U vremenu kada se digitalni društveni život sve češće odvija unutar zatvorenih, jedinstveno dizajniranih aplikacija, novi istraživački okvir pod nazivom Graffiti nudi radikalno drukčiju viziju: svatko može izraditi vlastitu društvenu aplikaciju koja točno odgovara potrebama njegove zajednice, a da pri tome ne izgubi postojeće kontakte ni svoje podatke. Riječ je o komunikacijskom i podatkovnom sloju namijenjenom jednostavnoj izradi personaliziranih društvenih alata pomoću tipičnih front-end tehnologija (HTML, CSS, JavaScript), uz ugrađenu interoperabilnost između različitih aplikacija te vlasništvo korisnika nad podacima pohranjenima na decentraliziranoj infrastrukturi.

Zašto personalizirane društvene aplikacije uopće trebaju postojati

Zamislimo nezavisni koncertni klub koji želi okupljati lokalnu publiku oko novih izvođača: razmjena preporuka, kratki isječci proba, brze ankete prije programa, liste pjesama nakon nastupa… Sve to može stati u jednu specijaliziranu društvenu aplikaciju koja je skrojena po mjeri mikro-zajednice. Problem nastaje onoga trenutka kad - radi takve personalizacije - publika mora “preseliti” na novi servis i ondje iznova graditi društveni graf, dok kreatori aplikacije moraju savladati i održavati složeni back-end. Graffiti taj začarani krug razbija na dva načina: pojednostavljuje razvoj tako što nudi zajednički pozadinski sloj kojem sve aplikacije pristupaju, te istodobno jamči da se objave i društvene veze mogu vidjeti i koristiti u svakoj kompatibilnoj aplikaciji, bez gubitka kontinuiteta između ljudi.

Ključna ideja: interoperabilnost bez pristanka vlasnika platforme

Za razliku od konvencionalnih društvenih mreža u kojima je interoperabilnost obično ograničena na API-je koje definira vlasnik platforme, Graffiti predlaže protokolnu razinu na kojoj se sve društvene radnje “pretvaraju” u podatke koji se mogu čitati, dijeliti i tumačiti u različitim klijentskim aplikacijama. Takav pristup autori nazivaju totalnom reifikacijom: svaka interakcija – od objave i odgovora do lajka, blokiranja, prijave ili moderiranja – zapisana je kao zaseban podatkovni artefakt. Aplikacije zatim prema vlastitim pravilima odlučuju kako će te artefakte prikazati (ili ignorirati), čime se različite politike i dizajnerske filozofije mogu istovremeno provoditi nad istim društvenim grafom.

U praksi to znači da zajednice mogu birati vlastite moderatore i vlastita pravila, a da pri tome i dalje ostaju “na istoj mreži” s drugima. Ako jedna aplikacija odluči sakriti postove koje je određena osoba označila kao neprikladne, druga aplikacija taj isti skup meta-podataka može koristiti samo za upozorenje ili za rangiranje. Moderiranje tako iz monolitne, centralizirane intervencije prerasta u konkurenciju politika i alata koje korisnici biraju.

Rješavanje “kolapsa konteksta” kanalima

Interoperabilnost ima i mračnu stranu: sadržaj kreiran za jednu publiku može završiti pred posve drugom. Taj fenomen, u literaturi poznat kao kolaps konteksta (eng. context collapse), može izazvati nesporazume i društvenu štetu kada se poruka istrgne iz željenog okvira. Graffiti to adresira konceptom kanala. Kanal je fleksibilna “ograda” oko poruke (ili cijele niti) koja reprezentira određeni kontekst – osobu, aplikaciju, organizaciju, lokaciju, događaj ili tematsku cjelinu. Objave vidljive u jednom kanalu ne moraju automatski “procuriti” u drugi; autor može finije odrediti publiku i time spriječiti neželjeno miješanje konteksta.

