Bliski istok na rubu šireg rata: sukob Irana i Izraela potresa energente, promet i diplomaciju

Bliski istok na rubu šire regionalne eskalacije

Rat između Irana, Izraela i američkih saveznika ušao je u novu i znatno nepredvidiviju fazu, s posljedicama koje više nije moguće promatrati samo kao lokalni sigurnosni problem. Nakon udara koji su krajem veljače otvorili novu rundu izravnog sukoba, regija se u svega nekoliko dana pretvorila u prostor istodobnih vojnih operacija, diplomatskih izvanrednih sastanaka i ozbiljnih poremećaja na energetskim, prometnim i trgovačkim rutama. Dok se na terenu gomilaju raketni i bespilotni napadi, međunarodne organizacije, vlade i tržišta pokušavaju procijeniti koliko je svijet zapravo blizu scenariju šireg regionalnog požara.

Napetost je dodatno porasla jer sukob više nije ograničen samo na odnos Teherana i Tel Aviva. U politički i sigurnosni krug sukoba sada su izravno uvučeni i američki partneri u Zaljevu, međunarodni brodari, zračni prijevoznici, europska diplomacija i globalna energetska tržišta. Ujedinjeni narodi već su upozorili da vojna eskalacija podriva međunarodni mir i sigurnost te otvoreno pozvali na deeskalaciju i hitan prekid vatre. U takvom ozračju svaka nova raketa, svaki napad na infrastrukturu i svaka zatvorena zračna ruta imaju težinu koja daleko nadilazi granice jedne države.

Sukob koji se širi izvan tradicionalne linije bojišta

Prema nizu službenih i međunarodnih izvora, sadašnja faza sukoba naglo je eskalirala 28. veljače 2026., nakon čega su uslijedili uzvratni napadi i širenje ugroze na više točaka Bliskog istoka. Američki State Department i skupina zaljevskih država u zajedničkoj su izjavi 1. ožujka osudili iranske raketne i dronovske napade širom regije, što pokazuje da sigurnosna prijetnja više nije vezana samo uz jednu bojišnicu. Europska unija potom je objavila da razvoj događaja prati s “krajnjom zabrinutošću”, uz poruku da će štititi vlastite sigurnosne interese i po potrebi posegnuti za dodatnim restriktivnim mjerama.

Važan dio ove krize jest i činjenica da se vojni rizik preselio na civilni prostor. Napadi i prijetnje pogađaju zračne koridore, komercijalnu plovidbu i energetsku infrastrukturu, dakle upravo one točke na kojima se lokalni rat pretvara u globalni problem. Kada se zatvaraju ili prazne zračni prostori iznad Irana, Iraka i dijela Zaljeva, to više nije samo vojna vijest nego i udar na međunarodni promet, osiguranje, logistiku i turističke tokove. Slično vrijedi i za more: svaki incident u Hormuškom tjesnacu ili uz glavne trgovačke rute podiže troškove prijevoza, produžuje putovanja i povećava cijene energenata.

Teheran je pritom izložen i unutarnjem političkom pritisku. Iako se u prvim danima rata pojavljuju brojna proturječna izvješća o razmjerima štete, stanju u državnom vrhu i učincima udara, jasno je da je iranski političko-sigurnosni sustav pod snažnim stresom. Zbog toga je diplomatski prostor još uži: kad su istodobno uzdrmani zapovjedni lanci, civilna infrastruktura i regionalni savezi, raste vjerojatnost impulzivnih odluka i pogrešnih procjena, a to je upravo scenarij kojega se međunarodna zajednica najviše pribojava.

Zašto je Hormuški tjesnac postao središnja točka svjetske zabrinutosti

U svakom ozbiljnijem sukobu na Bliskom istoku pitanje energenata brzo postane jednako važno kao i pitanje fronta, a u ovoj krizi to je vidljivo iz sata u sat. Američka Uprava za energetske informacije navodi da je kroz Hormuški tjesnac u 2024. i prvom tromjesečju 2025. prolazilo više od četvrtine svjetske pomorske trgovine naftom te oko petine ukupne svjetske potrošnje nafte i naftnih derivata. Uz to, približno petina globalne trgovine ukapljenim prirodnim plinom također prolazi tim pravcem, ponajviše iz Katara. Drugim riječima, svako ozbiljnije narušavanje plovidbe na tom uskom morskom prolazu automatski postaje globalni problem.

Zato ne čudi što su tržišta reagirala gotovo trenutačno. Associated Press izvijestio je 9. ožujka da je cijena nafte ponovno probila razinu od 100 dolara po barelu, prvi put od 2022., a uzrok su upravo ratni poremećaji u proizvodnji, skladištenju i plovidbi. IATA je dodatno upozorila da je sukob, koji je eskalirao 28. veljače, teško poremetio energetske tokove te otvorio novu ranjivost tržišta mlaznog goriva. U istoj procjeni navodi se i da je promet tankera kroz Hormuz naglo pao, uz posljedice koje se prelijevaju i na Europu, osobito zbog ovisnosti dijela tržišta o zaljevskim isporukama rafiniranih derivata.

Problem nije samo u cijeni barela nego u širem lancu posljedica. Kad brodovi ne prolaze ili prolaze u manjem broju, rafinerije, prijevoznici, osiguravatelji i države počinju raditi s višim troškovima i manjom predvidivošću. To zatim povećava pritisak na inflaciju, na cijene goriva i na troškove robe koja ovisi o pomorskom prijevozu. Europi je u ovom trenutku posebno važno to što je Europska komisija 4. ožujka poručila da zasad ne vidi neposredan problem s opskrbom naftom i plinom, ali sama potreba za izvanrednim koordinacijskim sastancima pokazuje koliko je tržište osjetljivo na daljnje pogoršanje.

Pomorska sigurnost više nije tehničko, nego političko pitanje

Međunarodna pomorska organizacija posljednjih je dana objavila više izvanrednih upozorenja i priopćenja o stanju u Hormuškom tjesnacu i širem području Bliskog istoka. Glavni tajnik IMO-a 1. ožujka izrazio je duboku zabrinutost zbog napada na trgovačke brodove i naglasio da nikakav napad na civilnu plovidbu i pomorce nije opravdan. Nekoliko dana poslije, 6. ožujka, organizacija je ponovno upozorila na pogibije i nestanke pomoraca, što potvrđuje da se opasnost ne svodi samo na geopolitičku simboliku nego ima i konkretne ljudske posljedice.

Upravo zato sigurnost plovidbe sada postaje političko pitanje prvog reda. Nije riječ samo o zaštiti tereta, nego o održavanju osnovne funkcije globalne trgovine. Europska unija je još 23. veljače produljila mandat operacije ASPIDES do veljače 2027., kako bi nastavila štititi slobodu plovidbe u kontekstu krize na Crvenom moru, a mandat te operacije uključuje i praćenje situacije u Hormuzu i okolnim vodama. To je važan signal da europske institucije još prije ove najnovije eskalacije nisu promatrale rizik na pomorskim rutama kao prolaznu epizodu, nego kao trajni sigurnosni izazov.

Za gospodarstvo je to možda i najopipljiviji znak da se regionalni sukob već prelio na svakodnevicu. Kad institucije poput IMO-a i Vijeća EU izdaju izvanredna upozorenja ili produljuju sigurnosne operacije, to znači da kompanije, prijevoznici i vlade moraju računati s dugotrajnijim poremećajima. Poskupljenje osiguranja, izbjegavanje određenih koridora i potreba za alternativnim rutama ne vide se uvijek odmah u naslovima, ali upravo ti troškovi s vremenom završavaju u cijenama energije, robe i prijevoza.

Zračni promet i logistika pod pritiskom ratne karte

Slično se događa i u zračnom prometu. Reuters je već 28. veljače izvijestio da su globalni prijevoznici počeli obustavljati i preusmjeravati letove nakon američko-izraelskih udara na Iran i iranskog odgovora, pri čemu su dijelovi zračnog prostora iznad Irana i susjednih država gotovo ostali bez civilnog prometa. U praksi to znači duže rute, skuplje operacije i dodatni pritisak na raspoloživost zrakoplova i posada. Putnici najprije vide otkazane ili pomaknute letove, ali širi problem je u tome što rat u kratkom roku mijenja cijelu prometnu geografiju između Europe, Azije i Zaljeva.

IATA je 6. ožujka upozorila da je ova kriza razotkrila ozbiljnu ranjivost opskrbe mlaznim gorivom. U trenutku kada su i zračni koridori i dobavni pravci energenata izloženi riziku, prijevoznici se suočavaju s dvostrukim pritiskom: s jedne strane moraju zaobilaziti opasna područja, a s druge plaćati skuplje gorivo. To je kombinacija koja se brzo prelijeva na cijenu karata, raspored letova, cargo prijevoz i pouzdanost međunarodnih lanaca opskrbe. Za Europu je problem tim veći jer dio tržišta mlaznog goriva ovisi o zaljevskom prostoru, a svaki poremećaj ondje brzo se osjeti i na europskim hubovima.

