Izrael širi udare na Libanon dok se bliskoistočna kriza prelijeva preko novih granica
Nakon novih najava izraelskog premijera Benjamina Netanyahua o “sljedećoj fazi” rata i “mnogim iznenađenjima”, izraelske operacije u Libanonu ponovno su snažno izbile u prvi plan svjetske politike. U posljednjim danima meta napada nisu samo položaji Hezbollaha uz granicu, nego i lokacije dublje u libanonskom teritoriju, uključujući južna predgrađa Bejruta i dijelove doline Bekaa. Time se sukob, koji je i ranije prijetio da preraste okvir ograničenih pograničnih razmjena vatre, dodatno širi u trenutku kada je cijela regija već opterećena paralelnom konfrontacijom između Izraela i Irana te uključenosti proiranskih saveznika.
Prema podacima i izjavama objavljenima 08. ožujka 2026., izraelska vojska nastavila je udare na južni Libanon i na bejrutsko područje Dahiyeh, uz obrazloženje da cilja infrastrukturu povezanu s Hezbollahom i iranskom Revolucionarnom gardom. Izraelska strana poručuje da neće dopustiti “iranskim terorističkim elementima” da se ukorijene na libanonskom teritoriju, dok istodobno upozorava da je riječ tek o nastavku šire vojne kampanje. U praksi to znači da Libanon postaje sve izravnije poprište obračuna koji nadilazi njegov unutarnji politički i sigurnosni okvir.
Nova eskalacija nakon urušavanja krhke logike obuzdavanja
Posljednja eskalacija nije došla iz političkog vakuuma. Nakon sporazuma o prekidu vatre iz studenoga 2024., koji je trebao otvoriti prostor za postupno smirivanje sukoba između Izraela i Hezbollaha, stanje na terenu ostalo je nestabilno. Temeljna logika tog aranžmana bila je da se Hezbollah povuče s juga Libanona, sjeverno od rijeke Litani, da se ojača prisutnost libanonske vojske i UNIFIL-a, te da se zaustavi ciklus prekograničnih napada. No rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1701, na koju se taj dogovor naslanja, ni nakon gotovo dva desetljeća nije u cijelosti provedena.
Upravo se na to sada pozivaju i Izrael i međunarodni akteri, ali iz različitih političkih pozicija. Izraelske vlasti tvrde da vojno djeluju kako bi spriječile obnovu Hezbollahove infrastrukture i uklonile neposredne prijetnje sa sjeverne granice. S druge strane, Ujedinjeni narodi i UNIFIL upozoravaju da su i raketiranja prema Izraelu i izraelski upadi, zračni udari te održavanje položaja i “tampon-zona” unutar libanonskog teritorija ozbiljna kršenja rezolucije 1701. Drugim riječima, obje strane u različitim elementima izlaze iz okvira koji je trebao spriječiti povratak otvorenog rata.
Prema UNIFIL-u, mirovne snage su početkom ožujka zabilježile prelazak izraelskih vojnika u libanonska područja u blizini mjesta Markaba, Al Adeisse, Kfar Kela i Ramyah, nakon čega su se vratili južno od Plave crte. Istodobno su registrirani brojni incidenti pucnjave preko granice, zračni udari i deseci povreda zračnog prostora. Takve formulacije iz UN-ovih priopćenja nisu diplomatska rutina bez težine, nego vrlo jasan signal da je na terenu došlo do novog pomicanja pravila sukoba.
Napadi na južni Libanon i Bejrut šalju širu poruku Teheranu
Bitna razlika u odnosu na ranije faze sukoba jest to što se izraelska kampanja više ne predstavlja samo kao granična obrana od Hezbollaha, nego kao dio šireg regionalnog pritiska na Iran i njegove mreže saveznika. Netanyahu je posljednjih dana javno govorio o “sljedećoj fazi” i “mnogim iznenađenjima”, a izraelske vlasti povezuju operacije u Libanonu s nastojanjem da oslabe iranski operativni kapacitet izvan samog iranskog teritorija. U toj se logici Bejrut i južni Libanon tretiraju ne samo kao prostor s kojega Hezbollah djeluje protiv Izraela, nego i kao jedna od ključnih točaka iranske projekcije moći u Levantu.
Zbog toga je dio posljednjih udara usmjeren na južna predgrađa Bejruta, područje koje se u sigurnosnim analizama dugo smatra glavnim uporištem Hezbollaha. Prema dostupnim informacijama, izraelska vojska posljednjih je dana tvrdila da cilja zapovjedne i logističke strukture povezane s Hezbollahom te pojedine zapovjednike povezane s iranskim Kuds snagama u Libanonu. Takva vrsta gađanja ima dvostruku funkciju: taktički pokušava poremetiti lanac zapovijedanja, a politički pokazuje da Izrael želi zadržati sposobnost udara i daleko od same granice.
To ujedno povećava opasnost da Libanon postane drugi, otvoreniji front u ratu koji se više ne može promatrati odvojeno od sukoba s Iranom. Kada se vojna djelovanja u Libanonu, Siriji, Iraku, Iranu i na izraelskom teritoriju počnu promatrati kao dijelovi iste operativne slike, tada je i prag za daljnju eskalaciju niži. Upravo je to ono na što upozoravaju diplomati i međunarodne organizacije: jednom kada se krize spoje u jedinstven regionalni sukob, povratak na staro stanje postaje mnogo teži.
Civili ponovno plaćaju najveću cijenu
Kako se borbe šire, humanitarna slika u Libanonu ponovno se pogoršava. UNICEF i humanitarne agencije UN-a upozorili su da su 2. ožujka intenzivni zračni udari pogodili više područja sjeverno i južno od Litani, uključujući jug zemlje, Nabatieh, Bejrut, Bekau, Baalbek-Hermel, Mount Lebanon i Akkar. Istoga dana izdana su upozorenja za raseljavanje stanovništva iz više desetaka naselja na jugu, a nekoliko dana poslije međunarodne humanitarne organizacije govorile su o desecima tisuća raseljenih.
Takve brojke u Libanonu imaju posebno tešku političku i društvenu težinu. Zemlja je već godinama pogođena dubokom financijskom krizom, slabljenjem državnih institucija i infrastrukturnom iscrpljenošću. Novi val raseljavanja ne znači samo hitan sigurnosni problem za stanovnike juga i južnih predgrađa Bejruta, nego dodatni udar na bolnice, lokalne općine, opskrbne lance i socijalne mreže koje su već pod pritiskom. Kada se tome pridodaju psihološke posljedice stalnih upozorenja, prekida nastave, prometnih ograničenja i straha od novog velikog rata, jasno je da Libanon ne ulazi samo u sigurnosnu, nego i u novu društvenu krizu.
Posebno je odjeknula operacija u istočnom Libanonu, u području Nabi Chita, gdje su, prema izvješćima Associated Pressa koji se poziva na libanonsko ministarstvo zdravstva, nakon izraelske akcije i naknadnih zračnih udara poginule najmanje 41 osoba, a 40 ih je ranjeno. Izraelska vojska tvrdila je da je riječ o operaciji povezanoj s potragom za ostacima izraelskog navigatora Rona Arada, nestalog još 1986. godine, no posljedice na terenu ponovno su pokazale koliko brzo lokalizirana operacija može završiti širim krvoprolićem i dodatnim razaranjem.
Bejrut između državnog suvereniteta i paralelne vojne sile
Jedno od ključnih političkih pitanja koje nova eskalacija ponovno otvara jest stvarni kapacitet libanonske države da uspostavi monopol nad oružjem i sigurnosnim odlukama na vlastitom teritoriju. UN je ovih dana pozdravio odluku libanonske vlade da ubrza napore za uspostavu državne kontrole nad oružjem diljem zemlje, uz izričitu poruku da Hezbollah mora poštovati odluke vlade i rezoluciju 1701. Ta je formulacija važna jer pokazuje da međunarodna zajednica problem više ne promatra samo kroz odnos Izraela i Hezbollaha, nego i kroz unutarnju strukturu moći u Libanonu.
Libanonski premijer Nawaf Salam, prema izvješćima svjetskih medija objavljenima proteklih dana, najavio je zabranu Hezbollahovih vojnih aktivnosti i dao smjernice sigurnosnim službama da djeluju protiv napada iz libanonskog teritorija koji zemlju uvlače u širi rat. No između takve političke poruke i njezine provedbe postoji golem jaz. Hezbollah nije samo oružana organizacija, nego i duboko ukorijenjen politički, sigurnosni i društveni akter, s vlastitom infrastrukturom, mrežama podrške i regionalnim saveznicima. Zato svako pitanje njegova razoružanja ili potiskivanja s juga zemlje automatski postaje pitanje unutarnje stabilnosti Libanona.
U tome i leži jedan od najvećih paradoksa sadašnje situacije. Međunarodna zajednica od Bejruta traži da ojača državu i provede rezoluciju 1701, dok Izrael istodobno zadržava slobodu udara kad procijeni da prijetnja nije uklonjena. Rezultat je začarani krug u kojem libanonske institucije djeluju preslabo da bi same preuzele kontrolu, a svaki novi izraelski napad dodatno slabi upravo ono državno tkivo koje bi trebalo biti dio rješenja.
Diplomatski prostor se sužava
Glavni tajnik UN-a António Guterres upozorio je krajem veljače na opasnost šireg regionalnog rata, a nekoliko dana poslije iz njegova ureda ponovno je poručeno da civili i civilna infrastruktura moraju biti zaštićeni u svakom trenutku. Takve poruke prate i procjene da su Libanon i njegovo stanovništvo “ponovno na nišanu sukoba”. U diplomatskom jeziku to znači da je međunarodna zabrinutost prešla granicu uobičajenih apela i da se kriza promatra kao potencijalna točka novog regionalnog prelijevanja nasilja.
Problem za diplomaciju je u tome što više nema jedne, odvojene krize koju bi bilo moguće gasiti izolirano od drugih. Operacije u Libanonu sada se odvijaju paralelno s ratom Izraela i Irana, američkom uključenosti, prijetnjama pomorskoj sigurnosti, rizicima za energetsku infrastrukturu i rastućim pritiskom na susjedne države. Svaki novi udar u Libanonu stoga odjekuje i u Teheranu, Washingtonu, Bejrutu, Damasku i zaljevskim prijestolnicama. To bitno smanjuje manevarski prostor pregovaračima, jer lokalni prekid vatre više ne ovisi samo o lokalnim akterima.
Uz to, dosadašnje iskustvo pokazuje da se svaki diplomatski prozor vrlo brzo zatvara kada se na terenu uspostavi logika odmazde. Hezbollah raketira ili prijeti odgovorom, Izrael širi popis meta, UN upozorava na rezoluciju 1701, a humanitarne agencije izvještavaju o raseljenima. Nakon nekoliko takvih ciklusa politički akteri često više ne nastupaju kako bi izbjegli rat, nego kako bi unaprijed oblikovali narativ o tome tko je za njega odgovoran. U tom trenutku diplomacija postaje prateći instrument, a ne glavni mehanizam deeskalacije.
Što slijedi za regiju
Najveća opasnost trenutačne faze nije samo u broju udara ili u geografskoj širini zahvaćenog područja, nego u promjeni same prirode sukoba. Ako Izrael nastavi tretirati Hezbollahove položaje, iranske operativce u Libanonu i širu regionalnu infrastrukturu kao jedinstvenu metu, a Hezbollah nastavi vezivati svoje poteze uz regionalni odgovor na izraelsko-iranski rat, Libanon će sve teže ostati ograničeno bojište. To posebno vrijedi u situaciji u kojoj UNIFIL bilježi nova kršenja Plave crte, a humanitarne organizacije upozoravaju na brzo pogoršanje uvjeta za civile.
Za Europu i širu međunarodnu zajednicu to znači povratak jednog starog, ali nikad do kraja riješenog pitanja: može li se južni Libanon stabilizirati bez političkog dogovora koji istodobno obuhvaća izraelsku sigurnost, stvarnu kontrolu libanonske države nad jugom zemlje i ograničavanje iranskog utjecaja preko Hezbollaha. Dosadašnji razvoj događaja sugerira da vojni pritisak sam po sebi ne daje trajan odgovor. On može promijeniti odnos snaga na terenu, ali ne rješava strukturalni problem podijeljene suverenosti u Libanonu niti uklanja motivaciju regionalnih aktera da i dalje koriste libanonski prostor kao polugu u širem sukobu.
Zato nova faza izraelskih udara na Libanon nije samo epizoda u dugom nizu prekograničnih sukoba, nego pokazatelj koliko se Bliski istok opasno približio stanju u kojem se pojedinačne krize stapaju u jedan veliki regionalni požar. Što je više meta, što je više paralelnih bojišta i što je više političkih poruka o “sljedećoj fazi”, to je manje prostora da se situacija vrati u okvir ograničene eskalacije. A kad se taj okvir izgubi, cijenu najčešće prvi plaćaju civili, a odmah nakon njih diplomacija.
Izvori:- Associated Press – izvješće o izraelskim udarima na Libanon 08. ožujka 2026. i širenju operacija na južni Libanon i Bejrut (link)- Associated Press – izvješće o operaciji u Nabi Chitu, potrazi za Ronom Aradom te podacima libanonskog ministarstva zdravstva o poginulima i ranjenima (link)- UNIFIL – priopćenje od 03. ožujka 2026. o prelasku izraelskih vojnika u libanonska područja, zračnim udarima i incidentima duž Plave crte (link)- UNIFIL – priopćenje od 04. ožujka 2026. o novim evakuacijskim upozorenjima, raketiranju iz Libanona i stanju na području operacija (link)- Ujedinjeni narodi – izjava glavnog tajnika Antónia Guterresa Vijeću sigurnosti 28. veljače 2026. o opasnosti šireg regionalnog sukoba (link)- UN – obraćanje glasnogovornika glavnog tajnika 04. ožujka 2026. o zaštiti civila, poštovanju rezolucije 1701 i odluci libanonske vlade o jačanju državne kontrole nad oružjem (link)- UNICEF – Humanitarian Flash Update od 02. ožujka 2026. o zračnim udarima, pogođenim područjima i raseljavanju stanovništva u Libanonu (link)- Vlada Izraela / Ministry of Foreign Affairs – izjava Benjamina Netanyahua od 01. ožujka 2026. o nastavku i eskalaciji vojne kampanje u narednim danima (link)- Ujedinjeni narodi – tekst Rezolucije 1701 Vijeća sigurnosti UN-a kao pravni okvir za prekid neprijateljstava i raspored snaga u južnom Libanonu (link)
Kreirano: nedjelja, 08. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini