Kina pojačava guranje juana u međunarodnoj trgovini
Peking posljednjih mjeseci otvoreno i sustavno pojačava pritisak da se kineski juan, odnosno renminbi, češće koristi u međunarodnim plaćanjima, trgovini, kreditiranju i investiranju. Riječ je o dugoročnom projektu koji nije nov, ali je u 2025. i na početku 2026. ponovno došao u prvi plan zbog kombinacije političkih, trgovinskih i financijskih razloga. Kineske vlasti pritom ne skrivaju ambiciju da smanje ovisnost o američkom dolaru u poslovima koji se odnose na kinesku robu, kineske banke i kineske partnere, osobito u Aziji, na Bliskom istoku, u Africi i dijelu Europe. Iako juan još nije ni blizu tome da ugrozi globalnu prevlast dolara, promjene koje se sada vide dovoljno su ozbiljne da ih međunarodne banke, izvoznici i investitori više ne mogu tretirati kao sporednu priču.
Bit cijelog procesa nije samo u simbolici, nego u vrlo praktičnom pitanju: u kojoj će se valuti sklapati i podmirivati poslovi. Kad se dio trgovine, financiranja ili osiguranja počne prebacivati iz dolara u juan, mijenjaju se troškovi konverzije, valutni rizici, način zaduživanja poduzeća, pa i geopolitička izloženost država i kompanija. Upravo zato analitičari danas manje raspravljaju o tome hoće li juan “zamijeniti dolar”, a više o tome gdje polako osvaja prostor u kojem prije nije imao gotovo nikakvu ulogu. U praksi je riječ o postupnom pomicanju granica, a ne o naglom preokretu svjetskog monetarnog poretka.
Što Kina sada konkretno gura
Kineska središnja banka u veljači 2025. službeno je poručila da želi snažnije promicati uporabu renminbija u prekograničnim plaćanjima, određivanju cijena, ulaganjima i financiranju. Time je Peking još jednom dao do znanja da međunarodna uloga juana nije samo tržišni proces, nego i izričit državni prioritet. Uz to, vlasti žele jačati offshore tržište juana, širiti mrežu klirinških banaka za renminbi, oslanjati se na bilateralne valutne swap aranžmane i dodatno učvrstiti ulogu Šangaja i Hong Konga kao financijskih čvorišta kroz koja se kineska valuta širi u međunarodnom prometu.
Takva strategija ima nekoliko paralelnih kolosijeka. Prvi je trgovina robom i uslugama, gdje Kina želi da više izvoznika i uvoznika ugovara račune izravno u juanima. Drugi je financiranje, odnosno korištenje juana u kreditima, obveznicama i trgovačkom financiranju. Treći je infrastruktura plaćanja, prije svega razvoj sustava CIPS, kineske prekogranične međubankovne mreže za obračun plaćanja u renminbiju. Četvrti je političko-financijska sigurnost: što je veći udio poslova u domaćoj valuti, to je manja izloženost kineskih kompanija, ali i kineskih partnera, američkim sankcijama, dolariziranom financijskom sustavu i troškovima koje nameće dominantna uporaba dolara.
Upravo ta kombinacija ekonomskih i sigurnosnih motiva objašnjava zašto je tema ponovno izbila u prvi plan. Nakon godina u kojima je međunarodna uloga juana rasla sporo i neravnomjerno, Peking očito procjenjuje da je nastupio trenutak u kojem se može osvojiti više prostora, čak i bez pune liberalizacije kapitalnog računa i bez potpune konvertibilnosti valute. Drugim riječima, Kina pokušava proširiti međunarodnu uporabu juana selektivno i pragmatično, ondje gdje joj to donosi najveću korist, a da pritom ne otvori cijeli financijski sustav više nego što želi.
Brojke pokazuju napredak, ali i granice
Službeni kineski i međunarodni podaci potvrđuju da je juan u proteklom razdoblju ojačao u nekoliko važnih segmenata, ali i dalje zaostaje za dolarom i eurom kad se gleda ukupna slika globalnih financija. Prema podacima SWIFT-a iz travnja 2025., koji se odnose na ožujak 2025., renminbi je držao 4,13 posto globalnih plaćanja po vrijednosti i tada je bio četvrta najaktivnija valuta u svijetu. Do ljeta 2025. njegov je udio oslabio, pa je u lipnju ostao na 2,88 posto i pao na šesto mjesto, da bi u rujnu 2025. ponovno ojačao na 3,17 posto i vratio se na petu poziciju. Ti pomaci pokazuju da napredak nije pravocrtan i da međunarodna uporaba juana ovisi o tržišnim okolnostima, raspoloženju investitora, trgovinskim tokovima i raspoloživoj likvidnosti izvan Kine.
Istodobno, SWIFT i kineska središnja banka navode da je renminbi u 2024. bio među vodećim valutama u trgovačkom financiranju. Kineske vlasti su u veljači 2025. istaknule da je do kraja 2024. juan bio četvrta valuta u globalnim plaćanjima i treća u globalnom financiranju trgovine. To je važno zato što se međunarodni status valute ne mjeri samo udjelom u klasičnim platnim porukama, nego i time koliko se koristi pri financiranju pošiljki, izdavanju akreditiva, obračunu sirovina i kreditiranju kompanija uključenih u vanjsku trgovinu. Ondje gdje tvrtke traže niži trošak i brži obračun, juan ima veću priliku nego u području globalnih rezervi, koje ostaju sporije i konzervativnije.
Još se jasnije vide granice kineskog proboja u pričuvama središnjih banaka. Podaci IMF-ove baze COFER pokazuju da je renminbi zasebno uključen u statistiku svjetskih deviznih pričuva tek od kraja 2016., a njegov se udio i dalje mjeri u svega nekoliko postotaka. To znači da je juan uspio ući u krug rezervnih valuta, ali nije postao ključna sidrena valuta međunarodnog sustava. Za središnje banke i dalje su presudni dubina tržišta, puna likvidnost, regulatorna predvidljivost i mogućnost brzog izlaska iz pozicija, a upravo su to područja na kojima dolar i dalje ima golemu prednost.
Slična se slika vidi i na deviznom tržištu. Banka za međunarodna poravnanja objavila je da je u travnju 2025. trgovanje na globalnom OTC deviznom tržištu dosegnulo 9,6 bilijuna dolara dnevno, a kineski renminbi bio je na jednoj strani 8,5 posto svih poslova, više nego 2022. godine. To je zamjetan napredak i potvrda da je juan postao važniji u svakodnevnom financijskom prometu nego prije nekoliko godina. Ipak, isti podaci pokazuju koliko je dolar i dalje dominantan: američka valuta sudjelovala je u 89,2 posto svih trgovina, što dovoljno govori o razlici između rastuće prisutnosti juana i stvarne monetarne moći dolara.
Zašto tvrtke uopće prihvaćaju obračun u juanima
Kompanije rijetko mijenjaju obračunsku valutu iz političke lojalnosti. U pravilu to čine zato što u tome vide niži trošak, manji valutni rizik ili jednostavniji pristup financiranju. Kineska strategija zato nije usmjerena samo na države, nego i na konkretne poslovne odluke poduzeća. Ako kineski izvoznik i strani kupac mogu ugovoriti robu izravno u juanima, izbjegavaju dodatne konverzije preko dolara i dio troškova zaštite od tečajnih promjena. Ako banka u Hong Kongu, Singapuru ili na Bliskom istoku ima dovoljno likvidnosti u renminbiju, može klijentu ponuditi brže ili jeftinije zatvaranje transakcije. Ako je dobavljački lanac snažno vezan uz Kinu, logično je da raste i interes za obračun u kineskoj valuti.
Tu se otvara prostor za postupnu, ali važnu promjenu međunarodnog poslovanja. Ne mora se promijeniti cijeli sustav da bi učinak bio velik. Dovoljno je da dio trgovine energentima, industrijskom robom, elektroničkim komponentama, strojevima ili infrastrukturnim projektima prijeđe na juan kako bi se stvorila nova navika i nova financijska infrastruktura. Jednom kada kompanije uvedu račune, kreditne linije, hedging i poravnanje u novoj valuti, povratak na stari model više nije automatski.
Zato Peking posebno inzistira na spajanju trgovine i financija. Nije dovoljno da se roba fakturira u juanima ako za tu valutu nema dovoljno kreditnih instrumenata, likvidnosti i mehanizama zaštite. Upravo zbog toga Kina paralelno potiče offshore tržišta, širi dostupnost obveznica denominiranih u juanima, podupire klirinške banke i pokušava povećati broj stranih financijskih institucija koje mogu izravno obrađivati takve poslove.
CIPS i financijska infrastruktura kao ključni alat
Jedan od najvažnijih stupova kineskog plana je CIPS, Cross-Border Interbank Payment System, sustav preko kojega se poravnavaju prekogranična plaćanja u renminbiju. Taj se sustav često opisuje kao kineska alternativa zapadno dominantnoj infrastrukturi, premda stvarnost nije tako jednostavna. CIPS nije potpuna zamjena za SWIFT, nego prije svega posebna mreža i operativni kanal za transakcije u juanima koji se širi usporedno s postojećim globalnim platnim okvirima. No njegova važnost raste zato što smanjuje ovisnost o tuđim kanalima, daje Pekingu veći stupanj kontrole i čini obračun u juanima praktičnijim za banke i tvrtke.
Prema podacima objavljenima na službenim stranicama CIPS-a, sustav je 11. ožujka 2026. imao 193 izravna i 1573 neizravna sudionika, dok je godišnji obujam poslovanja u 2025. dosegnuo 180 bilijuna juana. Već sama ta brojka govori da se ne radi o eksperimentalnoj infrastrukturi, nego o mreži koja je ušla u ozbiljnu fazu rasta. Još je važnije to što sudionici nisu koncentrirani samo u kontinentalnoj Kini: prisutni su u Aziji, Europi, Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi te Oceaniji, što pokazuje da kineska valuta dobiva sve širu operativnu osnovu za međunarodni promet.
Za banke i multinacionalne kompanije infrastruktura je često važnija od političkih deklaracija. Ako sustav radi pouzdano, ako nudi dovoljno sudionika i ako omogućuje bržu obradu poslova, lakše je prihvatiti novu valutu u svakodnevnom poslovanju. U tom smislu CIPS nije samo tehnički alat, nego i tržišni signal: Kina je spremna ulagati u institucije koje trebaju pratiti širenje juana izvan njezinih granica.
Hong Kong ostaje glavno uporište, ali mreža se širi
Premda Peking govori o globalnoj ulozi renminbija, stvarni centar offshore poslovanja i dalje je Hong Kong. Ondje se koncentrira velik dio likvidnosti, klirinških kapaciteta i financijskih proizvoda vezanih uz juan. Podaci koje ističu hongkonške vlasti i tamošnja monetarna uprava pokazuju da grad i dalje drži najveći svjetski offshore bazen renminbija i najveće offshore tržište za devize i izvedenice povezane s tom valutom. U praksi to znači da velik dio međunarodnog širenja juana prolazi upravo kroz Hong Kong, koji služi kao most između kineskog kopna i globalnih financijskih tokova.
Ta uloga nije samo povijesna, nego i aktivno nadograđivana. Hongkonška monetarna uprava tijekom 2025. naglašavala je potrebu jačanja RMB likvidnosti i instrumenata, dok je u rujnu 2025. izvijestila o snažnom rastu omjera RMB kredita i depozita u bankovnom sustavu. U pozadini je jasna logika: ako tržište želi više juana u stvarnom poslovanju, mora postojati veći kapacitet za kratkoročno i srednjoročno financiranje u toj valuti. Hong Kong zato ne služi samo kao mjesto poravnanja, nego i kao laboratorij za razvoj proizvoda koji bi trebali učiniti juan upotrebljivijim međunarodnim kompanijama.
Istodobno se mreža ne zaustavlja na Hong Kongu. Kineske vlasti posljednjih godina šire klirinške aranžmane, bilateralne swap linije i institucionalne veze s partnerima u Europi, Aziji i drugim regijama. Europska središnja banka i Narodna banka Kine u rujnu 2025. produljile su bilateralni swap aranžman do listopada 2028., uz nepromijenjen maksimalni iznos od 350 milijardi juana i 45 milijardi eura. Takvi mehanizmi sami po sebi ne znače da će europske tvrtke masovno prijeći na juan, ali služe kao zaštitna mreža za likvidnost i potvrđuju da međunarodna infrastruktura za tu valutu postupno dobiva ozbiljniju institucionalnu podlogu.
Swap linije i politička ekonomija juana
Valutni swap sporazumi jedna su od manje vidljivih, ali strateški važnih poluga kineske politike. Prema podacima Narodne banke Kine, zaključno s 31. svibnja 2025. PBOC je imao bilateralne swap aranžmane s monetarnim vlastima 32 zemlje i regije, a nepodmireni iznos povučenih renminbija iznosio je 81,8 milijardi juana. Takvi sporazumi omogućuju partnerima pristup juanskoj likvidnosti u slučaju potrebe i olakšavaju trgovinu, financiranje i financijsku stabilnost u odnosima s Kinom.
U političkom smislu to je važan alat. Swap linije ne služe samo za tehničko upravljanje likvidnošću, nego i za produbljivanje gospodarskih veza te stvaranje svojevrsne monetarne zone utjecaja. Zemlje koje snažnije trguju s Kinom ili se oslanjaju na kinesko financiranje infrastrukture imaju veći poticaj prihvatiti juan u barem dijelu poslova. To ne znači nužno geopolitičko svrstavanje, ali znači stvaranje dodatne financijske opcije izvan dolara.
Upravo zato se rasprava o međunarodnoj ulozi renminbija ne može svesti samo na ekonomsku tehniku. Ona je povezana s pitanjem koliko će svijet u idućim godinama postati monetarno multipolaran. Dolar i dalje ostaje daleko najvažnija svjetska valuta, ali Kina očito pokušava izgraditi sustav u kojem će njezina ekonomija imati više prostora za poslovanje izvan pune ovisnosti o američkoj valuti i infrastrukturi koju Washington, izravno ili neizravno, može politički koristiti.
Najveća prepreka i dalje su kineske kontrole
Unatoč rastu, juan se i dalje sudara s ozbiljnim strukturnim ograničenjima. Najveći problem nije nedostatak političke volje Pekinga, nego činjenica da Kina još uvijek ne želi potpuno otvoriti kapitalni račun niti prepustiti svoju valutu posve slobodnom tržišnom režimu. Za međunarodne investitore i središnje banke to je ključno pitanje. Globalna rezervna valuta mora biti lako dostupna, lako zamjenjiva, poduprta dubokim i transparentnim financijskim tržištima i zaštićena relativno predvidivim institucionalnim okvirom. Kina na nekim od tih polja napreduje, ali još nije spremna učiniti sve što bi bilo potrebno da juan postane valuta iste kategorije kao dolar.
To je ujedno i temeljna napetost kineske strategije. Peking želi veću međunarodnu uporabu juana, ali bez potpune liberalizacije koja bi mogla ograničiti domaću kontrolu nad tečajem, kapitalnim tokovima i financijskom stabilnošću. Zato juan napreduje selektivno: lakše prodire u trgovinu, djelomično u financiranje i postupno u platnu infrastrukturu, ali mnogo sporije u pričuve, globalno zaduživanje i privatne portfelje međunarodnih investitora. Ta razlika između trgovinske upotrebljivosti i pune globalne financijske privlačnosti vjerojatno će obilježiti i sljedeću fazu procesa.
Zbog toga je realnije govoriti o širenju prostora za juan nego o skorom rušenju dolarske dominacije. Dolar je i dalje duboko ukorijenjen u trgovanju devizama, u pričuvama, u prekograničnom kreditiranju i u cjenovnom izražavanju ključnih roba. No to ne znači da Kina ne može postići važan uspjeh. Ako uspije povećati udio juana u trgovini s vlastitim partnerima, u infrastrukturnim projektima, regionalnom financiranju i dijelu tržišta obveznica, već će time znatno smanjiti osjetljivost svoje ekonomije na vanjske pritiske.
Što ova promjena znači za svjetsko gospodarstvo
Za međunarodno poslovanje najvažnija je činjenica da se pred očima tržišta polako oblikuje sustav s više valutnih opcija nego prije. Tvrtke koje posluju s Kinom sve će češće morati procjenjivati isplati li im se fakturiranje u juanima, banke će širiti ponudu proizvoda vezanih uz renminbi, a države s jačim trgovinskim i financijskim vezama s Pekingom tražit će veći manevarski prostor između dolara, eura i kineske valute. To ne znači kraj dolarske ere, ali znači veći broj situacija u kojima dolar više neće biti jedini prirodni izbor.
Za Europu je ta promjena relevantna i zbog trgovinskih i zbog financijskih razloga. Kinesko guranje juana ne mora nužno voditi frontalnom sukobu s postojećim sustavom; ono može značiti postupno stvaranje paralelnih kanala i veću fleksibilnost u međunarodnom poravnanju. U takvom okruženju europske banke, izvoznici i regulatorne institucije morat će pratiti ne samo političke poruke iz Pekinga, nego i vrlo konkretne tržišne signale: gdje raste likvidnost, koje robe se sve češće obračunavaju u renminbiju, koliko brzo raste mreža CIPS-a i kakvu ulogu u svemu tome zadržava Hong Kong.
Drugim riječima, budućnost juana neće se odlučivati u jednoj velikoj objavi, nego u nizu naizgled tehničkih odluka koje donose tvrtke, banke i središnje banke. Kineska valuta možda neće uskoro prestići dolar, ali i manji pomaci već sada mogu mijenjati obrasce međunarodnog poslovanja. Zato je pitanje renminbija važno ne samo kao geopolitička tema, nego i kao vrlo konkretno poslovno pitanje: tko će ubuduće plaćati, zaduživati se i trgovati u kojoj valuti.
Izvori:- People's Bank of China / Xinhua – objava o poticanju prekogranične uporabe renminbija u plaćanjima, određivanju cijena, ulaganjima i financiranju (link)
- SWIFT RMB Tracker, travanj 2025. – udio renminbija u globalnim plaćanjima za ožujak 2025. (link)
- SWIFT RMB Tracker, listopad 2025. – podaci za rujan 2025., uključujući udio renminbija u globalnim plaćanjima (link)
- Bank for International Settlements – preliminarni rezultati Trijenalnog istraživanja deviznog tržišta za travanj 2025. (link)
- IMF COFER – baza o valutnom sastavu službenih deviznih pričuva i metodološke napomene (link)
- CIPS – službeni podaci o broju sudionika i godišnjem obujmu poslovanja sustava za prekogranična plaćanja u juanima (link)
- Hong Kong Monetary Authority – pregled mjera i tržišnih pokazatelja koji podupiru ulogu Hong Konga kao offshore RMB središta (link)
- European Central Bank – produljenje bilateralnog euro-renminbi swap aranžmana s Narodnom bankom Kine (link)
- People's Bank of China – pregled bilateralnih valutnih swap sporazuma potpisanih s 32 zemlje i regije (link)
Kreirano: petak, 13. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini