Kontinuitet u niskoj Zemljinoj orbiti postaje ključno pitanje buduće svemirske ekonomije
Petnaest godina promijenilo je gotovo sve u načinu na koji se promatra rad u svemiru. Kada je 2011. dovršena Međunarodna svemirska postaja, pristup orbiti bio je skup, rijedak i u velikoj mjeri rezerviran za državne programe. Space Shuttle upravo je bio povučen iz uporabe, privatni lansirni sektor tek je hvatao zamah, a istraživanja u bestežinskom stanju bila su za većinu akademskih timova i tvrtki prije iznimka nego realna razvojna opcija. U takvom okruženju niska Zemljina orbita nije funkcionirala kao gospodarski prostor, nego prije svega kao produžetak državnih istraživačkih i geopolitičkih prioriteta. Ključna promjena nije došla samo s jeftinijim lansiranjima ili tehnološkim napretkom, nego s drukčijim razumijevanjem svrhe same orbitalne infrastrukture. Međunarodna svemirska postaja postupno je prestala biti promatrana tek kao simbol inženjerskog uspjeha i postala laboratorij otvoren širem krugu korisnika, od znanstvenih ustanova do startupova i industrije.
Taj zaokret imao je dublje posljedice nego što se u početku činilo. Dok je raniji fokus bio usmjeren na pitanje kako preživjeti i raditi u svemiru, današnji pristup sve više polazi od toga kako uvjeti mikrogravitacije mogu donijeti mjerljive koristi na Zemlji. U takvom modelu istraživanja u orbiti više nisu sama sebi svrha. Ona služe razvoju lijekova, naprednih materijala, biotehnologije, proizvodnih procesa i novih industrijskih rješenja koja je teško ili nemoguće razviti u istim uvjetima na tlu. Upravo je taj prijelaz, od svemira kao odredišta prema svemiru kao razvojnoj platformi, otvorio prostor za nastanak onoga što se danas sve češće naziva gospodarstvom niske Zemljine orbite.
Od državnog laboratorija prema otvorenijem modelu istraživanja
Za razumijevanje sadašnjeg trenutka važno je podsjetiti da je Međunarodna svemirska postaja dugo bila prvenstveno alat nacionalnih svemirskih agencija. NASA i partneri gradili su infrastrukturu koja je trebala osigurati dugotrajni ljudski boravak izvan Zemlje, testirati sustave za buduće duboke misije i širiti granice spoznaje o utjecaju svemirskog okoliša na čovjeka i tehnologiju. Taj pristup nije bio pogrešan, ali je bio ograničen. Ako je prostor za eksperimente skučen, lansiranja skupa, a birokratski i operativni prag ulaska visok, tada se ni industrija ni manji istraživački timovi ne mogu ozbiljno uključiti. Otvaranje postaje prema širem spektru korisnika zato nije bilo tek administrativno pitanje, nego preduvjet stvaranja novog tržišta.
Američki ISS National Lab u tom je procesu odigrao važnu ulogu jer je dio američkih istraživačkih kapaciteta na postaji usmjerio prema projektima koji trebaju donijeti korist čovječanstvu, a ne samo podržavati istraživanje svemira radi samog svemira. U praksi je to značilo lakši pristup istraživačima, komercijalnim partnerima i startupovima koji u mikrogravitaciji vide priliku za ubrzanje razvoja proizvoda i procesa. Prema godišnjem izvješću ISS National Laba za fiskalnu 2025. godinu, u toj je godini na postaju isporučeno rekordnih 115 payloadova koje je sponzorirao taj laboratorij, a gotovo 80 posto tih projekata dolazilo je iz komercijalnog sektora. Ukupan broj takvih payloadova od prijenosa upravljanja na CASIS sada je gotovo 950, što pokazuje da više nije riječ o rubnoj aktivnosti, nego o trajnom obrascu rasta.
Zašto je mikrogravitacija važna za industriju na Zemlji
Jedan od razloga zbog kojih se orbitalna istraživanja sve ozbiljnije promatraju iz gospodarske perspektive leži u tome što mikrogravitacija mijenja ponašanje materijala, tekućina, stanica i kristala. U uvjetima bez uobičajenog utjecaja gravitacije drukčije se odvijaju procesi sedimentacije, konvekcije i razdvajanja sastojaka, pa znanstvenici mogu promatrati fenomene koji su na Zemlji maskirani ili otežani. To nije apstraktna znanost odvojena od svakodnevice. Na primjer, istraživanja kristalizacije proteina i drugih spojeva već se povezuju s razvojem preciznijih lijekova, stabilnijih formulacija i boljim razumijevanjem molekularne strukture biološki važnih spojeva. ISS National Lab u svojim stručnim pregledima navodi da se u svemiru mogu dobiti veći, uređeniji i ujednačeniji kristali, što može imati izravne posljedice za farmaceutsku industriju, optiku, elektroniku i napredne proizvodne procese.
Zbog toga ne čudi da se danas više od 60 posto istraživanja na Međunarodnoj svemirskoj postaji, prema navodima objavljenima početkom ožujka 2026. u tekstu ISS National Laba o kontinuitetu u niskoj Zemljinoj orbiti, usmjerava na konkretne koristi za život na Zemlji. To uključuje farmaceutiku, znanost o materijalima, biotehnologiju i proizvodne tehnologije. U prijevodu, svemir više nije samo mjesto gdje se testira može li čovjek opstati izvan planeta, nego i okruženje u kojem se ispituje mogu li se razviti bolji lijekovi, kvalitetniji materijali i postupci s komercijalnom vrijednošću. Upravo je ta promjena fokusa jedna od najvažnijih razlika između prve ere orbitalnih laboratorija i današnjeg pokušaja izgradnje stvarne svemirske ekonomije.
Bez tržišta na Zemlji nema održivog poslovanja u orbiti
Ipak, znanstvena vrijednost sama po sebi nije dovoljna da bi gospodarstvo u orbiti postalo održivo. Dosadašnje iskustvo pokazuje da najveće šanse imaju tvrtke koje ne grade poslovni model isključivo na boravku u svemiru, nego mikrogravitaciju koriste kao razvojnu prednost za proizvode koje će prodavati na Zemlji. Drugim riječima, orbita može ubrzati otkriće ili poboljšati proces, ali glavno tržište i dalje ostaje na tlu. Tvrtka koja nema jasan put prema kupcima, regulatorima, proizvodnji i financijskoj održivosti na Zemlji teško će dugoročno opstati samo zato što joj je eksperiment uspio u svemiru. To je ujedno i možda najvažnija lekcija posljednjih desetak godina: svemir ne zamjenjuje ekonomsku logiku, nego je samo pojačava.
Upravo zato postaje važno pitanje kontinuiteta. Poslovni modeli ne razvijaju se u jednom letu, niti se znanstveni rezultati iz orbitalnog eksperimenta preko noći pretvaraju u industrijski proizvod. Potrebne su godine iteracija, ponavljanja pokusa, dorade opreme, regulatornih provjera i ulaganja. Ako pristup orbiti postane nepredvidiv ili ako istraživačka infrastruktura nestane prije nego što se pojave zamjenske platforme, cijeli lanac razvoja može se prekinuti. A kada se taj lanac prekine, ne gube se samo pojedini projekti nego i povjerenje investitora, industrijskih partnera i istraživačkih timova koji su godinama gradili kompetencije za rad u svemirskom okruženju.
Međunarodna svemirska postaja ulazi u završno desetljeće
NASA i partneri već godinama javno ponavljaju da je plan zadržati operativnu sposobnost Međunarodne svemirske postaje do 2030. godine. NASA je još ranije objavila tranzicijski plan prema komercijalnim postajama, a u lipnju 2024. odabrala je SpaceX za razvoj američkog deorbitacijskog vozila koje bi trebalo omogućiti sigurno kontrolirano uklanjanje ISS-a nakon završetka operativnog vijeka. U toj objavi NASA je jasno navela da je kraj operativnog života ISS-a planiran nakon 2030. te da se prijelaz prema komercijalnim destinacijama u niskoj Zemljinoj orbiti mora pripremiti na siguran i odgovoran način. Istodobno, agencija podsjeća da je posada na postaji dosad provela više od 3300 eksperimenata u mikrogravitaciji, što pokazuje kolika se znanstvena i operativna baza gradi već više od dva desetljeća.
No sama činjenica da će ISS ostati aktivan još nekoliko godina ne rješava temeljni problem. Prijelaz prema novoj generaciji postaja neće biti uspješan samo zato što se neka nova platforma pojavi u orbiti. Bit će uspješan jedino ako u trenutku njezina dolaska već postoji stabilna potražnja: istraživački programi, komercijalni partneri, teretni kapaciteti, posade, oprema i financijski interes. Upravo zato se u stručnim raspravama sve češće govori da je prekid potražnje jednako opasan kao i prekid tehnološke sposobnosti. Ako nova postaja bude spremna, a korisnici ne budu, poslovni slučaj slabi već u startu. Ako korisnici postoje, ali nema platforme koja ih može primiti, razvoj se seli drugdje ili se jednostavno zaustavlja.
NASA u 2026. dodatno naglašava potrebu za neprekinutom prisutnošću
Posebno je znakovit dokument koji je NASA objavila u ožujku 2026., u kojem govori o potrebi trajne američke prisutnosti u niskoj Zemljinoj orbiti. U tom dokumentu agencija otvoreno upozorava da tržište komercijalnih postaja još nije dokazalo punu ekonomsku održivost i da bi pogrešan prijelaz mogao dovesti do opasnog jaza u ljudskoj prisutnosti i istraživačkim aktivnostima u orbiti. NASA pritom razmatra pristup u kojem bi se komercijalni moduli najprije priključivali uz postojeću infrastrukturu ISS-a, kako bi se postupno dokazivali sustavi, prenosile operativne sposobnosti i smanjivao tehnički rizik prije potpunog odvajanja u slobodan let. Riječ je o važnom pomaku u tonu: više se ne polazi od pretpostavke da će tržište spontano riješiti prijelaz, nego od potrebe za pažljivo vođenom, faznom tranzicijom.
Taj novi naglasak pokazuje da pitanje kontinuiteta više nije samo tema komentara iz industrije ili istraživačke zajednice, nego i službeni strateški problem američke svemirske politike. NASA u istom dokumentu priznaje da nakon više od dva desetljeća komercijalne uporabe svemira još nije došlo do masovne pojave proizvoda ili proizvodnih tržišta koja bi sama od sebe nosila orbitalnu ekonomiju bez javne potpore. To ne znači da potencijal ne postoji, nego da je sektor i dalje u osjetljivoj fazi u kojoj institucionalna podrška, pristup infrastrukturi i jasna tranzicijska pravila mogu odlučiti hoće li nastati održivo tržište ili tek niz skupih i kratkotrajnih demonstracija.
Komercijalne postaje napreduju, ali nijedna još nije zamijenila ISS
U takvom kontekstu posebno je važno što se razvoj više komercijalnih platformi nastavlja paralelno. NASA na svojim službenim stranicama navodi da podupire višefazni razvoj komercijalnih svemirskih postaja te ističe nekoliko ključnih projekata: Axiom Station, Blue Originov Orbital Reef i Starlab. Axiomov model polazi od komercijalnih modula koji bi se prvo priključili na ISS, a zatim se prije umirovljenja postaje odvojili i nastavili kao samostalna postaja. Blue Origin i partneri razvijaju Orbital Reef kao izravno slobodnoleteću postaju, dok Starlab razvija samostalnu platformu za istraživanje, industriju i međunarodne korisnike. U ožujku 2025. Starlab je objavio da je završio Preliminary Design Review, a u veljači 2026. i Commercial Critical Design Review, što je važno jer označava prijelaz iz dizajnerske faze prema proizvodnji i integraciji sustava.
Ni jedan od tih projekata, međutim, još nije ušao u operativnu fazu koja bi mogla preuzeti opterećenje kakvo danas nosi ISS. Axiom je i dalje najtješnje vezan uz samu postaju i NASA-inu tranzicijsku arhitekturu, dok drugi projekti grade zasebne putove prema slobodnom letu. Uz njih, postoje i komercijalne inicijative koje nisu izvorno bile u središtu NASA-ina CLD programa, ali mogu igrati važnu prijelaznu ulogu. Tvrtka Vast tako je u siječnju 2026. i veljači 2026. objavila niz tehničkih novosti o projektu Haven-1, a potom i ažurirani raspored prema kojem bi postaja trebala biti spremna za lansiranje u prvom tromjesečju 2027. godine. Haven-1 ne može sam zamijeniti ISS po volumenu, kapacitetu ni širini znanstvenih programa, ali upravo takve manje platforme i tzv. free flyeri mogu preuzeti dio potražnje, omogućiti rane komercijalne operacije i smanjiti rizik od potpunog prekida aktivnosti u razdoblju tranzicije.
Zašto su “free flyeri” važni u prijelaznom razdoblju
U raspravi o budućnosti orbitalne ekonomije pojam kontinuiteta prečesto se svodi samo na pitanje hardvera. No čak i ako se nova postaja izgradi na vrijeme, to nije jamstvo da će cijeli ekosustav opstati. Potrebni su redoviti letovi, instrumenti, logistika, korisnička podrška, standardi certificiranja, osiguranje, pristup financiranju i dovoljno velik broj korisnika koji će uopće poželjeti platiti istraživanje ili proizvodnju u mikrogravitaciji. U toj slici “free flyeri”, odnosno manje komercijalne orbitalne platforme bez neposrednog naslanjanja na veliku postaju, mogu imati dvostruku vrijednost. Prvo, mogu poslužiti kao privremeni ventil za dio tržišne potražnje dok se veće postaje razvijaju. Drugo, mogu djelovati kao testno okruženje u kojem se brže uče lekcije o operacijama, sigurnosti, komercijalnim uslugama i korisničkom iskustvu.
To je osobito važno za startupove i istraživačke timove koji si ne mogu priuštiti višegodišnje čekanje na potpunu stabilizaciju nove generacije postaja. Ako se u prijelaznom razdoblju izgubi ritam misija, tada se gubi i ono najvrjednije: kontinuitet znanja i navike tržišta. Eksperiment koji je trebao imati nastavak za dvije godine možda više neće imati financiranje. Tvrtka koja je uvjerila investitore da gradi proizvod s orbitalnom komponentom mogla bi ostati bez pristupa platformi u najkritičnijem trenutku. Sveučilišni laboratoriji mogli bi preusmjeriti istraživanja na druge teme. U takvom scenariju gubitak nije trenutačno spektakularan, ali je strateški dubok jer se ekosustav hladi upravo onda kada bi trebao prelaziti u fazu širenja.
Što bi značio prekid potražnje
Ako se u orbiti izgubi kontinuitet, posljedice neće biti ograničene na jednu postaju ili jednu državnu agenciju. Posljedice bi se prelile na cijeli lanac vrijednosti koji uključuje lansirne tvrtke, proizvođače opreme, dobavljače eksperimentalnih modula, farmaceutske i biotehnološke partnere, sveučilišta, osiguravatelje i ulagače. Bez stabilne iskorištenosti komercijalnih platformi investitori postaju oprezniji, operateri teže zatvaraju financijsku konstrukciju, a korisnici odgađaju odluke jer ne znaju hoće li pristup biti dostupan i pod kojim uvjetima. Drugim riječima, bez potražnje ne slabi samo pojedina misija nego i vjerodostojnost cijelog tržišta. A bez vjerodostojnosti teško je očekivati veća privatna ulaganja koja bi trebala postupno smanjivati oslanjanje sektora na javni novac.
To je razlog zbog kojeg se sve više govori o potrebi održavanja pune razvojne cijevi projekata za orbitu. Potrebno je i dalje financirati istraživanje i razvoj u svemiru, otvarati prilike akademskoj zajednici i startupovima, podupirati industrijske demonstracije i osigurati da planovi za komercijalne postaje ne startaju u praznini. Nova postaja koja doleti bez korisnika nije tržišni uspjeh, nego skupa opklada. Nova postaja koja doleti u okruženje u kojem već postoje aktivni korisnici, ugovoreni programi i jasni razlozi za kontinuirano korištenje, ima znatno veće šanse pretvoriti se u održivu infrastrukturu. Upravo u toj razlici nalazi se bit ideje o kontinuitetu: ne graditi samo zamjenski objekt, nego održati živim cijeli sustav potražnje, znanja i operativne prakse.
Orbita kao gospodarska domena, a ne samo scena za istraživanje
Sve navedeno vodi prema širem zaključku da niska Zemljina orbita više nije samo pozornica za istraživanje, nacionalni prestiž ili pripremu za misije prema Mjesecu i Marsu. Ona se sve jasnije oblikuje kao zasebna gospodarska domena u kojoj se susreću znanost, industrija, logistika, financije i državna strategija. To još nije zrela ekonomija u klasičnom smislu riječi i NASA to danas prilično otvoreno priznaje. Ali jest prostor u kojem se već sada donose odluke s dugoročnim posljedicama: hoće li postojati neprekinuta ljudska prisutnost, hoće li privatne tvrtke moći računati na stabilan pristup, hoće li javna ulaganja uspjeti potaknuti održivo tržište i hoće li se koristi istraživanja u mikrogravitaciji doista prelijevati u konkretne proizvode i procese na Zemlji.
Iskustvo posljednjih petnaest godina pokazuje da inovacije u svemiru ne nastaju same od sebe, nego onda kada postoji pouzdana infrastruktura, dovoljno čest pristup i dovoljno vremena da se ideje razviju od pokusa do tržišno relevantnog rezultata. Međunarodna svemirska postaja pružila je upravo takav kontinuitet i zato danas uopće postoji osnova za govor o budućoj svemirskoj ekonomiji. Sljedeća faza ovisit će o tome hoće li prijelaz s ISS-a na komercijalne platforme biti vođen strpljivo, realno i bez prekida koji bi ugrozili potražnju. U suprotnom bi se moglo pokazati da je najveći rizik budućnosti svemirskog gospodarstva manje tehnološki, a više organizacijski: ne nedostatak ideja, nego nedostatak neprekinutog puta od ideje do orbite i natrag prema tržištu na Zemlji.
Izvori:- ISS National Lab – tekst o kontinuitetu u niskoj Zemljinoj orbiti i tvrdnji da je više od 60 posto istraživanja na ISS-u usmjereno na koristi za Zemlju (link)- ISS National Lab – godišnje izvješće za fiskalnu 2025. godinu s podatkom o rekordnih 115 payloadova i gotovo 950 ukupnih payloadova od prijenosa upravljanja na CASIS (link)- NASA – pregled komercijalnih svemirskih postaja i službeni plan prijelaza s ISS-a na komercijalne destinacije u niskoj Zemljinoj orbiti do kraja operativnog života postaje (link)- NASA – odluka o odabiru američkog deorbitacijskog vozila za ISS i potvrda da se kraj operativnog života postaje planira nakon 2030. godine (link)- NASA – dokument iz ožujka 2026. o potrebi trajne američke prisutnosti u niskoj Zemljinoj orbiti i faznom pristupu prijelazu prema novim komercijalnim platformama (link)- Starlab Space – objava o završetku Preliminary Design Review i ulasku projekta u punu razvojnu fazu (link)- Starlab Space – objava o završetku Commercial Critical Design Review u veljači 2026. i prijelazu prema proizvodnji i integraciji sustava (link)- Vast – tehničko ažuriranje o projektu Haven-1 i pomicanju spremnosti za lansiranje na prvo tromjesečje 2027. godine (link)
Kreirano: srijeda, 01. travnja, 2026.
Pronađite smještaj u blizini