Zbog toga aktualna bliskoistočna kriza nije samo tema vanjske politike, nego i pitanje svakodnevnog funkcioniranja globalne ekonomije. Ako se više dana ili tjedana zadrže kombinirani poremećaji u zračnom prostoru i na pomorskim rutama, posljedice više neće biti vidljive samo u cijenama nafte nego i u roku isporuke robe, u dostupnosti avionskih linija i u troškovima turističkog i poslovnog putovanja. U tom smislu, ratna karta Bliskog istoka danas izravno utječe na prometnu kartu svijeta.

Nuklearna dimenzija krize i uloga međunarodnih institucija

Posebnu težinu cijeloj situaciji daje nuklearna dimenzija iranskog pitanja. Međunarodna agencija za atomsku energiju održala je 2. ožujka posebnu sjednicu, a njezin glavni direktor Rafael Grossi rekao je da Agencija s posebnom pažnjom prati moguće radiološke izvanredne situacije povezane s vojnim operacijama u Iranu i na Bliskom istoku. Sama činjenica da je fokus prebačen na rizik radiološke izvanredne situacije pokazuje koliko je kriza osjetljiva: i kad nema potvrde o nuklearnoj katastrofi, sama mogućnost ugroze nuklearnih lokacija dovoljno je ozbiljna da aktivira najvišu razinu međunarodne pozornosti.

To dodatno sužava prostor za vojnu avanturu bilo koje strane. U sukobu u kojem već postoji duboko nepovjerenje oko iranskog nuklearnog programa, svaka šteta na osjetljivoj infrastrukturi može proizvesti višestruki efekt: od neposredne sigurnosne panike do novog vala političkog pritiska i sankcija. Europska unija upravo zato u svojim priopćenjima naglašava da Iranu već nameće opsežne restriktivne mjere povezane s balističkim projektilima, nuklearnim programom i podrškom naoružanim skupinama u regiji. Nije, dakle, riječ o izoliranom incidentu, nego o nadogradnji već postojećeg niza sankcija, sporova i kriza.

U tom kontekstu diplomacija pokušava učiniti ono što vojska po definiciji ne može: zaustaviti lanac reakcija prije nego što postane samoodrživ. Problem je, međutim, u tome što diplomacija trenutno djeluje pod pritiskom ratnog ritma. Kad se pregovara dok istodobno padaju projektili, dok tržišta skaču i dok su vlade prisiljene organizirati evakuacije i krizne sastanke, manevarski prostor za kompromis postaje iznimno uzak.

Gdje su granice deeskalacije i što žele veliki akteri

Ujedinjeni narodi od prvoga dana ove faze sukoba upozoravaju na opasnost šireg regionalnog rata. Glavni tajnik António Guterres 28. veljače osudio je vojnu eskalaciju i poručio da uporaba sile Sjedinjenih Država i Izraela protiv Irana, kao i naknadna iranska odmazda širom regije, potkopavaju međunarodni mir i sigurnost. To je poruka koja sažima bit problema: nije presudno samo tko je prvi udario, nego to da je nakon početnih udara stvoren lanac reakcija koji zahvaća više država, više saveza i više razina sigurnosti.

Europska unija pokušava se nametnuti kao akter deeskalacije, ali njezina pozicija je složena. S jedne strane želi sačuvati regionalnu stabilnost, zaštititi trgovinske rute i izbjeći energetsku krizu; s druge strane ne skriva da Iran smatra izvorom ozbiljne prijetnje europskoj i međunarodnoj sigurnosti. Izvanredni sastanak ministara EU-a i Vijeća za suradnju zemalja Zaljeva 5. ožujka pokazao je da europska diplomacija sada djeluje u uskom spoju s arapskim partnerima koji su se i sami našli na udaru. Time je kriza dobila dodatnu dimenziju: više se ne raspravlja samo o odnosu Irana i Izraela, nego o sigurnosti šireg arapskog prostora i održivosti savezništava koja ondje desetljećima postoje.

Sjedinjene Države, sa svoje strane, javno ističu zaštitu svojih građana i partnera te obranu od iranskih projektila i dronova. State Department je objavio da aktivno provodi planove pomoći Amerikancima pri napuštanju regije, a američki dužnosnici posljednjih dana govore o tisućama ljudi kojima je pružena pomoć pri odlasku. Takve poruke same po sebi pokazuju da Washington ne tretira situaciju kao ograničenu razmjenu udara, nego kao krizu dovoljno ozbiljnu da zahtijeva masovnu konzularnu i sigurnosnu mobilizaciju.

Tržišta, sankcije i pitanje koliko dugo svijet može apsorbirati šok

Na energetskoj strani svijeta otvorilo se pitanje može li tržište izdržati dulji poremećaj bez dubljih ekonomskih posljedica. OPEC+ je 1. ožujka potvrdio planirani proizvodni prilagodbeni korak za travanj 2026., uz poruku o stabilnosti tržišta i zdravim fundamentima. No ratna dinamika koja je uslijedila pokazuje koliko se takve procjene mogu promijeniti u nekoliko dana. Jedno je promatrati tržište u uvjetima kontrolirane neizvjesnosti, a drugo kada je glavni svjetski naftni koridor izravno izložen vojnoj ugrozi.

Ako cijene nafte ostanu visoke, a plovidba i letovi nestabilni, posljedice se neće svesti na energetski sektor. Viša cijena goriva znači skuplji transport, skuplju industrijsku proizvodnju i snažniji inflacijski pritisak u državama koje ionako još nisu do kraja izašle iz prethodnih energetskih šokova. Upravo zato se ova kriza danas prati istodobno u ministarstvima obrane, središnjim bankama, osiguravateljskim kućama i sjedištima aviokompanija. Rijetko koja međunarodna tema u tako kratkom roku spoji sigurnost, diplomaciju, energente i svakodnevni život potrošača.

Zasad nema vjerodostojnih pokazatelja da će sukob brzo splasnuti sam od sebe. Naprotiv, dosadašnje reakcije međunarodnih organizacija, Europske unije, SAD-a i zaljevskih država upućuju na to da se svi pripremaju za mogućnost dulje nestabilnosti. To ne znači da je potpuni regionalni rat neizbježan, ali znači da je prag za novu eskalaciju vrlo nizak. U takvim okolnostima i najmanji incident na moru, u zraku ili oko osjetljive infrastrukture može imati učinak puno veći od svoje neposredne vojne važnosti.

Upravo zato Bliski istok danas više nije tek još jedno krizno žarište koje ostatak svijeta promatra sa strane. Od cijene barela i sigurnosti pomoraca, preko letova između Europe i Azije, pa sve do rada diplomatskih kanala i kalkulacija velikih sila, posljedice se već osjećaju izvan regije. Pitanje više nije prelijeva li se ova kriza na svijet, nego kojom će se brzinom i s koliko političke volje međunarodni akteri uspjeti suzbiti lanac događaja koji iz dana u dan postaje sve opasniji.

Izvori:

• - Ujedinjeni narodi – izjava glavnog tajnika Antónija Guterresa u Vijeću sigurnosti o vojnoj eskalaciji i pozivu na deeskalaciju i prekid vatre (link)
• - Ujedinjeni narodi – priopćenje o osudi vojne eskalacije u kojoj se navode američko-izraelski udari na Iran i iranska odmazda širom regije (link)
• - State Department – zajednička izjava SAD-a i zaljevskih saveznika o iranskim raketnim i dronovskim napadima u regiji, 1. ožujka 2026. (link)
• - State Department – obraćanja o pomoći američkim građanima pri odlasku iz regije i stavu Washingtona prema sukobu (link)
• - IAEA – posebna sjednica Odbora guvernera i izjava Rafaela Grossija o radiološkim rizicima povezanima s vojnim operacijama u Iranu i regiji (link)
• - Europska unija / Vijeće EU – izjava o razvoju događaja na Bliskom istoku i mjerama prema Iranu (link)
• - Europska komisija – izvanredni sastanak EU-a i država Zaljeva o eskalaciji i napadima na zemlje GCC-a, 5. ožujka 2026. (link)
• - Europska komisija – procjena da nema neposrednih problema s opskrbom naftom i plinom u EU nakon poremećaja na Bliskom istoku, 4. ožujka 2026. (link)
• - Vijeće EU – produljenje mandata operacije ASPIDES radi zaštite slobode plovidbe u kontekstu krize na Crvenom moru i nadzora šireg područja (link)
• - IMO – izjava o napadima na trgovačke brodove u Hormuškom tjesnacu, 1. ožujka 2026. (link)
• - IMO – upozorenje na pogibije pomoraca i sigurnosne posljedice napada na civilnu plovidbu, 6. ožujka 2026. (link)
• - EIA – podaci o strateškoj važnosti Hormuškog tjesnaca za svjetsku trgovinu naftom i LNG-om (link)
• - IATA – analiza o ranjivosti opskrbe mlaznim gorivom i poremećajima nakon eskalacije od 28. veljače 2026. (link)
• - Reuters / Al-Monitor – izvješće o obustavi i preusmjeravanju letova nakon udara i zatvaranja dijelova zračnog prostora, 28. veljače 2026. (link)
• - Associated Press – izvješće od 9. ožujka 2026. o skoku cijena nafte iznad 100 dolara po barelu zbog rata, udara na infrastrukturu i poremećaja plovidbe (link)
• - OPEC – odluka osam zemalja OPEC+ od 1. ožujka 2026. o proizvodnoj prilagodbi i tržišnoj stabilnosti (link)