Trinaest godina nakon što je NASA-in rover Curiosity spektakularnim manevrom poznatim kao "nebeski kran" sletio u prostrani krater Gale na Marsu, ovaj neumorni robotski istraživač ne pokazuje znakove usporavanja. Dapače, inženjeri iz NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon (JPL) osmislili su i implementirali niz softverskih nadogradnji koje mu omogućuju da radi produktivnije no ikad. S novim vještinama, uključujući veću autonomiju i sposobnost obavljanja više zadataka istovremeno, Curiosity je spreman maksimalno iskoristiti svaki dragocjeni vat energije dok nastavlja odgonetati ključnu misteriju Crvenog planeta: kako se svijet koji je nekoć bio prekriven jezerima i rijekama pretvorio u hladnu, suhu pustinju kakvu poznajemo danas.

Misija se trenutno nalazi u ključnoj fazi, istražujući podnožje planine Sharp (Aeolis Mons), kolosalne planine visoke oko 5 kilometara koja se uzdiže iz središta kratera Gale. Rover se nedavno dokotrljao u geološki iznimno zanimljivu regiju prepunu takozvanih "boxwork" formacija. Ove neobične, otvrdnule mrežaste strukture protežu se kilometrima i izgledaju poput okamenjene saće. Znanstvenici vjeruju da su nastale djelovanjem podzemnih voda prije više milijardi godina. Voda bogata mineralima prodirala je kroz pukotine u stijenama, taložeći minerale koji su s vremenom stvorili ove čvrste grebene. Kasnije je mekša okolna stijena erodirala pod utjecajem vjetra, ostavljajući iza sebe samo otpornije mineralne vene. Analiza ovih formacija mogla bi pružiti ključne uvide u to je li mikrobni život mogao postojati u Marsovoj podzemnoj biosferi, potencijalno produžujući razdoblje nastanjivosti planeta duboko u eru kada je njegova površina postajala sve suša i negostoljubivija.

Srce misije - Neustrašivi izvor energije

Ovaj složeni detektivski rad na drugom planetu zahtijeva ogromne količine energije. Osim vožnje po negostoljubivom terenu i korištenja svoje sofisticirane robotske ruke za proučavanje stijena i litica, Curiosity mora napajati i svoj radio za komunikaciju sa Zemljom, brojne kamere i paket od deset znanstvenih instrumenata. Uz sve to, energiju troše i višestruki grijači koji održavaju optimalnu radnu temperaturu osjetljive elektronike, mehaničkih dijelova i instrumenata u ekstremnim Marsovim uvjetima, gdje temperature mogu varirati za više od 100 stupnjeva Celzijevih između dana i noći.

Za razliku od svojih prethodnika poput rovera Spirit i Opportunity ili lendera InSight, koji su se oslanjali na solarne panele za punjenje baterija, Curiosity koristi nuklearni izvor energije. Ta tehnologija sa sobom nosi rizik da prašne oluje prekriju panele ili da jednostavno nema dovoljno sunčeve svjetlosti za rad. Curiosity i njegov mlađi "brat", rover Perseverance, koriste višenamjenski radioizotopni termoelektrični generator, poznatiji kao MMRTG. Ovaj sustav funkcionira na principu topline koja se oslobađa prirodnim raspadom peleta plutonija-238. Ta se toplina zatim pretvara u električnu energiju koja neprestano puni roverove litij-ionske baterije. MMRTG osigurava stabilan i pouzdan izvor energije, neovisan o dobu dana ili vremenskim uvjetima, te je poznat po svojoj dugovječnosti – slični sustavi napajaju legendarne svemirske letjelice Voyager još od 1977. godine. Međutim, kako plutonij s vremenom polako gubi svoju radioaktivnost, količina generirane topline i, posljedično, električne energije, postupno opada. To znači da je s godinama potrebno sve više vremena za punjenje baterija, što ostavlja manje raspoložive energije za znanstvene aktivnosti svakog Marsovog dana (sol).

Revolucija u svakodnevnom radu: Rover koji uči nove vještine

Kako bi se suprotstavio ovom prirodnom opadanju snage, tim misije pažljivo upravlja dnevnim energetskim proračunom rovera, uzimajući u obzir svaki uređaj koji crpi energiju iz baterija. Iako su sve komponente opsežno testirane prije lansiranja, tek su godine rada u ekstremnom Marsovom okruženju – izloženost prašini, zračenju i oštrim temperaturnim promjenama – otkrile specifične "hirove" složenih sustava koje inženjeri nisu mogli u potpunosti predvidjeti. "Na početku misije bili smo poput previše opreznih roditelja", slikovito je opisao Reidar Larsen iz JPL-a, koji je vodio grupu inženjera odgovornu za razvoj novih sposobnosti. "Sada je to kao da je naš 'tinejdžerski' rover sazrio i vjerujemo mu da može preuzeti više odgovornosti. Kao dijete, radite jednu po jednu stvar, ali kako odrastate, učite obavljati više zadataka istovremeno."

Tipičan radni dan za Curiosity započinje tako što inženjeri s Zemlje pošalju popis zadataka koje rover treba izvršiti jedan za drugim, prije nego što završi dan i ode na "spavanje" kako bi napunio baterije. Još 2021. godine tim je počeo proučavati mogu li se dva ili tri zadatka sigurno kombinirati, čime bi se smanjilo ukupno vrijeme aktivnosti rovera. Primjerice, Curiosity redovito šalje podatke i slike prema orbiteru koji prolazi iznad njega, a koji te podatke zatim prosljeđuje na Zemlju. Postavilo se pitanje: može li rover komunicirati s orbiterom dok se istovremeno vozi, pomiče svoju robotsku ruku ili snima fotografije? Konsolidacija zadataka skratila bi dnevni plan, zahtijevajući manje vremena rada grijača i držanja instrumenata u stanju pripravnosti, što bi rezultiralo značajnom uštedom energije. Testiranja su pokazala da Curiosity to može sigurno izvesti, a sve ove kombinirane operacije sada su uspješno demonstrirane na Marsu.

Još jedan pametan trik uključuje davanje roveru autonomije da sam odluči otići na "spavanje" ako završi zadatke ranije od predviđenog. Inženjeri uvijek u svoje procjene trajanja aktivnosti dodaju određenu vremensku rezervu za slučaj nepredviđenih poteškoća. Sada, ako Curiosity obavi sve zadatke prije isteka predviđenog vremena, automatski će se prebaciti u stanje mirovanja. Dopuštanje roveru da samostalno upravlja svojim odmorom znači da je potrebno manje vremena za punjenje baterija prije početka sljedećeg dana. Čak i akcije koje skraćuju pojedinu aktivnost za samo 10 ili 20 minuta, dugoročno se zbrajaju i značajno doprinose maksimiziranju životnog vijeka MMRTG-a, osiguravajući više znanosti i istraživanja u godinama koje dolaze.

Prilagodba je ključ preživljavanja na Marsu

Ovo nisu prve prilagodbe koje je Curiosity doživio. Tim je tijekom godina implementirao brojne nove sposobnosti kao odgovor na izazove. Nekoliko mehaničkih problema s bušilicom na robotskoj ruci zahtijevalo je potpunu preradu načina na koji rover prikuplja uzorke stijena pretvorenih u prah. Sposobnosti vožnje također su poboljšane softverskim ažuriranjima. Kada se kotačić s filterima za boje zaglavio na jednoj od dvije kamere (Mastcam) na roverovoj pokretnoj "glavi", tim je razvio inovativno rješenje koje mu i dalje omogućuje snimanje prekrasnih panorama u boji.

JPL je također razvio poseban algoritam za smanjenje trošenja i habanja Curiosityjevih kotača, koji su pretrpjeli oštećenja od oštrog kamenja. Fotografija snimljena krajem srpnja 2025. prikazuje stijenu neobičnog oblika, nalik koralju, kao svjedočanstvo milijardi godina erozije vjetrom koja je oblikovala krajolik. Iako inženjeri pomno prate svako novo oštećenje na kotačima, nisu zabrinuti. Nakon prijeđenih više od 35 kilometara i opsežnog istraživanja, jasno je da, unatoč nekim probušenim dijelovima, kotači imaju još mnogo godina putovanja pred sobom. U najgorem slučaju, Curiosity bi mogao čak i odbaciti oštećeni dio "profila" kotača i nastaviti se kretati na preostalom, neoštećenom dijelu. Sve ove mjere zajedno osiguravaju da Curiosity ostane zaposlen i produktivan kao i uvijek, nastavljajući svoju povijesnu misiju otkrivanja tajni Crvenog planeta.