Euroliga 2025./2026.: sezona u kojoj je europska košarka raširila kartu i stisnula gas

Kad se Euroliga 30. rujna 2025. otvorila s 20 klubova i kalendarom od 38 kola, bilo je jasno da više nema prostora za spor ulazak u sezonu. Ovo je prva godina proširenog formata i prva bez starog sponzorskog naslova Turkish Airlines u imenu natjecanja, ali na parketu je ostalo sve ono zbog čega je Euroliga i dalje najtvrđa klupska liga izvan NBA-a: putovanja bez predaha, gostovanja na rubu buke i momčadi koje se kažnjavaju za jednu lošu večer, ne za jedan loš mjesec. Do 7. travnja 2026. osnovni dio još nije zaključen, ali slika se već dovoljno izoštrila da se vidi tko juri prema doigravanju, a tko je ostao zarobljen između jedne velike pobjede i previše propuštenih večeri. Na vrhu su Olympiacos i Fenerbahce s omjerom 23-12, odmah iza njih Real Madrid i Valencia s 22-13, a u zoni koja vodi ravno u četvrtfinale još su Hapoel IBI Tel Aviv i Žalgiris. Iza njih se već gužvaju Panathinaikos, Barcelona, Crvena zvezda i Monaco, momčadi koje bi danas igrale play-in i u nekoliko dana mogle otići iz snova o Final Fouru u ljetni raspad analiza. Ispod crte su još uvijek Maccabi, Dubai i Milano, dovoljno blizu da svaka večer mijenja raspored živaca po cijeloj tablici.

Kako izgleda format kad liga naraste na 20 klubova

Euroliga je za sezonu 2025./2026. prešla na dvokružni sustav s 20 sudionika, što znači da svatko igra protiv svakoga doma i u gostima, ukupno 38 utakmica u osnovnom dijelu. Prvih šest momčadi ide izravno u doigravanje. Klubovi od 7. do 10. mjesta ulaze u play-in: sedmi i osmi igraju jednu utakmicu za prolaz u četvrtfinale, deveti i deseti igraju eliminacijski susret, a pobjednik tog dvoboja zatim ide na poraženog iz ogleda 7-8 za posljednju ulaznicu među osam. Četvrtfinala se igraju na tri dobivene utakmice, a završnica je ponovno Final Four, samo bez utakmice za treće mjesto. Polufinala su zakazana za 22. svibnja, a finale za 24. svibnja 2026. Takav raspored ne oprašta ni bogatima ni pametnima. U starom ritmu od 34 kola moglo se preživjeti pokoji loš tjedan. U novom ritmu, s 38 utakmica, dodatnim putovanjima i dvostrukim kolima koja stižu rano u sezonu, dubina rostera više nije luksuz nego osnovni uvjet opstanka. Zato se i vidi zašto su Olympiacos, Fenerbahce, Real i Valencia dugo držali vrh: ne zato što su samo bolji u petorci, nego zato što manje pucaju kad raspored postane surov.

Tko igra ovu Euroligu

U sezoni 2025./2026. sudjeluju Anadolu Efes Istanbul, AS Monaco, Baskonia Vitoria-Gasteiz, Crvena zvezda Meridianbet Belgrade, Dubai Basketball, EA7 Emporio Armani Milan, FC Barcelona, FC Bayern Munich, Fenerbahce Beko Istanbul, Hapoel IBI Tel Aviv, LDLC ASVEL Villeurbanne, Maccabi Rapyd Tel Aviv, Olympiacos Piraeus, Panathinaikos AKTOR Athens, Paris Basketball, Partizan Mozzart Bet Belgrade, Real Madrid, Valencia Basket, Virtus Bologna i Žalgiris Kaunas. To je popis koji lijepo pokazuje gdje je Euroliga danas. Tu su stari vladari dvorana iz Atene, Pireja, Madrida, Barcelone i Beograda, ali i novi projekti. Dubai Basketball postao je prvi klub izvan Europe, ako se izuzmu izraelski predstavnici, koji igra ovo natjecanje. Hapoel IBI Tel Aviv ušao je kroz EuroCup i donio novu energiju, a Valencia se vratila kao klub koji više ne želi biti prolazni gost nego stalni faktor. Na parketu to znači sudar stilova i biografija. Olympiacos i dalje vozi na tvrdoći, kontroli ritma i unutarnjoj hijerarhiji. Fenerbahce je branitelj naslova i opet izgleda kao momčad koja zna kada utakmicu treba slomiti obranom, a kada je ukrasti iskustvom Wadea Baldwina, Marka Gudurića i Nigela Hayes-Davisa. Real Madrid i dalje ima onu staru europsku auru kluba kojemu svaka serija izgleda kao prirodno stanje, a Panathinaikos opet igra sezonu s ambicijom osme zvjezdice, oslonjen na imena poput Kendricka Nunna, Kostasa Sloukasa, Jeriana Granta i Juanacha Hernangomeza. Monaco i dalje vrti napad oko Mikea Jamesa i brzine svojih bekova, Baskonia živi od šuterskih eksplozija Markusa Howarda, a Crvena zvezda i Partizan kao i uvijek nose pola grada na leđima. Tu su i druge prepoznatljive figure ove sezone: Shane Larkin u Efesu, Nikola Mirotić i Shavon Shields u Milanu, Codi Miller-McIntyre i Chima Moneke u baskijskoj priči, Walter Tavares i Facundo Campazzo u madridskom okviru, Kevin Punter i Jan Vesely u Barceloni, Carsen Edwards u Bayernu, Theo Maledon i Nando De Colo više nisu isti europski trenutak nego podsjetnik koliko se brzo Euroliga obnavlja, dok Žalgiris opet izgleda kao klub koji iz sustava i discipline iscijedi više nego što roster na papiru obećava.

