Nedavno provedena studija, fokusirana na pružanje dubljeg uvida u tragične i neočekivane smrti malenih, otkrila je ključne nalaze koji bi mogli baciti novo svjetlo na ovaj mračni fenomen. Istraživački tim, snažno motiviran da razumije ove tajanstvene smrti koje se najčešće događaju u snu, identificirao je kratkotrajne napadaje praćene mišićnim grčevima kao mogući uzrok.

Na godišnjoj razini u Sjedinjenim Državama, preko 3000 obitelji suočava se s neopisivom boli gubitka bebe ili malog djeteta pod misterioznim okolnostima. Dok većina ovih smrtnih slučajeva spada pod pojam sindroma iznenadne smrti dojenčadi (SIDS), značajan broj, oko 400, odnosi se na djecu stariju od godinu dana, poznatiju kao iznenadna neobjašnjiva smrt djece (SUDC). Većinom su to djeca između prve i treće godine života.

Istraživački tim s Medicinskog fakulteta Sveučilišta NYU Grossman razvio je registar koji obuhvaća preko 300 slučajeva SUDC-a tijekom posljednjeg desetljeća. Korištenjem detaljne analize medicinskih zapisa i videomaterijala doniranih od strane obitelji, istraživači su dokumentirali sedam slučajeva djece čija se smrt može povezati s kratkotrajnim napadajima. Ovi su napadaji trajali manje od minute i dogodili su se neposredno prije smrti djeteta.

Ovaj fenomen privukao je pažnju istraživača već desetljećima, posebice povezanost između iznenadne dječje smrti i povijesti febrilnih napadaja (napadaja praćenih vrućicom). Prethodna istraživanja ukazuju da djeca koja su iznenada preminula imaju deset puta veću šansu da su prethodno doživjela febrilne napadaje u usporedbi s djecom koja nisu imala takvu sudbinu. Trećina registriranih slučajeva SUDC-a na NYU Langone Health imala je povijest febrilnih napadaja.

Ovaj rad objavljen je 4. siječnja u online izdanju časopisa Neurology. Uključuje analizu rijetkih slučajeva SUDC-a, dokumentiranih putem kućnih videozapisa, snimljenih sigurnosnim sustavima ili dječjim kamerama, koji prikazuju djecu u trenutcima prije njihove neočekivane smrti.

Novi uvidi dobiveni iz nedavnih istraživanja o neočekivanim smrtima male djece naglašavaju važnu ulogu napadaja. Od sedam kućnih snimaka analiziranih u studiji, pet je kontinuirano radilo, pružajući izravan uvid u zvučne i vizualne dokaze koji ukazuju na napadaje. Dvije preostale snimke aktivirale su se na zvuk ili pokret, ali samo jedna je jasno sugerirala grčenje mišića, tipičan znak napadaja. Zanimljivo je da je samo jedno dijete imalo poznatu povijest febrilnih napadaja.

Autopsije provedene na svim sudionicima studije nisu uspjele otkriti definitivni uzrok smrti. Međutim, ova nova saznanja otvaraju vrata za razumijevanje uloge napadaja u iznenadnim smrtima. "Iako je naša studija ograničena u veličini, pruža prvi konkretan dokaz da bi napadaji mogli biti ključni faktor u nekim od ovih tragičnih slučajeva, koji se obično ne očituju tijekom spavanja", izjavila je Laura Gould, MSc, MA, PT, asistentica profesora na NYU Langone i glavna istraživačica studije.

Osobna tragedija gospođe Gould, koja je izgubila svoju kćer Mariju u SUDC-u, inspirirala ju je da se aktivno založi za osnivanje SUDC registra i istraživanja na NYU Langone. Bez videodokaza, istraživanje smrti vjerojatno ne bi uputilo na napadaje kao mogući uzrok.

Viši istraživač studije, neurolog Orrin Devinsky, dr. med., naglašava da nalazi ukazuju na veću učestalost napadaja nego što se prethodno mislilo, temeljem povijesti bolesti. Dr. Devinsky, profesor neurologije, neurokirurgije i psihijatrije te ravnatelj Centra za sveobuhvatnu epilepsiju Langonea na NYU, vjeruje da bi otkrića mogla biti ključna za razumijevanje zašto ova djeca umiru. Osim toga, on vidi potencijal ove studije da pruži uvid u druge smrti povezane sa spavanjem, uključujući SIDS i epilepsiju.

Daljnji koraci u istraživanju neočekivanih smrti male djece usmjereni su na precizno utvrđivanje uloge napadaja, bilo s ili bez vrućice, u izazivanju ovih tragičnih događaja. Dr. Devinsky ističe da postojeća istraživanja u pacijenata s epilepsijom ukazuju na teškoće s disanjem koje nastaju odmah nakon napadaja i koje mogu biti smrtonosne. Ovaj fenomen je uočen kod osoba s epilepsijom, ali i kod djece iz studije koja su spavala na trbuhu, često bez svjedoka.

Za potvrdu ovih nalaza, ključno je kontinuirano praćenje i detaljno bilježenje slučajeva smrti. Dr. Devinsky naglašava potrebu za poboljšanjem zdravstvenih evidencija kako bi se utvrdila učestalost napadaja koji prethode smrti. Smatra da su smrti povezane s napadajima trenutno nedovoljno prijavljene.

Specijalisti forenzičke patologije, neurologije i medicine spavanja analizirali su video snimke, proučavajući kvalitetu videa, zvuk i pokrete kako bi identificirali djecu koja su prije smrti pokazivala znakove konvulzija. Pristup ovim snimkama strogo je ograničen na istraživački tim.

Financiranje studije osigurali su SUDC UK, NYU Langone's Finding a Cure for Epilepsy and Seizures (FACES) i Zaklada SUDC, s dodatnom potporom Nacionalnog centra za napredne translacijske znanosti i Nacionalnog instituta za zdravlje. Tim istraživača uključivao je stručnjake s NYU Langone i suradnike iz različitih medicinskih i forenzičkih institucija diljem Sjedinjenih Država.

Izvor: NYU Langone Health