Iran i dalje u središtu globalne sigurnosne krize: Hormuški tjesnac, civilne žrtve i nova faza međunarodnog pritiska
Napetosti povezane s Iranom i 11. ožujka 2026. ostaju među najtežim sigurnosnim pitanjima u svijetu jer se istodobno prelamaju vojna eskalacija, prijetnje za globalnu opskrbu energijom, humanitarne posljedice i sve uži prostor za diplomaciju. Posljednjih dana iz Teherana i Washingtona dolaze poruke koje pokazuju koliko su pozicije udaljene: iranska strana govori o agresiji, pravu na odgovor i odgovornosti Zapada za širenje rata, dok američka administracija poručuje da joj je cilj slabljenje iranskih vojnih kapaciteta, posebno projektila kratkog dometa i pomorskih sposobnosti koje mogu ugroziti plovidbu i regionalnu infrastrukturu. U takvom ozračju Hormuški tjesnac ponovno je postao simbol i stvarne opasnosti i geopolitičkog pritiska, jer svaka ozbiljnija blokada ili dugotrajniji poremećaj prometa neposredno pogađa tržište nafte, prijevoz ukapljenog plina, troškove osiguranja i ukupnu sigurnosnu arhitekturu Bliskog istoka. Kriza zato više nije samo regionalno pitanje. Ona je istodobno energetski, diplomatski, vojni i humanitarni problem koji izravno utječe na odluke Sjedinjenih Država, država Perzijskog zaljeva, Europske unije, Ujedinjenih naroda i velikih azijskih uvoznika energenata.
Teheran i Washington dodatno podižu ton
U iranskim službenim istupima objavljenima 9. i 10. ožujka naglasak je stavljen na tvrdnju da je riječ o opasnoj novoj fazi rata te da Sjedinjene Države i Izrael snose odgovornost za širenje sukoba i civilne posljedice. Glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Esmail Baghaei u jednoj od posljednjih objavljenih poruka dodatno je povezao ratne operacije s borbom za kontrolu nad energetskim tokovima, dok je ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi u više kontakata s inozemnim dužnosnicima pokušao ojačati diplomatsku potporu stajalištu Teherana. Takve formulacije nisu samo propagandne poruke za domaću javnost. One su i signal regionalnim akterima da Iran sukob želi prikazati kao šire pitanje međunarodnog prava, suvereniteta i sigurnosti pomorskih pravaca. S druge strane, američki dužnosnici posljednjih su dana jasno poručili da operacije povezuju s neutralizacijom prijetnje koju, prema njihovoj procjeni, predstavljaju iranski projektili kratkog dometa i pomorske sposobnosti u Zaljevu. U izjavama iz Washingtona i State Departmenta naglašava se i osuda iranskih raketnih i dronovskih napada u regiji, uz poruku da Washington svoje poteze vidi kao dio obrane američkih snaga, saveznika i ključne infrastrukture. Upravo ta međusobno isključiva tumačenja sada dodatno smanjuju prostor za brzo popuštanje napetosti.
Zašto je Hormuški tjesnac i dalje presudna točka krize
Hormuški tjesnac odavno je jedno od najosjetljivijih mjesta svjetske trgovine energentima, ali aktualna kriza pokazuje koliko brzo taj geografski uski prolaz može postati globalni problem. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, kroz taj se morski koridor tijekom 2025. prevozilo prosječno oko 20 milijuna barela sirove nafte i naftnih proizvoda dnevno. Američka Uprava za energetske informacije dodatno procjenjuje da su tokovi kroz Hormuz u 2024. i prvom tromjesečju 2025. činili više od četvrtine ukupne svjetske pomorske trgovine naftom te otprilike petinu globalne potrošnje nafte i naftnih derivata, uz znatan udio i u svjetskoj trgovini ukapljenim prirodnim plinom. To znači da prijetnja plovidbi u tom prostoru nije samo regionalna vijest nego izravni udar na cijene, logistiku i očekivanja tržišta.
Upravo zato svaka izjava o mogućem ograničavanju prometa, postavljanju mina, napadima na brodove ili preusmjeravanju tankera odmah odjekuje na tržištima i u političkim središtima. Associated Press je ovih dana izvijestio da je američka vojska objavila kako je uništila 16 iranskih plovila za polaganje mina, premda tvrdnje o aktivnom miniranju nisu bile neovisno potvrđene. Sama činjenica da se u službenim komunikacijama ponovno govori o minama i blokadi izvoza iz Zaljeva dovoljna je da se procjena rizika dramatično poveća. U praksi to znači skuplje osiguranje, oprezniji prolazak trgovačkih brodova, moguće zastoje u lukama i traženje alternativnih pravaca, koji su dulji i financijski zahtjevniji. Za europske i azijske potrošače energenata to se ne mora odmah vidjeti samo na benzinskoj crpki, ali se vrlo brzo osjeća kroz rast transportnih troškova, skuplju industrijsku proizvodnju i pritisak na inflaciju.
Energetsko tržište već osjeća posljedice
Američka Uprava za energetske informacije u kratkoročnom energetskom izvješću objavljenom 10. ožujka navela je da je cijena Brenta porasla s prosječnih 71 dolar po barelu 27. veljače na 94 dolara 9. ožujka, nakon početka vojne eskalacije 28. veljače. U istom izvješću navodi se i da je, prema stanju uoči objave prognoze, fizička šteta na energetskoj infrastrukturi bila ograničena, ali da je Hormuški tjesnac bio efektivno zatvoren za većinu brodskog prometa. Takva formulacija posebno je važna jer pokazuje da tržište ne reagira samo na stvarna razaranja nego i na sigurnosnu procjenu da promet više nije normalan ni predvidiv. Kada je riječ o energiji, tržište ne čeka potpunu blokadu da bi reagiralo; dovoljno je da sudionici procijene kako je rizik postao previsok.
Dodatni problem za svjetsko gospodarstvo jest činjenica da se energetski šokovi rijetko zadržavaju samo na sirovoj nafti. Oni se prelijevaju na cijene ukapljenog plina, petrokemijske proizvode, pomorski prijevoz i osiguranje tereta. Države koje iz Zaljeva dobivaju ključne količine energenata tada moraju posezati za zalihama, preusmjeravati isporuke ili ulaziti u skuplje kratkoročne ugovore. U političkom smislu to znači da se sigurnosna kriza vrlo brzo pretvara u proračunski i socijalni problem, osobito u gospodarstvima osjetljivima na uvoz energije. Zbog toga je pitanje Hormuza daleko više od vojne karte. Riječ je o jednom od rijetkih mjesta na svijetu gdje nekoliko dana ozbiljnijeg poremećaja može promijeniti ton političkih odluka na više kontinenata.
Civilne žrtve sve su veći dio međunarodne rasprave
Paralelno s energetskom dimenzijom raste i pritisak zbog civilnih žrtava. Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za ljudska prava Volker Türk upozorio je prošloga tjedna da se situacija pogoršava iz sata u sat te da se ostvaruju najcrnja predviđanja o posljedicama široko rasprostranjenih neprijateljstava za civile i civilnu infrastrukturu. Ured UN-a za ljudska prava govorio je o šoku zbog učinaka napada na civile i pozvao na poštovanje ratnog prava. Istodobno su posebni izvjestitelji UN-a osudili nezakonite napade i zatražili deeskalaciju i odgovornost. Te poruke ne zaustavljaju ratne operacije same po sebi, ali imaju težinu jer oblikuju međunarodnu pravnu i političku percepciju sukoba. Što je više izvješća o civilnim žrtvama, to je veći pritisak na države da objasne legitimnost svojih poteza i mjere zaštite civila.
Broj poginulih u takvim okolnostima postaje i političko i informacijsko bojište. Reuters je 6. ožujka prenio izjavu iranskog veleposlanika pri Ujedinjenim narodima prema kojoj je u ratu do tada ubijeno najmanje 1.332 iranskih civila, dok je Associated Press dan poslije objavio da je Pentagon govorio o više od 1.230 poginulih u Iranu te o stradalima i u drugim državama regije. Takve brojke treba čitati oprezno, jer dolaze iz ratnog konteksta i mogu se mijenjati kako se prikupljaju podaci, ali dovoljno su ozbiljne da se civilna dimenzija više ne može tretirati kao sporedna tema. Upravo su zato zaštita civila, proporcionalnost i odgovornost za napade na infrastrukturu postali ključni dio diplomatskog jezika Bruxellesa, Ujedinjenih naroda i dijela regionalnih aktera.
Regionalni učinak širi se daleko izvan iranskih granica
Kriza se ne zadržava na odnosu Irana i Sjedinjenih Država. Zajednička izjava SAD-a i više zaljevskih država objavljena 1. ožujka pokazala je da regionalni saveznici Washingtona iranske raketne i dronovske napade vide kao izravnu prijetnju vlastitoj sigurnosti i infrastrukturi. Europska unija i Vijeće za suradnju zemalja Zaljeva također su 5. ožujka u zajedničkoj izjavi naglasili potrebu zaštite civila, poštovanja međunarodnog prava i suzdržavanja od daljnje destabilizacije. Time je postalo jasno da se kriza više ne promatra samo kao sukob dviju država i njihovih neposrednih partnera, nego kao proces koji može destabilizirati čitav pojas od Levanta do Arapskog poluotoka.
Takav razvoj događaja ima više posljedica. Prva je vojna: raste mogućnost pogrešne procjene i širenja udara na nove ciljeve, osobito ondje gdje djeluju saveznici, posredničke skupine ili međunarodne vojne baze. Druga je politička: zaljevske monarhije istodobno žele sigurnosna jamstva Washingtona i izbjeći scenarij u kojem postaju glavna meta odmazde. Treća je gospodarska: svaka raketa, dron ili diverzija usmjerena prema lučkoj, naftnoj ili logističkoj infrastrukturi povećava osjećaj da je čitava regija ušla u fazu trajne nestabilnosti. To ne utječe samo na izvoz nafte. Utječe i na zračni promet, turizam, pomorske rute, investicije i spremnost međunarodnih kompanija da ondje posluju pod redovnim uvjetima.
Diplomacija postoji, ali je sve slabija od ratne logike
Iako diplomacija nije potpuno nestala, njezin manevarski prostor očito se sužava. Iran pokušava svoj položaj braniti kroz bilateralne kontakte i pozive na međunarodnu osudu napada, a Washington nastoji okupiti partnere oko teze da je pritisak nužan radi sigurnosti regije i ograničavanja iranskih kapaciteta. Problem je u tome što se trenutačne poruke ne dodiruju u ključnoj točki: obje strane i dalje vjeruju da bi upravo nastavak pritiska mogao poboljšati njihovu pregovaračku poziciju. U takvom okviru diplomacija često postaje produžetak rata drugim sredstvima, a ne stvarni kanal za brzo smirivanje.
To je osobito vidljivo u načinu na koji se govori o uvjetima za deeskalaciju. Teheran nastoji pokazati da nije spreman prihvatiti logiku jednostranog popuštanja pod vojnim pritiskom, dok Washington inzistira na tome da se prijetnja mora prvo vojno i operativno suziti. Između ta dva stava prostor za hitni kompromis zasad je vrlo uzak. Međunarodni akteri zato sve češće ne traže konačni politički dogovor, nego barem ograničavanje ciljeva, zaštitu plovidbe i mehanizme za sprječavanje nenamjerne eskalacije. No i takav minimalni cilj sve je teže postići kada retorika na obje strane pokazuje da nijedna ne želi djelovati kao ona koja je popustila prva.
Što slijedi za Europu i ostatak svijeta
Za Europu, koja već godinama živi s posljedicama geopolitičkih poremećaja na energetskim tržištima, iranska kriza otvara tri neposredna pitanja. Prvo je opskrbno: koliko dugo tržište može podnositi ozbiljno ograničen promet kroz Hormuz bez snažnijeg udara na cijene i industriju. Drugo je sigurnosno: može li se regionalna eskalacija preliti na šire pomorske rute, kritičnu infrastrukturu ili nove valove nestabilnosti na južnom i istočnom susjedstvu Europe. Treće je političko: kako uskladiti podršku saveznicima, obranu međunarodnog prava i sve glasnije zahtjeve za zaštitu civila. Odgovori na ta pitanja još nisu konačni, ali je jasno da će europske prijestolnice, ako se kriza nastavi, morati birati između skupljih energetskih opcija, pojačanog sigurnosnog angažmana i intenzivnijeg diplomatskog posredovanja.
Za ostatak svijeta najvažnije je to što se u ovoj krizi spajaju dvije vrste ranjivosti koje se inače često promatraju odvojeno. Prva je klasična sigurnosna ranjivost, povezana s raketama, dronovima, flotama i regionalnim savezima. Druga je sustavna gospodarska ranjivost, povezana s uskim grlima globalne trgovine, lancima opskrbe i osjetljivošću cijena energije. Kada se te dvije dimenzije spoje na mjestu poput Hormuškog tjesnaca, posljedice više ne ostaju ograničene na neposredne aktere sukoba. One zahvaćaju države koje nemaju nikakvu vojnu ulogu u ratu, ali plaćaju cijenu kroz energiju, prijevoz, inflaciju i političku neizvjesnost. Upravo zato Iran i dalje ostaje u središtu globalne sigurnosne krize: ne samo zbog onoga što se događa na terenu, nego i zbog činjenice da svaki novi udar, svaka nova prijetnja plovidbi i svaka nova potvrda civilnih stradanja pomiču granice onoga što međunarodni sustav može izdržati bez mnogo ozbiljnijeg poremećaja.
Izvori:- - International Energy Agency – podaci o strateškoj važnosti Hormuškog tjesnaca i prosječnim dnevnim tokovima nafte u 2025. (link)
- - U.S. Energy Information Administration – analiza o udjelu Hormuškog tjesnaca u svjetskoj trgovini naftom i plinom te kratkoročno energetsko izvješće od 10. ožujka 2026. (link; link)
- - Ministarstvo vanjskih poslova Islamske Republike Iran – službene objave i izjave iz ožujka 2026. o ratu, diplomatskim kontaktima i stajalištu Teherana (link)
- - U.S. Department of State – zajednička izjava o iranskim raketnim i dronovskim napadima u regiji te izjave američkih dužnosnika o ciljevima operacija (link; link)
- - Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava – upozorenja o civilnim žrtvama, međunarodnom humanitarnom pravu i potrebi deeskalacije (link; link)
- - Vijeće Europske unije – zajednička izjava ministarskog sastanka EU-a i GCC-a o recentnim događajima i potrebi zaštite civila (link)
- - Reuters i Associated Press – izvješća o civilnim žrtvama, pomorskim prijetnjama i vojnim tvrdnjama o plovilima za polaganje mina (link; link)
Kreirano: srijeda, 11. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini