IMF upozorava da Bliski istok može proizvesti nove globalne šokove
Međunarodni monetarni fond upozorio je početkom ožujka da novi ratni poremećaji na Bliskom istoku već stvaraju udare na trgovinu, gospodarsku aktivnost, cijene energije i financijska tržišta, a da bi njihov puni učinak tek mogao doći na naplatu ako se kriza produlji. Poruka iz Washingtona i iz izjava čelnice Fonda Kristaline Georgieve nije dramatična u smislu najave neposrednog sloma svjetskog gospodarstva, ali je vrlo ozbiljna u procjeni da je globalni sustav ponovno izložen šoku koji može doći u više oblika odjednom: kroz skuplju energiju, skuplji prijevoz, višu inflaciju, slabiji rast i dodatnu nervozu na tržištima kapitala. Upravo u tome IMF vidi najveći rizik za 2026. godinu, jer svjetsko gospodarstvo nakon niza kriza posljednjih godina pokazuje otpornost, ali istodobno raspolaže sa sve manje prostora za pogreške u monetarnoj, fiskalnoj i energetskoj politici.
U službenoj izjavi od 3. ožujka IMF je naveo da pomno prati razvoj događaja na Bliskom istoku te da su već vidljivi poremećaji u trgovini i gospodarskoj aktivnosti, rast cijena energije i povećana volatilnost na financijskim tržištima. Nekoliko dana poslije, 5. ožujka u Bangkoku, Georgieva je upozorila da je otpornost svjetskog gospodarstva “ponovno na testu” te da bi dugotrajniji sukob mogao pogoditi tržišno raspoloženje, gospodarski rast i inflaciju. U govoru 9. ožujka dodatno je naglasila da je za velik dio Azije, ali i ostatka svijeta, energetska sigurnost naglo skočila na vrh liste prioriteta. Time je IMF praktički sažeo središnji problem sadašnje krize: nije riječ samo o regiji zahvaćenoj ratom, nego o točki u kojoj se preklapaju energija, pomorski promet, osiguranje robe, inflacijska očekivanja i odluke središnjih banaka.
Zašto je Bliski istok i dalje globalna točka rizika
Razlog zbog kojeg sukobi na Bliskom istoku i dalje imaju tako snažan međunarodni odjek leži u činjenici da je riječ o jednoj od ključnih energetskih i prometnih arterija svijeta. Međunarodna agencija za energiju upozorava da je Hormuški tjesnac primarni izvozni pravac za naftu iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta, Katara, Iraka, Bahreina i Irana. IEA dodatno ističe da svako dulje ometanje prometa kroz taj tjesnac ne ugrožava samo fizičku isporuku nafte, nego može učiniti nedostupnim i velik dio svjetskih rezervnih proizvodnih kapaciteta, ponajprije onih koji se nalaze u Saudijskoj Arabiji. Drugim riječima, problem nije samo u tome što kroz to područje prolaze golemi volumeni energenata, nego i u tome što se upravo ondje nalazi jedan od ključnih sigurnosnih ventila globalnog tržišta nafte.
Najnoviji podaci IEA-e pokazuju da je rat koji je počeo 28. veljače ozbiljno poremetio tokove kroz Hormuški tjesnac, pri čemu su izvozne količine sirove nafte i derivata pale na manje od deset posto razina prije sukoba. Zbog toga su proizvođači u Zaljevu morali smanjivati ili privremeno zaustavljati dio proizvodnje. Istodobno je IEA u ožujku objavila da sukob ima “velike implikacije” za energetsku sigurnost, priuštivost energije i svjetsko gospodarstvo. Takve formulacije nisu uobičajene birokratske fraze, nego signal tržištima da se rizik više ne tretira kao lokalni poremećaj, nego kao potencijalni globalni šok opskrbe.
Od energenata do inflacije: kako se šok prelijeva na ostatak svijeta
Kada IMF upozorava na moguće “nove šokove u različitim oblicima”, u praksi misli na lančanu reakciju. Prvi kanal prijenosa gotovo je uvijek energija. Rast cijena nafte i plina povećava troškove proizvodnje, prijevoza i logistike, a potom se prelijeva na cijene hrane, industrijskih proizvoda, avioprijevoza i komunalnih usluga. Drugi kanal je financijski: investitori tada povlače kapital iz rizičnijih tržišta, traže sigurnija utočišta, jača dolar, raste cijena zaduživanja, a slabi prostor zemalja u razvoju da se nose s novim pritiskom. Treći kanal je psihološki, odnosno očekivanja kućanstava, kompanija i središnjih banaka. Ako tržište povjeruje da su viši troškovi energije tu da ostanu, inflacijska očekivanja se mogu ponovno odlijepiti od ciljeva monetarnih vlasti.
Georgieva je upravo zato upozorila da bi trajni rast cijena energije imao mjerljiv globalni učinak. Prema njezinoj procjeni, povećanje cijena energije od deset posto koje bi potrajalo godinu dana podiglo bi svjetsku inflaciju za 0,4 postotna boda i usporilo rast globalnog gospodarstva za 0,1 do 0,2 posto. Na prvi pogled to možda ne zvuči kao dramatičan pomak, ali u okolnostima u kojima su mnoge središnje banke tek počele razmišljati o popuštanju monetarne politike, i relativno mali dodatni inflacijski impuls može biti dovoljan da odgodi smanjenje kamatnih stopa. Time se povećava opasnost scenarija u kojem rast slabi, a novac ostaje skup dulje nego što su vlade i tržišta očekivali.
Upravo je to razlog zbog kojeg su tržišta posljednjih dana posebno osjetljiva na kretanje cijene nafte. Nakon novih napada na energetsku infrastrukturu i poremećaja u pomorskom prometu, Brent je ovoga tjedna ponovno prešao razinu od 100 dolara po barelu, što je pojačalo bojazan od novog inflacijskog vala. Reuters je pritom izvijestio da eskalacija sukoba dramatično mijenja izglede za središnje banke jer veliki opskrbni šok stvara neugodan izbor između potpore gospodarskom rastu i borbe protiv inflacije. Za zemlje koje već imaju osjetljive valute, visok vanjski dug ili snažnu ovisnost o uvozu energije, takav izbor može biti posebno bolan.
Svjetsko gospodarstvo jest otporno, ali ne i neograničeno izdržljivo
IMF ne polazi od pretpostavke da svijet ulazi u neposrednu recesiju. Naprotiv, Georgieva podsjeća da je globalno gospodarstvo dosad pokazalo iznimnu otpornost te da Fond i dalje polazi od rasta od 3,3 posto. No bitno je razumjeti kontekst takve procjene. U siječanjskom ažuriranju Svjetskih gospodarskih izgleda IMF je procijenio da će globalni rast iznositi 3,3 posto i u 2025. i u 2026. godini, ali je istodobno naglasio da su srednjoročni rizici i dalje nagnuti prema slabijem ishodu. Među tim rizicima posebno mjesto imaju novi inflacijski pritisci, fragmentacija trgovine, geopolitičke napetosti i financijska nestabilnost. Sadašnja kriza na Bliskom istoku zato ne dolazi na “prazan stol”, nego udara na gospodarstvo koje je već opterećeno visokim dugom, oslabjelim fiskalnim prostorom i osjetljivošću na nove cjenovne udare.
To je važno i za čitatelje iz Europe, pa i Hrvatske, jer globalni šokovi ne pogađaju sve zemlje jednako, ali rijetko ostaju ograničeni na područje nastanka. Europa je i dalje osjetljiva na cijene energije, posebno plina i transportnih troškova. Azijske ekonomije imaju izravnu ovisnost o pomorskim putovima i uvozu energenata iz Zaljeva. Zemlje u razvoju istodobno se suočavaju s višim troškovima zaduživanja i osjetljivijim tečajevima. Ako se na to nadoveže slabija potražnja u velikim gospodarstvima ili zadržavanje visokih kamata, posljedice se vrlo brzo šire preko izvoza, investicija i potrošnje.
Bliski istok, trgovina i osiguranje: skriveni troškovi krize
Jedan od manje vidljivih, ali vrlo važnih mehanizama prijenosa krize jesu troškovi pomorskog prometa i osiguranja. Kada se rizik ratnih djelovanja približi ključnim brodskim rutama, ne rastu samo cijene nafte i plina, nego i premije osiguranja, troškovi prijevoza te vrijeme isporuke. To zatim pogađa širi raspon roba od energenata, preko kemikalija i gnojiva, do industrijskih komponenti i robe široke potrošnje. U praksi to znači da pod pritiskom ne moraju biti samo rafinerije ili energetske kompanije, nego i proizvođači hrane, aviokompanije, logističke tvrtke i prerađivačka industrija.
Zbog toga IMF govori i o financijskoj volatilnosti, a ne samo o cijenama energije. Kad se investitori suoče s neizvjesnošću oko trajanja sukoba i mogućeg zatvaranja kritičnih ruta, rastu premije rizika na burzama i obvezničkim tržištima. Reuters je ovih dana upozorio da su zbog rata na Bliskom istoku investitori počeli preispitivati dio dominantnih tržišnih oklada za 2026., uključujući očekivanja o nižim kamatnim stopama u Sjedinjenim Državama. U takvom okruženju i zemlje koje nisu izravno uključene u sukob mogu osjetiti posljedice kroz skuplje financiranje, slabije tržišno povjerenje i oprezniju investicijsku aktivnost.
Što kažu IMF, IEA i Svjetska banka o širini rizika
Upozorenje IMF-a dobiva dodatnu težinu kada se usporedi s procjenama drugih velikih međunarodnih institucija. IEA je posljednjih dana naglasila da poremećaji tokova kroz Hormuški tjesnac i šteta na energetskoj infrastrukturi imaju velike posljedice za energetsku sigurnost i priuštivost. Svjetska banka je još u siječnju u izvješću o globalnim ekonomskim izgledima upozorila da pojačane geopolitičke napetosti i eskalacija sukoba na Bliskom istoku mogu poremetiti trgovinu i robna tržišta te naštetiti rastu. U regionalnom pregledu za Bliski istok i Sjevernu Afriku Banka je dodatno istaknula da su upravo intenziviranje oružanih sukoba i pojačana neizvjesnost među glavnim negativnim rizicima za regiju.
To ne znači da sve institucije očekuju isti ishod ili jednaku dubinu udara. IMF zasad izbjegava precizirati koliki će biti konačni gospodarski trošak aktualnog sukoba, jer on, prema riječima dužnosnika Fonda, prije svega ovisi o trajanju krize, opsegu štete na infrastrukturi i tome hoće li rast cijena energije biti kratkotrajan ili postojan. Upravo ta neizvjesnost objašnjava zašto je retorika međunarodnih institucija istodobno oprezna i alarmantna. Nitko još ne tvrdi da je globalni scenarij loma izvjestan, ali sve više relevantnih aktera upozorava da je prostor za neugodno iznenađenje znatno porastao.
Zašto tržišta i središnje banke slušaju ovakva upozorenja
Kada IMF pošalje poruku da bi rat i energetski poremećaji mogli ozbiljno testirati otpornost svjetskog gospodarstva, ta poruka ne ostaje samo u okvirima ekonomske analize. Ona odmah utječe na tržišna očekivanja, posebno na očekivanja o kamatnim stopama, inflaciji i kretanju valuta. Središnje banke moraju procijeniti je li riječ o prolaznom skoku cijena ili o šoku koji može imati takozvane drugokrugne učinke, odnosno trajno se preliti na plaće, usluge i širi indeks potrošačkih cijena. Ako procijene da je rizik trajniji, bit će opreznije s popuštanjem monetarne politike, čak i kada gospodarstvo pokazuje znakove usporavanja.
To je politički i društveno važno jer visoke kamatne stope ne ostaju apstraktna kategorija. One određuju cijenu stambenih i poslovnih kredita, investicijske odluke kompanija, vrijednost državnog duga i dinamiku zapošljavanja. Ako se energetski šok pretvori u dulji inflacijski val, posljedice osjećaju i kućanstva kroz račune, gorivo i hranu, i vlade kroz skuplje zaduživanje i slabiji fiskalni manevarski prostor. U tom smislu IMF-ovo upozorenje nije samo komentar o nafti, nego upozorenje da geopolitički rizik može vrlo brzo postati društveni i politički problem mnogo šire od regije iz koje je krenuo.
Što slijedi ako se kriza produlji
Najnepovoljniji scenarij za svjetsko gospodarstvo nije nužno jednokratni skok cijena, nego dugotrajna kombinacija skuplje energije, slabijeg rasta i tvrdokorne inflacije. Ekonomisti takvu kombinaciju opisuju kao stagflacijski pritisak, a upravo se toga tržišta i monetarne vlasti najviše boje. Ako bi poremećaji kroz Hormuški tjesnac i regionalnu energetsku infrastrukturu potrajali, pritisak ne bi ostao ograničen na cijenu sirove nafte. Poskupjeli bi transport, industrijska proizvodnja, dio prehrambenog lanca, ali i troškovi financiranja, jer bi investitori tražili veće prinose za veći rizik. Tada bi središnje banke bile prisiljene balansirati između dva loša izbora: ne reagirati dovoljno na inflaciju ili dodatno zakočiti gospodarstvo.
S druge strane, brže smirivanje sukoba i obnova normalnih tokova energije i brodskog prometa mogli bi ograničiti štetu na kratkotrajan šok raspoloženja i cijena. U tom slučaju globalno gospodarstvo moglo bi zadržati sadašnji okvir umjerenog rasta, a upozorenja IMF-a ostala bi prije svega podsjetnik koliko je oporavak i dalje krhak. No prema dostupnim informacijama upravo je trajanje krize ključna nepoznanica. Zbog toga međunarodne institucije, tržišta i vlade u ovom trenutku ne raspravljaju samo o ratnim zbivanjima, nego o tome hoće li se svijet još jednom naći u situaciji da geopolitički sukob u nekoliko dana promijeni monetarne planove, investicijske odluke i očekivanja milijuna potrošača.
Upravo zato poruka IMF-a nadilazi dnevnu tržišnu nervozu. Ona podsjeća da globalno gospodarstvo možda više nije krhko kao u prvim fazama pandemije ili tijekom energetskog šoka iz 2022., ali je i dalje duboko povezano s uskim grlima opskrbe, političkim krizama i cijenama energenata. U takvom svijetu novi šok ne mora izgledati isto kao prethodni da bi bio ozbiljan. Dovoljno je da pogodi pravo mjesto u pravom trenutku, a Bliski istok, s obzirom na svoju ulogu u energiji, trgovini i tržišnom povjerenju, ostaje upravo jedno od tih mjesta.
Izvori:- IMF – službena izjava o razvoju događaja na Bliskom istoku, poremećajima trgovine, rastu cijena energije i volatilnosti tržišta (link)- IMF – govor Kristaline Georgieve u Bangkoku 5. ožujka 2026. o otpornosti svjetskog gospodarstva i novim šokovima (link)- IMF – govor od 9. ožujka 2026. o energetskoj sigurnosti, rastu, inflaciji i novim zahtjevima pred kreatorima politika (link)- IMF – ažuriranje Svjetskih gospodarskih izgleda iz siječnja 2025. s projekcijom globalnog rasta od 3,3 posto u 2025. i 2026. te upozorenjem na negativne rizike (link)- IEA – pregled utjecaja rata na Bliskom istoku na globalna energetska tržišta i protok kroz Hormuški tjesnac (link)- IEA – pregled strateške važnosti Hormuškog tjesnca za globalnu opskrbu naftom i LNG-om (link)- Svjetska banka – Global Economic Prospects, siječanj 2025., procjena rizika koje geopolitičke napetosti i sukobi nose za trgovinu, robna tržišta i rast (link)- OPEC – odluka od 1. ožujka 2026. o proizvodnoj politici i ocjeni tadašnjih tržišnih uvjeta (link)- Reuters / dostupni prijenosi – izvješća o utjecaju sukoba na cijenu nafte, očekivanja tržišta i središnjih banaka u ožujku 2026. (link)
Kreirano: petak, 13. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini