Postoje priče o vjernosti koje nadilaze uobičajeno poimanje turizma i prerastaju u duboku, životnu povezanost s određenim mjestom. Jedna takva, posebno dirljiva priča, dolazi nam iz pitoresknih Nerezina na otoku Lošinju, gdje bračni par iz Njemačke ispisuje već četrdeseto poglavlje svoje ljetne kronike. Za Helmuta i Elisabeth Zallinger iz Bavarske, Nerezine nisu samo destinacija, već drugi dom do kojeg neumorno putuju osam sati, ponekad i dva puta godišnje, kako bi uronili u jedinstveni spoj prirodnih ljepota, tišine i gastronomske raskoši koju ovaj dio Kvarnera nudi.

Četiri desetljeća nerezinske čarolije

Njihova lošinjska odiseja započela je prije točno četiri desetljeća. Prvi susret s otokom dogodio se u okrilju prirode, u kampu Lopari, mjestu koje je tada mnogima bilo prvi prozor u svijet lošinjskog arhipelaga. Sjećanja na te prve dane, na jednostavnost kampiranja i netaknutu prirodu, i danas im izmamljuju osmijeh na lice. S godinama, želja za dubljim uranjanjem u lokalni život odvela ih je prema privatnom smještaju. Istražujući mogućnosti, otkrili su toplinu i gostoprimstvo koje pruža izravan kontakt s domaćinima. Ta potraga za savršenim kutkom dovela ih je prije petnaest godina na vrata Marine Vešković, gdje se njihov odnos gosta i iznajmljivača transformirao u iskreno i trajno prijateljstvo. "Nakon toliko godina, to je posve prirodan slijed. Postanete prijatelji, gotovo obitelj. Dijelimo priče, radujemo se svakom novom susretu", s toplinom objašnjava gospođa Vešković, čiji apartmani za Zallingere predstavljaju ne samo smještaj, već utočište. Njihova priča svjedoči o tome kako odabir pravog smještaja u Nerezinama može biti temelj za dugogodišnju vjernost i stvaranje nezaboravnih uspomena.

Otkrivanje skrivenih bisera lošinjskog arhipelaga

Iako je opuštanje uz kristalno čisto more postalo njihova omiljena aktivnost u zrelijim godinama, duh istraživanja nikada nije napustio ovaj vitalni par. Njihova ljubav prema Lošinju nije ograničena samo na obalu Nerezina. Barem jednom godišnje, desetljećima su se upuštali u avanturu osvajanja Osoršćice, planine koja se proteže duž sjevernog dijela otoka. Osoršćica nije tek obično brdo; ona je prva planina na jadranskim otocima koja je privukla organizirane turiste još u 19. stoljeću, a s vrha Televrin pruža se pogled koji oduzima dah – na cijeli lošinjski i creski arhipelag, obalu Istre, a za bistrih dana čak i na obrise Italije. Njihovi planinarski izleti bili su putovanje kroz povijest turizma i prirode. S jednakim su žarom posjećivali i Lubenice na susjednom Cresu, drevno kameno naselje smješteno na litici visokoj gotovo 400 metara, s koje se pruža nestvaran pogled na plažu Sveti Ivan, dragulj skriven duboko ispod. Rado su se otiskivali i na more, brodskim izletima prema manjim, ali jedinstvenim otocima. Otok Susak, sa svojim pješčanim plažama, jedinstvenim dijalektom i živopisnom narodnom nošnjom, nudio im je uvid u potpuno drugačiji svijet. S druge strane, otok Unije, oaza mira bez automobila, s prostranim maslinicima i skrovitim uvalama, bio je njihovo utočište za bijeg od svega.

Nerezine – oaza mira u srcu Kvarnera

Na pitanje zašto baš Nerezine, a ne neko drugo, možda razvikanije mjesto na otoku poput Malog Lošinja, odgovor je jasan i odlučan. "Nerezine su drugačije. Iako se svijet promijenio i globalizacija je ostavila traga, ovo mjesto je uspjelo sačuvati svoju dušu i mjeru. Ovdje još uvijek nema masovnog turizma i prevelikih gužvi koje guše autentičnost. Upravo je to ono što cijenimo", objašnjavaju Helmut i Elisabeth. Njihov omiljeni period za posjet je lipanj. Tada priroda buja, temperature su idealne, a dani najduži. To je vrijeme kada se može u potpunosti doživjeti spokoj mjesta, prije nego što ljetna vreva dosegne svoj vrhunac. Svakodnevni rituali uključuju i uživanje u lokalnoj gastronomiji. Nerezinski restorani i konobe za njih su pozornica na kojoj se predstavljaju najbolji okusi otoka – od svježe ulovljene ribe, kvarnerskih škampa do otočke janjetine i specijaliteta začinjenih samoniklim biljem. Ta kombinacija mira, prirode i vrhunske hrane čini Nerezine formulom za savršen odmor kojem se uvijek vraćaju.

Sjećanja i sadašnjost: Razvoj kroz oči vjernih gostiju

Sjećaju se i vremena od prije gotovo četiri desetljeća, kada je glavna veza s kopnom bila trajektna linija Brestova-Porozina, ista ona kojom i danas najradije putuju, smatrajući je najslikovitijim ulaskom u svijet otočja. Kroz godine, svjedočili su brojnim promjenama i razvoju mjesta. Posebno su ih se dojmili nedavni zahvati u samom srcu Nerezina. Uređenje Trga Studenac i njegovo pretvaranje u pješačku zonu potez je koji svesrdno hvale. "Trg je postao prava dnevna soba mjesta, sigurno i predivno mjesto za šetnju i druženje, bez buke i opasnosti od automobila", ističu. Ta pozitivna transformacija dodatno je podigla kvalitetu boravka i pokazala da se mjesto razvija s brigom za svoje stanovnike i posjetitelje. Čak i trenutne građevinske radove na nekim dijelovima Nerezina ne vide kao problem, već kao logičan korak u daljnjem poboljšanju infrastrukture, svjesni da je razvoj nezaustavljiv proces. Za njih je važno da taj razvoj ne narušava temeljnu atmosferu mjesta, što se, po njihovom mišljenju, u Nerezinama uspješno postiže.

Priznanje za vjernost koja nadahnjuje

Ovako duga i iskrena vjernost nije mogla proći nezapaženo. U znak zahvalnosti, direktor Turističke zajednice Grada Malog Lošinja osobno je posjetio obitelj Zallinger kako bi im uručio prigodne darove i zahvalnicu. Paket proizvoda s oznakom "Lošinj Local Products" – koji objedinjuje najbolje od otoka, od likera od mirte, maslinovog ulja do prirodne kozmetike – bio je simboličan način da im se otok zahvali što su ga prepoznali i zavoljeli. Direktor je izrazio divljenje njihovom odanošću te nadu da će se njihova nerezinska priča nastaviti još mnogo godina. Ovaj susret bio je više od formalnosti; bio je to emotivan trenutak koji slavi duboku vezu stvorenu između ljudi i mjesta, vezu koja je najbolji ambasador lošinjskog turizma i dokaz da se istinska kvaliteta i gostoprimstvo uvijek prepoznaju i cijene.