Mnogo se pisalo i produciralo o fetisizaciji azijskih žena od strane bijelih muškaraca (grubo nazvano "žuta groznica"). ABC-jeva humoristična serija "White Fever" donosi novi pristup istražujući fetisizaciju bijelih muškaraca od strane azijske žene u australskom kontekstu.

Kroz šest duhovitih i emotivnih epizoda, protagonistica Jane Thomas (Ra Chapman), korejska usvojenica, kreće na burno putovanje suočavanja s internaliziranim rasizmom.

"Internalizirani rasizam" odnosi se na prešutno prihvaćanje negativnih shvaćanja ili stereotipa o vlastitoj rasnoj grupi od strane rasne manjine. Sociologinja Karen Pyke to objašnjava kao "internalizaciju rasne opresije od strane rasno potlačenih".

Unatoč bliskim vezama s bijelom nadmoći i kolonizacijom, internalizirani rasizam je tema koja se rijetko spominje u javnim raspravama o rasizmu.

Janein 'bijeli fetis'
Prva epizoda "White Fever" postavlja scenu kako, unatoč azijskom izgledu, Jane nazivaju "bjeljom od većine bijelaca". Odrasla je s bijelim roditeljima u malom ruralnom mjestu. Uživa u mesnim pitama, druži se s bijelim prijateljima i seksualno je privučena samo bijelim "muževnim muškarcima" s puno tjelesne dlake.

Međutim, nakon neuspješnog flerta s bijelim barmenom koji voli "sitne i nježne" azijske žene, i nakon što je optužena da ne može izlaziti s azijskim muškarcima, Jane se upušta u izazov pokušaja osvajanja jednog.

Nastaju kaos i komedija dok neuspješno pokušava osvojiti nekoliko azijskih muškaraca. Kad se nađe nevoljno zgrožena njima, traži odgovore od korejske usvojenice i influencerice Here (Cassandra Sorrell).

Odatle, Jane je potaknuta da uči o posvajanju južnokorejske djece, povezuje se s drugim usvojenicima i konačno ponovno poveže s vlastitim naslijeđem odbacujući svoj internalizirani rasizam.

Podržavanje ideja bijele nadmoći
Internalizirani rasizam uključuje svjesno ili nesvjesno prihvaćanje rasne hijerarhije koja uzdiže bijelce iznad ljudi drugih boja kože.

Djelujući uz druge oblike opresije, ima podmukle učinke na individualnoj razini, kao i unutar i između manjinskih grupa.

Internalizirani rasizam može se manifestirati na razne načine. Može uključivati fiksiranje na bijele kulturne norme, poricanje postojanja rasizma ili čak preziranje vlastite kulture.

Ovo potonje je dojmljivo prikazano u "White Fever". Vidimo Janeino odbijanje da govori jezik svog naslijeđa, kojeg na kraju i gubi. Također vidimo flashback njenog mlađeg ja kako se referira na jedinu azijsku (kantonsku) vlasnicu restorana u gradu kao na "ping pong ženu" i "narudžbenicu".

Internalizirani rasizam također utječe na samopouzdanje i standarde ljepote, kao što su preferiranje bjelje kože i sram zbog nebijele kose.

Kolektivno, ti stavovi mogu utjecati na individualne rasne identitete ljudi boje kože i rezultirati psihološkim stresom ili drugim negativnim zdravstvenim posljedicama kao što su maladaptivna ponašanja suočavanja, depresija, anksioznost i niža životna satisfakcija i kvaliteta života. Negativni stereotipi o vlastitoj rasnoj grupi također mogu postati samoispunjujuća proročanstva, što može dovesti do toga da se osoba boje kože distancira od svoje grupe.

Za azijske populacije, internalizirani rasizam može razbiti zajednice iznutra kada određeni članovi podržavaju i pojačavaju štetne stereotipe drugima. Ovo je također prikazano u mom istraživanju o azijskim zajednicama u obrazovnim prostorima.

Osim toga, internalizirani rasizam ima šire štetne učinke u obliku anti-crnaštva, što obuhvaća negativna mišljenja i nepravedno postupanje prema crncima. U australskom kontekstu, ovo se manifestira kao anti-indigenost.

Uzroci
Internalizirani rasizam dio je šireg sustava rasizma koji djeluje svakodnevno na sustavnoj i institucionalnoj razini.

Ali rasizam može biti teško razumjeti i definirati. S jedne strane, to je društveni konstrukt koji se prilagođava promjenjivim kontekstima. S druge strane, reproducira štetne ideologije i ponašanja koja su previše poznata.

Kompleksna, stalno mijenjajuća i sustavna priroda rasizma pomaže ukorijeniti internalizirani rasizam unutar manjinskih grupa. Ovo otežava prepoznavanje i borbu protiv njega.

U "White Fever", Janein internalizirani rasizam – manifestiran u njenoj spremnosti da s bijelim školskim prijateljima napadne azijski restoran u gradu – nagrađen je poljupcem njenog bijelog simpatizera i njezinim stalnim "prijateljstvom" s dominantno bijelom grupom.

Slično, u stvarnom životu, ljudi boje kože s internaliziranim rasizmom mogu biti nagrađeni kroz iluzorni osjećaj rasne superiornosti. Ovaj oblik "počasne bjeline" štetan je za njihovu vlastitu grupu i druge manjine.

Postoji li rješenje?
Kao što Hera kaže Jane, internalizirani rasizam "nije tvoja krivnja, ali je tvoja odgovornost".

Za azijske Australce i druge rasne manjine, izazivanje internaliziranog rasizma počinje prepoznavanjem načina na koji bijela nadmoć djeluje.

U australskom kontekstu, to znači fokusiranje na suverenitet Prvih naroda kao temelj za rješavanje šire rasne nepravde u Australiji. Ovo je ključni prvi korak u razgradnji sustava bijele nadmoći koji su odgovorni za stalno raseljavanje i opresiju Prvih naroda i, posljedično, drugih manjina.

Također znači zauzimanje anti-rasističkog stava kod kuće, na poslu, u učionici i šire. To znači govoriti, čak i kad je neugodno.

I naravno, ova odgovornost ne pada samo na rasne manjine. Bijelci mogu preuzeti uloge saveznika educirajući se o svim oblicima rasizma, razumijevajući svoje privilegije, slušajući bez obrane i razgovarajući s prijateljima i obitelji o rasnoj nepravdi.

Rasizam je odgovornost svih nas, i nešto protiv čega se trebamo zajedno boriti.

Original:
Aron Teo
Predavač nastavnog plana i programa i pedagogije na Sveučilištu Southern Queensland