Arene: mjesta na kojima se Euroliga zapravo igra

Euroliga se ne može opisati bez dvorana. Ovo je sezona u kojoj se opet vidi da natjecanje ne čine samo rosteri nego i akustika, pritisak i osjećaj da svaki napad dolazi kroz zid buke.

• Panathinaikos – Telekom Center Athens, Atena, 18.989
• Partizan – Belgrade Arena, Beograd, 18.386
• Crvena zvezda – Belgrade Arena, Beograd, 18.386
• Real Madrid – Movistar Arena, Madrid, 17.453
• Baskonia – Fernando Buesa Arena, Vitoria-Gasteiz, 15.504
• Žalgiris – Žalgiris Arena, Kaunas, 15.415
• Fenerbahce – Ülker Sports and Event Hall, Istanbul, 13.800
• Milano – Mediolanum Forum, Assago, 12.700; dio utakmica i u Allianz Cloud Areni, 5.420
• Olympiacos – Peace and Friendship Stadium, Pirej, 11.640
• Maccabi – Menora Mivtachim Arena, Tel Aviv, 10.383
• Virtus Bologna – Virtus Arena, Bologna, 9.980; u dijelu termina i PalaDozza, 5.570
• Bayern – SAP Garden, München, 11.500
• Barcelona – Palau Blaugrana, Barcelona, 7.585
• Monaco – Salle Gaston Médecin, Fontvieille, 4.700
• Anadolu Efes – Basketball Development Center, Istanbul, 10.000
• Dubai Basketball – Coca-Cola Arena, Dubai, 13.221; dio europskih termina i u Sarajevu, Juan Antonio Samaranch Olympic Hall, 12.000
• Hapoel IBI Tel Aviv – Arena 8888 Sofia, 12.373, te Arena Botevgrad, 4.500
• LDLC ASVEL – Astroballe, Villeurbanne, 5.556
• Paris Basketball – Adidas Arena, 8.000; za veće večeri i Accor Arena, 15.705
• Valencia Basket – Roig Arena, Valencia, 15.600

Samo iz tih brojki vidi se kolika je širina doživljaja. U Monacu je sve stisnuto i blisko, gotovo komorno. U Kaunasu i Beogradu dobiješ dojam da publika diše s loptom. U Madridu i Ateni prostor je veći, ali ni tamo nema zraka kad utakmica uđe u zadnje tri minute. Paris i Valencia donijeli su novu infrastrukturu i drukčiju, moderniju scenografiju, a Hapoelova i dijelom Dubajeva sezona podsjećaju da Euroliga 2025./2026. nije samo sportska priča nego i logistička.

Što sezona 2025./2026. već sada govori

Brojke ove sezone pokazuju da proširenje nije ubilo kvalitetu, nego ju je razlilo preko više gradova. Prema podacima zaključenima 27. ožujka 2026., prosječna posjećenost iznosila je 9.503 gledatelja po utakmici, a ukupno je na tribinama bilo više od 3,12 milijuna ljudi. Najveća zabilježena posjeta bila je 21.854 gledatelja na beogradskom derbiju Partizana i Crvene zvezde 12. prosinca 2025. Najefikasnija utakmica sezone zasad je ludi Barcelonin 134:124 protiv Baskonije nakon tri produžetka, dok je jedna od najupečatljivijih razlika viđena kad je Olympiacos pregazio Partizan 104:66 u Beogradu. Na individualnoj razini sezona je do kraja ožujka imala i jasne lidere: Kendrick Nunn bio je prvi strijelac s 19,7 poena po utakmici, Nikola Milutinov vodeći skakač sa 7,1 skokom, a Codi Miller-McIntyre najbolji asistent sa 7,4 asistencije. Te brojke ne vrijede samo kao ukras. Nunn objašnjava zašto Panathinaikos i dalje može preživjeti i kad utakmica ode u kaos. Milutinov je jedan od razloga zašto Olympiacos izgleda čvrsto i kad napad ne cvjeta. Miller-McIntyre je dokaz da se i u turbulentnoj sezoni može držati tempo cijele momčadi.

