Ariane 6 i Amazonova satelitska mreža: misija VA267 i prvi let konfiguracije Ariane 64 u fokusu 2026.
Europa u 2026. ulazi s jasnim prioritetom: obnoviti stabilan, redovit i konkurentan pristup svemiru vlastitim lansirnim sustavom, nakon razdoblja u kojem je kapacitet teških lansiranja bio ograničen i pod povećalom javnosti, industrije i institucionalnih korisnika. U središtu tog povratka je Ariane 6 – nova generacija europske rakete koju razvijaju Europska svemirska agencija (ESA) i industrijski konzorcij predvođen ArianeGroupom, dok je za komercijalnu operaciju i prodaju lansiranja zadužen Arianespace, uz podršku francuske svemirske agencije CNES koja upravlja lansirnom infrastrukturom u Kourouu (Francuska Gvajana).
U tom kontekstu, misija VA267 dobiva posebnu težinu jer okuplja nekoliko ključnih elemenata nove europske strategije: prvi operativni let jače konfiguracije Ariane 64 s četiri bočna potisnika, početak namjenske kampanje za Amazonovu satelitsku mrežu u niskoj orbiti te test sposobnosti industrije da od logistike do integracije odradi kampanju u vremenskom okviru kakav očekuju veliki komercijalni korisnici. Amazon i Arianespace u javnim objavama navode da bi ova misija trebala ponijeti 32 satelita te da je ciljano vrijeme lansiranja 12. veljače 2026., uz napomenu da su ciljani datumi u svemirskim kampanjama uvijek podložni operativnim i vremenskim faktorima.
Što je Ariane 6 i zašto je modularnost ključna
Ariane 6 projektirana je kao modularni lansirni sustav koji se prilagođava pojedinoj misiji, umjesto da se svaka zadaća “prisilno” uklapa u jednu jedinu konfiguraciju. Osnovu čine dvije tekućegorivne stepenice: glavni (prvi) stupanj i gornji stupanj, iznad kojih se nalazi korisni teret – sateliti ili druge letjelice – smješten u zaštitnoj oplati (fairingu). Prema ESA-i, raketa je viša od 60 metara i, u najjačoj konfiguraciji, pri polijetanju teži gotovo 900 tona, što je dio razloga zašto je početna faza leta ključna i za sigurnost i za uspjeh misije.
Modularnost Ariane 6 najočitija je u dvije izvedbe koje se koriste ovisno o potrebnom potisku i masi korisnog tereta. Ariane 62 koristi dva bočna potisnika, a Ariane 64 četiri. Razlika nije samo u “višku” potiska, nego u cijelom profilu misije: jača konfiguracija omogućuje teže terete, više satelita u jednom letu te veću fleksibilnost u raspoređivanju konstelacija, što se u industriji smatra ključnim preduvjetom za konkurentnost na tržištu koje se oslanja na serijska lansiranja.
Koliko Ariane 62 i Ariane 64 mogu ponijeti u orbitu
Kapacitet prema orbiti najčešće je prva brojka koju gledaju komercijalni naručitelji, jer izravno utječe na ekonomiku misije: koliko satelita može otići u jednom letu i koliko često se moraju ponavljati kampanje. ArianeGroup u službenim “ključnim brojevima” navodi da Ariane 62 može ponijeti oko 10,3 tone u nisku Zemljinu orbitu (LEO) ili oko 4,5 tona u geostacionarnu prijelaznu orbitu (GTO). Za Ariane 64, najjaču konfiguraciju, navodi se oko 21,6 tona u LEO i oko 11,5 tona u GTO. Upravo taj skok performansi objašnjava zašto se Ariane 64 pozicionira kao ključna za velike komercijalne kampanje i masovno raspoređivanje satelita.
