Američko gospodarstvo usporava: slabiji rast, tvrdokorna inflacija i oprez potrošača pojačavaju neizvjesnost

Pukotine u američkom rastu postaju vidljivije

Američko gospodarstvo i dalje raste, ali najnoviji niz podataka pokazuje da taj rast više nije ni široko rasprostranjen ni uvjerljiv kao u drugoj polovici 2025. godine. Slika koja se formira sredinom ožujka 2026. nije slika naglog sloma, nego ekonomije koja usporava, dok inflacijski pritisci nisu posve nestali, a kućanstva i poduzeća postaju osjetljiviji na svaki novi šok. Upravo zato razvoj događaja u Sjedinjenim Državama ne prati samo Wall Street, nego i europski izvoznici, proizvođači sirovina, tehnološki sektor i središnje banke diljem svijeta. Kada SAD usporava, posljedice se ne zadržavaju unutar američkih granica.

Drugi izračun američkog BDP-a za četvrto tromjesečje 2025. pokazao je da je realni rast iznosio svega 0,7 posto na godišnjoj razini, nakon 4,4 posto u trećem kvartalu. Takav pad dinamike posebno je važan jer se dogodio prije nego što su najnovije geopolitičke napetosti dodatno pojačale nervozu na tržištima energije i robe. Drugim riječima, dio problema bio je vidljiv i bez vanjskog šoka: potrošnja je još držala gospodarstvo iznad vode, ali je ukupni zamah već slabio, dok su državni izdaci i izvoz povlačili u suprotnom smjeru. To je prvi jasan signal da se američki ciklus nalazi u osjetljivijoj fazi nego što je to izgledalo još prije nekoliko mjeseci.

Rast postoji, ali je izgubio širinu

Na papiru, američko gospodarstvo još uvijek izbjegava recesijski scenarij. Prihodi kućanstava u siječnju su porasli, a osobna potrošnja nastavila je rasti. Prema podacima američkog Ureda za ekonomsku analizu, osobni dohodak u siječnju povećan je za 0,4 posto, dok su izdaci za osobnu potrošnju porasli za 0,4 posto. Istodobno je i stopa štednje porasla na 4,5 posto, što govori da dio kućanstava pokušava obnoviti financijski jastuk nakon razdoblja visokih kamatnih stopa i skupljeg zaduživanja. No upravo tu leži dvoznačnost sadašnje situacije: rast dohotka nije nestao, ali kućanstva sve opreznije odlučuju kada i na što će trošiti.

Maloprodaja to potvrđuje. Procjena za siječanj pokazala je pad maloprodaje i ugostiteljskih usluga od 0,2 posto u odnosu na prethodni mjesec, premda je na godišnjoj razini prodaja i dalje bila viša za 3,2 posto. Takva kombinacija upućuje na to da američki potrošač još nije odustao, ali da više ne troši s istom lakoćom kao u razdoblju snažnijeg rasta. Za globalna tržišta to je važna nijansa. Američka potrošnja desetljećima je jedan od ključnih oslonaca svjetske potražnje, pa svako njezino postupno slabljenje odmah postaje relevantno za izvoznike iz Europe i Azije, ali i za zemlje koje ovise o potrošnji energije, metala i industrijskih komponenti.

Dodatni problem je činjenica da potrošnja više ne djeluje kao bezuvjetni amortizer svih drugih slabosti. Tijekom prethodnih godina američko se gospodarstvo više puta pokazalo iznenađujuće otpornim upravo zato što su kućanstva nastavila trošiti i onda kada su industrija, nekretninski sektor ili izvoz slabili. Sada se ta otpornost još vidi, ali je manje impresivna. To ne znači da slijedi oštar lom, nego da prostor za pogrešku postaje uži. Ako cijene energije ili troškovi zaduživanja ponovno porastu, potrošač više nema istu razinu sigurnosti kakvu je imao kada je rast bio širi, tržište rada čvršće, a inflacija brže padala.

Inflacija više nije eksplozivna, ali nije ni potpuno pobijeđena

Na prvi pogled, inflacijska slika djeluje ohrabrujuće. Potrošačke cijene u veljači su na godišnjoj razini bile 2,4 posto više nego godinu prije, što je bitno niže od vrhunaca zabilježenih ranije u inflacijskom ciklusu. Temeljna inflacija, koja isključuje hranu i energiju, iznosila je 2,5 posto. Međutim, to nije razina koja Federalnim rezervama omogućuje potpuno opuštanje. Mjesečni rast indeksa potrošačkih cijena od 0,3 posto pokazuje da su pritisci i dalje prisutni, a troškovi stanovanja i zdravstvenih usluga ostaju među važnijim izvorima tvrdokorne inflacije.

Za monetarnu politiku to je nezgodna kombinacija. Kada je inflacija visoka, središnja banka zna da mora držati restriktivan ton. Kada je rast snažan, gospodarstvo lakše podnosi više kamate. No kada rast usporava, a inflacija se i dalje ne spušta sasvim glatko prema cilju, prostor za manevar postaje osjetno manji. Upravo zato se u američkoj javnosti i na financijskim tržištima sve češće govori o scenariju u kojem gospodarstvo ne ulazi nužno u recesiju, ali dulje ostaje zarobljeno u zoni slabijeg rasta i još uvijek povišenih cijena.

Takav scenarij posebno je neugodan za kućanstva srednjeg dohotka. Nominalno, plaće i prihodi mogu rasti, ali osjećaj poboljšanja izostaje ako stanovanje, hrana, osiguranje, zdravstvene usluge i kreditni troškovi ostaju visoki. U tom se procjepu obično rađa potrošački oprez, a upravo on se sve jasnije vidi u istraživanjima raspoloženja. U prijevodu, problem američkog gospodarstva više nije samo pitanje makroekonomskih tablica, nego i pitanje povjerenja: vjeruju li građani da će im idući mjeseci biti bolji, ili samo manje loši.

Potrošačko raspoloženje upozorava na dublji problem

Preliminarni podaci Sveučilišta u Michiganu za ožujak pokazuju da je indeks potrošačkog sentimenta pao na 55,5 bodova, što je niže nego u veljači i ispod razine iz istog mjeseca prošle godine. Još je važnije što je komponenta očekivanja oslabila izraženije od procjene sadašnjih uvjeta. To znači da dio kućanstava nije samo nezadovoljan sadašnjim troškovima života, nego je i oprezniji u procjeni osobnih financija u mjesecima koji dolaze. U istom istraživanju zabilježeno je i da su jednogodišnja inflacijska očekivanja ostala povišena na 3,4 posto, dok su dugoročna očekivanja iznosila 3,2 posto.

Ovakvi podaci ne znače automatski da će potrošnja naglo pasti, ali pokazuju koliko je raspoloženje osjetljivo na svaki novi poremećaj. Direktorica istraživanja Joanne Hsu upozorila je da su razgovori provedeni nakon izbijanja američko-iranskog vojnog sukoba donijeli slabije odgovore i izbrisali ranije dobitke u sentimentu, pri čemu su cijene goriva među prvim kanalima preko kojih potrošači osjećaju geopolitički stres. To je važan detalj jer pokazuje da se usporavanje nije pojavilo tek nakon novog vanjskog šoka, ali se tim šokom može dodatno produbiti. Drugim riječima, temelj je već bio napuknut, a nova nestabilnost sada ispituje koliko je konstrukcija otporna.

Za tržišta je to važnije nego što se na prvi pogled čini. Financijski investitori često prate inflaciju i broj zaposlenih kao glavne signale, ali raspoloženje potrošača često je rani indikator šire promjene ponašanja. Kada građani postanu oprezniji, to se s vremenskim odmakom može preliti na kupnju automobila, stanova, tehnoloških proizvoda, putovanja i svih onih segmenata koji generiraju snažan multiplikativni učinak. U globalnom gospodarstvu, gdje je američka potrošnja i dalje presudna za mnoge lance dobave, takav zaokret rijetko ostaje lokalna priča.

Tržište rada više nije jednako snažan oslonac

Američko tržište rada dugo je bilo glavni argument optimista. I kada je inflacija bila previsoka, i kada je industrija pokazivala slabosti, zapošljavanje je često ostajalo dovoljno čvrsto da neutralizira dio straha. No i tu se pojavljuju pukotine. U veljači je broj zaposlenih izvan poljoprivrede smanjen za 92 tisuće, dok je stopa nezaposlenosti ostala na 4,4 posto. To nije dramatičan skok nezaposlenosti, ali jest znak da tržište rada više ne djeluje tako neprobojno kao ranije.

Važno je pritom gledati strukturu. Pad zaposlenosti dijelom je povezan sa štrajkovima u zdravstvu, ali službeni podaci istodobno pokazuju nastavak slabosti u informacijskom sektoru i u saveznim državnim službama. Kada se takvi signali pojave zajedno s usporavanjem BDP-a i opreznijim potrošačima, oni prestaju biti izolirani statistički detalji i postaju dio šire priče. Za Federalne rezerve to znači da više ne mogu promatrati inflaciju izvan konteksta zapošljavanja, jer bi svako predugo zadržavanje restriktivne politike moglo dodatno ohladiti tržište rada.

Treba ipak izbjeći pretjerivanje. Stopa nezaposlenosti od 4,4 posto sama po sebi nije razina koja bi upućivala na duboku krizu. Problem je drugdje: u smjeru kretanja. Američko gospodarstvo u 2025. pokazivalo je znatno veću vitalnost, a sada se ključni oslonci postupno mekšaju jedan za drugim. U takvom okruženju investitori više ne pitaju samo raste li gospodarstvo, nego i koliko je taj rast otporan na novi skok cijena nafte, geopolitičku neizvjesnost ili slabiji investicijski ciklus.

Industrija i stanogradnja nude mješovitu sliku

Neki sektori još uvijek šalju bolje vijesti. Industrijska proizvodnja u siječnju je porasla za 0,7 posto, a proizvodnja u prerađivačkoj industriji za 0,6 posto. To pokazuje da američka proizvodna baza nije u slobodnom padu i da dio industrije i dalje koristi domaću potražnju, infrastrukturna ulaganja i tehnološke investicije. No istodobno je iskorištenost kapaciteta ostala ispod dugoročnog prosjeka, na 76,2 posto, što sugerira da gospodarstvo ne radi u režimu pune snage. Drugim riječima, industrija se drži, ali ne vuče ukupni ciklus onako kako bi to činila u snažnijoj fazi ekspanzije.

Ni stambeni sektor ne nudi jednoznačan odgovor. Početak gradnje obiteljskih kuća u siječnju bio je 2,8 posto niži nego mjesec prije, dok su završeci gradnje porasli. To može značiti da se ranije započeti projekti privode kraju, ali da investitori i graditelji ostaju oprezniji kada je riječ o novim odlukama. Visoke kamatne stope i dalje utječu na dostupnost stambenih kredita, a upravo je tržište nekretnina jedan od sektora koji najbrže reagira na promjene monetarne politike. Zato slabost u stanogradnji nije samo sektorska priča, nego i indikator šireg ekonomskog raspoloženja.

Upravo iz tih mješovitih podataka proizlazi najrealističniji opis američkog gospodarstva u ovom trenutku: ono još nije stalo, ali više ne ubrzava. Neki segmenti ostaju funkcionalni i otporni, no ukupna energija sustava vidljivo je slabija. Takva faza često je neugodna jer ne daje jednostavne odgovore. Nema spektakularnog loma koji bi svima razjasnio situaciju, ali nema ni dovoljno snažnog rasta koji bi uklonio sumnje.

Vanjska trgovina i globalni učinci

Jedan od rijetkih svježih podataka koji djeluje ohrabrujuće jest vanjskotrgovinski saldo. Američki deficit u trgovini robom i uslugama u siječnju se smanjio sa 72,9 na 54,5 milijardi dolara, pri čemu je izvoz porastao, a uvoz pao. To na prvi pogled izgleda kao pozitivan signal, ali i tu treba biti oprezan. Pad uvoza nije uvijek samo dobra vijest; ponekad je i odraz slabije domaće potražnje. Ako američki potrošači i poduzeća naručuju manje uvozne robe, to kratkoročno popravlja saldo, ali može značiti i da se rast hladi.

Za ostatak svijeta upravo je to ključna točka. Kada SAD usporava uvoz, posljedice osjećaju izvoznici od europske autoindustrije do azijskih proizvođača elektronike i latinskoameričkih dobavljača sirovina. Američka ekonomija nije važna samo zbog vlastite veličine, nego i zato što njezina domaća potražnja usisava robu, usluge i kapital iz brojnih drugih gospodarstava. Zato svaka vidljivija pukotina u američkom rastu brzo postaje i europska, azijska ili globalna tema.

Dodatni sloj neizvjesnosti dolazi iz geopolitičkog okruženja. Ako novi sukobi podignu cijene energije i transporta, američki potrošači mogli bi osjetiti još jedan val pritiska na kućne budžete, dok bi poduzeća istodobno bila suočena s višim ulaznim troškovima. U tom slučaju rast bi mogao dodatno oslabiti upravo onda kada inflacija ponovno prijeti da se zadrži iznad zone potpune udobnosti za monetarne vlasti. To je scenarij koji tržišta posebno ne vole: ne zato što podrazumijeva katastrofu, nego zato što produljuje nesigurnost.

Što sada gledaju Federalne rezerve

Američka središnja banka ulazi u proljeće 2026. s nezahvalnim zadatkom. S jedne strane, rast BDP-a usporio je mnogo jače nego što je izgledalo u prvom izračunu, a tržište rada više ne izgleda tako čvrsto kao ranije. S druge strane, inflacija jest niža, ali nije nestala, a inflacijska očekivanja među potrošačima ponovno su se pogoršala. To znači da će Federalne rezerve u idućim tjednima i mjesecima morati odvagivati rizik od predugog zadržavanja visokih kamatnih stopa nasuprot riziku prerano popuštene politike.

Model GDPNow ogranka Feda iz Atlante trenutačno procjenjuje rast američkog gospodarstva u prvom tromjesečju 2026. na 2,7 posto, što pokazuje da kratkoročna slika nije jednoznačno negativna. No takve procjene treba čitati oprezno: one su osjetljive na nove ulazne podatke i mogu se brzo mijenjati. Važnije od same jedne brojke jest činjenica da službeni podaci već sada pokazuju gospodarstvo koje se kreće sporije, neujednačenije i s manje sigurnosti nego ranije. Tržišta zato ne traže samo odgovor na pitanje hoće li Fed rezati kamate, nego i koliko dugo američka ekonomija može izdržati sadašnju kombinaciju sporijeg rasta, još uvijek relativno skupog novca i novog geopolitičkog rizika.

U tome i jest širi značaj sadašnje američke priče. Pukotine u rastu još nisu pretvorene u lom, ali su postale previše brojne da bi ih se moglo otpisati kao prolaznu statističku buku. Usporavanje BDP-a, oprezniji potrošači, slabije raspoloženje, manje uvjerljivo tržište rada i inflacija koja se ne predaje bez otpora zajedno tvore sliku gospodarstva koje ulazi u osjetljiviju fazu. Za ulagače to znači više opreza, za izvoznike više neizvjesnosti, a za ostatak svijeta podsjetnik da sudbina američke potražnje i dalje u velikoj mjeri određuje ritam globalne ekonomije.

Izvori:

• - U.S. Bureau of Economic Analysis – drugi izračun BDP-a za četvrto tromjesečje 2025. i službeni sažetak usporavanja američkog rasta (link)
• - U.S. Bureau of Economic Analysis – pregled američkog gospodarstva s podacima o osobnom dohotku i potrošnji za siječanj 2026. te vanjskotrgovinskom saldu (link)
• - U.S. Bureau of Labor Statistics – veljački podaci o inflaciji, uključujući ukupni i temeljni CPI te sastav rasta cijena (link)
• - U.S. Bureau of Labor Statistics – veljački izvještaj o zaposlenosti i stopi nezaposlenosti u SAD-u (link)
• - U.S. Census Bureau – procjena siječanjske maloprodaje i ugostiteljskih usluga u SAD-u (link)
• - U.S. Census Bureau – podaci o novoj stambenoj izgradnji u siječnju 2026. (link)
• - Federal Reserve Board – industrijska proizvodnja i iskorištenost kapaciteta u siječnju 2026. (link)
• - University of Michigan, Surveys of Consumers – preliminarni rezultati za ožujak 2026., uključujući sentiment i inflacijska očekivanja potrošača (link)
• - Federal Reserve Bank of Atlanta – model GDPNow za procjenu rasta u prvom tromjesečju 2026. (link)