Od Berlina do Abu Dhabija, pa natrag u Atenu

Posljednja dva dovršena završna turnira dobro objašnjavaju gdje je Euroliga bila prije ove sezone. U Berlinu 2024. Panathinaikos je u finalu pobijedio Real Madrid 95:80 i uzeo sedmi europski naslov, prvi nakon 2011. Bila je to večer u kojoj je Kostas Sloukas vodio utakmicu kao stari organizator pljačke, Kendrick Nunn dodao vatru, a Panathinaikos se iz statusa povratnika vratio među prvake. Godinu poslije, 2025., naslov je otišao Fenerbahceu. U Abu Dhabiju je turski klub pobijedio Monaco 81:70 i postao prvak Europe drugi put u povijesti. Nigel Hayes-Davis odigrao je finalnu utakmicu za naslovnicu, ubacio 23 poena i uhvatio 9 skokova, a Fenerbahce je pobjedu prelomio četvrtom četvrtinom, onako kako ozbiljne momčadi obično i osvajaju trofeje: bez panike, bez viška pokreta, s jasnim osjećajem kada suparniku treba uzeti zrak. Sada je pozornica spremna za Atenu. Final Four 2026. igrat će se u Telekom Center Athensu, dvorani kapaciteta većeg od 18 tisuća mjesta, a grad će drugi put ugostiti završni turnir, prvi put nakon 2007. Važno je i da od ove sezone više nema utakmice za treće mjesto, pa završnica postaje još ogoljenija: dva polufinala, jedna finalna noć, bez utješne nagrade za poraženog.

Povijest natjecanja i zašto ova sezona nosi težinu više

Moderni format Eurolige službeno je počeo 16. listopada 2000., kad je Real Madrid u prvoj utakmici nove ere pobijedio Olympiacos 75:73. Prve poene moderne Eurolige zabio je Dino Rađa. Dvadeset i pet godina poslije, 18. prosinca 2025., natjecanje je stiglo do milijuntog poena, a povijesnu loptu kroz obruč poslao je Theo Maledon u utakmici Reala i Parisa. To je lijep podatak, ali i više od toga: potvrda da se liga mijenja, ubrzava i gomila uspomene bez predaha. U povijesnoj hijerarhiji Real Madrid i dalje stoji kao najtrofejniji europski klub, dok Panathinaikos, Olympiacos, Maccabi, Barcelona, Virtus, Fenerbahce, Partizan, Žalgiris i Milano svaki na svoj način nose dijelove starog kontinentalnog pamćenja. Zato ova sezona nije samo priča o novim tablicama. Ona je sudar stare aristokracije i novih projekata, gradova koji već imaju europske ožiljke i gradova koji tek žele ostaviti svoj trag.

Zanimljivosti koje ovu sezonu čine drukčijom

• Prva Euroliga s 20 klubova donijela je 38 kola i još veći pritisak na širinu rostera.
• Dubai Basketball ušao je u natjecanje kao povijesni iskorak izvan uobičajene europske karte.
• Hapoel IBI Tel Aviv igra debitantsku euroligašku sezonu, ali ne u klasičnom domaćem okruženju, nego u neutralnim dvoranama.
• Final Four 2026. vraća se u Atenu, a završnica je skraćena na tri utakmice jer je ukinut dvoboj za treće mjesto.
• Natjecanje je 18. prosinca 2025. doseglo milijunti poen moderne ere.
• Posjećenost je i dalje golema; prošla, dovršena sezona 2024./2025. postavila je rekord osnovnog dijela s prosjekom od 10.589 gledatelja po utakmici.

Euroliga 2025./2026. zato zasad izgleda kao sezona u kojoj nema jedne dominantne sile, ali ima nekoliko klubova koji izgledaju dovoljno ozbiljno da u Atenu dođu po naslov, a ne po izliku. Olympiacos ima tvrdoću, Fenerbahce naslovnu gravitaciju, Real ime koje uvijek tjera suparnika na dodatnu provjeru pulsa, Panathinaikos šampionsku kvalitetu, Valencia najstabilniji uspon posljednjih mjeseci, a Monaco i Barcelona dovoljno talenta da u jednoj seriji promijene priču. I baš zato je ova sezona dobra za gledanje i nezgodna za prognozu: gotovo nitko nije siguran, a gotovo svi na vrhu imaju razlog vjerovati da je svibanj njihov.