Uragan i tajfun u biti su ista meteorološka pojava – tropski ciklon – ali se različito nazivaju ovisno o tome gdje nastaju i koga pogađaju. U atlantskom oceanu i sjeveroistočnom Pacifiku koristimo naziv “uragan”, dok se u zapadnom sjevernom Pacifiku ista vrsta oluje naziva “tajfun”. U Indijskom oceanu te uz obalu Australije i na južnom Pacifiku najčešće ćete čuti jednostavno “tropski ciklon”. Terminološka razlika često zbunjuje javnost, no fizički mehanizmi, struktura oblaka i vjetrovi koji ovim sustavima daju razornu snagu – isti su.

Kako nastaje tropski ciklon: zajednički “recept” za uragan i tajfun

Za nastanak uragana ili tajfuna treba se poklopiti nekoliko uvjeta. Najvažniji su dovoljno toplo more (otprilike iznad 26–27 °C kroz znatnu dubinu vodenog stupca), visoka vlažnost zraka u tropskoj troposferi i slaba vertikalna smičnost vjetra (engl. wind shear) kako se klica konvekcije ne bi “rastrgala” na visinama. Uz to treba inicijalna perturbacija – primjerice val u pasatnoj struji ili ostatak frontalnog poremećaja – koja može “okrenuti” niskoslojnu cirkulaciju. Kada se sustav organizira i zatvori niskoslojna cirkulacija, meteorolozi govore o tropskoj depresiji; kad stalni vjetrovi dosegnu prag oluje, prelazi u tropsku oluju, a nakon toga u uragan odnosno tajfun.

Gdje se što kako zove: karte bazena i nazivlja

Naša novinarska praksa često uključuje mapiranje bazena u kojima se tropske oluje razvijaju i kako ih lokalne službe nazivaju. U Atlantskom oceanu i sjeveroistočnom Pacifiku termin “uragan” standard je u priopćenjima. Zapadni sjeverni Pacifik – ogromno prostranstvo od Filipina do Japana i Marijanskog otočja – dom je “tajfuna”. Središnji i sjeverozapadni dio Indijskog oceana, kao i južni Indijski ocean te koraljni pojas južnog Pacifika, oslanjaju se na naziv “tropski ciklon”. Iako su riječi različite, kriteriji za klasifikaciju intenziteta kroz međunarodna pravila usklađeni su, a operativne agencije dijele informacije u realnom vremenu.

Skale i pragovi: kada oluja postaje “uragan”, a kada “super tajfun”

U Atlantskom i istočnopacifičkom bazenu standard za razvrstavanje intenziteta jest Saffir–Simpsonova ljestvica (kategorije 1–5), koja se temelji na maksimalnoj stalnoj brzini vjetra – ne uključuje oborinu ni olujni val. “Major hurricane” je sve od 3. kategorije naviše. U zapadnom sjevernom Pacifiku termin super tajfun koristi se za izuzetno jake sustave s vrlo visokim stalnim vjetrovima (u operativnoj praksi američkog JTWC-a to je razina snažne kategorije 4 na Saffir–Simpsonu). Ne treba, međutim, zanemariti činjenicu da i sustavi ispod tih pragova mogu izazvati katastrofalne bujične poplave i klizišta.

Sezone i vrhunci: zašto “tajfunska sezona” nema strogi kalendar

U Atlantiku formalna sezona traje od 1. lipnja do 30. studenoga, s vrhuncem u kolovozu–listopadu. U zapadnom sjevernom Pacifiku, gdje govorimo o tajfunima, oluje su moguće tijekom cijele godine, iako je statistički maksimum od kasnog ljeta do kasne jeseni. U praksi, lokalne anomalije površinske temperature mora, međudjelovanje pasata i strujanja u višim slojevima te regionalni obrasci poput monsunskog žlijeba određuju kada će val konvekcije “eksplodirati” u organizirani ciklon.

Kako se oluje nazivaju: liste imena i regionalne posebnosti

Imena za tropske ciklone unaprijed se utvrđuju u rotirajućim listama po bazenima, uz sudjelovanje nacionalnih meteoroloških službi. Kada je neka oluja iznimno smrtonosna ili skupa, njezino ime se umirovljuje i zamjenjuje novim. U zapadnom Pacifiku postoji i posebnost – filipinska služba PAGASA primjenjuje vlastitu listu za sustave koji ulaze u filipinsku zonu odgovornosti, pa jedna oluja može imati međunarodno ime i istovremeno “lokalno” ime prepoznatljivo javnosti na Filipinima. U Atlantiku, listama upravlja regionalno tijelo u okviru međunarodne meteorološke suradnje; imena se rotiraju u šestogodišnjim ciklusima.

Uragan vs. tajfun: sličnosti u strukturi, razlike na karti

Oko s bistrim nebom i snažnom subsidencijom, zid oka s najjačim vjetrovima i oborinom, spiralni oblačni pojasevi, topli jezgreni sustav i latentna toplina kao “pogonsko gorivo” – sve su to obilježja i uragana i tajfuna. Razlike koje mediji često ističu zapravo su geografske: koje more hrani oluju i koja je agencija zadužena za upozorenja. Zbog toga standardi izvještavanja – primjerice korištenje minutažnog prosjeka vjetra nasuprot desetminutnom – mogu varirati, pa se brojke iz različitih institucija ponekad ne čine “usporedive” bez pretvorbe.

Koliko su opasni: olujni val, plavljenje i unutrašnjost kontinenata

Fokus javnosti često je na vjetru, no najveća opasnost za ljudske živote dolazi od olujnog vala – podizanja razine mora pod utjecajem ciklonskog tlaka i vjetra – i ekstremne kiše. Geografija obale, plitke zaljevske vode i nagibi terena određuju koliko će val ući u kopno. U unutrašnjosti, čak i kada se oluja znatno oslabi, orografsko pojačanje oborina na planinama može izazvati razorne poplave stotinama kilometara od obale. Zbog toga je razumijevanje hidrologije jednako važno kao i praćenje satelitskih snimaka “oka”.

ENSO, La Niña i El Niño: zašto se neki baseni “pojačaju”, a drugi “utihnu”

Periodične promjene u tropskom Pacifiku, poznate pod zajedničkim nazivom ENSO, raspoređuju “karte” između basena. El Niño obično smanjuje broj i intenzitet oluja u Atlantiku jer pojačava smičnost, ali istodobno može potaknuti jaču aktivnost nad središnjim i istočnim Pacifikom. La Niña pak često “otključava” Atlantik smanjujući smičnost, dok zapadni Pacifik i Australazija mogu ući u razdoblja natprosječne aktivnosti. No, priroda je varijabilna: slab, kasni ili kratkotrajni ENSO-impulsi mogu ostaviti sezonu “ispod očekivanja” unatoč prognozama, pa se operativna upozorenja uvijek temelje na tjednim i mjesečnim opažanjima more–atmosfera.

Klimatske promjene i tropski cikloni: što kaže znanost

Najčvršći signal koji se izdvaja u znanstvenim pregledima jest povećanje intenziteta oborine i veći udio oluja vrlo visokih kategorija u toplijem svijetu. Razlozi su fizički intuitivni: toplije more pruža više latentne topline, a toplija atmosfera može sadržavati više vodene pare, što pojačava pljuskovite procese oko jezgre ciklona. Usto, rast razine mora povećava izloženost obala olujnim valovima. Ukupan broj oluja globalno možda se neće sustavno povećati, a u nekim bazenima može i pasti, no udio najjačih epizoda i potencijalni ekstremi oborine – rastu. To su trendovi koje sigurnosno planiranje već danas mora uzeti u obzir.

Kako se mjere vjetrovi i zašto “jedna brojka” nije uvijek ista

Kada čitate priopćenje jedne agencije i vidite maksimalni stalni vjetar od, primjerice, 115 čvorova, imajte na umu prosjek koji se koristi. Neke institucije koriste 1-minutni prosjek (primjerice u operativnim biltenima američke službe za zapadni Pacifik), a druge 10-minutni. Razlika u metodologiji znači da naoko “niža” brojka ne mora upućivati na slabiju oluju, nego na duži prosjek. Također, udari vjetra (gustovi) – kratkotrajni, jači od stalnog vjetra – u zoni zida oka mogu premašiti operativno oglašene vrijednosti za 20–30 %, ovisno o terenu i izloženosti.

Zašto je Atlantska sezona strogo definirana, a “tajfunska” nije

Atlantska sezona ima jasne početne i završne datume jer je klimatologija tog bazena tako “učestala” – većina oluja koncentrira se u ljetno-jesenskom periodu kada tropski Atlantik i Karibi dosegnu temperaturni vrhunac, a tropske valne perturbacije iz Afrike postaju česte. Nasuprot tome, zapadni sjeverni Pacifik je “tvornica” topline tijekom gotovo cijele godine, pa se tajfuni mogu pojaviti i u zimskim mjesecima. Ipak, i ondje je vrhunac najčešće od kolovoza do listopada, dok kasna jesen donosi sustave koji skreću prema Japanu i Korejskom poluotoku.

Učestalost i raspodjela: gdje je najveća “proizvodnja” oluja

Zapadni sjeverni Pacifik u pravilu generira najveći udio tropskih ciklona na svijetu u prosjeku kroz višedesetljetne serije, dok je Sjeverni Indijski ocean najmanje aktivan po broju, ali s iznimno ranjivim obalama i velikom gustoćom naseljenosti. Atlantik je visokoprofilan zbog izravnog utjecaja na SAD, Karibe i Meksiko, ali globalna statistika podsjeća da Pacifik ostaje “težište” tropske aktivnosti.

Karta odgovornosti i institucije: tko izdaje upozorenja

U svakoj regiji postoje Regionalni specijalizirani meteorološki centri i nacionalne službe koje objavljuju biltene, satne i dnevne prognoze te upozorenja za brodove i kopno. U Atlantiku i istočnom Pacifiku to je centar za uragane pri američkoj nacionalnoj službi, u zapadnom Pacifiku operativne proizvode za široku javnost objavljuju i regionalni centri i američka vojno-meteorološka služba za Pacifik, a zemlje jugoistočne Azije, poput Filipina, imaju i vlastite zone odgovornosti s paralelnim imenima oluja. Razumjeti tko je “izvor” za vašu lokaciju ključno je za brzo djelovanje kada vrijeme postane opasno.

Terminologija i prijevodi: što znači “olujni val”, a što “kopnena oluja”

U hrvatskom izvještavanju vrijedi standardizirati neke izraze: olujni val (engl. storm surge) označava podizanje razine mora iznad astronomskih plima, dok je val mora (engl. wave) oscilacija površine zbog vjetra – to su dvije različite pojave koje se u ciklonima opasno zbrajaju. Prelazak preko kopna (engl. landfall) trenutak je kada se središte ciklona prvi put nađe nad obalom; oluja može ostati iznimno opasna i nakon toga, a sekundarni maksimum kiše često dolazi u zaleđu zbog orografije.

Zašto su “sporije” oluje ponekad gore: hidrometeorološki paradoks

Brzina translacije ciklona određuje koliko dugo mjesto trpi neprekinute pljuskove. Sustavi koji se sporo kreću ili “zape” u polju slabe struje mogu ispustiti enormne količine kiše, čak i ako ne dosegnu vršne kategorije vjetra. Nasuprot tome, vrlo brze oluje mogu donijeti razorniji olujni val na obali, ali kraće kišne epizode u unutrašnjosti. U procjeni rizika, uvijek se kombinira kretanje, polumjer oluje, struktura spiralnih pojaseva i lokalna geomorfologija.

Uragan ili tajfun u brojkama: pragovi, kategorije i prosjeci

• Tropska oluja: stalni vjetrovi oko 63–118 km/h (34–63 čvora); javlja se u svim bazenima uz standardne nazive.


• Uragan / tajfun: prag stalnih vjetrova oko 119 km/h (64 čvora) i više; nakon tog praga koriste se kategorije ili lokalne razine upozorenja.


• “Major” uragan: kategorije 3–5 na Saffir–Simpsonovoj skali, s potencijalom za golema oštećenja infrastrukture.


• Super tajfun: naziv rezerviran za najintenzivnije tajfune u zapadnom sjevernom Pacifiku u operativnim biltenima određenih službi.

Javna sigurnost: što građani trebaju znati bez obzira zove li se oluja “uragan” ili “tajfun”

Najvažnija pravila pripreme jednaka su u svim klimama: izraditi obiteljski plan evakuacije, pripremiti zalihe vode, hrane i lijekova za najmanje 72 sata, osigurati dokumente i digitalne sigurnosne kopije, učvrstiti prozore i vanjske predmete te pratiti službena upozorenja. Za plavna područja presudno je poznavati evakuacijske rute i razine opasnosti po kartama olujnog vala. Za unutrašnjost kontinenta jednako je važno izbjegavati vožnju poplavljenim prometnicama – već 30 centimetara tekuće vode može pomaknuti automobil. U priobalju slijediti upute lučkih kapetanija i civilne zaštite za sve što plovi.

Digitalni izvori i karte: kako čitati biltene i modele

Operativni bilteni uglavnom pružaju položaj središta, minimalni tlak, maksimalni stalni vjetar, očekivane promjene jačine, polumjere vjetra olujne snage i predviđenu putanju (konus neizvjesnosti). Važno je razumjeti da konus ne prikazuje veličinu oluje, nego statističku nesigurnost u položaju središta. Opasne vremenske pojave mogu doprijeti daleko izvan konusa, osobito na “desnoj” strani kretanja u sjevernoj hemisferi gdje se vektor vjetra i translacije zbrajaju. Karte oborina, prognoza olujnog vala i lokalni hidrološki modeli često su ključniji za pojedina mjesta od same kategorije vjetra.

Zašto mediji moraju precizno navoditi vrijeme i datum

U kriznom izvještavanju prema javnosti, preciznost datuma i sata presudna je. Ako napišemo “sutra” ili “danas”, to mora odgovarati stvarnom kalendaru; današnji datum je 15. listopada 2025., pa sve relativne oznake u ovom članku reflektiraju tu stvarnost. To je važno kako čitatelj ne bi pogrešno interpretirao hitnost preporuka ili starost podataka.

Uragan vs. tajfun – ključne riječi za tražilice i čitatelje

Za čitatelje i SEO jednako je korisno istaknuti sljedeće pojmove: razlika između uragana i tajfuna, što je tropski ciklon, Saffir–Simpsonova skala, super tajfun, olujni val, kiša i poplave, ENSO (El Niño / La Niña), prognoza putanje, priprema za oluju, sezona uragana, tajfun u zapadnom Pacifiku, atlantska sezona, meteorološka upozorenja i kako čitati bilten. U ovom vodiču te su teme objašnjene kroz usporedbu “uragan vs. tajfun”, s fokusom na sigurnost i razumijevanje rizika.

Napomene o mjerama: milje, čvorovi i kilometri na jednoj karti

U međunarodnim izvješćima često se miješaju jedinice: čvor (nautička milja na sat) standard je u pomorstvu i zrakoplovstvu, dok je u javnoj komunikaciji prikladno prirediti i vrijednosti u km/h. U znanstvenim publikacijama vjetrovi se nerijetko pretvaraju i u m/s. Redakcije koje obrađuju izvatke iz više izvora trebaju konzistentno navoditi i provesti pretvorbe – primjerice 1 čvor ≈ 1,852 km/h – kako bi čitatelj imao jasnu sliku bez lutanja između tablica.

Imena koja odlaze u “mirovinu” i zašto se to radi

Kada tropski ciklon prouzroči iznimne ljudske i materijalne gubitke, njegovo se ime povlači s liste iz poštovanja prema stradalima i kako bi se izbjegla konfuzija u budućnim usporedbama. Time se održava i kolektivna memorija hazardâ: kraće i izgovorom jednostavne riječi koje lako ulaze u eter postaju dijelom javnog sjećanja, pa je ispravno da one najtragičnije više ne koristimo u redovitoj rotaciji.

Uloga regionalnih službi: primjer Filipina i dvostrukog imenovanja

Filipini su specifičan primjer gdje nacionalna služba ima vlastitu listu imena i pragove upozorenja jer zemlju često pogađaju snažni tajfuni iz zapadnog Pacifika. Tako ista oluja može istodobno imati međunarodno ime i lokalno filipinsko ime, što podiže relevantnost komunikacije prema stanovništvu i institucijama. Ovo “dvostruko imenovanje” povremeno zbunjuje globalnu publiku, ali je od izvanredne koristi za lokalnu pripravnost i naslijeđe podataka.

Primjeri iz prakse: zašto broj kategorije ne priča cijelu priču

Sustavi koji nisu “major” po vjetru mogu donijeti rekordne oborine, osobito kada se usidre iznad topografije koja forsira vertikalna strujanja. Mediji su stoga sve pažljiviji pri korištenju izraza “samo prva kategorija” jer takav naslov može potcijeniti opasnost od bujičnih poplava i klizišta. Infrastruktura, zasićenost tla prije dolaska oluje i stanje riječnih korita često odlučuju o tome hoće li štete biti ograničene na obalu ili će se proširiti duboko u unutrašnjost.

Što redakcije trebaju pratiti u realnom vremenu

Osim klasičnih satelitskih kanala (vidljivi, infracrveni, vodena para) i radarskih slika, korisno je pratiti reanalize smičnosti, temperaturu površine mora i sadržaj topline oceana (OHC), položaj mlazne struje te kompozite oborine. U zraku, izviđački letovi – kada su dostupni – daju neprocjenjiv uvid u tlak u oku, Profil vjetra i strukturu zida oka. Na kopnu, mreže automatskih meteoroloških postaja, vodomjera i plimomjera omogućuju brzu potvrdu prognoza i ispravke upozorenja.

Najčešća pitanja: kratko i jasno

Je li tajfun isto što i uragan? Da – oboje su tropski cikloni. Razlika je u geografskoj lokaciji i nazivu koji regija koristi u komunikaciji.

Koja je razlika u klasifikaciji? Atlantik i istočni Pacifik koriste Saffir–Simpsonovu skalu (1–5) temeljenu na stalnom vjetru. U zapadnom sjevernom Pacifiku dodatno se koristi izraz “super tajfun” za najjače sustave u operativnim biltenima.

Koji su najveći rizici? Olujni val na obali i ekstremne oborine u zaleđu, često više od samog razornog vjetra.

Zašto ista oluja ima dva imena? Zbog nacionalnih zona odgovornosti – primjerice na Filipinima oluje dobivaju dodatno, lokalno ime radi jasnoće za stanovništvo.

Utječe li klimatska promjena? Najjači sustavi i oborinski ekstremi postaju vjerojatniji u toplijem svijetu, a rast razine mora povećava izloženost uz obalu.

Praktična usporedba “uragan vs. tajfun” za brzu orijentaciju

Korisni pojmovnik za brže razumijevanje

• Oko: centralni, relativno miran dio sustava sa silaznim strujanjima.


• Zid oka: prsten najjačih oluja i vjetrova oko oka.


• Konus neizvjesnosti: statistički prikaz mogućih položaja središta, ne veličine oluje.


• Olujni val: podizanje razine mora zbog vjetra i niskog tlaka, najopasniji uzrok smrtnosti.


• Smičnost vjetra: promjena brzine i smjera vjetra s visinom; velika smičnost razara organizaciju ciklona.

Za dodatno čitanje i provjeru pojmova

Za čitatelje koji žele produbiti razumijevanje, preporučujemo da se upoznaju s osnovama tropskih ciklona, razlikama u terminologiji između bazena, pravilima imenovanja i Saffir–Simpsonovom ljestvicom. Također je korisno pratiti regionalne sezonske izglede, razumjeti ENSO-utjecaje na sezonalnost te pogledati kako nacionalne službe prilagođavaju komunikaciju lokalnoj publici.