Zašto ženska plodnost tako brzo opada? Pitanje koje se naizgled tiče samo jajnih stanica danas dobiva sasvim novu dimenziju: ključ je u jajniku kao cjelovitom ekosustavu — živcima, potpornim stanicama, krvnim žilama i vezivnom tkivu koje okružuju svako jajašce i suodređuju njegovu sudbinu. Nova istraživanja, objavljena 9. listopada 2025., otkrivaju da brzina starenja jajnika i pad plodnosti ne ovise samo o kvaliteti i brojnosti jajnih stanica, nego i o promjenama u okolnim staničnim nišama koje s godinama remodeliraju način na koji se folikuli regrutiraju i sazrijevaju.

Biološki sat najglasnije otkucava u jajniku

U razdoblju između srednjih dvadesetih i 40. godine života, vjerojatnost začeća u jednom ciklusu znatno se smanjuje. Razlozi su višeslojni: od sporijeg sazrijevanja folikula i gubitka folikularne rezerve do češćih kromosomskih nepravilnosti u jajnim stanicama koje nastaju s godinama. Brojna demografska i klinička promatranja potvrđuju ovaj trend i pokazuju da se sa sve kasnijim planiranjem majčinstva povećava potreba za rješenjima koja čuvaju reproduktivno zdravlje.

Od „problema jajne stanice” do priče o cijelom tkivu

Dugo se smatralo da je pad plodnosti gotovo isključivo posljedica slabljenja kvalitete oocita i njihovog sve bržeg nestanka. Međutim, detaljne 3D vizualizacije ljudskih i mišjih jajnika, zajedno s analizama pojedinačnih stanica, sada pokazuju da mikrookolina jajne stanice — uključujući glijalne stanice, simpatičke živce i fibroblaste — doživljava sustavne, dobno povezane promjene. One mijenjaju način na koji se folikuli regrutiraju, sazrijevaju i ovuliraju, te kako tkivo zacjeljuje i reagira na stres. U tom smislu, jajnik se pokazuje kao dinamična mreža međustaničnih razgovora, a ne kao puka „ladica” s jajnim stanicama.

„Džepovi” jajnih stanica i neujednačena karta jajnika

U cijelim presjecima i prozirnim 3D prikazima ljudskih jajnika, jajašca se ne nalaze homogenom raspodjelom, nego se grupiraju u nakupine ili „džepove” okružene područjima bez jajnih stanica. S dobi se gustoća u tim džepovima prorjeđuje, što sugerira da lokalni uvjeti — npr. opskrba krvlju, prisutnost živčanih vlakana ili stanje izvanstaničnog matriksa — mogu određivati koliko dugo pojedini folikul preživljava u mirovanju i hoće li uopće ući u rast.

Novi igrač: živčani sustav u jajniku

Jedan od najintrigantnijih nalaza je gusta mreža simpatičkih živaca koja s godinama postaje još gušća. U eksperimentima na miševima, ciljano slabljenje tih živaca povećalo je broj „spavajućih” folikula, ali je istodobno smanjilo broj onih koji započinju sazrijevanje — kao da živčani signali služe kao regulator koji dojavljuje kada je „vrijeme za rast”. Uz simpatička vlakna, u jajniku su identificirane i glijalne stanice, poznate iz mozga kao „čuvari” i metabolička potpora neuronima; njihova prisutnost unutar ovarijske niše otvara sasvim novu sferu istraživanja veze živčanog sustava i reprodukcije.

Upala, fibroza i „ukrućivanje” starenjem

Kako jajnici stare, fibroblasti i druge stromalne stanice mijenjaju program rada: potiču stvaranje kolagena i drugih proteina izvanstaničnog matriksa, što dovodi do ožiljkavanja (fibroze) i povećanja krutosti tkiva. Ove promjene, zajedno s niskogradijentnom upalom, nastupaju u jajniku ranije nego u mnogim drugim organima i mogu poremetiti fino ugođene mehaničke i biokemijske signale potrebne za pravilno sazrijevanje folikula. Klinički i predklinički radovi sve češće ističu važnost stromalne mikrookoline u padu plodnosti i ističu fibroinflamatorne osi kao potencijalne terapijske mete.

Što se zapravo događa s „rezervom” tijekom godina

Žena se rađa s milijunima primordijalnih folikula, no najveći dio nestane još prije puberteta. Tijekom reproduktivne dobi, svakoga mjeseca jedan dio folikula biva regrutiran, dok većina odumre prirodnom selekcijom. Anti-Müllerov hormon (AMH), koji luče granulociti malih rastućih folikula, u kliničkoj praksi služi kao praktičan i relativno stabilan biljeg ovarijske rezerve — njegova koncentracija u serumu u prosjeku pada kako raste dob. Iako AMH nije „test plodnosti”, on može pomoći procijeniti potencijalni odgovor jajnika na stimulaciju u postupcima potpomognute oplodnje i identificirati žene s ubrzanim gubitkom rezerve. Najnoviji radovi naglašavaju potrebu za dobnim nomogramima i standardizacijom mjerenja kako bi se izbjegle krive interpretacije.

Aneuploidije i rizici trudnoće s dobi

Osim pada broja folikula, s dobi raste udio aneuploidnih jajnih stanica, uglavnom zbog poremećaja vretena diobe i nedisjunkcije kromosoma. Time se povećava rizik spontanog pobačaja i smanjuje vjerojatnost zdrave trudnoće, čak i ako se zametci biraju prema izgledu. Ove spoznaje važne su za savjetovanje parova koji kasnije planiraju trudnoću i za planiranje personaliziranih IVF protokola.

Tehnologije koje su otvorile „crnu kutiju” jajnika

Revolucija u razumijevanju jajnika došla je kombinacijom 3D kliringa i optičkog snimanja cijelog organa — bez rezanja na tanke ploške — te jednoćelijskih i jednokernih multiomskih analiza koje mapiraju aktivne gene i regulacijske elemente u svakoj stanici. Ovi pristupi stvaraju referentne atlase ljudskog i mišjeg jajnika kroz dob, otkrivaju stanične podtipove koji ranije nisu bili zabilježeni i upućuju na signalne putove specifične za starenje jajnika, poput mTOR signalizacije i neravnoteže u komunikaciji imunosnih i stromalnih stanica.

Glikozilacija i proteomske promjene

Uz transkriptomske uvide, sve veći interes privlače i promjene u glikozilaciji proteinskih prijenosnika i receptora tijekom starenja jajnika, koje mogu mijenjati signalizaciju među stanicama te njihovu osjetljivost na hormone i citokine. Katalozi N-glikoproteoma miša kroz životnu dob nude polazište za razumijevanje kako se biokemijska „ukrasna” obilježja proteina mijenjaju dok jajnik stari.

Što to znači za svakodnevnu kliničku praksu

Za ginekologe, reproduktivne endokrinologe i embriologe, nova slika jajnika ima praktične posljedice: procjena plodnosti i planiranje liječenja ne bi se trebali oslanjati samo na broj folikula ili dob, nego uzimati u obzir znakove stromalne upale i fibroze, obrasce inervacije te moguće metaboličke i vaskularne poremećaje. To također objašnjava zašto se ponekad susreću „neusklađeni” profili — primjerice, uredan AMH ali slab odgovor na stimulaciju ili obratno — jer mikrookolina može ograničiti ili pojačati sposobnost jajnika da odgovori na gonadotropne signale.

Okidači koji ubrzavaju starenje jajnika

Na dinamiku starenja jajnika utječu i čimbenici izvan genetike: pušenje, neki oblici terapije, te moguće izloženosti okolišnim toksinima i teškim metalima koji djeluju kao endokrini disruptori. Povezanost takvih izloženosti s nižim AMH i ranijom menopauzom potiče javnozdravstvene mjere smanjenja rizika, osobito u srednjoj životnoj dobi.

Usporedba ljudi i miševa: koliko je model pouzdan?

Iako ljudi i miševi imaju različite reproduktivne prozore, usporedne karte pokazuju iznenađujuću sličnost organizacije jajnika kroz dob. To otvara put za brža pretklinička ispitivanja intervencija koje ciljaju živčane putove, imunološke interakcije i remodeliranje matriksa u jajniku. Ujedno pomaže objasniti zašto određeni lijekovi i genetske manipulacije daju slične fenotipove smanjenja rezerve i kvalitete oocita u obje vrste.

Plodnost po dobi: što realno očekivati

Neovisno o tehnologijama, biološki trendovi ostaju neumoljivi: plodnost je najveća u kasnim tinejdžerskim i dvadesetim godinama, a nakon 35. zamjetno opada. Oko 40. godine, šansa za trudnoću u jednom ciklusu može pasti na jednu znamenku, a istodobno rastu rizici pobačaja i komplikacija. Ove brojke variraju među populacijama, ali poruka za planiranje obitelji ostaje slična: što je žena starija, to je teže ostvariti trudnoću prirodnim putem, pa informirano i pravodobno savjetovanje ima sve veću težinu.

Zašto AMH i antralno brojanje nisu kristalna kugla

Iako su AMH i ultrazvučno brojanje antralnih folikula neizostavni alati, njihovo tumačenje zahtijeva oprez. AMH bolje predviđa odgovor jajnika na stimulaciju nego šanse spontanog začeća ili točan tajming menopauze. Informiranje pacijentica o ovim ograničenjima smanjuje zlouporabu testa i preuveličana očekivanja. Zbog toga se sve više radi na izradi nomograma prema dobi i standardizaciji metoda određivanja.

Što donose sutrašnje terapije

Razumijevanje da je jajnik neuro-imuno-vaskularni ekosustav otvara mogućnost novih terapijskih strategija: modulacije simpatičke signalizacije, antifibrotičnih i pro-regenerativnih pristupa, ciljanih antiupalnih intervencija, pa čak i mekotkivnih biomaterijala za povoljno „pre-programiranje” mikrookoline. U kliničkim istraživanjima već se razmatraju pristupi koji ciljaju tvrdoću tkiva i pretjerano nakupljanje matriksa. Istodobno, multiomske karte pomažu identificirati signalne osi specifične za jajnik — npr. metabolizam i mTOR — koje bi se mogle modulirati lijekovima razvijenim za druge indikacije.

Implikacije izvan plodnosti

Ubrzano starenje jajnika povezuje se s većim rizikom kardiovaskularnih, metaboličkih i koštanih bolesti nakon menopauze. Ako bi se fiziološko „starenje jajnika” moglo usporiti — čak i bez produljenja reproduktivnog razdoblja — zdravstvena dobit mogla bi biti opipljiva i široka. Koncept da je „izvor mladosti” možda upravo u jajniku više nije samo metafora, nego istraživački program koji se sada može mjeriti, mapirati i sustavno testirati.

Što čitateljice mogu konkretno učiniti već danas

• Razgovarati s liječnikom o individualnim ciljevima i vremenskom planu rađanja, uzimajući u obzir dob i osobnu anamnezu.


• Razumjeti što AMH jest — i što nije — te rezultate promatrati u kontekstu ultrazvuka i kliničke slike, a ne kao samostalan „sud o plodnosti”.


• Voditi računa o čimbenicima načina života i izloženostima koji mogu ubrzati starenje jajnika, uključujući prestanak pušenja i smanjivanje kontakta s potencijalnim endokrinim disruptorima kad god je to razumno izvedivo.


• Informirati se o mogućnostima očuvanja plodnosti u slučajevima kada je planiranje trudnoće realno odgođeno ili su predviđeni medicinski zahvati koji bi mogli utjecati na ovarijsku rezervu.