Trideset godina nakon lansiranja, svemirska zvjezdarnica SOHO i dalje je “oko čovječanstva” za Sunce. Od 2. prosinca 1995. do 03. prosinca 2025., zajednička misija Europske svemirske agencije (ESA) i NASA-e prešla je put od planiranog kratkog eksperimenta do vodeće platforme za dugotrajno, neprekinuto promatranje našeg zvjezdanog susjeda. Smještena na približno 1,5 milijuna kilometara od Zemlje u okolici točke L1 sustava Sunce–Zemlja, letjelica Solar and Heliospheric Observatory (SOHO) osigurava jedinstven, neprekinut pogled na solarne oluje, magnetske cikluse i promjene Sunčeva zračenja koje oblikuju svemirsko okruženje oko našeg planeta.

SOHO je postao sinonim za upornost, inženjersku domišljatost i međunarodnu suradnju. Nakon što je 1998. izgubila orijentaciju i vezu sa Zemljom, letjelica je – zahvaljujući složenoj međunarodnoj potrazi i preciznim zahvatima – vraćena u funkciju. Potom je u samo nekoliko mjeseci “naučila” letjeti bez žiroskopa: inženjerske nadogradnje omogućile su joj stabilizaciju pomoću reakcijskih kotača, zvjezdolika i Sunčevih senzora. Time je SOHO postala prva troosno stabilizirana svemirska letjelica koja rutinski radi bez žiroskopa – rješenje koje je promijenilo standarde upravljanja sličnim misijama i produžilo život misije za desetljeća.

Zašto baš L1: pozornica za solarni “non-stop prijenos”

Točka L1 pruža gravitacijsku ravnotežu Sunca i Zemlje. Letjelica u halo-orbiti oko L1 ne prolazi kroz zemaljske noći ni pomrčine te ima stalno “frontalan” pogled na Sunce. Zbog toga je SOHO od samih početaka postao izvor kontinuiranih snimaka i podataka u stvarnom vremenu. Od radiometrije ukupnog Sunčeva zračenja (TSI) instrumenta VIRGO, preko helioseizmoloških mjerenja (MDI) koja “slušaju” Sunčeve oscilacije, do spektakularnih sekvenci koronografa LASCO koje otkrivaju krunu (koronu) i odlaske koronalnih izbačaja mase (CME) – uvidi sa SOHO-a ulaze u znanstvene radove, operativne prognoze svemirskog vremena i obrazovne materijale širom svijeta.

Prekretnice znanosti: od unutrašnjosti Sunca do alarmnog sustava za Zemlju

Helioseizmologija: prvi put “ispod kože” zvijezde

SOHO je otvorio vrata helioseizmologiji – disciplini koja Sunce proučava kroz putovanje zvučnih valova njegovom unutrašnjošću. Instrument MDI (Michelson Doppler Imager) omogućio je prve detaljne karte tokova plazme ispod fotosfere, otkrivši strukture nalik mlaznim strujama te globalne “vjetrove” u konvektivnoj zoni. Kombinirani nizovi MDI (SOHO) i HMI (SDO) razriješili su i dugotrajnu dvojbu oko velikih meridionalnih strujanja: umjesto višestrukih stanica, u svakoj Sunčevoj hemisferi dominira jedna golema “transportna traka” koja plazmu vodi od ekvatora prema polovima i duboko natrag prema ekvatoru, u ciklusu duljine bliskom 22 godine. Takva dinamika prirodno povezuje unutarnje tokove i Sunčev magnetski ciklus te objašnjava zašto se pojasevi pjega s vremenom pomiču prema ekvatoru.

Koliko stabilno Sunce sja: TSI naspram varijabilnog EUV-a

Ukupno Sunčevo zračenje (TSI) – energija po četvornom metru na vrhu Zemljine atmosfere – mijenja se relativno malo: reda veličine oko 0,1% tijekom tipičnog jedanaestogodišnjeg ciklusa. Dug, pažljivo kalibriran niz VIRGO mjerenja s letjelice SOHO omogućio je usporedbe s drugim radiometrijskim instrumentima i učvrstio referentne vrijednosti za klimatske studije. Za razliku od TSI-a, ekstremno ultraljubičasto (EUV) i meko rendgensko zračenje variraju znatno jače: kroz većinu EUV spektra promjene su približno dvostruke između minimuma i maksimuma aktivnosti, a u kraćim valnim duljinama i X-zrakama dosežu i veće faktore. Ta varijabilnost neposredno grije i ionizira gornju atmosferu, utječući na širenje satelitskih orbita, radio-komunikacije i GNSS točnost.

LASCO i prognoza svemirskog vremena: od znanosti do operacija

LASCO je koronograf – teleskop s disk-maskom koji zaklanja blještavu fotosferu, otkrivajući izuzetno slabu koronu. U njegovim se kadrovima CME-ovi vide kao goleme “kape” plazme i magnetnog polja koje se odvajaju od Sunca. Te sekvence služe kao ulaz operativnim modelima poput WSA-Enlil, koji određuju hoće li i kada udar frontalnog vala i promjena Sunčeva vjetra stići do Zemlje. Uobičajeni vremenski prozor upozorenja kreće se od 1 do 4 dana, ovisno o brzini i geometriji izbačaja te međuplanetarnim uvjetima. Američki centar za prognozu svemirskog vremena (NOAA/SWPC) sustavno koristi LASCO u operacijama još od 2011., a nova generacija operativnih koronografa (npr. CCOR-1) dodatno učvršćuje tu vezu znanosti i svakodnevnog nadzora.

Neočekivani hit: 5000 kometa – i više

SOHO je postao i najplodniji “lovac na komete” u povijesti. Zahvaljujući projektu građanske znanosti Sungrazer, volonteri diljem svijeta sustavno pregledavaju LASCO snimke i prijavljuju otkrića. U ožujku 2024. katalog je dosegao 5000. komet, čime je SOHO učvrstio titulu najuspješnijeg kometnog otkrivača svih vremena. A 2024. je dodatno obilježio spektakularni prolazak kometa C/2023 A3 (Tsuchinshan–ATLAS) kroz LASCO-vo vidno polje – tijekom snažnih erupcija na Suncu – kada je zabilježena jedinstvena, uska prašinska staza vidljiva preko cijelog kadra.

Otvoreni podaci i nasljeđe instrumentacije

SOHO je oblikovao i filozofiju otvorenih podataka i “matricu” instrumentacije za generaciju koja slijedi. Solar Orbiter snima Sunčeve polove s viših heliografskih širina i leti daleko bliže Suncu nego SOHO, dok Solar Dynamics Observatory (SDO) nastavlja tradiciju punodiskovnih snimaka i helioseizmologije visoke razlučivosti. U “multipoint” konfiguracijama, zajedno s NASA-inim Parker Solar Probe, misije stvaraju most između izvorišta erupcija i mjerenja u Sunčevu vjetru – sinergiju koja omogućuje usporedbe, provjeru modela i dublje razumijevanje solarno–terestričkih veza.

Pet izdvojenih naglasaka posljednjih godina

1) Jedna “transportna traka” po hemisferi

Kumulativni zapisi MDI (SOHO) i HMI (SDO) pokazali su da meridionalna cirkulacija u svakoj hemisferi u prosjeku tvori jednu veliku ćeliju s punim obilaskom reda 22 godine. Ta slika elegantno objašnjava migraciju pojasa pjega prema ekvatoru kroz ciklus i snažno povezuje unutarnje tokove, regeneraciju magnetskog polja i površinske manifestacije aktivnosti.

2) TSI: mala promjena, veliki značaj; EUV: veliki “swing”

Mjerenja VIRGO pokazala su da TSI varira oko 0,1% kroz ciklus – malo, ali konzistentno i klimatski relevantno. Nasuprot tome, EUV zračenje tipično se udvostručuje između minimuma i maksimuma, a u najkraćim valovima i rendgenskom području kolebanja su još veća. Te se promjene izravno odražavaju na termosferu i ionosferu, s posljedicama po satelitsku dinamiku, radio-veze i pozicioniranje.

3) Od laboratorija do zakona

U SAD-u je 2020. usvojen PROSWIFT, zakon koji jača nacionalni sustav opažanja i prognoze svemirskog vremena. Iako je riječ o općem okviru, u operativnoj praksi LASCO snimke odavno su postale ključni ulaz za NOAA-ine prognoze i WSA-Enlil simulacije koje daju 1–4 dana upozorenja za moguće geomagnetske oluje.

4) 5000. komet – kruna građanske znanosti

Ožujak 2024. donio je 5000. komet u SOHO katalogu – povijesni prag postignut zahvaljujući tisućama volontera. Usto je jesen 2024. isporučila i vizualni spektakl: Tsuchinshan–ATLAS u istom kadru s moćnim erupcijama, što je LASCO zabilježio s iznimnim detaljima.

5) Proba-3 i Vigil: pogled dalje od današnjeg horizonta

ESA-in Proba-3 2025. je demonstrirala prve kontrolirane “umjetne pomrčine” – dva satelita u preciznoj formaciji koji satima stvaraju umjetnu zaklonu i otvaraju pogled na najunutarnjiju koronu. Sljedeći korak za operativnu zajednicu je Vigil, prva europska misija predviđena za stalan “bočni” nadzor Sunca iz blizine Lagrangeove točke L5, što će omogućiti ranije detekcije erupcija koje tek izlaze u smjeru Zemlje.

SOHO danas: infrastruktura bez koje se teško može

Trideset godina nakon lansiranja, SOHO je i dalje temelj solarne “situacijske svijesti”. LASCO ostaje jedini svemirski instrument koji kontinuirano pruža visoko-frekventne slike korone iz Zemljina smjera; drugi instrumenti (npr. SEM, CELIAS, ERNE) osiguravaju podatke o zračenju i česticama u realnom vremenu. Javne animacije i brzi GIF/MPEG isječci, dostupni svakome, omogućuju da profesionalci i entuzijasti prate zbivanja gotovo kao u kontrolnoj sobi.

Što dalje

Dok se približava formalni kraj 2025., SOHO nastavlja isporučivati vrijedne podatke i kontekst bez kojih bi bilo teško razumjeti zapise Solar Orbiter-a i Parker Solar Probe-a. Čak i kad letjelica jednoga dana utihne, njezina arhiva ostat će zlatni standard: od TSI-a kalibriranog VIRGO-om i dugih nizova CME-ova do statistike tisuća kometa. U operativnom smislu, nova generacija instrumenata (poput CCOR-1) i Vigil iz “bočnog” kuta nadopunjavat će sliku – građeći na nasljeđu misije koja je pokazala da najdugovječniji rezultati nastaju kada znanost, inženjerstvo i otvoreni podaci rade zajedno.