Gnojiva i hrana ulaze u zonu novog globalnog pritiska
Rastuća nervoza na svjetskom tržištu gnojiva više nije samo uska industrijska tema rezervirana za proizvođače kemikalija, distributere i poljoprivredne burze. U prvim mjesecima 2026. sve je jasnije da se pitanje opskrbe i cijene gnojiva ponovno pretvara u širu gospodarsku priču, onu koja izravno dotiče poljoprivrednu proizvodnju, troškove hrane, trgovinske tokove i socijalnu stabilnost u dijelu svijeta koji je već opterećen inflacijom, klimatskim ekstremima i slabijim javnim financijama. U pozadini tog pritiska nalazi se dobro poznata veza: kad su energija i ključni inputi skupi, skupa postaje i proizvodnja mineralnih gnojiva, a kada poljoprivrednicima padne priuštivost gnojiva, dio udara kasnije dolazi na police trgovina i na kućne budžete potrošača.
Iako globalno tržište danas ne izgleda isto kao u najnapetijim fazama energetske i prehrambene krize iz 2022., niz pokazatelja upućuje na to da se stari rizici vraćaju u novom obliku. Svjetska banka objavila je početkom ožujka da su cijene gnojiva u veljači 2026. porasle 6,5 posto na mjesečnoj razini, dok su cijene hrane porasle 2,1 posto. Istodobno, FAO bilježi da je globalni indeks cijena hrane u veljači prvi put nakon pet uzastopnih mjesečnih padova ponovno porastao, pri čemu su osobito rasle cijene žitarica, mesa i biljnih ulja. To samo po sebi ne znači da je pred svijetom nova prehrambena kriza istog intenziteta kao prije nekoliko godina, ali znači da je lanac između energije, gnojiva, usjeva i hrane ponovno pod povećalom.
Zašto su gnojiva ponovno u središtu pozornosti
Gnojiva su jedna od najosjetljivijih točaka svjetske poljoprivrede zato što spajaju tri područja koja su istodobno nestabilna: energiju, geopolitičku trgovinu i proizvodnju hrane. Dušična gnojiva posebno su vezana uz cijenu prirodnog plina, koji je ključan za proizvodnju amonijaka, osnovne sirovine za niz gnojidbenih proizvoda. Fosfatna i kalijeva gnojiva ovise o drugim rudnim i logističkim lancima, ali i ona ostaju izložena poremećajima u izvozu, sankcijama, carinama i promjenama u globalnoj potražnji.
Zbog toga se tržište gnojiva ne može promatrati samo kroz pitanje ima li robe dovoljno. Jednako je važno po kojoj cijeni roba dolazi do poljoprivrednika i koliko je taj trošak podnošljiv u odnosu na cijenu žitarica, uljarica i drugih kultura koje farmer prodaje. Upravo je tu sada najveći problem. Svjetska banka upozorava da su cijene gnojiva u kasnoj 2025. doduše djelomično popustile nakon prethodnog skoka, ali su ostale povišene, oko 17 posto iznad razine od godinu ranije. Istodobno je priuštivost i dalje slaba jer su cijene hrane i pojedinih poljoprivrednih roba niže ili stagniraju, pa proizvođač za isti prihod teže financira potrebne inpute.
Drugim riječima, tržište može formalno biti opskrbljeno, a da kriza ipak postoji na razini gospodarstva. Ona se tada vidi u smanjenoj gnojidbi, odgađanju kupnje, manjoj upotrebi skupljih formulacija i većem pritisku na prinose u sezonama koje dolaze. To je jedan od razloga zašto se stručne institucije posljednjih mjeseci sve češće ne bave samo količinama na tržištu, nego i odnosom između cijene gnojiva i cijene usjeva, odnosno realnom sposobnošću farmera da održe proizvodnju.
Energija ostaje ključni okidač troškova
Veza između energije i gnojiva stara je, ali i dalje presudna. Kad cijena prirodnog plina raste ili postane nestabilna, proizvođači dušičnih gnojiva vrlo brzo osjete udar na troškovima, a dio tog udara prenosi se na veleprodajne i izvozne cijene. FAO u svojim tržišnim analizama ističe da je stabilnija cijena plina tijekom 2024. pridonijela većoj predvidivosti proizvodnje, osobito u Europi, gdje je bolja priuštivost plina dovela do oporavka dijela proizvodnje. Međutim, to ne znači da je strukturna ranjivost nestala. Dovoljno je nekoliko mjeseci skuplje energije, logističkog zastoja ili trgovinskog ograničenja da se ravnoteža ponovno poremeti.
Svjetska banka zato i za 2026. zadržava opreznu procjenu. Prema njezinoj analizi, cijene gnojiva trebale bi se postupno smirivati kako nova proizvodna postrojenja budu ulazila na tržište, ali ostati iznad prosjeka iz razdoblja 2015. do 2019. godine. Glavni uzlazni rizici ostaju isti: veći ulazni troškovi, prije svega prirodni plin, te nastavak izvoznih ograničenja. To znači da poljoprivreda i prehrambeni lanac i dalje ovise o kretanjima koja se ne formiraju na njivama, nego na energetskim tržištima, u kabinetima vlada i na globalnim trgovačkim rutama.
Za potrošača je to važno zato što hrana ne poskupljuje samo kada podbaci žetva. Poskupljenja se mogu graditi i ranije, dok su usjevi tek u proizvodnji, kroz skuplje gnojivo, skuplji transport i veće financijske troškove. U takvoj situaciji čak i ako ukupne svjetske cijene roba nominalno slabe, pojedine prehrambene kategorije mogu rasti zbog specifičnih regionalnih poremećaja ili većih troškova proizvodnje.
Trgovinska ograničenja i geopolitika mijenjaju tokove robe
Na tržištu gnojiva danas nije presudna samo proizvodnja, nego i pitanje tko komu smije prodavati, pod kojim uvjetima i kojim transportnim pravcima. Posljednjih godinu dana posebno se ističe uloga Kine, koja je prema analizi Svjetske banke snažno ograničila izvoz dušičnih gnojiva kako bi zaštitila domaću stabilnost cijena i opskrbe. U 2024. kineski izvoz u tom segmentu pao je za više od 90 posto na godišnjoj razini, a ograničenja su se osjetila i tijekom prve polovice 2025. Takva odluka ne stvara nužno globalnu fizičku nestašicu, ali sužava tržište, podiže neizvjesnost i povećava ovisnost drugih uvoznika o manjim skupinama dobavljača.
Uz to, dodatne promjene stižu iz Europe. Vijeće Europske unije usvojilo je 2025. nove carine na preostale poljoprivredne proizvode i dio gnojiva iz Rusije i Bjelarusa, pri čemu se kod gnojiva mjere odnose na određene dušične proizvode. Bruxelles je pritom naglasio dva cilja: smanjiti ovisnost Europske unije o tom uvozu i potaknuti diverzifikaciju opskrbe te domaću proizvodnju. No svaka takva mjera, bez obzira na politički motiv i stratešku logiku, u kratkom roku mijenja trgovačke tokove i može povećati trošak nabave ondje gdje alternativni dobavni pravci još nisu dovoljno razvijeni.
Europska komisija navela je da se novi režim primjenjuje od 1. srpnja 2025., uz dodatni carinski sloj i postupno povećanje nameta na određena gnojiva tijekom prijelaznog razdoblja. To znači da će dio robe koji je ranije išao prema europskom tržištu tražiti druge kupce, prvenstveno u Aziji i Amerikama, dok će europski uvoznici paralelno tražiti zamjenske izvore. Takva preraspodjela ne mora automatski dovesti do globalne nestašice, ali pojačava trenje u sustavu u kojem je i prije toga bilo mnogo geopolitičke neizvjesnosti.
Više proizvodnje ne znači automatski i manje rizika
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da razloga za uzbunu nema, jer je dio podataka o proizvodnji zapravo povoljniji nego prije godinu ili dvije. Međunarodna udruga proizvođača gnojiva navodi da je 2024. bila snažna godina za proizvodnju dušika, fosfata i kalija. Globalna proizvodnja amonijaka procjenjuje se na 190,5 milijuna tona, što je tri posto više nego godinu prije, dok je proizvodnja uree porasla na 201 milijun tona. Proizvodnja fosfatnih i kalijevih proizvoda također je rasla, a u Europi je, zahvaljujući povoljnijem plinu, zabilježen oporavak dijela proizvodnje.
Ipak, isti izvori upozoravaju da se iza tih agregata kriju ozbiljne regionalne razlike. Neke zemlje imaju koristi od novih kapaciteta, državne potpore ili povoljnijeg odnosa cijene gnojiva i cijene usjeva, dok druge ostaju pod pritiskom slabe priuštivosti. Latin Amerika je, primjerice, imala pad dijela proizvodnje zbog problema s plinom i zatvaranja pogona, a opskrbni i energetski problemi bilježili su se i u dijelovima Afrike, Azije i Bliskog istoka. To pokazuje da globalni prosjek može prikriti činjenicu da su pojedine regije i dalje ranjive.
Upravo je ta kombinacija povećane proizvodnje i trajne ranjivosti razlog zašto se tržište opisuje kao zategnuto, a ne urušeno. Robe ima više nego u najgorim fazama prethodne krize, ali raspodjela dobave, trošak ulaza i politička ograničenja čine sustav osjetljivim na novi šok. Ako se tomu pridoda klimatski rizik, poput suše, mraza ili poremećaja u žetvi, tada i relativno mali poremećaj na strani inputa može imati veći učinak na cijene hrane nego što bi sugerirali sami proizvodni podaci.
Hrana još nije u eksploziji cijena, ali pritisak raste
U ožujku 2026. svijet se ne nalazi u situaciji opće panike na prehrambenim tržištima, no serija pokazatelja govori da je pritisak ponovno u porastu. FAO-ov indeks cijena hrane za veljaču iznosio je 125,3 boda, što je 0,9 posto više nego u siječnju. Rast su predvodile žitarice, meso i biljna ulja. Posebno je važno da su cijene žitarica rasle i zbog vremenskih rizika u Europi i Sjedinjenim Državama, ali i zbog logističkih poremećaja i nastavljenih napetosti u crnomorskoj regiji. Kod biljnih ulja rast je potaknut snažnom uvoznom potražnjom i sezonski nižom proizvodnjom u jugoistočnoj Aziji.
To pokazuje da hrana nikad ne poskupljuje iz jednog razloga. Gnojiva su važan dio priče, ali na konačnu cijenu djeluju i vrijeme, prometni pravci, ratovi, tečajevi, politika biogoriva i domaće fiskalne prilike. Ipak, skuplji inputi povećavaju vjerojatnost da će se pritisak dulje zadržati, osobito ako proizvođači procijene da ne mogu održati dosadašnje razine ulaganja bez prijenosa troška na otkupne ili maloprodajne cijene.
Svjetska banka upozorava i na dodatnu nijansu: čak i kad ukupne cijene hrane na svjetskoj razini padaju ili se stabiliziraju, to ne mora automatski smanjiti akutnu nesigurnost opskrbe hranom. Razlog je jednostavan. U mnogim siromašnijim državama problem nije samo razina globalne cijene, nego kombinacija domaće inflacije, slabih valuta, skupog uvoza i lokalnih kriza. Zato međunarodni pad cijena ne znači nužno i jeftiniju hranu za najsiromašnije.
Najveći teret nose siromašnije i uvozno ovisne zemlje
Upravo se tu tema gnojiva iz industrijske vrlo brzo širi u globalnu ekonomsku i društvenu priču. UN Trade and Development upozorava da su neto uvoznice hrane među zemljama u razvoju samo u 2023. potrošile gotovo dvije milijarde američkih dolara na gnojiva. Istodobno su cijene brojnih poljoprivrednih kultura padale, dok su pojedina gnojiva ostajala znatno iznad pretpandemijskih razina. Takav nesrazmjer posebno pogađa male poljoprivrednike, koji imaju malo manevarskog prostora, slabiji pristup kreditima i veću izloženost tečajnim promjenama.
Kada mali proizvođač smanji gnojidbu jer ne može financirati potrebnu količinu, posljedica nije samo niži prinos u jednoj sezoni. Dugoročno se povećava rizik slabije lokalne opskrbe, veće ovisnosti o uvozu i dodatnog rasta cijena hrane na domaćem tržištu. U državama koje već imaju visok udio potrošnje hrane u kućnom budžetu, to vrlo brzo postaje socijalno i političko pitanje. Zato međunarodne organizacije posljednjih mjeseci snažno naglašavaju da problem nije samo fizička dostupnost hrane, nego i sposobnost ljudi da tu hranu kupe.
FAO u svom izvješću o stanju prehrambene sigurnosti i prehrane upozorava da povišena inflacija cijena hrane posebno pogađa kućanstva s nižim prihodima, žene i ruralne zajednice te da je povezana s rastom nesigurnosti opskrbe hranom i pothranjenošću djece. Istodobno FAO u apelu za 2026. ističe da se akutna prehrambena nesigurnost od 2016. gotovo utrostručila na gotovo 300 milijuna ljudi, dok financiranje humanitarnog odgovora ne prati rast potreba. U takvom okviru svaki novi rast troška gnojiva postaje više od poljoprivrednog pitanja: on pojačava postojeće humanitarne i razvojne slabosti.
Humanitarni i razvojni rizik postaju isti problem
Podaci Svjetskog programa za hranu dodatno pojačavaju sliku. WFP procjenjuje da će se 2026. s kriznim razinama gladi ili gorim suočavati 318 milijuna ljudi, više nego dvostruko u odnosu na 2019. godinu. Istodobno agencija upozorava na manjak financiranja i na potrebu da pomoć usmjeri na najugroženije. To znači da se globalni sustav suočava s dvostrukim pritiskom: rastu potrebe, a resursi nisu neograničeni. U takvoj situaciji ulaganje u domaću poljoprivrednu proizvodnju i otpornost lokalnih sustava postaje važnije od same kratkoročne nabave hrane na međunarodnom tržištu.
