Iran širi odgovor nakon likvidacije vrha sigurnosnog aparata
Iranski odgovor na najnoviji val ciljanih likvidacija u samom vrhu državnog i sigurnosnog aparata otvorio je novu, opasniju fazu krize na Bliskom istoku. Nakon što su iranski i strani mediji 17. ožujka potvrdili smrt Alija Larijanija, čelnika iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, te generala Gholama Reze Soleimanija, zapovjednika Basija, Teheran je pojačao raketne i bespilotne udare prema Izraelu, ali i prema ciljevima u dijelu zaljevskih država. Time je sukob, koji je i ranije imao regionalne posljedice, dodatno izašao iz okvira izravnog obračuna Irana i Izraela te prerastao u sigurnosnu prijetnju koja pogađa energetske tokove, pomorski promet i diplomatske odnose u znatno širem prostoru.
Prema izvještajima agencija AP i Reutersa, kao i potvrdama koje su prenijeli vodeći međunarodni mediji, Larijanijeva smrt u Teheranu predstavlja jedan od najsnažnijih udara iranskom političko-sigurnosnom vrhu od početka sadašnje ratne eskalacije. Izraelska strana objavila je da je u odvojenom napadu ubijen i Gholam Reza Soleimani, zapovjednik Basija, paravojne organizacije unutar šire strukture Revolucionarne garde koja ima važnu ulogu u unutarnjoj represiji, mobilizaciji i nadzoru. Za Teheran to nije samo vojni udar, nego i politička poruka da protivnik raspolaže obavještajnim prodorom dovoljno dubokim da pogađa najzaštićenije točke sustava.
Likvidacije koje mijenjaju logiku sukoba
Ali Larijani godinama je bio jedna od prepoznatljivijih figura iranske politike. U različitim razdobljima obnašao je niz ključnih dužnosti, od predsjednika parlamenta do čovjeka koji je imao važnu ulogu u nacionalnoj sigurnosti i strateškom odlučivanju. U novim okolnostima, nakon prethodnih udara na iranski državni vrh, njegova je pozicija bila dodatno osjetljiva jer je spajala sigurnosni, politički i diplomatski segment odlučivanja. Njegova smrt zato ima šire značenje od same eliminacije jednog dužnosnika: riječ je o udaru na koordinacijski centar režima u trenutku kada Iran nastoji pokazati da i dalje može voditi višerazinski odgovor.
Slično vrijedi i za Gholama Rezu Soleimanija. Basij nije tek pomoćna formacija, nego važan oslonac sustava, posebno u kriznim razdobljima i pri kontroli unutarnjeg prostora. Ubijanje njegova zapovjednika u trenutku pojačanih vanjskih udara i unutarnje napetosti dodatno pojačava osjećaj ranjivosti unutar iranskog aparata. Zato je iranski odgovor bio gotovo očekivan: ne samo demonstracija odmazde prema Izraelu, nego i poruka državama u regiji da Teheran smatra legitimnim metama svaku infrastrukturu, bazu ili teritorij za koji procijeni da služi američkim ili izraelskim operacijama.
Takav okvir iranske prijetnje nije nov, ali je posljednjih dana dobio konkretniji i opasniji oblik. Zajednička izjava Sjedinjenih Država i više zaljevskih država od 1. ožujka već je govorila o raketnim i dronovskim napadima Irana diljem regije. U međuvremenu je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda 11. ožujka usvojilo rezoluciju 2817, kojom je osudilo iranske napade na susjedne države. To pokazuje da je međunarodna zajednica već ranije ovu krizu počela tretirati kao regionalni, a ne samo bilateralni problem. Ubojstva Larijanija i Soleimanija sada su tu regionalizaciju sukoba dodatno ubrzala.
Napadi na Izrael i zaljevske države
Nakon potvrde likvidacija, Iran je prema dostupnim informacijama pokrenuo novi val projektila i dronova prema Izraelu te prema ciljevima u zaljevskim državama. Associated Press izvijestio je da su među metama bili i Saudijska Arabija, Kuvajt, Irak i Ujedinjeni Arapski Emirati. U takvom obrascu udara osobito je važno što Iran više ne ostaje isključivo na simbolici „izravne osvete“ prema Izraelu, nego pokušava povećati cijenu rata i državama koje smatra dijelom šireg sigurnosnog lanca Washingtona.
To širenje bojišta ima nekoliko posljedica. Prva je čisto vojna: protuzračni kapaciteti zaljevskih monarhija i njihovih saveznika dodatno su opterećeni valovima projektila i bespilotnih letjelica. Druga je politička: zemlje koje su nastojale balansirati između osude iranskog djelovanja i izbjegavanja otvorene konfrontacije sada se nalaze pod većim pritiskom da se jasnije svrstaju. Treća je gospodarska i globalna: svaki napad na energetska postrojenja, luke, skladišta goriva ili logističke čvorove neposredno se prelijeva na tržišta nafte, plina i prijevoza.
Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, kroz Hormuški tjesnac je u 2025. prosječno prolazilo oko 20 milijuna barela sirove nafte i naftnih proizvoda dnevno, što taj prolaz čini jednim od najvažnijih energetskih „uskih grla“ na svijetu. U ožujskom izvješću za 2026. IEA je upozorila da rat na Bliskom istoku već stvara najveći poremećaj opskrbe naftom u povijesti globalnog tržišta, uz drastičan pad tokova kroz Hormuz. Drugim riječima, kada Iran širi odgovor prema zaljevskom prostoru, on ne prijeti samo susjedima i američkim bazama nego pogađa infrastrukturu kroz koju prolazi velik dio svjetske energetske trgovine.
Pritisak na Washington i rizik šireg rata
Za Washington je to osobito osjetljiv trenutak. Svaka nova iranska salva prema državama Zaljeva povećava pritisak na američku administraciju da reagira snažnije kako bi zaštitila svoje baze, saveznike i pomorske rute. No upravo tu leži paradoks sadašnje faze sukoba: snažniji američki odgovor može kratkoročno pokazati odlučnost, ali istodobno dodatno učvrstiti iranski argument da vodi obrambeni rat protiv široke koalicije. Time se stvara spirala u kojoj svaka strana vlastitu eskalaciju predstavlja kao nužnu reakciju na poteze druge.
Američki State Department i partneri iz regije još su početkom mjeseca osudili iranske raketne i dronovske napade u zajedničkoj izjavi s Bahreinom, Jordanom, Kuvajtom, Katarom, Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U međuvremenu su stigle i dodatne američke poruke da će zaštita postrojbi i infrastrukture ostati prioritet. No problem za Washington nije samo obrana postojećih položaja. Problem je i politički trošak mogućeg širenja rata u trenutku kada svaki novi udar povećava opasnost od većeg broja civilnih žrtava, poremećaja u opskrbi energentima i destabilizacije partnera na koje se SAD oslanja u regiji.
Ujedinjeni narodi u više su navrata upozorili da situacija može izmaći kontroli. Glavni tajnik António Guterres 28. veljače i 6. ožujka pozvao je na hitnu deeskalaciju, prekid vatre i povratak ozbiljnim pregovorima, upozorivši da udari i protuudari ugrožavaju civile i globalno gospodarstvo. Ta upozorenja nakon posljednjih likvidacija djeluju još ozbiljnije, jer se rat sve manje može opisivati kao ograničena razmjena udara, a sve više kao višestrani sukob s otvorenim mogućnostima prelijevanja.
Zašto je Hormuški tjesnac i dalje središnje pitanje
Sama geografija Bliskog istoka objašnjava zašto je širenje iranskog odgovora tako važno. Hormuški tjesnac nije samo simbolični prostor nadmetanja između Teherana i Washingtona, nego vitalni prometni pravac kroz koji se kreću nafta, naftni derivati i ukapljeni prirodni plin. Kad god Iran signalizira da može otežati ili selektivno ograničiti promet kroz taj prolaz, tržišta reagiraju gotovo trenutačno. IEA je ovoga mjeseca upozorila da su tokovi kroz Hormuz pali s približno 20 milijuna barela dnevno prije rata na tek mali dio tog volumena, a zemlje Zaljeva već su morale rezati proizvodnju.
Posljedica nije samo rast cijena sirove nafte. Poremećaji se prelijevaju i na brodarski promet, osiguranje, cijene goriva, industrijske troškove i opskrbne lance. U praksi to znači da kriza u Iranu i oko Irana više nije samo pitanje regionalne sigurnosti, nego i faktor globalne inflacije i industrijske neizvjesnosti. Upravo zato diplomati i energetski analitičari posljednjih dana sve češće upozoravaju da bi daljnja militarizacija zaljevskog prostora mogla proizvesti posljedice koje se neće zadržati na Bliskom istoku.
U toj računici poseban problem predstavlja činjenica da Iran ne mora formalno „zatvoriti“ Hormuz da bi proizveo učinak. Dovoljni su ponavljani napadi, prijetnje, prekidi plovidbe, udari na terminale i rast osiguravateljskih premija da se promet uspori, preusmjeri ili poskupi. Drugim riječima, i ograničena, ali trajna nesigurnost može imati gotovo isti učinak kao i potpuna blokada. Zato je svaki novi krug udara, osobito kada uključuje teritorije zaljevskih država, signal tržištima da je sigurnost plovidbe postala dio same vojne strategije.
Politička poruka Teherana i odgovor regije
Iz iranske perspektive, širenje napada ima dvostruku funkciju. Prva je unutarnja: pokazati domaćoj javnosti i sigurnosnom aparatu da država, unatoč gubicima u vrhu, nije paralizirana. Druga je vanjska: uvjeriti protivnike da cijena daljnjih likvidacija i udara neće biti ograničena na izraelski teritorij. Kad Teheran šalje poruku da će gađati baze i objekte u regiji ako služe operacijama protiv Irana, on pokušava povećati strateški trošak za Washington i njegove partnere, ali i unijeti dodatnu nelagodu među zaljevske vlade koje ne žele postati glavna bojišnica.
Reakcije u regiji zasad pokazuju upravo taj obrazac. Zaljevske države na jednoj strani javno osuđuju iranske napade, a na drugoj pokušavaju izbjeći situaciju u kojoj bi postale izravni i dugotrajni sudionici rata. Zajednička izjava ministara GCC-a i Europske unije od 5. ožujka bila je vrlo oštra prema Teheranu, ali je istodobno naglašena i potreba za stabilizacijom te sprječavanjem daljnjeg širenja sukoba. To otkriva osnovnu dilemu regionalnih aktera: kako zaštititi vlastitu sigurnost, a da pritom ne budu potpuno uvučeni u rat čiji ishod ne mogu kontrolirati.
Ni europske prijestolnice ne gledaju na krizu samo kroz vojnu prizmu. Europska unija u više je izjava pozvala na maksimalnu suzdržanost, zaštitu civila i poštovanje međunarodnog prava. Razlog nije samo politički, nego i ekonomski. Svaki veći poremećaj isporuka iz Perzijskog zaljeva izravno se odražava na europska tržišta energenata, industrijsku konkurentnost i troškove života. U tom smislu, vijest o likvidaciji Larijanija i Soleimanija nije ostala samo epizoda u nizu vojnih udara, nego je odmah prepoznata kao mogući okidač novog vala regionalne destabilizacije.
Što slijedi nakon udara na vrh sustava
Najvažnije pitanje sada glasi može li Iran zadržati odgovor na razini kontrolirane eskalacije ili će logika odmazde nastaviti širiti krug ciljeva. Prema dosadašnjem obrascu, Teheran pokušava kombinirati vojni pritisak, političku simboliku i ekonomski učinak. Udarima želi pokazati da može pogoditi i Izrael i zaljevski prostor, a istodobno ostaviti dovoljno neizvjesnosti da protivnik ne može biti siguran gdje završava prag „ograničene“ odmazde. No upravo je ta neizvjesnost glavni izvor opasnosti, jer povećava mogućnost pogrešne procjene, slučajnog širenja bojišta i izravnijeg američkog upletanja.
Nije zanemariva ni unutarnja dimenzija. Likvidacije visokih dužnosnika u pravilu ne znače automatski slabljenje represivnog aparata, ali otkrivaju pukotine u sustavu sigurnosti i kontrole. Ako iransko vodstvo zaključi da mu prijeti daljnja erozija autoriteta, moglo bi posegnuti za još žešćim vanjskim odgovorom kako bi kompenziralo unutarnju ranjivost. S druge strane, ako procijeni da je prag rizika previsok, moglo bi pokušati otvoriti prostor za posredovanje preko regionalnih ili međunarodnih kanala. Za sada nema dovoljno naznaka da je diplomatski izlaz blizu.
Ono što je trenutačno jasno jest da su likvidacije Alija Larijanija i Gholama Reze Soleimanija promijenile ton i širinu iranskog odgovora. Sukob se više ne može promatrati samo kao niz izoliranih udara između dviju država. On zahvaća zaljevske monarhije, američku vojnu prisutnost, energetsku infrastrukturu i globalne opskrbne rute. U takvom okruženju svaka nova raketa ili dron više nije samo vojni potez, nego i signal tržištima, saveznicima i posrednicima da se Bliski istok opasno približava točki na kojoj će politička kontrola nad eskalacijom biti sve slabija.
Izvori:- Associated Press – izvještaj o iranskom raketnom i dronovskom odgovoru nakon ubojstva Alija Larijanija i generala Gholama Reze Soleimanija (link)- The Guardian / Reuters – potvrda smrti Alija Larijanija i tvrdnje Izraela o ubojstvu Gholama Reze Soleimanija (link)- Ujedinjeni narodi – izjava glavnog tajnika o opasnosti šireg rata i poziv na deeskalaciju od 28. veljače 2026. (link)- Ujedinjeni narodi – izjava glavnog tajnika o Bliskom istoku od 6. ožujka 2026. i upozorenje na rizik za globalno gospodarstvo (link)- Ujedinjeni narodi – Vijeće sigurnosti usvojilo Rezoluciju 2817 (2026) kojom osuđuje iranske napade na susjedne države (link)- U.S. Department of State – zajednička izjava SAD-a i više zaljevskih država o iranskim raketnim i dronovskim napadima u regiji (link)- Međunarodna agencija za energiju – profil Hormuškog tjesnaca kao ključnog svjetskog energetskog pravca (link)- Međunarodna agencija za energiju – Oil Market Report za ožujak 2026. o najvećem poremećaju opskrbe naftom u povijesti tržišta (link)- Vijeće Europske unije – zajednička izjava GCC-EU ministara o iranskim napadima na države Vijeća za suradnju u Zaljevu (link)- Vijeće Europske unije – pregled stajališta EU-a o razvoju događaja u Iranu i na Bliskom istoku (link)
Kreirano: srijeda, 18. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini