U srednjem vijeku, alkemičari su bili poznati po tajnovitosti i nisu dijelili svoje znanje s drugima. Među njima, danski Tycho Brahe nije bio iznimka. Zbog toga, nemamo točne podatke o tome što je radio u svom alkemijskom laboratoriju smještenom ispod njegove rezidencije i opservatorija Uraniborg na otoku Ven.

Od njegovih alkemijskih recepata sačuvano je samo nekoliko, a danas su ostaci njegovog laboratorija izuzetno rijetki. Uraniborg je srušen nakon njegove smrti 1601. godine, a građevinski materijal je razasut za ponovnu uporabu.

Međutim, tijekom iskapanja od 1988. do 1990. godine, pronađeni su fragmenti keramike i stakla u starom vrtu Uraniborga. Smatra se da ti fragmenti potječu iz podrumskog alkemijskog laboratorija. Pet od tih fragmenata—četiri staklena i jedan keramički—podvrgnuti su kemijskim analizama kako bi se odredilo s kojim su elementima izvorni stakleni i keramički spremnici dolazili u kontakt.

Kemijske analize proveo je profesor emeritus i stručnjak za arheometriju, Kaare Lund Rasmussen s Odjela za fiziku, kemiju i farmaciju. Stariji istraživač i kustos muzeja, Poul Grinder-Hansen iz Nacionalnog muzeja, nadzirao je umetanje analiza u povijesni kontekst.

Na četiri fragmenta pronađene su povišene razine elemenata u tragovima, dok jedan stakleni fragment nije pokazao specifična obogaćenja. Studija je objavljena u časopisu Heritage Science.

Elementi u alkemijskom laboratoriju

- Najintrigantniji su elementi pronađeni u većim koncentracijama nego što se očekivalo—što ukazuje na obogaćenje i pruža uvid u tvari korištene u alkemijskom laboratoriju Tychoa Brahea, rekao je Kaare Lund Rasmussen.

Obogaćeni elementi su nikal, bakar, cink, kositar, antimon, volfram, zlato, živa i olovo, a pronađeni su ili na unutarnjoj ili vanjskoj strani fragmenata.

Većina njih nije iznenađujuća za laboratorij alkemičara. Zlato i živa bili su—barem među višim slojevima društva—poznati i korišteni protiv širokog spektra bolesti.

Misteriozni volfram

- Ali volfram je vrlo tajanstven. Volfram u to vrijeme nije bio ni opisan, pa što možemo zaključiti iz njegovog prisustva na fragmentu iz alkemijskog laboratorija Tychoa Brahea? pitao je Kaare Lund Rasmussen.

Volfram je prvi put opisan i proizveden u čistom obliku više od 180 godina kasnije, od strane švedskog kemičara Carla Wilhelma Scheelea. Volfram se prirodno pojavljuje u određenim mineralima, i možda je element pronašao put do laboratorija Tychoa Brahea putem jednog od tih minerala. U laboratoriju, mineral je možda prošao neku obradu koja je odvojila volfram, a da Tycho Brahe toga nije bio svjestan.

Međutim, postoji i druga mogućnost na koju Kaare Lund Rasmussen naglašava da nema nikakvih dokaza—ali koja bi mogla biti vjerojatna.

Već u prvoj polovici 1500-ih godina, njemački mineralog Georgius Agricola opisao je nešto neobično u kositrenoj rudi iz Saske, što je stvaralo probleme pri pokušaju taljenja kositra. Agricola je ovu čudnu tvar u kositrenoj rudi nazvao "Wolfram" (njemački za vučju pjenu, kasnije preimenovano u volfram na engleskom jeziku).

Lijek za kugu, sifilis i bolove u želucu

- Možda je Tycho Brahe čuo za ovo i tako znao za postojanje volframa. Ali to nije nešto što znamo ili možemo reći na temelju analiza koje sam proveo. To je samo moguća teorijska objašnjenja zašto nalazimo volfram u uzorcima, rekao je Kaare Lund Rasmussen.

Tycho Brahe pripadao je grani alkemičara koji su, inspirirani njemačkim liječnikom Paracelsusom, pokušavali razviti lijekove za razne bolesti tog vremena: kugu, sifilis, gubu, groznicu, bolove u želucu, itd. Ali distancirao se od grane koja je pokušavala stvoriti zlato od manje vrijednih minerala i metala.

U skladu s ostalim medicinskim alkemistima tog vremena, čuvao je svoje recepte u tajnosti i dijelio ih samo s nekoliko odabranih pojedinaca, poput svog pokrovitelja, cara Rudolfa II., koji je navodno dobio Tycho Braheove recepte za lijek protiv kuge.

Znamo da je Tycho Braheov lijek protiv kuge bio kompliciran za proizvodnju. Sadržavao je terijak, koji je bio jedan od standardnih lijekova za gotovo sve u to vrijeme i mogao je imati do 60 sastojaka, uključujući zmijsko meso i opijum. Također je sadržavao bakar ili željezo vitriol (sulfate), razna ulja i bilje.

Nakon raznih filtracija i destilacija, dobiven je prvi od tri recepta Braheove za kugu. Ovaj bi se mogao učiniti još snažnijim dodavanjem tinktura, na primjer, koralja, safira, hijacinta ili pitkog zlata.

Veza između astronomije i alkemije

- Može se činiti čudnim da se Tycho Brahe bavio i astronomijom i alkemijom, ali kada se shvati njegov pogled na svijet, to ima smisla. Vjerovao je da postoje očite veze između nebeskih tijela, zemaljskih tvari i organa tijela. Tako su Sunce, zlato i srce bili povezani, isto kao i Mjesec, srebro i mozak; Jupiter, kositar i jetra; Venera, bakar i bubrezi; Saturn, olovo i slezena; Mars, željezo i žučni mjehur; te Merkur, živa i pluća. Minerali i dragulji također su se mogli povezati s ovim sustavom, pa su tako smaragdi, na primjer, pripadali Merkuru, objasnio je Poul Grinder-Hansen.

Kaare Lund Rasmussen je ranije analizirao kosu i kosti Tychoa Brahea i pronašao, među ostalim elementima, zlato. To bi moglo ukazivati na to da je i sam Tycho Brahe uzimao lijekove koji su sadržavali pitko zlato.

Braheov alkemijski laboratorij bio je opremljen sa šesnaest peći, što je omogućavalo razne destilacije i pročišćavanja. Ovaj laboratorij bio je smješten u podrumu kako bi se olakšale isporuke goriva potrebnog za rad peći, a nije ometao rad astronomskog opservatorija. Čak je imao i zimsku kuhinju s dodatnih pet peći koje su omogućavale ubrzanje procesa.

Tycho Brahe je svoje alkemijske radove čuvao u tajnosti, dijeleći ih samo s nekoliko odabranih pojedinaca, poput svoje sestre Sophie Brahe koja je također eksperimentirala u njegovom laboratoriju. Njegovi radovi su bili usmjereni na praktične i korisne rezultate, a ne na stvaranje zlata.

Izvor: Syddansk Universitet