Središnje banke ulaze u tjedan odluka pod ratnim pritiskom
Monetarna politika ponovno je ušla u fazu u kojoj kamatne stope više ne određuju samo domaći pokazatelji inflacije, plaća i potrošnje, nego i brzina kojom se geopolitički šokovi prelijevaju na cijene energije, transport i očekivanja ulagača. U srijedu 18. ožujka 2026. američki Fed završava dvodnevnu sjednicu, dok Europska središnja banka istoga dana započinje svoj sastanak i odluku objavljuje 19. ožujka. U istom razdoblju tržišta čekaju i odluke Bank of Englanda, Švicarske narodne banke i švedske Riksbanke. Takva koncentracija monetarnih odluka inače bi značila fokus na standardne makroekonomske teme, ali ovaj put središnje banke ulaze u odlučivanje u trenutku kada ratni rizik, skok cijena nafte i poremećaji u svjetskoj trgovini mijenjaju procjenu inflacijskog izgleda gotovo iz dana u dan.
Zato su i poruke guvernera važnije od same tehničke odluke o kamatama. Tržišta ne traže samo odgovor na pitanje hoće li stope ostati nepromijenjene ili će biti snižene, nego i signal smatraju li monetarne vlasti da je novi energetski šok prolazan ili postoji opasnost da se prelije na širi rast cijena. U okolnostima kada svako novo zaoštravanje na Bliskom istoku može promijeniti cijenu barela unutar jednog trgovinskog dana, čak i nijansirana promjena u formulaciji središnje banke može odmah pomaknuti prinose na obveznice, tečajeve valuta i očekivanja o daljnjem smjeru kamata.
Fed između smirene inflacije i prijetnje novog cjenovnog vala
Američki Fed u ovaj sastanak ulazi nakon što je u siječnju zadržao ciljanu stopu federalnih fondova u rasponu od 3,50 do 3,75 posto. U međuvremenu je objavljeno da je američki indeks potrošačkih cijena u veljači na godišnjoj razini iznosio 2,4 posto, što na prvi pogled sugerira nastavak postupnog smirivanja inflacije. No taj podatak obuhvaća razdoblje prije punog udara najnovijeg energetskog šoka, pa ulagači sada mnogo više gledaju unaprijed nego unatrag. Fed će zato, prema dostupnim pokazateljima, morati vagati dvije suprotne sile: s jedne strane slabiji zamah gospodarstva i želju da ne zakoči potražnju više nego što je potrebno, a s druge opasnost da rast cijena energenata i transporta ponovno uspori spuštanje inflacije prema ciljanih 2 posto.
Upravo je ta promjena u fokusu bitna za razumijevanje sadašnjeg trenutka. Kada je inflacija uglavnom domaći problem, središnja banka može relativno precizno procjenjivati učinak plaća, tržišta rada i kreditnih uvjeta. Kada se, međutim, pred monetarnu politiku postavi geopolitički šok koji udara preko nafte, osiguranja prijevoza, cijena brodskog transporta i globalnih lanaca dobave, prostor za sigurnu procjenu znatno se sužava. Fed u takvim okolnostima ne želi prerano popuštati, ali ne želi ni ostaviti dojam da će na svaki vanjski cjenovni udar odgovoriti dodatnim stezanjem politike ako se pokaže da je riječ o prolaznom poremećaju.
Posebno će se zato pratiti ton konferencije za novinare i eventualne nove projekcije rasta, nezaposlenosti i inflacije. Tržišta će iz svake rečenice pokušati iščitati vidi li Fed veći rizik u usporavanju gospodarstva ili u drugom valu inflacije. Takvo čitanje nijansi posljednjih je godina postalo gotovo jednako važno kao i sama odluka, jer promjena u komunikaciji često prije stvarnog poteza pomakne cijenu zaduživanja za države, kompanije i kućanstva.
ECB na sastanak dolazi s inflacijom ispod 2 posto, ali i s upozorenjima o neizvjesnosti
Europska središnja banka u veljači je zadržala tri ključne kamatne stope nepromijenjenima, pri čemu je kamatna stopa na depozitnu olakšicu ostala na 2,00 posto, a stopa za glavne operacije refinanciranja na 2,15 posto. Istodobno je poručila da bi se inflacija u srednjem roku trebala stabilizirati oko ciljanih 2 posto. Najnovija brza procjena Eurostata pokazala je da je godišnja inflacija u europodručju u veljači porasla na 1,9 posto, nakon 1,7 posto u siječnju. Na prvi pogled riječ je o razini koja bi mogla otvoriti prostor za blaži ton, ali sama ECB u zapisniku sa sastanka početkom veljače upozorava da su geopolitička neizvjesnost i nesigurnost oko trgovinske politike snažno porasle.
Za europodručje je problem posebno osjetljiv zato što se energetski i logistički šokovi ondje vrlo brzo pretaču u industrijske troškove, uvoznu inflaciju i raspoloženje poduzeća. Europa je već prošla jedno razdoblje u kojem se pokazalo da rat i energija mogu promijeniti monetarni krajolik mnogo brže nego što to sugeriraju klasični modeli. Zato ECB i sada inzistira da neće unaprijed zadavati putanju stopa, nego će odluke donositi od sastanka do sastanka. U praksi to znači da ni inflacija ispod 2 posto sama po sebi nije dovoljna za opušteniji pristup ako istodobno rastu rizici od novog poskupljenja nafte, plina i prijevoza.
U pozadini je i pitanje gospodarskog rasta. ECB već mjesecima pokušava održati ravnotežu između zaštite kredibiliteta u borbi protiv inflacije i potrebe da ne uguši oporavak u trenutku kada bi veća javna potrošnja na obranu i infrastrukturu mogla pomagati aktivnosti, ali vanjski šokovi ponovno pogoršati troškove i očekivanja. Zbog toga se na tržištima ne gleda samo hoće li stopa biti promijenjena, nego i hoće li Christine Lagarde ostaviti više prostora za kasnije olakšanje ili će naglasak staviti na oprez.
London, Zürich i Stockholm pod istim pritiskom, ali s različitim polazištima
U Ujedinjenom Kraljevstvu Bank of England u veljači je zadržao Bank Rate na 3,75 posto, pri čemu je odluka donesena tijesnom većinom od 5 prema 4. Sama podjela glasova govori da unutar odbora već postoji rasprava o tome je li gospodarstvu potrebno više potpore ili je inflacijski rizik još uvijek prevelik za brže popuštanje. Dodatni je problem to što se britansko gospodarstvo osobito brzo suočava s prijenosom promjena na energetskom tržištu na kućne budžete, hipotekarne troškove i tržišna očekivanja. Zbog toga bi i odluka koja formalno znači zadržavanje stope mogla biti protumačena vrlo različito, ovisno o tome bude li naglasak stavljen na slabiji rast ili na opasnost novog rasta cijena.
Švicarska narodna banka svoju odluku objavljuje 19. ožujka, a tržišta je prate i zbog tečajne dimenzije. Švicarski franak u razdobljima pojačane globalne nesigurnosti često jača kao sigurna valuta, što može ublažiti uvoznu inflaciju, ali i stvoriti probleme izvoznom sektoru. SNB zato tradicionalno mora voditi drukčiju vrstu ravnoteže od Feda ili ECB-a: osim cijena i rasta, pazi i na valutne pomake koji u kratkom roku mogu bitno promijeniti monetarne uvjete.
Švedska Riksbank, koja 19. ožujka također izlazi s odlukom, početkom godine zadržala je referentnu stopu na 1,75 posto. Švedska je specifična po tome što je ranije i snažnije osjetila usporavanje nekretninskog i kreditnog ciklusa, pa se svaka promjena globalnog raspoloženja brzo vidi na domaćem tržištu financiranja. I ondje je zato ključno pitanje isto: koliko dugo središnja banka može biti mirna ako je domaća inflacija pod većom kontrolom, ali vanjski šokovi ponovno prijete pogurati cijene prema gore.
Nafta je ponovno postala monetarna varijabla
Međunarodna agencija za energiju u ožujskom izvješću upozorila je da rat na Bliskom istoku stvara najveći poremećaj opskrbe na svjetskom tržištu nafte u povijesti, uz snažan pad tokova kroz Hormuški tjesnac i smanjenje proizvodnje u dijelu zaljevskih zemalja. Takva ocjena nije važna samo energetičarima nego izravno i središnjim bankama. Razlog je jednostavan: kad nafta snažno poskupi, rastu troškovi transporta, proizvodnje, grijanja i goriva, a zatim se dio tog udara postupno prelijeva i na šire potrošačke cijene. U tom trenutku monetarna politika više ne upravlja samo domaćom potražnjom, nego pokušava spriječiti da vanjski šok postane ukorijenjena inflacija.
Pritom nije presudna samo sama cijena barela. Jednako su važni i troškovi osiguranja, dostupnost tankera, rizici plovidbe i duljina opskrbnih ruta. Ako brodovi izbjegavaju pojedine pravce ili dolazi do usporavanja prolaza kroz ključne pomorske točke, tvrtke unaprijed ugrađuju veće troškove i sigurnosne marže u cijene. To je mehanizam zbog kojega središnje banke danas pomnije prate logistiku nego prije desetak godina. Inflacija više nije samo pitanje domaće potražnje i plaća, nego i otpornosti dobavnih lanaca.
Upravo je zato za monetarne vlasti opasna svaka pretpostavka da će energetski šok automatski brzo izblijedjeti. Ako kompanije i potrošači povjeruju da će više cijene trajati, mogu promijeniti svoje ponašanje: poduzeća agresivnije podižu cjenike, radnici traže veće plaće, investitori korigiraju očekivanja o stopama, a banke mijenjaju cijenu kreditiranja. Središnja banka tada više ne gasi samo trenutni požar, nego pokušava spriječiti širenje inflacijskog mentaliteta kroz cijelo gospodarstvo.
Trgovinska neizvjesnost dodatno komplicira sliku
Uz ratni i energetski pritisak, monetarnu sliku komplicira i trgovinska neizvjesnost. ECB je početkom ožujka u sažetku veljačke sjednice izrijekom naveo da je neizvjesnost trgovinske politike ponovno porasla, i to do razina viđenih ljeti 2025. Takvi signali važni su zato što trgovinske barijere, promjene carinskih režima i politički rizik oko dobavnih pravaca mogu djelovati inflatorno čak i kada domaća potražnja nije osobito snažna. U tom slučaju središnje banke suočavaju se s neugodnom kombinacijom: slabiji rast i istodobno tvrdokorniji rast cijena.
Za investitore je to osobito osjetljivo okruženje jer ruši jednostavne narative s tržišta. Ako gospodarstvo slabi, logika obično vodi prema sniženju stopa. Ako inflacija popušta, tržišta još više pojačavaju očekivanja popuštanja. Ali kada vanjski šokovi guraju energiju, transport i uvoznu inflaciju prema gore, a domaća aktivnost istodobno gubi zamah, nastaje scenarij u kojem središnje banke mogu ostati oprezne mnogo dulje nego što su tržišta donedavno očekivala. Upravo zbog toga i kratke izjave guvernera danas imaju težinu kakvu su u mirnijim razdobljima imale samo formalne projekcije.
Zašto su obveznice, dolar, euro i franak pod povećalom
Ovaj tjedan odluka zato nije važan samo za monetarne stručnjake nego i za svakoga tko prati cijenu zaduživanja država i kompanija. Ako Fed zazvuči tvrđe nego što tržište očekuje, prinosi na američke obveznice mogu porasti, dolar ojačati, a rizičnija imovina oslabjeti. Ako ECB naglasi da je inflacija formalno blizu cilja, ali da su vanjski rizici previsoki za brže olakšanje, europsko tržište obveznica moglo bi reagirati slično, uz korekciju očekivanja o budućim rezovima stopa. U Švicarskoj će pak svaka formulacija o tečaju i sigurnosnim tokovima kapitala biti važna za franak, dok će Bank of England kroz ton priopćenja utjecati i na hipotekarna očekivanja u Britaniji.
Drugim riječima, tržišta više ne reagiraju samo na to jesu li kamate promijenjene za 25 baznih bodova. Reagiraju na procjenu koliko je dubok problem, koliko bi mogao trajati i koliko su središnje banke spremne tolerirati kratkoročno višu inflaciju ako je izazvana ratom i energijom, a ne domaćim pregrijavanjem. To objašnjava zašto se sadašnje odluke prate gotovo u realnom vremenu kroz cijene valuta, terminske ugovore i prinose na državne obveznice.
Monetarna politika više ne može ignorirati geopolitičku ekonomiju
Najvažnija promjena koju donosi ovaj tjedan možda nije sama razina kamatnih stopa, nego činjenica da su središnje banke ponovno prisiljene voditi politiku u svijetu u kojem se granica između monetarne analize i geopolitičke ekonomije briše. Nekada je bilo dovoljno gledati inflaciju, plaće, kreditiranje i zaposlenost. Danas se gotovo jednako pažljivo prate Hormuški tjesnac, troškovi brodskog prijevoza, sigurnost energetskih pravaca i političke odluke koje mogu poremetiti trgovinu. To ne znači da su domaći podaci izgubili važnost, nego da više nisu dovoljni sami po sebi.
Zbog toga je sasvim moguće da se idućih mjeseci potvrdi scenarij u kojem formalna inflacija ostaje relativno blizu ciljevima, ali središnje banke ipak odgađaju snažnije popuštanje jer ne žele riskirati novi cjenovni val. U takvom okruženju i jedna rečenica o “povišenoj neizvjesnosti”, “budnom praćenju energenata” ili “odlučivanju od sastanka do sastanka” može imati veću težinu od same odluke o nepromijenjenoj stopi. Upravo zato ovaj tjedan nadilazi uobičajeni ritam kalendara središnjih banaka: on pokazuje da borba protiv inflacije u 2026. više nije samo domaća ekonomska priča, nego i izravna posljedica rata, energije i lomova u globalnoj trgovini.
Izvori:- Federal Reserve – kalendar i informacije o sastancima FOMC-a za 2026., uključujući sjednicu 18. ožujka 2026. (link)
- Federal Reserve – priopćenje nakon sjednice od 28. siječnja 2026., s potvrdom raspona federalnih fondova od 3,50 do 3,75 posto (link)
- U.S. Bureau of Labor Statistics – službeno izvješće o CPI-u za veljaču 2026., s godišnjom inflacijom od 2,4 posto (link)
- ECB – kalendar sjednica Upravnog vijeća, uključujući monetarni sastanak 18. i 19. ožujka 2026. (link)
- ECB – odluka o monetarnoj politici od 5. veljače 2026., s nepromijenjenim ključnim kamatnim stopama (link)
- ECB – zapisnik sa sastanka 4. i 5. veljače 2026., s naglaskom na rast geopolitičke i trgovinske neizvjesnosti (link)
- Eurostat – brza procjena inflacije u europodručju za veljaču 2026., s rastom na 1,9 posto (link)
- Bank of England – odluka iz veljače 2026. o zadržavanju Bank Ratea na 3,75 posto i najava iduće odluke 19. ožujka 2026. (link)
- Bank of England – raspored sjednica MPC-a u 2026., uključujući objavu 19. ožujka 2026. (link)
- Swiss National Bank – službeni raspored događaja s monetarnom procjenom zakazanom za 19. ožujka 2026. (link)
- Sveriges Riksbank – kalendar za 2026., uključujući ožujsku odluku i konferenciju 19. ožujka 2026. (link)
- Sveriges Riksbank – monetarna odluka iz siječnja 2026. o zadržavanju referentne stope na 1,75 posto (link)
- IEA – Oil Market Report za ožujak 2026. s procjenom najvećeg poremećaja opskrbe na svjetskom tržištu nafte u povijesti (link)
Kreirano: srijeda, 18. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini