ili tanker mogao bi ponovno izbrisati svaki privremeni pad. Zato se može reći da nafta danas ne reagira samo na ponudu i potražnju, nego na samu razinu povjerenja da će zaljevski energenti doći do kupca bez prekida. Dok se to povjerenje ne vrati, tržište će ostati nervozno, a cijena barela i dalje će služiti kao dnevni barometar jednog mnogo šireg pitanja: koliko globalno gospodarstvo može izdržati novu veliku krizu na svom najosjetljivijem energetskom prolazu.
Izvori:- Međunarodna agencija za energiju (IEA) – Oil Market Report, ožujak 2026., procjene o ponudi, potražnji, zalihama i kretanju cijena (link)- Međunarodna agencija za energiju (IEA) – odluka od 11. ožujka 2026. o puštanju 400 milijuna barela iz hitnih rezervi (link)- Međunarodna agencija za energiju (IEA) – ažuriranje od 15. ožujka 2026. o provedbi puštanja rezervi i regionalnoj raspodjeli količina (link)- U.S. Energy Information Administration (EIA) – značaj Hormuškog tjesnaca za svjetsku trgovinu naftom i LNG-om te ograničene alternativne rute (link)- UN Trade and Development (UNCTAD) – Strait of Hormuz Disruptions: Implications for Global Trade and Development, pregled učinka na trgovinu, energiju, gnojiva i troškove prijevoza (link)- OPEC Monthly Oil Market Report, ožujak 2026. – projekcija svjetske potražnje za naftom u 2026. (link)- The Guardian, 17. ožujka 2026. – izvješće o napadima na proizvodne i izvozne energetske točke u UAE-u i Iraku te tržišnoj reakciji (link)
Kreirano: srijeda, 18. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini