Istraživači sa Sveučilišta Nevada u Las Vegasu (UNLV) otkrili su zanimljive činjenice o tome kako naš mozak percipira protok vremena.

Ljudi često misle da su naši mozgovi sinkronizirani s umjetnim satovima na elektroničkim uređajima, brojeći vrijeme u vrlo preciznim, minutnim intervalima. Međutim, studija objavljena ovog mjeseca u časopisu Current Biology pokazuje da naši mozgovi ne funkcioniraju na taj način.

Analizom promjena u moždanoj aktivnosti, istraživački tim otkrio je da percepciju vremena temeljimo na broju iskustava koje doživljavamo, a ne na nekoj vrsti unutarnjeg sata. Nadalje, povećanje brzine ili intenziteta aktivnosti utječe na način na koji mozak percipira vrijeme.

Percepcija vremena kroz iskustva
James Hyman, izvanredni profesor psihologije na UNLV-u i glavni autor studije, pojašnjava: "Vrijeme procjenjujemo kroz aktivnosti koje obavljamo i događaje koje doživljavamo. Kada smo mirni i ništa se ne događa, vrijeme se čini sporim. Suprotno tome, kada doživimo mnogo događaja, svaki od njih potiče naš mozak naprijed. Ako mozak mjeri vrijeme kroz iskustva, više aktivnosti znači brži protok vremena."

Metodologija i rezultati
Studija je proučavala aktivnost u prednjem cingularnom korteksu (ACC), dijelu mozga važnom za praćenje aktivnosti i iskustava. Istraživači su promatrali glodavce koji su morali reagirati na podražaje 200 puta.

Već je poznato da su moždani uzorci slični, ali ne identični, svaki put kada izvodimo ponavljajuće radnje. Cilj studije bio je utvrditi mogu li se detektirati razlike u moždanim uzorcima pri prvoj i dvjestotoj radnji te utječe li vrijeme potrebno za dovršavanje serije radnji na moždanu aktivnost.

Usporedbom promjena uzoraka tijekom zadatka, istraživači su primijetili da se moždani uzorci mijenjaju od početka do sredine i kraja zadatka. Bez obzira na brzinu kojom su se životinje kretale, uzorci su slijedili isti put. Uzorci su bili konzistentni kada su istraživači primijenili matematički model temeljen na strojnom učenju kako bi predvidjeli tijek moždane aktivnosti, što dodatno potvrđuje da su iskustva, a ne vrijeme, odgovorna za promjene u aktivnostima neurona.

Hyman je ilustrirao ključne nalaze pričom o dvojici radnika u tvornici kojima je zadatak izraditi 100 komada tijekom smjene. Jedan je radnik zadatak dovršio za 30 minuta, a drugi za 90 minuta.

"Duljina vremena potrebna za dovršavanje zadatka nije utjecala na moždane uzorke. Mozak ne djeluje kao sat, već kao brojač," objašnjava Hyman. "Naši mozgovi bilježe osjećaj o vremenu. Za radnike koji izrađuju komade, razlika između izrade 85. i 60. komada je jasna, ali između 85. i 88. komada ne nužno."

Kako mozak broji?
Istraživači su otkrili da, dok mozak napreduje kroz zadatak koji uključuje niz radnji, različite male skupine neurona počinju surađivati, prenoseći zadatak na različite skupine neurona svakih nekoliko ponavljanja, slično kao što trkači prenose štafetu.

"Stanice surađuju i tijekom vremena nasumično se usklađuju kako bi obavile zadatak: jedna stanica preuzme nekoliko zadataka, a zatim druga preuzme nekoliko zadataka," kaže Hyman. "Stanice prate radnje i, tako, dijelove aktivnosti i vremena tijekom zadatka."

Studija pokazuje da naša percepcija vremena vrijedi i za aktivnosti koje nisu fizičke. "Ovaj dio mozga koristimo za praćenje razgovora tijekom večere," kaže Hyman. "Razmislite o tijeku razgovora i možete se prisjetiti stvari koje su se dogodile ranije i kasnije tijekom večere. No, razlikovanje pojedinačnih rečenica u sjećanju je nemoguće. Ali znate da ste na početku razgovarali o jednoj temi, za desert o drugoj, a na kraju o trećoj."

Promatrajući glodavce koji su radili brzo, znanstvenici su također zaključili da održavanje dobrog tempa pomaže percepciji vremena: "Što više radimo, vrijeme brže prolazi. Kažu da vrijeme leti kada se zabavljamo. Umjesto toga, možda bi trebali reći 'vrijeme leti kada radimo puno.'"

Važni zaključci
Iako već postoji bogatstvo informacija o moždanim procesima na vrlo kratkim vremenskim skalama manjim od sekunde, Hyman kaže da je studija UNLV-a revolucionarna u proučavanju moždanih uzoraka i percepcije vremena tijekom nekoliko minuta do sati – "što je način na koji živimo veći dio života: sat po sat."

"Ovo je među prvim studijama koje proučavaju vremenske skale ponašanja u ovom dijelu mozga zvanom ACC, koji je važan za naše ponašanje i emocije," kaže Hyman.

ACC je uključen u većinu psihijatrijskih i neurodegenerativnih poremećaja, te je važan za poremećaje raspoloženja, PTSP, ovisnosti i anksioznosti. Funkcija ACC-a također je ključna za različite demencije, uključujući Alzheimerovu bolest, koja je karakterizirana poremećajima u percepciji vremena. ACC je dugo povezan s pomaganjem ljudima u sekvenciranju događaja ili zadataka kao što je slijediti recepte, a istraživački tim nagađa da njihovi nalazi o percepciji vremena mogu spadati u ovaj kontekst.

Iako su nalazi revolucionarni, potrebno je još istraživanja. Ipak, Hyman kaže da preliminarni nalazi nude potencijalno korisne uvide o percepciji vremena i njenoj mogućoj vezi s procesima pamćenja u svakodnevnom životu građana. Na primjer, istraživači nagađaju da bi to moglo pomoći u navigaciji kroz školske zadatke ili čak prekide veza.

"Ako želimo nešto zapamtiti, možda bismo trebali usporiti proučavajući u kratkim periodima i uzeti si vremena prije nego što se uključimo u sljedeću aktivnost. Dajte si mirna vremena za odmor," kaže Hyman. "S druge strane, ako želimo nešto brzo preboljeti, odmah se uključite u neku aktivnost."

Hyman također naglašava veliku povezanost između ACC-a, emocija i kognicije. Razmišljanje o mozgu kao fizičkom entitetu kojim možemo upravljati moglo bi nam pomoći kontrolirati naše subjektivne doživljaje.

"Kada stvari idu brže, skloni smo misliti da je zabavnije – ili ponekad preplavljujuće. No, ne trebamo to smatrati isključivo psihološkim iskustvom, kao zabavno ili preplavljujuće; umjesto toga, ako to vidimo kao fizički proces, može biti korisno," kaže on. "Ako je preplavljujuće, usporite ili, ako vam je dosadno, dodajte aktivnosti. Ljudi to već rade, ali je osnažujuće znati da je to način za rad na vlastitom mentalnom zdravlju, jer naši mozgovi već rade na ovaj način."

Izvor: University of Nevada