Front-end razvoj bez teškog back-enda

Jedna od privlačnih ambicija okvira je sniziti prag ulaska za razvoj društvenih aplikacija. Kako pohrana sadržaja i razmjena podataka idu zajedničkom, distribuiranom infrastrukturom, autori naglašavaju da je moguće graditi funkcionalne društvene klijente samo s front-end alatima: HTML-om, CSS-om, komponentnim bibliotekama ili popularnim okvirima poput Vuea. Umjesto da timovi pišu i održavaju vlastite servere, Graffiti standardizira način spremanja i dohvaćanja reificiranih događaja i time omogućuje da se energija preusmjeri na korisničko iskustvo, sigurnosne politike na klijentu i brzu iteraciju novih značajki.

Vlasništvo nad podacima i prenosiv identitet

Središnje obećanje decentraliziranih društvenih mreža glasi: korisnici zadržavaju podatke i identitet čak i kad mijenjaju aplikacije. Graffiti to operacionalizira tako što podaci ne “pripadaju” klijentu već se nalaze u raspršenoj pohrani na koju se različiti klijenti mogu povezati. Identitet i društveni graf pritom postaju prenosivi, pa promjena aplikacije više ne znači gubitak veza. Takva arhitektura ide ukorak sa širim trendovima u decentraliziranom društvenom webu koji već godinama istražuje kako izbjeći zatočeništvo u silosima – od standarda ActivityPub koji pogoni fediverzum, do novijih pristupa kao što je AT Protocol na kojemu nastaje niz interoperabilnih aplikacija.

Kako se Graffiti razlikuje od postojećih decentraliziranih protokola

ActivityPub (W3C preporuka iz 2018.) oslanja se na federaciju poslužitelja koji razmjenjuju aktivnosti u formatu ActivityStreams 2.0; njime se koriste Mastodon i drugi servisi fediverzuma. AT Protocol, koji je u pozadini sve većeg ekosustava aplikacija, nudi prenosive identitete i odvojenost pohrane od klijenata, kao i fleksibilne algoritamske feedove i otvorene alate za moderiranje. Graffiti s njima dijeli cilj prenosivosti identiteta i podataka, ali se ističe upravo totalnom reifikacijom društvenih radnji i univerzalnim, aplikacijski agnostičkim podatkovnim modelom gdje se i sama moderacija zapisuje kao podatak. Ta razina reprezentacije olakšava suživot proturječnih pravila i omogućuje da različite zajednice na istom grafu simultano provode vlastite politike vidljivosti i ponašanja.

Primjeri upotrebe: od kulturnih scena do radnih timova

Autori su već demonstrirali nekoliko aplikacija nastalih na okviru – od mikroblogging sučelja nalik “klasičnim” društvenim mrežama do zajedničkog uređivanja sadržaja u stilu enciklopedije, real-time razmjene kratkih poruka i namjenskih aplikacija za lokalne zajednice. U konkretnom, naoko skromnom primjeru koncertnog kluba, Graffiti omogućuje da publika otvara tematske kanale (npr. po žanrovima, izvođačima ili dvoranama), dijeli isječke i playliste, a moderatori – koje zajednica sama odabire – postavljaju pravila vidljivosti, bez straha da će te odrednice “preplaviti” profile korisnika izvan konteksta glazbenog kanala.

Jednako je primjenjivo i u profesionalnim okruženjima: timovi mogu složiti minimalan alat za brzu koordinaciju s nitima po projektima, dok se ponašanja poput “lajkanja”, “pinga” ili “eskalacije” bilježe kao podaci koje drugi klijenti mogu prevesti u vlastite UI obrasce. Rezultat je mozaik kompatibilnih aplikacija različite estetike i dubine, ali s istim društvenim “rezervoarom”.

Moderiranje kao tržište usluga, a ne centralna naredba

Uobičajeni prigovor decentraliziranim sustavima tiče se provedbe pravila: tko “skida” nezakonit ili štetan sadržaj? Graffiti ne nudi jedinstvenu policiju sadržaja, nego omogućuje suparničkim servisima moderiranja da djeluju nad istim društvenim skupom podataka. Korisnici – ili cijele zajednice – biraju jednu ili više usluga, pri čemu se odluke (oznake, blokovi, upozorenja) zapisuju kao reificirani događaji. Aplikacije zatim interpretiraju te događaje prema vlastitim pravilima. Time se izbjegava jedinstveni standard koji je nužno previše krut za raznolike kulturne i pravne kontekste, ali i otvara ozbiljna istraživačka pitanja o granicama osobne i kolektivne zaštite.

Sigurnost, privatnost i granice interoperabilnosti

Kako god pristupili interoperabilnosti, ostaje neriješena napetost između otvorenosti i sprječavanja širenja sadržaja izvan namjeravane publike. Kanali pomažu, no ne uklanjaju odgovornost dizajnera klijenata i skrbnika zajednica da definiraju razumne zadane postavke vidljivosti, mogućnost “grananja” niti u zatvorenije prostore, kao i jasne signalizatore konteksta. Uz to, reificiranje blokova i pritužbi stvara metapodatke koji – ako se ne zaštite – mogu razotkriti obrasce društvenih odnosa. Ojačavanje privatnosti stoga podrazumijeva kriptografske mehanizme, “selective disclosure” pristupe i stroga pravila zadržavanja podataka, što su autori i najavili kao budući smjer razvoja.

Istraživački status i priznanja

Rad koji sustavno predstavlja koncept i implementaciju Graffitija predstavljen je na godišnjoj konferenciji UIST 2025 koja se održala od 28. rujna do 1. listopada 2025. u Busanu. U programu konferencije navodi se upravo ova publikacija s potpisom Theie Henderson, Davida R. Kargera i Davida D. Clarka, a rad je uvršten i među nagrađene radove konferencije. Dostupan je i recenzirani rukopis u otvorenom pristupu.

Sam istraživački kontekst uklapa se u višegodišnja nastojanja akademskih i tehnoloških zajednica da izgrade decentralizirane informacijske sustave koji korisnicima vraćaju kontrolu nad podacima i identitetom – tradiciju koju na MIT-u simbolički predstavlja i rad skupina posvećenih decentraliziranim web paradigmama.

Usporedba dizajnerskih paradigmi: što znači “sastavljiv” društveni web

U semantičkom webu već smo imali niz pokušaja da se komunikacija standardizira preko generičkih objekata i aktivnosti (npr. ActivityStreams). Graffiti taj duh vraća na klijentsku stranu i čini ga praktičnim za gradnju aplikacija: umjesto da se prilagođavamo jednoj “glavnoj” aplikaciji koja propisuje kako izgleda objava, odgovor ili prijava, Graffiti standardizira reprezentaciju događaja, dok sučelje, tokovi i pravila tumačenja ostaju stvar izbora. Otuda proizlazi i jedna neočekivana posljedica: lakše je graditi “mostove” između protokola (npr. prema fediverzumu ili ekosustavu AT-protokoIa) jer se prijevod obavlja na razini događaja, a ne kroz prisilno kloniranje cijele logike platforme.

Što to znači za kreatore sadržaja i male organizacije

Za lokalne medije, kulturne organizacije, škole, udruge i startupe, najveća je prepreka dosad bila kombinacija tehničke složenosti i rizika “prazne sobe”. Ako zajednica mora napustiti postojeću mrežu, projekt teško zaživi. Graffiti se s time hvata ukoštac nudeći tri praktične pogodnosti: (1) izradu MVP-a samo front-endom, (2) prenosivost identiteta i podataka bez “resetiranja” društvenih veza i (3) nativnu interoperabilnost koja omogućuje da objave iz jedne aplikacije budu vidljive u drugoj – bez prisile na jedinstveni dizajn ili centralizirana pravila.

Primjeri scenarija i obrazaca korištenja

• Mikroblog za gradske četvrti: kanali po naseljima i temama (raspored događanja, pozivi na volontiranje, izgubljeno-nađeno); u svakom kanalu različita pravila moderiranja koja zajednica bira putem “pretplate” na moderacijske servise.


• Urednički kooperativ: uređivanje tekstova u obliku “wiki-nitî” gdje su izmjene, recenzije i oznake kvalitete također reificirani događaji; drugi klijent iste podatke može prikazati kao klasičnu tijek-recenziju.


• Glazbena scena: objave s proba, set-liste i snimke s nastupa putuju kroz kanale izvođača, klubova i promotora; publika bira klijenta s fokusom na audio, netko drugi klijenta s forumskim nitima – svima je zajednički isti skup podataka.


• Radni timovi: lake integracije s drugim protokolima i servisima: identitet je prenosiv, pa prelazak na novi klijent ne remeti mrežu kontakata; moderacijske politike mogu oponašati “code-review” obrasce.

Šira slika: utrka za interoperabilni društveni sloj

Posljednje dvije godine donijele su bujanje inicijativa koje žele izbjeći ovisnost o jednoj kompaniji: fediverzum temeljen na ActivityPubu širi se kroz razne softvere i integracije, dok ekosustav baziran na AT-protokoIu bilježi rast broja aplikacija i korisnika te kampanje koje naglašavaju “javne interese” i rekonfiguraciju vlasništva nad infrastrukturama. Graffiti se u taj pejzaž uklapa kao istraživački prijedlog koji maksimalno oslobađa klijente – programeri mogu inovirati na razini doživljaja i funkcija, a da pritom ne lome interoperabilnost.

Otvorena pitanja i budući razvoj

Koliko daleko može ići “osobna” moderacija prije nego što postane neefikasna protiv organizirane zloupotrebe? Kako spriječiti da se reificirani događaji (posebno oni koji upućuju na društvene konflikte) koriste kao alat za doxxing ili ciljano uznemiravanje? Koji su minimalni standardi sigurnosti kanala potrebni da se izbjegne rekonstruiranje privatnih mreža iz meta-podataka? I konačno, gdje povući crtu između slobode dizajna i odgovornosti prema najranjivijim skupinama korisnika? Autori projekta već su najavili daljnja tehnička poboljšanja – od alata za grafičko sastavljanje klijenata do jačih mehanizama zaštite privatnosti i sigurnosti – ali i longitudinalna istraživanja učinaka na ponašanje zajednica.

Kome je Graffiti namijenjen već danas

Najveću korist odmah mogu izvući organizacije i kreatori koji žele brzu, tematski usmjerenu društvenu interakciju bez izgradnje back-enda i bez “iseljavanja” publike: lokalni mediji i kulturne ustanove, obrazovne zajednice, open-source timovi i udruge. Uz nešto front-end znanja i jasnu ideju o kanalima i pravilima, mogu sastaviti vlastiti klijent, uključiti se u postojeće tokove sadržaja i pritom zadržati vlasništvo nad onime što produciraju. Za širu primjenu – od masovnih javnih rasprava do osjetljivih tema – presudna će biti kvaliteta moderacijskih servisa, ergonomija klijenata i standardi zaštite privatnosti koje zajednica dogovori.

Kako započeti: dizajnerske smjernice za prvi eksperiment

1. Definirajte kanale i publiku: prije izrade UI-ja mapirajte kontekste (osobe, timovi, lokacije, događaji) i odlučite gdje se koji sadržaj smije pojaviti kako biste izbjegli kolaps konteksta. Uvedite jasne vizualne oznake konteksta i zadane postavke privatnosti.


2. Modelirajte interakcije kao podatke: odlučite koje će radnje biti reificirane (oznake kvalitete, uloge, blokovi, prijave, eskalacije) i kako će ih vaša aplikacija tumačiti. Planirajte mogućnost da drugi klijent interpretira iste događaje drugačije.


3. Odaberite moderacijske servise: počnite s barem dvjema nezavisnim uslugama kako biste testirali suživot različitih politika. Dodajte jasan prikaz izvora moderacijskih odluka u sučelju.


4. Osigurajte prenosiv identitet: planirajte integracije s protokolima koji olakšavaju migraciju i zadržavanje društvenog grafa te naznačite korisnicima gdje se njihovi podaci čuvaju.


5. Iterirajte s korisnicima: kako je izrada klijenata lagana, koristite brze cikluse prototipiranja; pratite učinke na kulturu komunikacije, posebno preko granica kanala.