Deftones

Deftones: bend koji je redefinirao granice teške glazbe

Deftones su američki bend iz Sacramenta koji je od kraja osamdesetih izgradio reputaciju sastava koji se ne uklapa uredno ni u jednu ladicu. U istom trenutku mogu biti brutalno teški i gotovo eterično melodični, a upravo ta napetost između agresije i atmosfere postala je njihov zaštitni znak. Njihov se zvuk najčešće opisuje kao spoj alternativnog metala, shoegazea i art rocka, s naglašenim osjećajem za dinamiku: masivni riffovi i „groove“ bubnjeva sudaraju se s prozračnim slojevima efekata, semplova i melodijskih linija koje često zvuče kao da dolaze iz potpuno druge glazbene tradicije. U središtu priče je prepoznatljiv glas Chinoa Morena, koji može prijeći iz intimnog, gotovo šaputavog tona u urlik bez gubitka emotivne jasnoće. Uz njega su temeljni stupovi benda gitarist Stephen Carpenter, bubnjar Abe Cunningham i Frank Delgado, zadužen za klavijature, semplove i teksture koje Deftones često guraju iz klasičnog rock okvira prema mračnijoj, kinematičnoj atmosferi. Kroz karijeru se mijenjala i postava na basu, a u novijem koncertnom razdoblju bendu se na pozornici pridružuje i Fred Sablan, što je dio šire prakse: kako bi koncertni zvuk zadržao gustoću studijskih slojeva, Deftones ponekad proširuju izvedbu dodatnim instrumentima i gitarama. Relevantni su i zato što su, za razliku od mnogih suvremenika, izbjegli biti „zarobljeni“ u trendu jedne ere. Deftones su tijekom albuma mijenjali naglaske, ali nisu izgubili prepoznatljiv identitet: senzualnu tamu, kontroliranu buku i sklonost detalju. Kritika ih redovito navodi kao jedan od rijetkih bendova iz šire metal i alternativne struje čiji je utjecaj prešao granice žanra, pa se njihov trag osjeti i kod izvođača koji inače nemaju dodirnih točaka s metal scenom. To nije samo pitanje zvuka, nego i pristupa: Deftones su pokazali da „teško“ može biti i suptilno, da distorzija može služiti atmosferi, a ne samo snazi, i da se emocija može prenositi bez patetike. Za publiku je posebno važan njihov „uživo“ aspekt. Deftones su bend čiji koncerti često zvuče drugačije od studijskih snimki: pjesme dobivaju dodatnu težinu, ritam-sekcija radi kao motor, a Moreno se na pozornici ponaša instinktivno, ponekad mijenjajući fraziranje i dinamiku iz večeri u večer. Zbog toga mnogi fanovi prate raspored nastupa, festivala i posebnih događaja koje bend kurira, a ulaznice za veće dvorane ili specifične datume znaju biti tražene jer iskustvo nije „kopija albuma“, nego živi, promjenjivi organizam. Kod Deftonesa je baš ta nepredvidljivost dio privlačnosti: isti refren može zvučati ranjivo jedne večeri, a sljedeće kao urlik iz utrobe. U aktualnom razdoblju fokus je na novom studijskom poglavlju. Deftones su najavili album Private Music, deseti studijski album i prvi nakon gotovo pet godina, koji izlazi 22. kolovoza 2026 / 2027. Najavu su poduprli singlovima „My Mind Is a Mountain“ i „Milk of the Madonna“, a važan detalj je i povratak suradnje s producentom Nickom Raskulineczom. U isto vrijeme bend je najavio velik koncertni ciklus: od nastavka sjevernoameričkih nastupa krajem ljeta (uz goste poput Phantograma i Idlesa, te ponegdje i posebne večeri u kombinaciji sa System of a Down), preko festivalskih datuma, do europske i britanske dionice koja jasno pokazuje da Deftones u ovom trenutku igraju ligu velikih dvorana, ali bez gubitka „klupskog“ intenziteta.

Zašto trebate vidjeti Deftones uživo?

• Dinamika koja „diše“: Deftones su majstori kontrasta — tiši, atmosferični dijelovi često eksplodiraju u masivne riffove, što uživo ima dodatni, gotovo fizički učinak.
• Karizmatičan vokal i interpretacija: Chino Moreno mijenja fraziranje, naglaske i intenzitet, pa poznate pjesme znaju dobiti novu emocionalnu boju.
• Slojevi zvuka: Frank Delgado (semlovi, klavijature, teksture) i dodatne gitare pomažu da pjesme zvuče široko, s detaljima koji se u miksu ponekad otkriju tek na koncertu.
• Groove umjesto „ravne“ brzine: Abe Cunningham je ključan za ritmičku posebnost Deftonesa; i kad su teški, imaju „ljuljajući“ pogon koji publiku povuče.
• Setlista kao presjek karijere: uobičajeno spajaju klasike i novije pjesme, pa koncert funkcionira i kao retrospektiva i kao najava onoga što tek dolazi.
• Autentičan doživljaj: publika često odlazi s osjećajem da je bend odsvirao s punom emocijom, bez rutine i bez praznog spektakla.

Deftones — kako se pripremiti za nastup?

Deftones najčešće nastupaju u arenama i većim dvoranama, ali su česti i festivalski gosti. U dvorani zvuk obično bude kompaktniji i „gušći“, a rasvjeta i vizualna suzdržanost dolaze do izražaja jer je publika uronjena u mrak i fokusirana na pozornicu. Na festivalu je iskustvo otvorenije: više je vanjskih faktora, prostor je prozračniji, a set je nerijetko „direktniji“, s naglaskom na energiju i snažan početak. Ako ih gledate na festivalu, očekujte da će bend češće posegnuti za pjesmama koje brzo hvataju masu, dok u dvorani imaju više prostora za sporije, hipnotičke dijelove i postupno građenje napetosti. Praktična priprema je jednostavna, ali se isplati. Vrijedi doći ranije kako biste izbjegli gužve na ulazima i imali vremena odabrati mjesto; kod Deftonesa se razlika između pozicija u prostoru zna čuti, pogotovo zbog zasićenih gitara i dubokog basa. Udobna obuća je gotovo obavezna, a slojevita odjeća pametan izbor jer u dvoranama može biti toplo, dok čekanje prije i poslije koncerta zna biti hladnije. Ako putujete, unaprijed razmislite o prijevozu i smještaju, osobito u gradovima u kojima se istovremeno održavaju veći događaji, jer gužve tada rastu i u prometu i oko smještajnih kapaciteta. Da biste izvukli maksimum, dobro je ući u kontekst. Ne morate znati cijelu diskografiju, ali pomaže preslušati nekoliko ključnih albuma i obratiti pažnju na način na koji bend gradi pjesme: tiha napetost, potom iznenadni udar, pa opet povratak u atmosferu. Ako ste bend otkrili kroz novije singlove, poslušajte i starije faze; ako ste dugogodišnji fan, dajte šansu novim pjesmama prije dolaska. Koncert je tada manje „pogađanje“, a više praćenje priče koju bend slaže kroz dinamiku seta, osobito kad se nova era tek učvršćuje i kad se stare pjesme počnu čitati kroz svježi kontekst. U rasporedu se posebno ističe europski i britanski dio turneje koji kreće krajem siječnja i proteže se kroz veljaču, s dvoranama u Parizu (Adidas Arena), Bruxellesu (Forest National), Amsterdamu (AFAS Live) i Londonu (The O2), kao i nizom gradova poput Berlina, Münchena, Hamburga, Dortmunda, Łódźa, Stuttgarta, Glasgowa, Manchestera, Dublina i Cardiffa. U tom segmentu turneje najavljeni su i gosti poput Denzela Curryja i Drug Churcha, što je zanimljiva kombinacija za publiku koja voli žanrovske sudare. Takve postave često mijenjaju „temperaturu“ večeri: netko dolazi zbog gosta i otkrije Deftones, netko dolazi zbog Deftonesa i dobije drugačiji uvod nego što očekuje, a upravo ta širina publike može pojačati energiju u dvorani.

Zanimljivosti o Deftones koje možda niste znali

Deftones su od početka gradili identitet na miješanju suprotnosti: teški rifovi i metal pritisak često se presijeku melodijom koja zvuči gotovo pop, a onda ponovno potonu u mračnu atmosferu. Upravo ta sposobnost da istodobno budu i agresivni i nježni učinila ih je bendom koji podjednako vole ljudi iz metal kruga i slušatelji koji inače prate alternativu, indie ili elektroničku scenu. Njihove se ploče često spominju kao primjer kako se žestoka glazba može producirati tako da zvuči moderno i duboko, a ne „zatvoreno“ ili jednodimenzionalno, s naglaskom na prostoru, teksturi i emocionalnoj napetosti. Zanimljivo je i da su članovi benda aktivni i izvan Deftonesa, kroz razne projekte i suradnje, što se posredno osjeti u zvuku: od sklonosti elektronici i slojevima do naglaska na atmosferi. Na pozornici se to posljednjih godina vidi i kroz proširenu postavu, koja omogućuje da se gitarski i ambijentalni slojevi izvedu uvjerljivo, bez kompromisa. U praksi to znači da koncert može zvučati „punije“ nego što biste očekivali od klasičnog četveročlanog rock sastava, a publika dobije gustoću koja je bila dio Deftonesova identiteta još i prije nego što su se takvi slojeviti aranžmani masovno preselili na velike pozornice.

Što očekivati na nastupu?

Tipičan nastup Deftonesa izgrađen je kao putovanje kroz raspoloženja. Koncert obično otvara pjesmama koje brzo uspostave težinu i tempo, a zatim se set raspoređuje tako da ima valove: nakon niza agresivnijih skladbi dolaze sporiji, atmosferični trenuci koji publici daju predah, da bi se potom ponovno digao intenzitet. Ta dramaturgija posebno dobro funkcionira u dvoranama, gdje rasvjeta i vizualna suzdržanost pojačavaju osjećaj da ste ušli u zaseban, mračni zvučni prostor. Ne očekujte puno priče između pjesama; Deftones često puštaju da glazba odradi sve, a kad se obrate publici, to je kratko i „na stvar“. U aktualnom ciklusu realno je očekivati da će se u setlisti pojaviti nove pjesme poput „My Mind Is a Mountain“ i „Milk of the Madonna“, ali i prepoznatljivi klasici iz različitih faza karijere. Deftones se ne oslanjaju na jednu eru: često kombiniraju materijal s albuma poput White Pony, Diamond Eyes, Koi No Yokan i Ohms, pa koncert funkcionira kao presjek u kojem svaka generacija fanova dobije svoj trenutak. Setliste se pritom znaju mijenjati ovisno o turneji, prostoru i ulozi (samostalni koncert ili festivalski nastup), pa ista pjesma ne mora uvijek biti na istom mjestu u večeri. Publika je dio priče, ali bez jedne univerzalne formule. Tijekom najtežih pjesama energija se podigne, a u melodičnijim dijelovima dvorana zna pjevati refrene ili se jednostavno prepustiti zidu zvuka. Na festivalima je atmosfera šira i protočnija, dok u arenama često prevlada osjećaj zajedničkog uranjanja u glazbu, kao da cijela dvorana diše u istom ritmu. Posjetitelji nakon koncerta često ističu da Deftones uživo djeluju „stvarnije“: nema prenapuhanih govora, nego fokus na izvedbi, dinamici i emotivnoj preciznosti, čak i kad bend svira najglasnije. Uz klasične turnejske datume, posebna stavka u njihovom kalendaru je festival Dia de los Deftones u San Diegu na stadionu Petco Park, koji se održava 1. studenoga 2026 / 2027. Bend je festival pokrenuo 2026 / 2027 i kroz godine ga održava povremeno, s idejom da u isti prostor dovede izvođače koji dijele sličan osjećaj za težinu, atmosferu ili rubne žanrovske spojeve. Na najavljenom izdanju među imenima se spominju Clipse, 2hollis, Rico Nasty, Deafheaven, Régulo Caro, Ecca Vandal, Glare i University, a koncept s više pozornica pojačava dojam da se radi o događaju koji je više od jednog koncerta. Za fanove je to prilika da u istoj večeri uhvate različite zvukove koji se, na prvi pogled, ne moraju činiti kompatibilnima, ali dijele istu estetiku intenziteta. Za posjetitelja je najbolji savjet jednostavan: dođite otvorenih ušiju. Deftones nisu bend koji se svodi na jednu pjesmu, nego na atmosferu koja se gradi kroz cijeli nastup. Ako unaprijed poznajete barem nekoliko ključnih pjesama i imate osjećaj za njihovu dinamiku, lakše ćete pratiti putanju seta; ako dođete bez čvrstih očekivanja, vjerojatno ćete se iznenaditi koliko njihov koncert može biti istodobno težak, melodičan i emotivno precizan. A kako se detalji produkcije i izbor pjesama znaju mijenjati od grada do grada, svaka nadolazeća večer ostaje prilika da bend pokaže neko drugo lice iste priče. Još jedna stvar zbog koje Deftones ostaju posebni jest način na koji „težinu“ koriste kao sredstvo, a ne kao cilj. U njihovim pjesmama distorzija i agresija nisu tu samo da bi impresionirale glasnoćom, nego da bi pojačale osjećaj napetosti, intime ili katkad gotovo romantične melankolije. Kad se taj kontrast preseli na pozornicu, koncert dobiva dodatnu dimenziju: dio publike dolazi po energiju i rifove, dio po atmosferu i emotivnu interpretaciju, a velik dio upravo zato što bend uspijeva spojiti oboje u jednoj večeri bez umjetnog razgraničavanja. Za razumijevanje njihove publike važno je i to što Deftones nikad nisu bili bend „jedne pjesme“. Imaju prepoznatljive hitove koji se stalno spominju u razgovorima o alternativnom metalu, ali njihova snaga je u katalogu koji je pun pjesama koje se s vremenom otvaraju. Neki će se prvi put zaljubiti u bend kroz direktniji materijal, dok će drugi tek kasnije otkriti sporije, teksturalne komade u kojima se bend poigrava prostorom, šumom i tišinom. Upravo zato se koncerti često doživljavaju kao putovanje kroz različite faze i raspoloženja, a ne samo kao niz poznatih refrena. Deftones su kroz karijeru izgradili i vizualni identitet koji je suzdržan, ali prepoznatljiv. Ne oslanjaju se na „veliku priču“ u smislu kostima ili teatralnih uloga, nego na raspoloženje: svjetlo, dim, sjene i promjene intenziteta prate dinamiku pjesama. To je jedan od razloga zašto ih publika voli u zatvorenim prostorima, gdje je lakše stvoriti osjećaj da se sve događa „unutar“ zvuka. No i na otvorenom, kada se dio magije razrijedi zbog prostora, bend zadržava fokus kroz ritam i masivne gitare koje se šire poput vala.

Zvuk i stil: zašto ih je teško svesti na jednu etiketu

Deftones često završavaju u raspravama o žanrovima, ali taj razgovor obično završi zaključkom da je najtočnije reći kako su izgradili vlastiti hibrid. U istoj pjesmi mogu se čuti tragovi alternativnog metala, post-hardcorea, shoegazea i modernog rocka, a ponekad i detalji koji asociraju na elektroniku ili filmsku glazbu. Ono što sve povezuje jest osjećaj za teksturu: gitare nisu samo riff, nego sloj; bubnjevi nisu samo tempo, nego udarac koji oblikuje prostor; vokal nije samo melodija, nego emotivni okidač koji može biti i nježan i prijeteći. Stephen Carpenter je važan jer njegova gitara često stvara „težinu“ kroz spuštene štimove, ritmičke obrasce i repetitivne figure koje hipnotiziraju. To nije klasično „soliranje“ u prvom planu, nego građenje zida koji se kreće, diše i mijenja s dinamici pjesme. Abe Cunningham, s druge strane, u Deftones donosi ritam koji je istodobno čvrst i elastičan. Njegov groove zna biti jednostavan, ali nikad nije mlak; često je to pogon koji tjera pjesmu naprijed čak i kad sve oko njega djeluje kao magla. Chino Moreno je glas koji definira bend. Njegova interpretacija često zvuči kao da je između ispovijedi i eksplozije, a tekstovi su mu skloni sugestiji, slikama i fragmentima koji ostavljaju prostor da slušatelj sam popuni praznine. U koncertnim uvjetima to se pretvara u vrlo neposredan doživljaj: Moreno zna „ući“ u pjesmu, pojačati ili smiriti napetost, i tako publiku voditi kroz set bez mnogo objašnjavanja. Frank Delgado je često podcijenjen u širem razgovoru o bendu, ali u stvarnosti je ključan za ono što Deftones razlikuje od mnogih gitarskih sastava. Semplovi, klavijature i ambijentalni slojevi daju pjesmama dubinu, a uživo se ti elementi stapaju s gitarama tako da bend dobiva kinematičnu širinu. Kad se sve posloži, Deftones zvuče kao da imaju dva lica: jedno je sirovo, fizičko i ritmičko, a drugo je atmosfersko, gotovo sanjivo.

Diskografija kao mapa promjena bez gubitka identiteta

Kroz albume se vidi kako su Deftones izrasli iz tvrdog, sirovijeg početka prema sve slojevitijem zvuku, ali bez naglog reza. Rani radovi nose energiju vremena u kojem su se teška glazba i alternativa snažno dodirivali, s naglaskom na ritam i „udar“ pjesama. Kako se katalog širio, bend je sve više naglašavao melodiju, atmosferu i detalje produkcije, ali nije izgubio ono što ih je činilo prepoznatljivima: sposobnost da u jednoj pjesmi spoje osjetljivost i agresiju. Za publiku koja ih tek otkriva, zanimljivo je kako se kroz diskografiju mogu pratiti različita „ulazna vrata“. Netko će ući kroz agresivnije klasike koji su obilježili njihov status na sceni, netko kroz melodičnije i prozračnije pjesme koje se često dijele među slušateljima koji inače nisu „metal“ publika, a netko kroz kasnije albume gdje se čuje zrelost i jasnoća u aranžmanima. Deftones su rijedak primjer benda kod kojeg se preporuka „poslušaj nekoliko različitih albuma“ stvarno isplati, jer svaka faza ima vlastiti karakter, a opet je sve povezano istom emocijom i estetikom. U kontekstu novog albuma Private Music posebno je zanimljivo kako će se novi materijal uklopiti u koncertnu priču. Kad bend ulazi u novu eru, setliste često postaju „laboratorij“: nove pjesme se testiraju u živoj situaciji, publika reagira, a bend prilagođava dinamiku. To je dio razloga zašto se raspored nastupa prati s tolikim zanimanjem — nije riječ samo o tome gdje sviraju, nego i o tome kakav će biti balans između klasika i novog poglavlja.

Publika i atmosfera: tko dolazi na Deftones i zašto

Na Deftones koncertima često se vidi širok raspon publike. Tu su dugogodišnji fanovi koji bend prate desetljećima, ali i mlađi slušatelji koji su ih otkrili kroz preporuke, društvene mreže ili kroz činjenicu da je njihov zvuk postao referenca za mnoge suvremene izvođače. Zajednički nazivnik je emotivna povezanost: Deftones su bend koji se sluša „iznutra“, a kad se takva veza prebaci u dvoranu, nastaje onaj osjećaj da publika i bend dijele isti prostor, isti ritam i istu napetost. Atmosfera često ovisi o mjestu. U većim arenama publika zna biti raznolikija, s većim udjelom ljudi koji dolaze „vidjeti veliki bend“, dok u dvoranama srednje veličine često prevlada intenzitet i gušća energija. Na festivalima je priča drugačija: dio ljudi dolazi ciljano, dio slučajno, a bend mora „uhvatiti“ publiku brzo. Deftones to obično rade kroz snažan zvuk i jasnu dinamiku: čak i netko tko ne zna pjesme može osjetiti prijelaze između tišeg i glasnijeg, između melodije i udarca. Kad se govori o ulaznicama, važno je razumjeti da potražnja često prati dva faktora: veličinu prostora i posebnost datuma. Dvorane s ograničenijim kapacitetom prirodno stvaraju veću potražnju, a posebne večeri, festivali ili kombinacije s jakim gostima dodatno pojačavaju interes. Publika koja voli Deftones često planira unaprijed jer želi određeni grad, određeni prostor ili određeni „tip“ koncerta — dvorana, arena ili festival.

Kako izgleda večer s predgrupama i glavnim nastupom

Kod većih turneja uobičajeno je da večer ima jasnu strukturu: jedna ili dvije predgrupe, zatim kratka pauza za promjenu pozornice i glavni nastup. Predgrupe su često pažljivo birane da imaju vlastiti identitet, ali i da publici „zagriju“ teren: nekad je to bend s agresivnijom energijom, nekad izvođač koji dolazi iz drugog žanra, što može biti osvježenje i podsjetnik da Deftones vole sudare estetika. U takvoj postavi publika dobiva širi glazbeni raspon, a večer se doživljava kao mini-festival unutar jedne dvorane. Sam nastup Deftonesa obično je fokusiran na glazbu. Ne očekujte duga objašnjenja ili „scenski show“ koji odvlači pažnju; umjesto toga, sve je u dinamici seta. Koncert često počne energično, zatim se ubaci nekoliko pjesama koje stvaraju atmosferu i napetost, pa se ponovno diže intenzitet. U tim valovima publika dobiva priliku i „izgorjeti“ i udahnuti. Ako bend odradi encore, to zna biti trenutak kada se setlistom zaokruži priča, često s pjesmama koje publika posebno glasno prati. Za posjetitelje koji vole detalje, zanimljivo je promatrati kako Deftones uživo balansiraju slojeve. Gitare mogu biti masivne, ali u pravom trenutku se „otvore“ i ostave prostor vokalu ili ambijentalnim elementima. Bubnjevi i bas stvaraju podlogu koja se osjeti u tijelu, što je i jedan od razloga zašto ljudi nakon koncerta često pričaju o „fizičkom“ doživljaju zvuka. Ta kombinacija — emotivno i fizičko — jedna je od najjačih Deftonesovih karta na pozornici.

Što se događa kad se nova era sudari s klasicima

Kad bend izbaci novi album, publika često ima dva impulsa: želi čuti novo, ali i želi „svoje“ pjesme. Deftones su u prošlosti pokazali da znaju pronaći ravnotežu. Novi materijal se obično postavi tako da ima svoju ulogu u dramaturgiji seta: nekad kao snažan početak, nekad kao sredina koja mijenja raspoloženje, nekad kao dio koji otvara prostor za atmosferu. Klasične pjesme zatim služe kao sidra — trenutci kada cijela dvorana prepoznaje refren ili riff i kada se energija „zaključa“ u zajednički doživljaj. U slučaju Private Music publika će posebno pratiti kako nove pjesme žive u prostoru. Studio može biti slojevit, kontroliran i precizan, ali pozornica često traži dodatnu snagu i jasnije udarce. Ako je suditi po načinu na koji Deftones inače tretiraju nove pjesme, one će vjerojatno dobiti malo više „mesa“ uživo, s naglašenim ritmom i dinamikom. To je često najbolji trenutak za fanove: kad pjesma još nije „fiksirana“ u kolektivnom sjećanju, a već zvuči kao da je oduvijek bila dio seta.

Kako doživjeti Deftones ako ih gledaš prvi put

Ako dolazite prvi put, korisno je promatrati koncert kao cjelinu, a ne kao lov na jednu pjesmu. Deftones su bend kod kojeg je važan način na koji se raspoloženja izmjenjuju. U jednom trenutku možete osjetiti agresiju i težinu, a već u sljedećem biti u prostoru gdje je sve maglovito, melodično i gotovo nježno. Umjesto da očekujete stalno „najglasnije“, pripremite se na valove i kontraste; upravo u tim prijelazima Deftones često zvuče najposebnije. Također, ne brinite ako ne znate cijeli katalog. Čak i bez poznavanja pjesama možete prepoznati ključne točke: trenutak kad se publika podigne na poznati riff, trenutak kad se prostor utiša zbog atmosferske dionice, ili trenutak kad vokal pređe iz melodije u urlik i dvorana reagira kao jedno tijelo. Ako želite dodatno pojačati doživljaj, prije koncerta poslušajte nekoliko pjesama iz različitih faza — jednu „težu“, jednu „melodičniju“, jednu „atmosfersku“ — i već ćete u dvorani lakše prepoznati logiku njihovih prijelaza. Za one koji dolaze kao dio šireg događaja, poput festivala ili večeri s jakim gostima, Deftones mogu biti idealna točka presjeka. Njihov zvuk može funkcionirati i kao kulminacija i kao most između različitih estetika, što je i razlog zašto su često u postavama gdje se spajaju različiti žanrovi. U praksi to znači da njihov nastup često „sjedne“ i onima koji su došli iz drugog glazbenog smjera, jer se emocija i dinamika čuju i kad žanrovski rječnik nije vaš primarni.

Zašto se o setlistama Deftonesa stalno raspravlja

Setlista je kod ovog benda uvijek tema jer se radi o katalogu koji ima više „era“ i više tipova pjesama. Neke su pjesme savršene za otvaranje — brzo postave energiju i zvuk. Druge su idealne za sredinu, kada treba promijeniti raspoloženje, spustiti tempo ili pojačati atmosferu. Treće su one koje publika čeka kao emotivni vrhunac. Budući da Deftones imaju dovoljno materijala za različite kombinacije, setliste se mijenjaju, a fanovi vole pratiti te promjene jer svaka večer može imati drugačiji naglasak. Važno je i to da Deftones ne pokušavaju svima ugoditi na isti način. Ponekad će naglasak biti na sirovijem, teškom dijelu kataloga; ponekad na melodičnijem i atmosferičnijem. Ta promjenjivost nije slučajna: bend koristi setlistu kao alat da oblikuje energiju prostora. U dvorani koja „gori“ od početka, mogu si dopustiti više sporih i teksturalnih trenutaka. U prostoru koji se tek zagrijava, mogu ubrzati, pojačati i igrati na sigurnije klasike. To je razlog zašto ljudi koji su ih već gledali često kažu da nije svaki koncert isti, čak i kad je kostur sličan. Deftones uživo nude rijetku kombinaciju: koncert koji je dovoljno snažan da zadovolji publiku koja traži energiju, ali i dovoljno suptilan da privuče one koji vole atmosferu, detalje i emotivnu interpretaciju. I zato se njihovi nastupi često pamte kao iskustvo koje se ne svodi na jedan trenutak, nego na osjećaj koji se polako gradi kroz cijelu večer, od prvog udarca bubnja do posljednjeg odjeka gitare u prostoru. U takvom okruženju posebno se vidi koliko Deftones kontroliraju osjećaj napetosti. Mogu „zategnuti“ dvoranu jednim sporijim, gustim dijelom i zatim je presjeći eksplozijom koja zvuči kao da se cijeli prostor pomaknuo za pola metra. To je koncertna logika koja nije usmjerena samo na glasnoću, nego na raspoloženje, a publika je u njoj sudionik: nekad kroz pjevanje, nekad kroz kretanje, a često i kroz ono tiho, koncentrirano slušanje kad se pjesma spusti u atmosferu.

Raspored nastupa i kontekst lokacija

U aktualnom ciklusu Deftones se oslanjaju na kombinaciju velikih dvorana i događaja koji imaju dodatnu težinu zbog prostora ili koncepta. Europska i britanska dionica posebno je zanimljiva jer se vidi da bend cilja na gradove u kojima postoji snažna koncertna infrastruktura i publika koja dobro reagira na alternativni metal, ali i na šire žanrovske spojeve. Start u Parizu 29. siječnja 2026 / 2027 u Adidas Areni postavlja ton: riječ je o prostoru koji može podnijeti masivan zvuk, ali i suptilne detalje, a Pariz je često grad u kojem se publika dobro „uhvati“ na dinamiku i kontraste. Nakon toga slijede gradovi poput Bruxellesa, Hamburga, Münchena, Łódźa, Berlina, Dortmunda, Stuttgarta i Amsterdama, što je niz koji praktički čita kao presjek europske koncertne mape za bend ovog profila. Za posjetitelje to znači i različite „tipove“ večeri: negdje je publika temperamentnija i fizički aktivnija, negdje više fokusirana na slušanje, a negdje se energija gradi sporije i eksplodira tek na prepoznatljivim momentima. Deftones u takvim uvjetima često zvuče najbolje jer su dovoljno iskusni da se prilagode atmosferi dvorane, a opet dovoljno „svoji“ da ne razvodne identitet. Britanski dio (s početkom 12. veljače 2026 / 2027 u Birminghamu, zatim Glasgow, Manchester, Dublin i Cardiff, te završnica 20. veljače 2026 / 2027 u londonskom The O2) nosi dodatnu simboliku jer je Ujedinjeno Kraljevstvo tržište u kojem je alternativna kultura duboko ukorijenjena. U takvim gradovima Deftones često dobiju publiku koja dobro poznaje katalog i snažno reagira na promjene u setlisti. To može biti i „stroža“ publika u smislu očekivanja, ali kad se bend i dvorana nađu na istoj frekvenciji, rezultat zna biti koncert koji se dugo prepričava. Važan element turneje su i gosti Denzel Curry i Drug Church. To nije klasična „sigurna“ kombinacija, nego namjeran sudar estetika: Denzel Curry donosi energiju i intenzitet iz hip-hop svijeta, dok Drug Church dolazi iz post-hardcore okvira. Takva postava često širi publiku, ali i mijenja dinamiku večeri. U praksi to znači da glavni nastup Deftonesa može djelovati još „šire“ jer publika u dvoranu ulazi s već zagrijanim pragom energije, a Deftones onda preuzimaju prostor svojim valovima težine i atmosfere.

Kako čitati koncertni raspored bez stresa

Raspored turneje često izgleda jednostavno na papiru, ali u stvarnosti svaka lokacija nosi svoje sitnice. U većim gradovima gužve oko dvorana znaju biti značajne, a u manjim ili specifičnim arenama promet i prilazne ceste mogu biti uska grla. Najkorisnije je razmišljati unaprijed o tri stvari: dolazak, ulazak i izlazak. Dolazak znači planirati prijevoz i vrijeme, ulazak znači uračunati provjere i gužvu na ulazima, a izlazak znači imati plan kako se nakon koncerta vratiti bez nervoze, pogotovo ako putujete iz drugog grada. Kod Deftonesa je dodatni detalj i zvučni balans. Ako ste osjetljivi na vrlo glasne koncerte, imajte na umu da su to nastupi s masivnim gitarama i jakim udarom bubnja, a dio doživljaja je upravo fizički pritisak zvuka. Netko uživa baš u tome, netko preferira malo udaljeniju poziciju u dvorani gdje se miks „posloži“ u kompaktniju sliku. Ako želite više detalja i slojeva, često se isplati birati mjesta gdje se čuje i ambijent, a ne samo direktni udar pojačala. Za one koji vole „uhvatiti“ atmosferu, dolazak ranije može biti važan i zbog predgrupa. Predgrupe nisu samo formalnost; često su ključan dio večeri koji postavi tempo i energiju publike. A ako ste među onima koji žele doživjeti Deftones kao cjelinu, ima smisla ući u ritam večeri od početka, umjesto da uletite u dvoranu na zadnji tren.

Novi album i kako mijenja koncertnu priču

Najava albuma Private Music i izlazak 22. kolovoza 2026 / 2027 stavljaju Deftones u fazu kada se bend ponovno definira pred publikom, ali bez potrebe da „dokazuje“ tko je. To je važan trenutak jer Deftones imaju status izvođača čija nova izdanja nose očekivanja i u kritici i u publici. Kad bend s tolikim katalogom objavi novi materijal, pitanje nije samo „je li dobar“, nego „kako se uklapa“ i „što otvara“. Prvi singl „My Mind Is a Mountain“ postavljen je kao snažan signal da bend i dalje igra na kontraste: težina, dinamika i atmosfera nisu odvojene, nego isprepletene. Drugi singl „Milk of the Madonna“ dodatno potvrđuje tu logiku, s idejom da Deftones ne traže jednostavan refren po svaku cijenu, nego žele da pjesma ostane otvorena za interpretaciju i osjećaj. Važan detalj je i suradnja s producentom Nickom Raskulineczom, s kojim su već radili na albumima Diamond Eyes i Koi No Yokan. Ta veza je zanimljiva jer su to izdanja koja dio publike često spominje kao razdoblje jasnoće i snage: zvuk je velik, ali nije zagušen, a detalji ostaju čitljivi. U kontekstu Private Music to može značiti da će novi materijal imati čvrstu okosnicu za arene i velike dvorane, bez gubitka atmosferskih slojeva koji Deftones čine posebnima. U studijskom smislu, bend je snimao i koproducirao materijal na više lokacija, uključujući Kaliforniju i Nashville, što često rezultira širim rasponom zvukova i pristupa. Kad se glazba snima u različitim prostorima, mijenja se i osjećaj prostora u pjesmama: neke zvuče zbijeno i klaustrofobično, druge šire i prozračnije. Kod Deftonesa to nije tehnička sitnica nego dio estetike, jer upravo „prostor“ u zvuku često nosi emociju.

Kako nove pjesme postaju „koncertne“

Nije svaka dobra studijska pjesma automatski dobra koncertna pjesma, a Deftones su bend koji to razumije. Na pozornici pjesma mora imati tijelo: ritam mora nositi, prijelazi moraju imati smisla u realnom vremenu, a vokal mora biti izvediv bez gubitka emocije. Deftones to obično rješavaju kroz aranžmanske naglaske: neki dijelovi postanu naglašeniji, neki se pojednostave kako bi udar bili jači, a neki se prošire da bi atmosfera došla do izražaja. To je razlog zašto se nove pjesme često mijenjaju tijekom turneje, čak i ako se na papiru čine iste. Publika koja ih prati uživo zna prepoznati te nijanse i zato voli uspoređivati izvedbe iz različitih gradova. U tom procesu važnu ulogu ima i publika. Reakcija dvorane može promijeniti energiju pjesme. Ako publika „uhvati“ refren, pjesma dobije dodatnu snagu. Ako se publika utiša i sluša, atmosfera postane još napetija. Deftones su dovoljno sigurni da se ne boje tišine u dvorani; u nekim trenucima tišina je upravo ono što pojačava sljedeći udar.

Dia de los Deftones kao više od koncerta

Uz klasičnu turneju, Deftones imaju i vlastiti festivalski koncept Dia de los Deftones, koji se održava 1. studenoga 2026 / 2027 na Petco Parku u San Diegu. Taj događaj je posebna priča jer nije samo „još jedan nastup“, nego događaj koji bend kurira i kroz koji pokazuje vlastiti ukus i širu sliku scene. Lineup uključuje izvođače koji na prvi pogled dolaze iz različitih svjetova: Clipse, 2hollis, Rico Nasty, Deafheaven, Régulo Caro, Ecca Vandal, Glare i University. No u stvarnosti, ta raznolikost prati ono što Deftones rade od početka: spajanje intenziteta i atmosfere, sudar žanrova, i osjećaj da je emocija važnija od etikete. Takav festival obično ima i drugačiju publiku nego klasični koncert. Dolaze ljudi koji vole Deftones, ali i oni koji dolaze zbog drugih imena, pa se publika miješa i stvara širi kulturni kontekst. U tom okruženju nastup Deftonesa često zvuči kao vrhunac večeri, ali i kao dio većeg mozaika, a to može promijeniti i način na koji bend bira pjesme: na festivalu se često želi zadržati pažnja mase, pa set zna biti direktniji i ritmički snažniji. S obzirom na to da je Dia de los Deftones događaj koji se kroz godine održavao povremeno (koncept je pokrenut 2026 / 2027), publika ga doživljava kao posebnu priliku, gotovo kao ritual. U takvim trenucima zanimljivo je promatrati kako Deftones funkcioniraju kao „središte“ scene koja se ne definira jednim žanrom, nego zajedničkim osjećajem: mračno, emotivno, intenzivno, ali nejednoliko.

Što publika dobiva na događajima s više pozornica

Događaji s više pozornica nude drugačiji ritam večeri. Umjesto jednog linearno građenog koncerta, imate mogućnost kretanja, otkrivanja i usporedbe. To je idealno za ljude koji vole „sklopiti“ vlastitu večer: čuti nešto novo, vratiti se na poznato, pa opet riskirati. Za Deftonesovu publiku to je prirodan format jer je i njihov katalog hibridan. Kad u istoj večeri čujete hip-hop energiju, post-hardcore nerv i shoegaze maglu, lakše je razumjeti zašto Deftones zvuče kao što zvuče: oni su presjek svijeta u kojem su te stvari kompatibilne.

Utjecaj Deftonesa na scenu i zašto se i dalje o njima govori

Deftones su bend koji se često spominje kao most između različitih generacija i različitih scena. Jedan razlog je taj što su se pojavili u razdoblju kada je teška glazba tražila novi jezik, a oni su ga ponudili bez da se zakunu na jedan trend. Drugi razlog je taj što su njihovi albumi ostali relevantni i kad su se promijenile produkcijske mode i glazbeni ukusi. Kad se danas govori o modernom pristupu teškoj glazbi koji uključuje atmosferu, teksturu i emotivnu otvorenost, Deftones se gotovo uvijek pojave kao referenca. U njihovom utjecaju važno je i to što nisu pokušali biti „progresivni“ na način tehničkog nadmetanja. Kod njih progres dolazi kroz osjećaj: kako pjesma diše, kako se slojevi slažu, kako se tenzija gradi. To je utjecaj koji se lakše čuje nego što se opisuje. Slušatelj možda ne zna objasniti zašto ga pjesma pogodila, ali zna da ga je pogodila. U tom smislu Deftones imaju status benda koji je istodobno „velik“ i „intiman“. Zanimljivo je i to kako su uspjeli zadržati privlačnost kroz promjene u medijskom prostoru. U eri kada se glazba često konzumira fragmentirano, Deftones i dalje potiču slušanje albuma kao cjeline. Njihove pjesme često dobivaju novu težinu kad ih čujete u kontekstu albuma, jer su prijelazi, dinamika i atmosfera dio priče. To se prelijeva i na koncert: Deftones ne zvuče kao playlist, nego kao dramaturgija koja se razvija.

Deftones i „emocionalna fizika“ koncerta

Kod mnogih bendova publika pamti jedan hit ili jedan vrhunac. Kod Deftonesa publika često pamti osjećaj. To je osjećaj koji nastaje kad se kombiniraju tri stvari: fizički pritisak zvuka, emotivna interpretacija i atmosfera prostora. Kad te tri stvari rade zajedno, koncert postane iskustvo koje je teško prepričati samo riječima. Netko će reći da je bilo glasno, netko da je bilo mračno, netko da je vokal bio snažan, ali najčešće će ljudi reći nešto tipa: „to se osjetilo“. Upravo ta „emocionalna fizika“ jedan je od razloga zašto se ulaznice često traže, zašto se prati raspored i zašto ljudi putuju na određene datume. Ta fizika se posebno vidi u pjesmama koje imaju duge build-upove ili nagle preokrete. U studiju je to dizajn, ali u dvorani je to zajednički refleks: publika osjeti kad dolazi udar, pa se tijela pomaknu, ljudi podignu glave, a prostor se promijeni. To je koncertna komunikacija bez riječi.

Praktični detalji koji čine razliku u doživljaju

Iako se o Deftones najčešće govori kroz glazbu, doživljaj uživo ovisi i o sitnicama koje publika često podcijeni. Jedna je akustika prostora. U nekim dvoranama bas može biti toliko snažan da „pojede“ detalje, dok u drugima može biti taman koliko treba da se osjeti udar, ali da se čuju i slojevi. Ako imate mogućnost birati poziciju, razmislite želite li biti bliže pozornici gdje je energija direktnija, ili malo dalje gdje se miks često bolje posloži u cjelinu. Druga sitnica je tempo večeri. Ako želite doživjeti Deftones s punom koncentracijom, imajte na umu da su to koncerti koji znaju biti intenzivni. Nije loša ideja ući u dvoranu spreman na to da ćete većinu vremena stajati, kretati se, možda i biti u gužvi. Ako niste tip za gužvu, postoje pozicije gdje se može uživati i bez guranja, a doživljaj će i dalje biti snažan jer je zvuk ono što nosi. Treća sitnica je mentalna priprema. Deftones su bend koji traži da mu se prepustite. Ako uđete s idejom da ćete stalno nešto snimati ili stalno gledati oko sebe, propustit ćete onaj dio zbog kojeg ljudi pričaju o njima. Dovoljno je uhvatiti nekoliko trenutaka za uspomenu, a ostatak večeri pustiti da vas nosi dinamika pjesama.

Što je „dobar“ Deftones koncert i kako ga prepoznati

Dobar Deftones koncert nije nužno onaj na kojem bend svira savršeno „kao na albumu“. Često je obrnuto: najbolji trenuci su oni u kojima se čuje da je sve živo. Vokal može biti siroviji, gitare mogu biti još teže, a ritam može zvučati kao da će se raspasti, ali se ne raspadne. To je ono što stvara napetost. Ako osjetite da publika diše s bendom, da se tišina i eksplozija izmjenjuju kao valovi, i da se nakon koncerta osjećate kao da ste bili u nekoj vrsti zajedničke oluje, vjerojatno ste uhvatili Deftones u pravom elementu.

Kako se Deftones uklapaju u širu sliku događaja i kulture

U današnjem koncertnom svijetu, nastupi velikih bendova često su i kulturni događaji, ne samo glazbeni. Deftones se u tom smislu ponašaju zanimljivo: imaju status velikog benda koji puni arene, ali zadržavaju estetiku i mentalitet koji je bliži alternativi. To ih čini privlačnima i publici koja inače izbjegava „mega“ koncertne spektakle. Njihovi nastupi nisu parada efekata, nego koncentrat zvuka i atmosfere. To se vidi i kroz njihove odabire gostiju i događaja poput Dia de los Deftones. Umjesto da se zatvore u sigurnu žanrovsku zonu, oni se stalno postavljaju u situacije gdje publika može doživjeti nešto neočekivano. U tom smislu Deftones nisu samo bend, nego i svojevrsni kustosi jednog dijela suvremene glazbene kulture: onog dijela koji voli intenzitet, ali ne voli granice. Kad se govori o publici koja traži informacije o nastupima, često se spominju i ulaznice kao praktična tema. Kod Deftonesa je to logično jer se radi o bendu koji nastupa u velikim prostorima, ali i o bendu čija publika voli određene gradove i određene tipove događaja. Netko želi dvoranu zbog zvuka i atmosfere, netko festival zbog širine lineupa, netko London ili Pariz zbog energije grada, a netko želi baš završnicu turneje jer tada bend često zvuči najsigurnije i najopuštenije. Sve su to razlozi zbog kojih se njihov koncertni kalendar prati pažljivo i zašto se o njemu govori kao o dijelu šireg iskustva, a ne samo kao o datumu na papiru. Na kraju, Deftones ostaju bend koji u isto vrijeme pripada prošlosti i sadašnjosti. Imaju katalog koji je obilježio generacije, ali i novo poglavlje s Private Music koje pokazuje da ne žive na staroj slavi. Za publiku to znači da je svaki nastup prilika da se čuje presjek: pjesme koje su postale klasici i pjesme koje tek traže svoje mjesto u zajedničkom pamćenju. U tom sudaru starog i novog često nastaju najjači koncertni trenuci, oni koji vas podsjete zašto se neka glazba ne sluša samo u slušalicama, nego se traži i uživo, u prostoru, među ljudima, gdje zvuk postaje događaj. Izvori: - Pitchfork — najava albuma Private Music, singl “My Mind Is a Mountain” i kontekst izdanja - NME — potvrda europske i britanske turneje te ključni datumi i gosti - Louder (Metal Hammer) — pregled europskih datuma i okvira turneje u ranoj 2026 / 2027 - Pollstar — informacije o Dia de los Deftones, mjestu održavanja i lineup-u - DeftonesWorld — sažetak i raspored UK/EU datuma te podrška na turneji - Consequence — detalji o albumu Private Music i singlu te produkcijski kontekst - Bass Magazine — opis snimanja i suradnje s producentom Nickom Raskulineczom