Andrej Plenković, premijer Republike Hrvatske, više ne krije svoje planove usmjerene na ometanje istraga europskih pravosudnih tijela vezanih za korupcijske skandale u kojima se spominju on i njegovi suradnici. Ovaj potez je izazvao brojne polemike unutar političke scene te među građanima, budući da se radi o ozbiljnim optužbama koje bi mogle imati dalekosežne posljedice na percepciju pravne države u Hrvatskoj.

U središtu kontroverze nalazi se Ivan Turudić, novi Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, koji je svoju poziciju zauzeo nakon što je predložen od strane premijera Plenkovića. Izbor Ivana Turudića na ovako visoku funkciju izazvao je val nezadovoljstva među dijelom javnosti i političarima, koji smatraju da njegovo imenovanje nije bilo u skladu s očekivanjima i potrebama pravosudnog sustava. Turudićeva pozadina i prethodne aktivnosti bile su predmetom kritika, posebice s obzirom na optužbe da je održavao kontakte s pojedincima optuženima za korupciju, što je praksa nespojiva s ugledom i integritetom koji se očekuje od Glavnog državnog odvjetnika.

Osim toga, Predsjednik Republike Hrvatske od samog je početka procesa izbora upozoravao na važnost izbora neovisne osobe s neupitnim stručnim znanjem i moralnim integritetom za poziciju Glavnog državnog odvjetnika. Naglašavao je kako je ključna uloga Državnog odvjetništva u borbi protiv korupcije, kriminala i zloupotrebe javnih sredstava, te kako je za ostvarenje tih ciljeva nužna potpuna neovisnost od političkih struktura i interesa.

Upravo zato, imenovanje Ivana Turudića izazvalo je dodatne sumnje u sposobnost sustava da se efikasno suoči s korupcijom, te je dovelo do pitanja o mogućim političkim motivima iza njegova izbora. Predsjednik Republike, stoga, nije oklijevao javno izraziti svoje nezadovoljstvo, upozoravajući na potencijalne negativne posljedice koje bi Turudićev izbor mogao imati na pravosudni sustav i na percepciju Hrvatske kao pravne države.
 
Otkriće da se Ivan Turudić kontinuirano povezivao s figurama iz političkog i kriminalnog podzemlja, uspostavljajući s njima dugogodišnje odnose temeljene na međusobnim uslugama i komunikaciji, potaknulo je dodatnu zabrinutost u javnosti. Postalo je evidentno da Turudić nije jednostavno prekršio profesionalne norme, već je svojim postupcima sustavno ugrožavao temeljne vrijednosti pravosudnog sustava. Njegova spremnost na obmanu, ne samo prema javnosti već i prema zastupnicima koji su ga kasnije izabrali za Glavnog državnog odvjetnika, dodatno potvrđuje percepciju o njemu kao o osobi koja se ne libi zloupotrijebiti svoju poziciju za osobne ili politički motivirane ciljeve.

Andrej Plenković, s druge strane, unatoč svim kontroverzama koje su pratile Turudićev izbor, nije pokazivao znakove uzmicanja. Naprotiv, čini se da su predstojeći parlamentarni izbori u Hrvatskoj igrali ključnu ulogu u njegovoj odluci da pod svaku cijenu postavi Turudića na čelo Državnog odvjetništva. Ovaj potez može se protumačiti kao pokušaj da se osigura kontrola nad pravosudnim procesima i potencijalno zaustavi bilo kakva istraga usmjerena na razotkrivanje korupcijskih aktivnosti unutar vlastitih redova. Plenkovićeva odlučnost da zaštiti političke interese svoje stranke, HDZ-a, odražava se u upornom ometanju rada europskih pravosudnih institucija, koje su se približavale razotkrivanju korupcijskih skandala povezanih s njegovim najbližim suradnicima.

Suočen s ovim izazovima, Plenković nije oklijevao koristiti sve raspoložive resurse kako bi osigurao svoju poziciju. Javne prijetnje upućene europskim tužiteljima, pokušaji diskreditacije domaćih pravosudnih tijela poput DORH-a i USKOK-a, te pritisci na medije samo su neki od alata kojima se poslužio. Postavljanjem Ivana Turudića, kojeg je i bivši premijer Ivo Sanader smatrao "svojim dečkom", na čelo Državnog odvjetništva, Plenković je poslao jasnu poruku o svojoj spremnosti da zaštiti svoje političke saveznike od pravnog progona, čime je dodatno
potaknuo javnu raspravu o stanju pravne države u Hrvatskoj. Takav pristup ne samo da podupire percepciju o politički motiviranim odlukama na najvišim razinama vlasti, već i postavlja pitanje o integritetu i neovisnosti pravosudnog sustava kao cjeline.

Plenkovićeva strategija, koja uključuje zaštitu vlastitih interesa i interesa svoje stranke po svaku cijenu, dovodi u pitanje temeljne demokratske principe na kojima bi svaka pravna država trebala počivati. Korištenje pravnih mehanizama, poput Lex AP-a, kao sredstva zastrašivanja i kontrolu nad pravosudnim istragama, predstavlja ozbiljan izazov za očuvanje vladavine prava. Ovakvim postupcima, ne samo da se potkopava povjerenje javnosti u pravosudni sustav, već se stvara i atmosfera u kojoj pravna neovisnost postaje sve više ugrožena političkim utjecajem.

U kontekstu ovih događaja, ključno je razmotriti ulogu i odgovornost pravosudnih institucija u očuvanju temeljnih vrijednosti demokracije i pravne države. Unatoč pritiscima i izazovima s kojima se suočavaju, neophodno je da ostanu nepristrani čuvari prava, neovisni o političkim i osobnim interesima koji bi mogli narušiti njihovu sposobnost da djeluju u interesu javnosti. Takav pristup zahtijeva nepokolebljivu predanost principima pravednosti i integriteta, koji bi trebali biti temeljni vodiči u svim njihovim djelovanjima.

Dok se Hrvatska suočava s ovim izazovima, važno je naglasiti potrebu za jačanjem pravnih i institucionalnih mehanizama koji omogućuju efikasnu borbu protiv korupcije i kriminala. To uključuje ne samo transparentnost i odgovornost u radu pravosudnih tijela, već i stvaranje okruženja u kojem će svaka sumnja na korupciju biti temeljito istražena, bez obzira na političku pripadnost ili društveni status onih koji su pod istragom. Samo takvim pristupom moguće je obnoviti povjerenje građana u pravosudni sustav i osigurati da pravda uistinu bude dostupna svima, bez iznimke.
 
Posljednje događaje obilježava sve veći pritisak na pravosudne institucije Hrvatske, posebice na USKOK i DORH, koji sada pod povećalom preispituju svoju ulogu i nadležnost u kontekstu istrage koja predstavlja ozbiljnu prijetnju za Andreja Plenkovića. Razotkrivanje da je glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek upute o postupanju prema Uredu europskog javnog tužitelja primila direktno iz Vlade, posredstvom Zvonimira Frke Petešića, pojačava zabrinutost za neovisnost pravosudnog sustava u Hrvatskoj. Takvi potezi dodatno potkrepljuju percepciju o političkoj manipulaciji i kontroli nad institucijama koje bi trebale djelovati s potpunom autonomijom.

Andrej Plenković, odbacujući svoju prijašnju sliku zagovornika europskih vrijednosti, sve više preuzima ulogu političkog lidera čije su odluke usmjerene na očuvanje vlastite moći, čak i kada to znači dovoditi u pitanje temeljne postulate pravne i demokratske države. Takav zaokret od ideala koji promiče Europska unija svjedoči o prioritizaciji osobnih i stranačkih interesa nad općim dobrobitima, što u konačnici narušava demokratsku strukturu i civilizacijske vrijednosti na kojima bi Hrvatska trebala graditi svoju budućnost.

Izbor Ivana Turudića za Glavnog državnog odvjetnika dodatno simbolizira ove negativne trendove. Njegovo imenovanje, unatoč brojnim kontroverzama i optužbama za nemoral, laži, i veze s kriminalnim podzemljem, jasno odražava sadašnje vrijednosti koje zagovara aktualna vlast. To ne samo da predstavlja rizik za pravosudni sustav, već i ukazuje na opasan smjer kojim se Hrvatska kreće - smjer koji odmiče od principa demokracije i vladavine prava.

Stoga je nužno nastaviti s otporom protiv ovakve tiranije koju promiče Andrej Plenković. Očuvanje demokratskih i civilizacijskih vrijednosti zahtijeva snažnu i ujedinjenu reakciju svih segmenata društva. Građani, civilne organizacije, kao i međunarodna zajednica, moraju zajedno raditi na zaštiti pravne države i demokratskih institucija, kako bi se osiguralo da Hrvatska ostane društvo u kojem vladaju pravda, poštovanje ljudskih prava i temeljne slobode. Samo takvim pristupom moguće je izgraditi temelje za prosperitetnu budućnost koja počiva na čvrstim demokratskim i civilizacijskim principima, a ne na trenutnim političkim interesima koji prijete urušavanju temeljnih vrijednosti na kojima se temelji moderno društvo.