Za konstelacije u LEO-u, poput Amazonove, ovi brojevi znače da Ariane 64 može odjednom ponijeti cijeli “paket” satelita, uz dovoljno rezervi za manevre gornjeg stupnja i precizno postavljanje u ciljani orbitalni sloj. U praksi se time skraćuje vrijeme potrebno za izgradnju početne operativne mreže, što je važno u tržišnoj utrci, ali i u ispunjavanju regulatornih rokova i obveza pokrivenosti.
P120C bočni potisnici: najveći “jednodijelni” motori na kruto gorivo u Europi
Ako je Ariane 6 modularna platforma, tada su bočni potisnici P120C njezini “mišići” pri polijetanju. ESA navodi da je svaki P120C dug 13,5 metara i promjera 3,4 metra te da sadrži oko 142 tone krutog pogonskog goriva. U prvim sekundama i minutama leta, kada raketa mora savladati gravitaciju s najvećom masom sustava i korisnog tereta, upravo ti potisnici osiguravaju veliki dio ukupne sile potrebne za sigurno napuštanje rampe i stabilan prolaz kroz gustu atmosferu. P120C se koristi i u programu Vega-C, što europskoj industriji donosi standardizaciju ključne komponente i stabilniji proizvodni lanac.
U konfiguraciji Ariane 62 koriste se dva P120C potisnika, a u Ariane 64 četiri. To ne znači samo “jači start”, nego i drukčiju operativnu logiku: više potisnika otvara prostor za veće oplate, veće adaptere i kompleksnije profile misije, uključujući raspoređivanje velikog broja satelita u jednom letu i potencijalno višestruke orbitalne “isporuke” tijekom iste kampanje. Arianespace u svojim najavama upravo tu fleksibilnost navodi kao važnu za konstelacije, gdje je cilj optimizirati razmještaj satelita, a ne samo “dostići orbitu”.
Od oceana do rampe: Canopée i logistika kao dio svemirskog ekosustava
Jedan od upečatljivijih elemenata programa Ariane 6 u javnoj komunikaciji postao je Canopée, namjenski građen hibridni brod koji kao dio pogona koristi vjetar. ArianeGroup Canopée opisuje kao pionirski industrijski brod s velikim “krilnim jedrima” (Oceanwings) čiji je cilj smanjiti potrošnju goriva i emisije na transatlantskim putovanjima tijekom prijevoza komponenti Ariane 6 iz Europe prema Francuskoj Gvajani. Time logistika – inače “tihi” dio svemirskog programa – postaje vidljiv dio šire priče o učinkovitosti i održivosti industrije.
U kampanji za VA267, Arianespace je objavio da je Canopée isplovio iz Bordeauxa 5. prosinca 2025. te da to označava operativni početak inauguracijske kampanje za Ariane 64. U istim je objavama istaknuto da se ukrcaj komponenti odvija kroz više europskih točaka – od elemenata potisnika, preko glavnog stupnja, do oplate i gornjeg stupnja – prije transatlantskog prelaska prema Kourouu. Ta ruta nije tek logistički detalj: pokazuje koliko je program Ariane 6 industrijski raširen po Europi, ali i koliko operativni uspjeh ovisi o preciznoj koordinaciji između tvornica, luka, prijevoza i integracijskih timova.
Sastavljanje i integracija u Kourouu: kilometar-dva od rampe odlučuju o uspjehu
Nakon dolaska u Kourou, Ariane 6 ulazi u fazu u kojoj se većina posla odvija izvan pogleda javnosti, ali je presudna za uspjeh misije. Glavni stupanj i gornji stupanj spajaju se u montažnoj zgradi za sastavljanje lansera nedaleko od lansirne rampe, a zatim se sustav postavlja u uspravan položaj i priprema za dodavanje bočnih potisnika. Paralelno se u zgradama za obradu korisnog tereta odvija priprema satelita: električne i mehaničke provjere, konfiguracije i potvrda kompatibilnosti s adapterom na vrhu rakete. U takvim kampanjama planiranje je slojevito, jer se istodobno mora usklađivati rad na raketi, na korisnom teretu i na lansirnoj infrastrukturi, uz stroge sigurnosne protokole.
Tek kada su sve provjere završene, sateliti se zatvaraju u zaštitnu oplatu. Oplata ima dvostruku ulogu: štiti osjetljivi teret od vremenskih utjecaja na rampi, a tijekom leta raketi daje aerodinamički oblik koji smanjuje otpor u prolasku kroz atmosferu. Kod misija s velikim brojem satelita, ova faza postaje organizacijski složena jer je potrebno standardizirati postupke za seriju gotovo identičnih letjelica, ali istodobno zadržati kontrolu nad svakom pojedinačnom jedinicom. U takvom okruženju i najmanja anomalija može značiti dodatne provjere, promjenu rasporeda ili odgodu – što je u praksi cijena visokih sigurnosnih standarda.
VA267 i Amazon Leo: 32 satelita i inauguracija Ariane 64
Amazon je u siječnju 2026. u službenoj objavi naveo da je Project Kuiper preimenovan u Amazon Leo, kao naziv za mrežu satelita u niskoj Zemljinoj orbiti koja treba pružati širokopojasni internet na globalnoj razini. U istoj je objavi istaknuto da će prva misija s Arianespaceom dodati 32 satelita u orbitu te da predstavlja početak serije lansiranja u okviru ugovora s europskim pružateljem usluga. Arianespace, s druge strane, naglašava da je VA267 prva misija posvećena Amazonovoj konstelaciji i da inaugurira Ariane 64, najmoćniju konfiguraciju Ariane 6.
Za Amazon, “teški” lanser poput Ariane 6 u konfiguraciji Ariane 64 znači da može rasporediti veći broj satelita u jednom letu te ubrzati planove izgradnje mreže. Za Arianespace i europski svemirski sektor, to je i tržišna potvrda: ugovor s velikim naručiteljem pruža stabilan komercijalni oslonac u trenutku kada se program mora prebaciti s inicijalnih letova na predvidljiv operativni ritam. U javnim istupima koje su prenijeli Amazon i Arianespace, menadžment obje strane isticao je važnost veće nosivosti i industrijske pouzdanosti, jer se konstelacije ne grade jednim lansiranjem, nego ponovljivim kampanjama.
Ugovor za 18 lansiranja: komercijalno “sidro” i operativni pritisak
Arianespace je 2022. priopćio da je s Amazonom potpisao ugovor za 18 lansiranja Ariane 6 radi raspoređivanja satelita širokopojasne konstelacije, uz naglasak da će se najveći dio misija izvesti na izvedbi Ariane 64. U industriji se takav ugovor doživljava kao “sidro” jer omogućuje dugoročno planiranje proizvodnje, ulaganja u kapacitete, zapošljavanje i obuku, ali istodobno podiže ljestvicu očekivanja: velika serija lansiranja mora biti pouzdana, predvidljiva i dovoljno brza da se uklopi u dinamiku tržišta. To je posebno važno u okruženju u kojem globalni lideri lansiraju vrlo često, a korisnici očekuju kratke razmake između kampanja.
Satellite Today je u prosincu 2025. u analizi najava istaknuo da Arianespace cilja prvu misiju za Amazonovu konstelaciju u “ranoj 2026.” te da upravo VA267 nosi dodatni teret očekivanja jer inaugurira Ariane 64. Takve procjene pojačavaju fokus na operativnu spremnost: nije dovoljno da raketa “može” lansirati, nego da to može činiti uz kontrolirani tempo, ponovljive procedure i jasno upravljanje rizicima. Upravo zato se VA267 ne promatra samo kao pojedinačno lansiranje, nego kao signal koliko će brzo i stabilno Ariane 6 moći ući u serijsku fazu.
Šira slika: europska autonomija u svemiru i tržišna utakmica
Ariane 6 ima i snažnu političku dimenziju. U europskoj perspektivi, vlastita teška raketa nije samo komercijalni proizvod, nego instrument strateške autonomije: sposobnost da se institucionalni, sigurnosni i gospodarski važni sateliti lansiraju bez oslanjanja na tuđe sustave. U ožujku 2025. Ariane 6 je, prema izvještajima europskih medija, uspješno lansirala misiju s vojnim satelitom za promatranje, što se u javnim analizama tumačilo kao potvrda da sustav može preuzeti i osjetljive državne zadaće. Takvi letovi dodatno su važni jer povezuju tehnologiju, sigurnosnu politiku i kontinuitet pristupa svemiru, što u europskim raspravama redovito izlazi iz okvira “čiste” industrije.
U globalnoj utakmici to nije jednostavno: tržište lansiranja je u posljednjem desetljeću prošlo kroz radikalnu promjenu, s naglaskom na troškovnu učinkovitost, učestalost lansiranja i agilnost. Europski odgovor temelji se na kombinaciji institucionalnih narudžbi i velikih komercijalnih ugovora poput Amazonova, uz cilj da se održi stabilan portfelj misija i kontinuitet proizvodnje. U tom smislu, VA267 je i test ima li Europa, uz novu raketu i novu infrastrukturu, dovoljno operativne “izdržljivosti” za eru satelitskih konstelacija.
- Ključne točke koje definiraju misiju VA267 i važnost Ariane 64:
- VA267 je planirana kao prva misija konfiguracije Ariane 64 s četiri bočna potisnika P120C, što donosi najveće performanse Ariane 6 u LEO-u.
- Amazon i Arianespace navode da bi se u misiji trebalo lansirati 32 satelita Amazon Leo, uz ciljano vrijeme lansiranja 12. veljače 2026.
- P120C potisnik, prema ESA-i, dug je 13,5 m, promjera 3,4 m i sadrži oko 142 t krutog pogonskog goriva.
- ArianeGroup navodi performanse od oko 10,3 t u LEO za Ariane 62 i oko 21,6 t u LEO za Ariane 64, što objašnjava zašto je jača izvedba ključna za konstelacije.
- Canopée, prema ArianeGroupu i Arianespaceu, služi za prijevoz glavnih komponenti Ariane 6 iz Europe u Kourou, uz koncept hibridnog pogona potpomognutog vjetrom.
- Ugovor Arianespacea i Amazona predviđa 18 lansiranja Ariane 6, a VA267 je operativni početak te serije.
Ako se kampanja odvije prema planu, VA267 će biti više od još jednog lansiranja: bit će test industrijskog ritma, logističke koordinacije i operativne pouzdanosti sustava koji je za Europu strateški projekt, a za tržište mjerilo može li se europsko lansiranje nositi s tempom globalne satelitske ekonomije.
Izvori:- Amazon – najava prve misije Amazon Leo s Arianespaceom, broj satelita i ciljani datum lansiranja ( About Amazon )
- Arianespace – Canopée i priprema kampanje za misiju VA267, uključujući isplovljavanje 5. prosinca 2025. ( Arianespace )
- Arianespace – ugovor s Amazonom za 18 lansiranja Ariane 6 radi raspoređivanja konstelacije ( Arianespace Newsroom )
- ESA – pregled Ariane 6 i uloga ESA/CNES/Arianespace u programu ( ESA )
- ESA – podaci o potisniku P120C (dimenzije i količina goriva) ( ESA Multimedia )
- ArianeGroup – ključni brojevi Ariane 62 i Ariane 64 (performanse prema orbiti) ( ArianeGroup )
- ArianeGroup – Canopée kao hibridni brod za prijevoz komponenti Ariane 6 ( ArianeGroup )
- Satellite Today – kontekst najava i očekivanja za prvu misiju za Amazonovu konstelaciju na Ariane 6 u ranoj 2026. ( Satellite Today )
- Le Monde – kontekst prvih komercijalnih i institucionalnih misija Ariane 6 u 2025. ( Le Monde )
Kreirano: subota, 24. siječnja, 2026.
Pronađite smještaj u blizini