FAO zato posebno naglašava da svaki dolar uložen u proizvodnju na polju u prosjeku stvara tri dolara lokalne prehrambene vrijednosti, dok do 80 posto akutno prehrambeno nesigurnih ljudi živi u ruralnim područjima, a tek mali dio relevantnog financiranja odlazi baš na proizvodnju hrane. Poruka je jasna: ako gnojiva postanu preskupa i nedostupna najranjivijim poljoprivrednicima, trošak se kasnije vraća kroz veću potrebu za humanitarnom pomoći, skuplji uvoz i dublju prehrambenu krizu.
Drugim riječima, pitanje gnojiva danas nije samo pitanje tržišne učinkovitosti, nego i pitanje razvojne politike. Države koje imaju dovoljno fiskalnog prostora mogu ublažiti dio udara subvencijama, programima kreditiranja ili strateškim osiguranjem inputa. Siromašnije zemlje takav prostor uglavnom nemaju. Zato se globalni jaz širi upravo ondje gdje je prehrambena sigurnost i inače najkrhkija.
Što slijedi za proizvođače, trgovce i potrošače
Najrealniji scenarij za ostatak 2026. trenutačno nije potpuni kolaps opskrbe, nego dugotrajnije razdoblje osjetljivosti. Ako energija ostane skupa ili ponovno snažno oscilira, proizvođači gnojiva imat će dodatni troškovni udar. Ako se nastave trgovinska ograničenja, osobito na dušičnim i fosfatnim proizvodima, dio tržišta ostat će zategnut unatoč novim kapacitetima. Ako uz to dođe do lošijeg vremena u ključnim poljoprivrednim regijama, pritisak bi se lakše mogao preliti i na šire prehrambene kategorije.
Za proizvođače hrane to znači uži prostor za planiranje i veći oprez pri kupnji inputa. Za trgovce i prerađivače znači skuplje upravljanje zalihama i veću izloženost cjenovnim skokovima. Za potrošače to ne mora odmah značiti nagli rast svih računa u trgovinama, ali znači da je rizik novog vala poskupljenja i dalje prisutan, osobito u segmentima osjetljivima na žitarice, ulja, stočnu hranu i međunarodni prijevoz.
Posebno je važno to što današnji globalni pritisak nema jedan centar. On se gradi iz više smjerova istodobno: iz energije, geopolitičkih odluka, promjena trgovinskih pravaca, klimatskih ekstrema i slabije priuštivosti za farmere. Upravo zato tržište gnojiva i hrane opet ulazi u zonu ozbiljnog praćenja. Nije riječ samo o tome koliko će koštati jedna tona uree ili DAP-a, nego o tome koliko su otporni poljoprivredni i prehrambeni sustavi u svijetu koji je i dalje izložen iznenadnim šokovima. U toj računici najslabiji će, kao i obično, prvi osjetiti posljedice, a bogatiji će ih možda vidjeti nešto kasnije, ali teško potpuno izbjeći.
Izvori:- FAO – pregled FAO indeksa cijena hrane za veljaču 2026. s podacima o rastu cijena žitarica, mesa i biljnih ulja (link)- World Bank – stranica Commodity Markets s objavom podataka za ožujak 2026. i pregledom kretanja cijena gnojiva i hrane (link)- World Bank Data Blog – analiza tržišta gnojiva iz prosinca 2025. o cijenama, priuštivosti, kineskim izvoznim ograničenjima i rizicima za 2026. i 2027. (link)- International Fertilizer Association – sažetak srednjoročnih izgleda tržišta gnojiva 2025.–2029. s podacima o proizvodnji amonijaka, uree, fosfata i kalija (link)- Vijeće Europske unije – odluka o novim carinama na određene poljoprivredne proizvode i gnojiva iz Rusije i Bjelarusa (link)- Europska komisija / Access2Markets – pojašnjenje primjene novih carina od 1. srpnja 2025. i obuhvata dušičnih gnojiva (link)- UN Trade and Development – analiza o trgovinskim mjerama, akutnoj prehrambenoj nesigurnosti i troškovima gnojiva za zemlje u razvoju (link)- FAO – The State of Food Security and Nutrition in the World 2025, s naglaskom na inflaciju cijena hrane i učinak na ranjive skupine (link)- FAO – Global Emergency and Resilience Appeal 2026, s podacima o rastu akutne prehrambene nesigurnosti i potrebi ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju (link)- World Food Programme – Global Outlook 2026 i procjena broja ljudi suočenih s kriznim razinama gladi (link)
Kreirano: nedjelja, 15. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini