Požari u Amazoni 2024. mogli su ispustiti i do tri puta više ugljika nego što su pokazivale ranije procjene

Požari u Amazoni 2024. mogli su ispustiti i do tri puta više ugljika nego što se dosad procjenjivalo

Požari koji su 2024. zahvatili Amazonu i Cerrado mogli su u atmosferu ispustiti znatno više ugljika nego što su pokazivale dosadašnje procjene, upućuje novo istraživanje financirano sredstvima Europske svemirske agencije. Prema rezultatima objavljenima 25. ožujka 2026., stvarne emisije povezane s tom sezonom požara mogle bi biti između 1,5 i tri puta više od ranijih izračuna. Riječ je o nalazu koji ne mijenja samo pogled na razmjere prošlogodišnje ekološke katastrofe u Južnoj Americi, nego otvara i ozbiljna pitanja o tome koliko su pouzdani sadašnji globalni modeli koji računaju ugljične tokove, klimatske scenarije i teret emisija iz velikih požarnih sezona.

Istraživanje se odnosi na požare koji su tijekom 2024. pogodili goleme prostore Amazonske prašume i Cerrada, savanskog i šumskog mozaika koji prekriva približno petinu brazilskog teritorija i proteže se i prema Boliviji te Paragvaju. Europska svemirska agencija navodi da je riječ o najintenzivnijoj aktivnosti požara u toj zoni u posljednjih dvadeset godina, dok dodatni znanstveni radovi objavljeni nakon požarne sezone upozoravaju da je 2024. donijela vrhunac šumskih poremećaja u širem amazonskom prostoru, uz snažan skok degradacije šuma izazvane vatrom. Time je dodatno potvrđeno da prošlogodišnja sezona nije bila tek još jedna loša godina, nego događaj koji se po razmjerima izdvaja i u odnosu na već teške epizode iz ranijih desetljeća.

Zašto je novo istraživanje važno

Dosadašnje procjene emisija iz požara u pravilu su se oslanjale na klasične pokazatelje poput izgorjele površine i takozvane radiativne snage požara, odnosno količine energije koju požar oslobađa i koju sateliti mogu registrirati. Takvi modeli korisni su za brzo praćenje požarnih događaja, ali novo istraživanje pokazuje da u amazonskom okruženju mogu propustiti važan dio stvarnog problema. Posebno je važno ono što se ne vidi lako u kratkom i intenzivnom plamenu: dugotrajno tinjanje drvenastog materijala, mrtvoga drva i ostataka vegetacije, koje može stvarati velike količine plinova i onečišćujućih tvari i nakon što je najvidljiviji plamen oslabio.

Rad objavljen u časopisu Geophysical Research Letters vodilo je Tehničko sveučilište u Dresdenu u suradnji s Kraljevskim nizozemskim meteorološkim institutom, poznatim kao KNMI, te tvrtkom BeZero Carbon. Istraživači su se usredotočili na sezonu požara tijekom kolovoza i rujna 2024., a za analizu su primijenili umjetnu inteligenciju nad satelitskim opažanjima ugljikova monoksida. Taj se plin u ovom slučaju koristi kao posredni pokazatelj za procjenu emisija ugljikova dioksida, jer ga je iz svemira lakše precizno pratiti nego sam CO2. Kad se takvi satelitski podaci spoje s modelima požara, dobiva se detaljnija slika onoga što se doista događalo u dimnim oblacima iznad središnjeg dijela Južne Amerike.

Prema objašnjenju vodećeg autora Josa de Laata iz KNMI-ja, istraživanje je obuhvatilo područje od oko četiri milijuna četvornih kilometara, pri čemu su najžešći požari i najveće koncentracije onečišćenja zabilježeni uz granicu Brazila i Bolivije. Upravo ondje satelitska opažanja i modelirane vrijednosti nisu se poklapali onako kako bi se očekivalo. Znanstvenici su zato zaključili da postoje „praznine” u sadašnjim metodama, odnosno da neki izvori emisija očito nisu dovoljno dobro uhvaćeni postojećim pristupima. Drugim riječima, problem nije samo u tome što je izgorjelo mnogo površine, nego i u vrsti gorivog materijala, načinu izgaranja i trajanju procesa izgaranja.

Tinjanje kao skriveni izvor velikih emisija

Jedan od ključnih zaključaka istraživanja jest da produljeno tinjanje ima mnogo veću ulogu nego što se ranije pretpostavljalo. Kad vatra zahvati travu ili niže raslinje, izgaranje je obično brže i vidljivije. No u tropskim šumskim i prijelaznim ekosustavima velik dio emisija može nastati kada dugo gore debla, granje i drugi drvenasti ostaci. Takvo izgaranje ne mora stvarati spektakularne plamene jezike koji bi se lako registrirali kao izrazito snažan požar, ali svejedno može dugo ispuštati velike količine ugljikova monoksida, čestica i drugih spojeva povezanih s degradacijom zraka i klimatskim učinkom.

To je važna poruka i za klimatologiju i za javne politike. Globalni ugljični proračuni, nacionalne strategije smanjenja emisija i međunarodni klimatski modeli ovise o tome da se što točnije zna koliko se stakleničkih plinova oslobađa iz šuma, tresetišta, savana i drugih ekosustava pogođenih požarima. Ako su emisije iz jednog od najvažnijih svjetskih šumskih sustava sustavno podcijenjene, tada je moguće da i dio šire slike o globalnoj bilanci ugljika treba korigirati. To je osobito važno u trenutku kada se klimatske politike oslanjaju na vrlo precizne procjene izvora i ponora ugljika te kada se svaka veća pogreška može preliti na procjene budućeg zagrijavanja.

Zašto se prati ugljikov monoksid, a ne samo ugljikov dioksid

Na prvi pogled može djelovati neobično da se ozbiljno istraživanje o emisijama CO2 oslanja na mjerenja ugljikova monoksida. No znanstveni razlog je prilično jasan. Ugljikov dioksid glavni je staklenički plin povezan s ljudskim djelovanjem, ali se već prirodno nalazi u atmosferi u visokim i relativno stabilnim koncentracijama. Male promjene povezane s pojedinačnim požarnim epizodama stoga je iz svemira teže razdvojiti od pozadinske slike. Ugljikov monoksid, naprotiv, u prirodnim uvjetima postoji u mnogo manjim koncentracijama i puno je promjenjiviji, pa ga sateliti lakše uočavaju kada požari naglo podignu njegove vrijednosti.

To ne znači da je ugljikov monoksid važan samo kao tehnički indikator. Riječ je i o otrovnom plinu koji ozbiljno narušava kakvoću zraka, osobito kada se dim zadržava nad naseljenim područjima ili prelazi velike udaljenosti. U regiji uz granicu Brazila i Bolivije, na koju su se istraživači posebno usredotočili, posljedice po kvalitetu zraka bile su ozbiljne. Zato ova studija nije važna samo za klimatologe i modelare emisija, nego i za javno zdravstvo, upravljanje krizama i sustave ranog upozoravanja tijekom velikih požarnih sezona.

Uloga satelita Sentinel i umjetne inteligencije

Središnje mjesto u istraživanju imao je satelit Sentinel-5P, prva Copernicusova misija posvećena praćenju atmosfere, lansirana u listopadu 2017. Njegov instrument Tropomi mjeri tragove plinova i aerosola, uključujući dušikov dioksid, ozon, formaldehid, sumporov dioksid, metan i ugljikov monoksid. Europska svemirska agencija ističe da Sentinel-5P svakodnevno daje globalnu pokrivenost te je posebno prikladan za praćenje ugljikova monoksida zahvaljujući finoj prostornoj razlučivosti i osjetljivijim detektorima od onih kojima su raspolagale ranije generacije instrumenata.

No istraživači se nisu zaustavili na jednom satelitu. U radu su kombinirani i podaci s misija Sentinel-2 i Sentinel-3 kako bi se poboljšala i procjena i provjera emisija. Takvo spajanje više izvora omogućuje da se bolje razumiju izgorjele površine, karakteristike vegetacije, stanje goriva, vlaga u biomasi i dinamika samog požara. Umjetna inteligencija pritom nije korištena kao zamjena za fizikalne modele, nego kao alat za ubrzavanje vrlo zahtjevnih izračuna. Znanstvenici navode da je upravo to omogućilo usporedbe kroz više godina i više regija, što bi klasičnim računalnim postupcima bilo znatno sporije i teže izvedivo.

Takav pristup posebno je važan zato što se suvremeno praćenje požara sve više pomiče od jednostavnog bilježenja onoga što je već izgorjelo prema razumijevanju zašto je izgaranje bilo tako snažno i kakve su njegove stvarne posljedice po atmosferu. U tom smislu, sateliti nisu samo alat za izradu impresivnih snimki dima iz svemira, nego ključni izvor podataka za provjeru modela na kojima se temelje međunarodne procjene emisija. Ako satelit sustavno „vidi” više onečišćenja nego što modeli predviđaju, to je upozorenje da negdje u metodologiji nedostaje važan dio procesa.

Širi kontekst: požari, suša i krčenje šuma

Požari u središnjoj Južnoj Americi nisu nova pojava, ali njihova razornost raste kada se spoje dugotrajna suša, visoke temperature, degradacija šuma i ljudske aktivnosti poput krčenja zemljišta ili paljenja vegetacije radi prenamjene prostora. U službenim priopćenjima brazilske vlade tijekom 2024. i 2025. ponavlja se da je regija bila pogođena jednom od najtežih suša posljednjih godina, a europski i međunarodni izvori upozoravaju da su toplinski valovi i manjak oborina dodatno povećali zapaljivost krajolika. U takvim uvjetima i ekosustavi koji inače nisu skloni čestim požarima postaju ranjiviji, osobito kada su prethodno načeti sječom, fragmentacijom i rubnim efektima.

Posebno je važno razumjeti da pad službeno evidentiranog krčenja šuma ne znači automatski i manji požarni rizik u kratkom roku. Brazil je u studenom 2024. objavio da je službena stopa krčenja šuma u Amazoni u razdoblju od kolovoza 2023. do srpnja 2024. pala za više od 30 posto, dok je u Cerradu zabilježen prvi pad u pet godina. To je politički i okolišno važan pomak. Ipak, znanstveni radovi koji analiziraju 2024. pokazuju da su degradacija i izgaranje šuma, osobito tijekom ekstremne suše, svejedno dosegnuli razine koje izazivaju duboku zabrinutost. Drugim riječima, manje srušenih stabala u službenoj statistici ne poništava činjenicu da je golema površina šume mogla biti oštećena vatrom, dimom i dugotrajnim tinjanjem.

Ta razlika između deforestacije i degradacije često promakne u javnoj raspravi. Deforestacija obično znači potpuniji gubitak šumskog pokrova, dok degradacija može uključivati djelomično oštećenje šume, smanjenje biomase, narušavanje strukture i veću ranjivost na buduće požare. Upravo zato 2024. za Amazonu predstavlja posebno upozorenje: i kada se dio formalnog krčenja uspori, ekstremna suša i požari mogu iznutra slabiti otpornost šumskog sustava i gurati ga prema stanju u kojem se teže obnavlja.

Posljedice za klimatske modele i buduće politike

Nalaz da su emisije možda bile i do tri puta više od ranijih procjena mogao bi imati konkretne posljedice za više razina odlučivanja. Prvo, mogao bi dovesti do korekcija u operativnim bazama podataka koje prate emisije iz požara u gotovo stvarnom vremenu. Drugo, mogao bi utjecati na znanstvene modele koji procjenjuju koliko ugljika tropske šume još mogu vezati, a koliko ga počinju vraćati u atmosferu zbog degradacije, suše i požara. Treće, takvi rezultati važni su i za političke rasprave o klimatskim obvezama, jer odluke o ublažavanju klimatskih promjena ovise o što točnijem razumijevanju stvarnih izvora emisija.

Europska svemirska agencija naglašava da će metodologije i podaci razvijeni u ovom projektu biti uključeni u buduće europske istraživačke projekte i u Copernicusovu Službu za nadzor atmosfere, poznatu kao CAMS. Ta služba već sada koristi sustave za procjenu emisija iz požara na temelju satelitskih opažanja, prije svega kroz Global Fire Assimilation System. Novo istraživanje sugerira da bi upravo takvi operativni sustavi mogli profitirati od poboljšanja koja bolje prepoznaju sporije, dugotrajnije i na prvi pogled manje upadljive oblike izgaranja, a koji u amazonskim uvjetima nose velik emisijski teret.

U širem smislu, slučaj Amazone i Cerrada pokazuje koliko je u klimatskoj znanosti opasno oslanjati se na pojednostavljene pretpostavke. Požar nije samo crvena točka na karti i broj spaljenih hektara. On je spoj goriva, vlage, vremena izgaranja, meteoroloških uvjeta, strukture vegetacije i ljudskog djelovanja. Kada jedan od tih elemenata ostane podcijenjen, podcijenjena može biti i ukupna klimatska šteta. Upravo zato nova analiza iz 2026. nadilazi priču o jednoj požarnoj sezoni: ona upozorava da bi stvarni klimatski trošak velikih požara mogao biti veći nego što smo bili spremni priznati, a to za Amazonu, kao jedan od ključnih svjetskih rezervoara ugljika i biološke raznolikosti, ima globalno značenje.

Izvori:
- Europska svemirska agencija (ESA) – službena objava o novom istraživanju i procjeni da su emisije iz požara u Amazoni 2024. mogle biti 1,5 do 3 puta veće od ranijih procjena (link)
- Geophysical Research Letters – znanstveni rad o satelitskim opažanjima, ugljikovu monoksidu i podcijenjenim emisijama iz požara u Amazoni 2024. (link)
- Europska svemirska agencija (ESA) – podaci o misiji Sentinel-5P i instrumentu Tropomi, uključujući dnevnu globalnu pokrivenost i praćenje plinova u atmosferi (link)
- Vlada Brazila / Planalto – službeni podaci o padu krčenja šuma u Amazoni i Cerradu tijekom 2024., važni za širi kontekst požara i degradacije šuma (link)
- Biogeosciences – rad o opsežnoj degradaciji amazonskih šuma izazvanoj požarima 2024. i rekordnim emisijama povezanima s tom sezonom (link)
- Copernicus Atmosphere Monitoring Service (CAMS) – objašnjenje operativnog praćenja globalnih požara i procjene emisija putem sustava GFAS (link)
- Sense4Fire – službena stranica projekta o satelitskom praćenju goriva, dinamike požara i emisija, s fokusom na Amazonu i Cerrado (link)